Na grobu Čak ni cvijeće više ne miriše isto Izgubilo miris isprale ga boli Baki na grob idem svijeću zapaliti I ako je nema ja znam da me voli Nisi danas sa mnom Bako moja mila Pa da vidiš sina svoga kako plače Bujica mi suza borama potekla Ne trebaju riječi i od njih su jače Samo neka teku isprati ne mogu Sjećanja su dugo srastala u njima Suđene su svakom suze, svijeće, cvijeće Jednog će ih dana donositi svima Čak ni cvijeće više ne miriše isto Izgubilo miris isprale ga boli Nisi danas sa mnom Bako moja draga Tvoj jedinac uvijek do neba te voli Vladimir Živaljić, Vukovar