U Hrvatskoj danas ima 350 masona

O slobodnom zidarstvu više se ne razmišlja kao o tajnoj, zastrašujućoj organizaciji koja misli uništiti svijet

 

 

Treći dio trilogije povijesti slobodnog zidarstva u Hrvata, “Mudrost – Snaga – Ljepota” jedinstveni je leksikon mrtvih slobodnih zidara koji su radili u domaćim i inozemnim ložama, a i stranih slobodnih zidara koji su radili u hrvatskim ložama. Riječ je o kapitalnom djelu (prve dvije knjige objavio je zagrebački Profil) autora Branka Šömena, uglednog publicista i novinara, koji je u ovaj golemi istraživački projekt o povijesti slobodnog zidarstva uložio 20 godina rada. Njegovo ime stoga je neizostavna adresa svakom istraživaču spomenute tematike, a s gospodinom Šömenom razgovarali smo o povijesti, sadašnjosti i budućnosti slobodnog zidarstva koje upravo ove godine obilježava 300 godina postojanja.

• Što vas je motiviralo da se prihvatite tako opsežnog projekta o povijesti slobodnog zidarstva, zašto baš ta tematika?

– Kad sam u osamdesetim godinama došao u Zagreb (kao dopisnik Radio Ljubljane za kulturu), shvatio sam da znam vrlo malo o hrvatskoj kulturi (i politici). Pregledavao sam stare novine u Sveučilišnoj knjižnici i naletio na više slovenskih intelektualaca koji su između dva rata dolazili u Zagreb na sastanke. Brzo sam ustanovio da su dolazili na sastanke u dvije tadašnje slobodnozidarske lože, u ložu “Pravednost” i ložu “Maksimilijan Vrhovac”. U prvoj loži bili su, između ostalih, dr. Boris Furlan, Josip Križaj, dr. Vladimir Ravnihar, dr. Milan Vidmar, poznati međunarodni šahist. Slobodno zidarstvo me je zaintrigiralo kao i većinu ljudi koji žele doznati više o društvima koja žive unutar pojedinih političkih uređenja. Tražio sam odgovor na pitanje što je slobodno zidarstvo. Htio sam odmah ući u samu srž slobodnozidarske filozofije, u sustav mišljenja, u način života lože. Kao novinar znao sam da jedan idiot može pitati više nego sto pametnih odgovoriti i tako sam, korak po korak, doznavao neke trajne vrijednosti slobodnog zidarstva. Slobodno zidarstvo posljednji je pravi inicijacijski savez, raščlanjen po ložama i velikim ložama. Raširen je po svim zemljama, a u diktaturama je zabranjen zbog borbe za slobodu duha. Naime, slobodni zidari bore se za toleranciju, slobodu i dostojanstvo čovjeka. Rituali u loži su zbog tradicije, a tajna je čovjek sam.

 

• Na koji ste način prikupljali podatke i jeste li, s obzirom na delikatnost teme, nailazili na poteškoće?

– Godine 1990. prijatelji su me pozvali u bratstvo. Primljen sam bio u Parizu. Najprije sam bio učenik, postao sam pomoćnik i na kraju majstor. Kada sam rekao da me zanima slobodnozidarska povijest, naročito na tlu Hrvatske (i Slovenije), otvorila su se vrata u knjižnice i arhivi europskih velikih loža. Sjećam se kako sam dobio u ruke stari arhiv prvih slobodnih zidara u austrijskim ložama. Bila je to knjiga s tankim listićima, pisaćom mašinom napisana imena ljudi, njihova profana zanimanja i, što je bilo najvažnije, podaci u kojim su ložama radili. U prvoj bečkoj loži Tri kanona (1742.) bio je neko vrijeme starješina lože conte Sigismund Gondola (Gundulić) iz Dubrovnika, grof Kazimir Drašković i kasnije tri njegova sina. I dok sam ispisivao njihova imena i podatke, nasuprot mene sjedio je stari slobodni zidar i pazio da ne bih istrgnuo kakav list s dragocjenim podacima. Danas je na svijetu više od 350.000 knjiga sa slobodnozidarskim razmišljanjima i poviješću. Gotovo sve je dostupno, osim nekih državnih arhiva, posebno u Londonu i Parizu.

