Get Adobe Flash player
Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Spomenik general-majoru Bratiću u vojarni Vojske Srbije dokaz srbijanske...

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Plenković: Trebate znati da nijedno pravosudno tijelo u RH nije službeno...

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Autor pjesme "Srbe na vrbe" je Slovenac Marko...

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Sve dok Hrvatska prijestupnike javno i kolektivno ne osuđuje bit će...

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

Prema Željki Proleterki partizani su imali pravo na mržnju i...

  • Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 10:34
  • Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:46
  • Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 13:30
  • Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:40
  • SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    utorak, 12. studenoga 2019. 19:49

     Zov Ukrajine

                       
                       
                        Što govore prazne riječi,
                        Mrtva slova?
                        Što će biti sa njemoćom izazova
                        Hrabrih ptica uzletnica
                        Bez jednoga krila?
                        Čiji li će izdajica,
                        Čiji tati
                        U pomoć pozvati
                        Mrskoga tuđinca
                        Pa prekriti svoja lica
                        Maramom od srama? 
                        Kažu, sad, i nakon Krima,
                        Među nama hrabrih ima
                        Što čuvaju razum, nadu
                        I svaki će u svom gradu
                        Na prag svetog doma stati,
                        Svijeta zlobu obuzdati.
                       https://encrypted-tbn3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSP1qVR2x0ue5zXffh0iWqro8uamAZRjJHgT5kLL6zM0WUscBA5
                        Što će sutra desiti se
                        Kada na nas bijes istrese
                        Nezvan gost i tlačitelj
                        A svijetom se glas pronese
                        O nestanku dobrih ljudi?
                        Ukrajino, sanjo smjela,
                        Ti nam vjerom, nadom budi
                        Kad ptica obnevidjela
                        Uzletjeti bude htjela!
                        Smije l' ptica s jednim krilom,
                        Za slobode spremna let,
                        Usmrćena biti silom?
 
                        Što će na to reći svijet?
       

Malkica Dugeč, 14. 4. 2014.

Srbi su nas devedesetih dvostruko bombardirali – vojno i medijski

 
 
Poznati američki intelektualac Naom Chomsky smatra kako se u razvijenim demokracijama narod najlakše može kontrolirati kontroliranjem misli. Misli su one koje mogu dovesti do djela (i dobrih rješenja) te ih je stoga potrebno držati na uzici. U svome dugogodišnjem radu, Chomsky razotkriva ulogu medija u cjelokupnom društvenom sustavu, kojim upravljaju najveće međunarodne korporacije, to jest privatni kapital. Mediji za Chomskog imaju presudnu ulogu u sustavu, zajedno s obrazovnim ustanovama, sveučilištima i koledžima, počevši već od najranijih dana, od samoga vrtića. Sustav je taj koji nas uči kako se trebamo ponašati, što trebamo misliti.
http://media-cdn.tripadvisor.com/media/photo-o/01/bf/a5/07/location-location-location.jpg
Chomsky tvrdi da se sustav kontrole lako može otkriti pratimo li medije te pokušamo otkriti njihovu strukturu. Struktura medija je vrlo slična ostalim institucijskim strukturama, čiji je cilj progurati kandidata za izbore, te kontrolirati “zbunjeno stado pasivnih promatrača” ili „sheeple“ – ljude ovce, tj. nas naivce. Chomsky naglašava kako je određene istine teško otkriti kao “usamljeni pojedinac” jer  pojedinac “nema pristup alternativnim izvorima informacija”. Alternativni izvori informacija su vrlo važni u današnjemu svijetu, u kojemu dominira nekoliko korporacija i u kojemu mediji, uglavnom, pripadaju određenome lancu komande ili kontrole.“ (formulacije o Chomskome sam preuzeo od Irene Dujmušić.) Pulitzer je bio jedan od prvih mahera, šampiona izrazito amoralnoga žutoga tiska, čovjek koji je neistinama, poluistinama i pretjerivanjem pridonio američkoj intervenciji na Kubi 1898. godine.
 