 

• Koja su najvažnija otkrića i nove spoznaje o slobodnim zidarima koje donosite na stranicama svih triju knjiga?

– Povijest slobodnog zidarstva zamislio sam kao trilogiju s naslovima Mudrost, Snaga i Ljepota. Prve dvije bave se poviješću, treća knjiga je leksikon mrtvih hrvatskih slobodnih zidara. S prijateljem sam prikupio 1800 imena! Leksikon je sastavljen iz fotografija, njihovih profanih biografija i podataka u kojim su sve ložama radili. Sudbine slobodnih zidara su poznate, ali ih ljudi ne povezuju s aktualnim političkim, gospodarskim i kulturnim životom pojedinih naroda. Teško je govoriti o otkrićima. Bolje bi bilo govoriti o potvrđivanju činjenica vezanih za rad slobodnih zidara u ložama i izvan njih. Ima jedna rečenica u ritualu koja kaže da u loži treba njegovati vrlinu tajnosti, a izvan nje širiti slobodnozidarski duh, pravednost, poštenje, dobročinstvo. Najvažnija otkrića su da je prva loža u Hrvata, ona u Glini, radila već 1759. (do sada je bio uvriježen podatak o 1764. godini!); da su francusko-ilirske lože za vrijeme Napoleona utjecale na razvoj dalmatinskih gradova: otvarale su se škole, čitaonice, ali sve to nije trajalo dugo, tek do 1814. Važan je utjecaj Maksimilijana Vrhovca na razvoj hrvatske kulture (po njemu se zove Maksimir, preuređeni park na istoku grada); utjecaj poljskih emigranata koji su imali svoje sjedište u hotelu Lambert u Parizu i našli političke veze s Ljudevitom Gajem i njegovim suradnicima; (ne)sudjelovanje slobodnih zidara u atentatu na princa Ferdinanda u Sarajevu; zanimljive su informacije o rascjepu unutar Velike lože Jugoslavije kada su hrvatski slobodni zidari zbog nesporazuma s Beogradom utemeljili svoju (nepriznatu) Simboličku veliku ložu “Libertas” u Zagrebu. Zanimljiva je sudbina i rad odvjetnika Ive Politea koji je od 1918. član lože “Ljubav bližnjega”. Nije branio samo komuniste (A. Alijagić, Josip Broz Tito) nego i Stepinca. Branitelji po službenoj dužnosti bili su dr. Natko Kačić i dr. Ivo Politeo, oba slobodna zidara. Tako se dogodilo da su u komunističkom režimu dva slobodna zidara branila katoličkog svećenika, nadbiskupa Alojzija Stepinca! Komunisti nisu voljeli ni Crkvu ni slobodne zidare.

 

• Koliko je slobodnih zidara među Hrvatima bilo kroz povijest, koja su najširoj publici najzanimljivija imena?

– Slobodnih zidara koji su utjecali na razvoj hrvatske duhovne misli bilo je mnogo. Među slobodnim zidarima bilo je više od dvadeset slikara i kipara (Ivan Meštrović, Mario Tartaglia, Bela Čikoš-Sesija,) poznati književnici (Ivo Andrić, Antun Barac, Gustav Krklec), glazbenici (operni pjevač Josip Križaj, glumac Aleksandar Binički, violinist Juro Tkalčić), poznati liječnici (dr. Fran Bubanović, dr. Franjo Durst, dr. Andrija Štampar), akademici (dr. Grga Novak, dr. Ferdo Šišić, dr. Milan Prelog)…

 

• Jeste li tijekom istraživanja utvrdili činjenice o mogućoj povezanosti Josipa Broza Tita i Miroslava Krleže s masonima?

– Nevjerojatno je koliko žarko javnost želi doznati je li Miroslav Krleža bio ili nije bio slobodni zidar! Posebno je srpski tisak poslije Drugoga svjetskog rata htio dokazati kako je Miroslav Krleža bio slobodni zidar, nešto zbog njegove autoritativnosti, nešto zbog druženja s Titom, za kojeg se govorilo da je također slobodni zidar. Tako je beogradski tisak objavio popis članova hrvatske domoljubne Simboličke velike lože “Libertas”. Na tom popisu su Slavko Kvaternik, njegov sin Eugen Dido Kvaternik i Miroslav Krleža. Slobodni zidar bio je samo Slavko Kvaternik koji je 1919. primljen u budimpeštansku ložu “Kossuth Lajos”, ali poslije nije više posjećivao nijednu ložu. Miroslav Krleža nije imao prema slobodnim zidarima neki poseban negativan ili pozitivan stav. Družio se s njima, mnogi su dolazili u njegovu kuću na Gvozdu, ali Krleža nije znao da su članovi tajnog društva u koje ga nitko nije pozvao. Poznata je priča o njegovu prijatelju slikaru Petru Dobroviću, koju je zapisao Enes Čengić: “I kad sam s Belom početkom 1946. boravio u Beogradu, išli smo na Petrov grob odnijeti cvijeće. Jedva smo pronašli taj skroman humak Petrova groba. Time inspiriran napisao sam nekrolog koji je objavljen tek 1952. godine u časopisu ‘Svedočanstva’.

 

Poslije nekrologa zbog kojeg sam imao različnih neprilika, sretne me u Beogradu jedan profesor (Viktor Novak, slobodni zidar), a to sam i zapisao, i kaže:

– Hvala vam, gospodine Krleža, što ste napisali nekrolog našem članu.

– Kojem vašem članu?

– Petru Dobroviću!

– A o kakvom se članstvu radi ako smijem znati?

– Masonskom. On je bio mason! Zar vam to nije bilo poznato?

– Što je Petar Dobrović bio? Mason!?

– Da.

– E, bogami. Petar mi nikada nije rekao da je bio mason.

I čudim se da mi nije rekao jer je bio istinoljubiv čovjek. Njegova je duša bila široka kao Dunav, ali kad sam poslije razmišljao, shvatio sam da on ne bi tako lako postao profesorom Akademije da nije bio mason. Ne znam zašto je to od mene tajio. Valjda zato što sam masone kao svemoćni klan istinski mrzio, ali sam drugovao s velikim brojem ljudi za koje se poslije ispostavilo da su bili masoni.“ Dodajmo i to da se družio sa slobodnim zidarima za koje nije ni znao da su u bratskom lancu. To su, među ostalima, bili književnik Julije Benešić, dr. Berislav Borčić, Gustav Krklec i Milan Čurćin kojega je Krleža čak i zaposlio. Josip Broz Tito imao je u Zagrebu prijatelja kod kojega je stanovao, komunista dr. Srećka Šilovića, slobodnog zidara, koji ga je informirao što se događa kod kuće i u svijetu. Šilović je htio prije rata istupiti iz „masonstva“, ali ga je Tito zamolio da ostane jer je htio svuda imati svoje ljude. Konkretnih podataka o tome je li Tito bio ili nije bio slobodni zidar – nema. Možda ga je pozvao u ložu Winston Churchill kada je Tito boravio u Londonu, možda ga je samo nagovarao pa ga je Tito odbio. Ostaje činjenica da je njegov CK bio je sastavljen kao utjecajna „komunistička loža“. Godine 1975. objavljeno je pismo generala Ivana Gošnjaka, koje Tito nikad nije dobio, a koje govori o jugoslavenskim slobodnim zidarima. Na tom su popisu svi poznati političari, pisci i umjetnici, članovi lože “Nova Jugoslavija”, koju je do smrti vodio I. Ribar st. a po njegovoj smrti Krleža (!?). Od brojnih imena na tom popisu bili su i pravi slobodni zidari: Ivo Andrić, Krešimir Baranović, Milan Bartoš, Aleksandar Belić, Srđan Budisavljević, Vasa Čubrilović, Filip Hristić, braća Levi (bilo je dvanaest slobodnih zidara s prezimenom Levi!), Hrvoje Macanović, Ive Mihovilović, Moša Pijade, Vladislav Ribnikar – ali ni u jednom trenutku Miroslav Krleža nije bio član ni na čelu bilo kakve slobodnozidarske lože. Razumljivo: Tito i njegovo slobodnozidarsko članstvo ostaje i dalje tajna. Možda ćemo više doznati kada se otvore engleski arhivi i tako napokon dođe kraj svim špekulacijama na staklenim nogama.

 

• U čemu je važnost slobodnih zidara za Hrvatsku?

– Navest ću samo nekoliko slobodnozidarskih misli iz knjige Mudrost, prije toga objavljenih u prijeratnom slobodnozidarskom mjesečniku Šestar: “Cilj slobodnog zidarstva posve je praktičan, kao i moral što je praktični postulat svake konstruktivne ljudske zajednice. Taj se njegov cilj sastoji u tom da oplemenjujući čovjeka unese u ljudsko društvo što više harmonije, zadovoljstva i sreće”. (Veljko Tomić, loža “Ivan Drašković”, 1924.) “Domovina nije u Saboru već u narodu”. (Dr. Oskar Tartaglia, Glasilo val, 1911.) “Mi držimo u tajnosti naše simbole, običaje i obrede, ali samo prema profanom svijetu, a to je potpuno opravdano, jer se mi, slobodni zidari po našim simbolima, običajima i obredima raspoznajemo i mi preuzimamo jamstvo za moralne kvalitete pojedinca koga primamo u naš savez”. (DR. R., loža “Perun”, Zagreb, 1929.) “Bratski lanac je velika, nevidljiva, rekao bih mistička sila koja u nama budi onaj sveti, čisti i divni osjećaj koji nas uzdiže nad profani život i koji nas oplemenjuje. (Lančano slovo, loža “Pravednost”, 1931.) “Budi tvojemu djetetu slika Božanstva, neka te se boji do svoje desete godine, neka te ljubi do svoje dvadesete godine, a do svoje smrti neka te poštuje. Drugim riječima: budi mu učitelj do njegove desete godine, otac do dvadesete, a prijatelj do njegove smrti… (J. Domac, loža “Pravednost”, 1924.)

 

• Kakav je odnos aktualne, ali i drugih novijih, recentnijih hrvatskih vlasti prema masonima?

– To bi trebalo pitati vlast. Mislim da živimo u vremenu kada nitko više ne razmišlja o slobodnom zidarstvu kao o nekoj tajnoj, zastrašujućoj organizaciji koja misli uništiti svijet. Još uvijek se pojavljuju knjige u kojima se slobodno zidarstvo sotonizira, gdje se predstavlja kao najveći neprijatelj Crkve, kao neobjektivna „rukotvorina“ (slobodni zidari „zidaju“ svoj hram svesplošne ljubavi), kao nešto što nije ni politička stranka ni vjerska sekta. Njena uloga je samozatajna. Hrvatski slobodni zidari su s austrijskom braćom godine 1992. omogućili skupini djece iz Vukovara desetodnevno sanjkanje u Austriji. Nitko nije znao tko je platio troškove jer se slobodni zidari s time ne hvale. Za vrijeme rata sakupili su jedan kamion dječjih igrački za neki vrtić u Slavoniji. Jedan od braće nekoliko je godina davao po sto maraka mjesečno djevojčici koju je vidio u koloni izgnanika iz Vukovara. Ta djevojčica, kasnije djevojka, nikad nije doznala od koga je dobivala tu pomoć. Postoji niz sličnih primjera, ali bez javne samohvale.

 

• Koliko ih je danas u Hrvatskoj, kakvih su profesija? Za što se zalažu i koji su im ciljevi?

– Poznato je da su se prije Drugoga svjetskog rata ugasile sve velike lože u okupiranoj Europi pa tako i u staroj Jugoslaviji. Za vrijeme NDH, u Staroj Gradiški završilo je više od četrdeset slobodnih zidara, uglavnom intelektualaca, sveučilišnih profesora, kulturnih radnika, umjetnika. Ta skupina ljudi imala je svaki dan „rad pod otvorenim nebom“. Pripremali su predavanja i tako zadržavali čvrstinu duha, volje i psihofizičku kondiciju. Jedan od braće vodio je zapisnik, protokol o tim predavanjima koji se našao u nekom podrumu tek prije nekoliko godina. To je jedinstveni primjer da je za vrijeme rata „radila“ jedna slobodnozidarska loža. Poslije rata slobodno zidarstvo nije bilo obnovljeno, bilo je zabranjeno: Udba je ispitivala slobodne zidare i tražila njihove veze s inozemstvom. Tek poslije pada Berlinskog zida u srednju Europu vratilo se slobodnozidarsko djelovanje. Na početku su djelovale tri lože u Hrvatskoj, sada ih ima dvanaest u kojima radi 350 slobodnih zidara. Lože rade u Zagrebu, u Rijeci, Varaždinu, Splitu…

 

• Koje su profesije?

– Najviše ima intelektualaca, pravnika, liječnika, novinara, redatelja, arhitekata, znanstvenih radnika i drugih ljudi „na dobrom glasu“.

 

• Koliko ih je u svijetu i u čemu je njihova važnost na globalnom planu?

– U svijetu ih je oko šest milijuna. Najviše u Sjevernoj Americi, gdje je rad loža potpuno otvoren. Tamošnji slobodnozidarski hramovi imaju na pročelju nacrtane slobodnozidarske simbole, pojedine lože grade bolnice za različite, najviše dječje bolesti. U Austriji ih je više od dvije tisuće. Pojedini povjesničari modernog slobodnog zidarstva tvrde, da su kod formiranja NATO-a sudjelovali američki slobodni zidari, da su kod osnivanja EU bili nazočni europski slobodni zidari. U drugoj knjizi Snaga objavljena su imena poznatih slobodnih zidara iz čitavog svijeta, iz različitih društvenih struktura i kraljevskih glava.

 

• Ove godine Europa slavi petstotu godišnjicu reformacije (1517.) i tristotu godišnjicu od utemeljenja prve velike lože u Londonu. Jesu li te obljetnice adekvatno obilježene u nas i u okruženju?

– Na dan sv. Ivana Krstitelja 24. lipnja 1717. u pivnici „Guska i roštilj“, koja se nalazila u dvorištu katedrale sv. Petra, okupile su se četiri londonske slobodnozidarske lože. Utemeljile su Veliku londonsku ložu, a slobodno zidarstvo brzo se proširilo po Europi kao moderan oblik liberalnog protestantizma. Prva loža u Beču počela je raditi 1742. U njoj su bila i dva Hrvata, starješina lože Sigismund Gundulić i majstor u loži grof Kazimir Drašković. Prije devedeset godina (1927.) utemeljena je u Zagrebu iregularna Simbolična velika loža Hrvatske, a prije dvadeset godina 8. studenoga 1997. u Trakošćanu je utemeljena Velika loža Hrvatske. Danas u Hrvatskoj radi 14 loža, po mišljenju nekih slobodnih zidara učlanjeno je oko 400 „ljudi na dobrom glasu“. Hrvatski slobodni zidari pripremili su više svečanih događaja. Riječ je o knjizi Ivana pl. Bojničića “Povijest lože ‘Ljubav bližnjega’”. Knjiga je izašla prije sto godina na njemačkom, ove godine i na hrvatskom jeziku. Krajem godine izaći će treći dio trilogije povijesti slobodnog zidarstva u Hrvata Mudrost – Snaga – Ljepota. To je leksikon mrtvih slobodnih zidara koji su radili u domaćim i inozemnim ložama, a i strani slobodni zidari, koji su radili u hrvatskim ložama. Urednici su skupili oko dvije tisuće njihovih imena. Svečanosti su se, u povodu obljetnice, održavale i u susjednoj Sloveniji. Tamo su prije nekoliko mjeseci otvorili slobodnozidarsku izlož- bu pod naslovom “Tajnost lože, povijest slovenskog slobodnog zidarstva”. Izložba je zamišljena kao labirint. Dana 16. ožujka 2017. veliki majstor Velike lože Slovenije dr. Marko Bitenc imao je „točno u podne“ u Narodnom muzeju, gdje je postavljena izložba, javnu konferenciju za tisak. Slovenija ima sedam loža, u njima radi oko 300 članova. Veliki majstor Velike lože Slovenije rekao je da je tiskovna konferencija dokaz da žive u demokratskom i slobodnom društvu.

 

Renata Rašović, https://www.vecernji.hr/vijesti/u-hrvatskoj-danas-ima-350-masona-a-tito-je-stanovao-kod-jednog-koji-je-bio-komunist-1250275