U svom remek djelu „Građanin Cane“ Orson Welles je nadahnut sudbinom novinskoga magnata Williama Randolpha Hearsta. Zaboravimo novinare i kulturtregere koji su služili kapital ili totalitarne režime, ali ipak neke ću spomenuti poput Juliusa Streichera, karikaturista Predraga Koraksića, pisca Dobrice Ćosića, filmaša Lordana Zafranovića. Srbijanski spindoktori su u vrijeme pada Vukovara plasirali neistinitu informaciju o pokolju nad školskom djecom, koja je iako dokumentirano opovrgnuta medijski „ublažila“ dojmove zločina počinjene od JNA i četnika. Uopće jedna od strategija jest i bombardiranje gomilom nesuvislih i nevažnih, te proturječnih informacija, da se zbuni narod i ne uvidi i upamti bitne činjenice. To možemo nazvati sipanjem medijskog pijeska u oči.
Laži, poluistine i insinuacije postižu efekt,jer dok medijski psi laju lopovske karavane prolaze.
 
Iako su dokazane poveznice gđe Vjere Šuman (Dubrovački vjesnik) i Razvoj golfa, te iako gospodin doktor načelnik Grada (Dubrovnika) financijski pomaže određene medije, nismo primijetili da je to utjecalo na njihov plasman na tržištu. I Vlada je pokazala razumijevanje za probleme EPH. Također se ne sjećamo da je netko od ratnih huškača među intelektualcima, umjetnicima i novinarima odgovarao za svoja djela. Kao primjera izrazite nepristojnosti možemo se sjetiti „duhovitosti“  feralovaca koji su pokojnoga predsjednika prikazivali (fotomontažom) u golom zagrljaju sa liderom Srbije, a u jednom od izdanja i kao kostura.
https://encrypted-tbn2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcR7FAXK5nXHbMm-bE1sM61T7HINd4zawECwgywZSR_eDkabxzoe
Doduše su i političari znali zapapriti i zasoliti novinarima s naplaćivanjem duševne boli, a u najnovijem slučaju novinarke Slavice Lukić i s naplaćivanjem narušavanja ugleda ustanove ili osobe (sramoćenje, blaćenje), iako su izneseni podatci točni. Novinari obavljaju društveno odgovoran, važan i slabo plaćen posao. U prosjeku žive znatno kraće od ostale populacije, prije svega zbog izloženosti stresu. Slučaj Pukanić nam dokazuje da neke grupe mogu nemilosrdno ukloniti i jake medijske igrače, kad se njihovi interesi osjete ugroženima. S druge strane, medijska hajka je prethodila i Đinđićevom ubojstvu, a i ponašanje nekih lokalnih portala možemo smatrati neciviliziranim, pristranim i podmuklim.
 
Što se tiče „PR-ova“, to su profesionalci koji će poput „dobrih“ odvjetnika zastupati po potrebi i đavola ako im dobro plati. Kao što čovjek može birati prijatelje, supružnika(cu), obiteljskog liječnika, tako može birati i novine koje će čitati. Moje načelo je uzeti korisno i pametno štivo iz kojeg ću nešto naučiti. Cijeniti nam je kod ljudi slobodoljubivost, nezavisnost, objektivnost, pristojnost, dobronamjernost, znanje, poštenje... Odbacivati trač, nesuvislost, nemoral, nedosljednost, podmuklost, površnost, plaćeništvo, taštinu, sirovost i niskost. Nemojmo novine, političke stranke i klubove birati po inerciji, interesu ili navici. Budimo ljudi. Odaberimo dobro!
 

Teo Trostmann

Veselinka Kastratović o stradanjima Hrvata od Osijeka do Iloka

 
 
Ovako osramnoj odluci srbijanskih sudova da ponište prvotnu presudu protiv onih Srba koji su odveli ljude u vrijeme pada Vukovara i ubili ih govori Veselinka Kastratović, aktivistica osječkoga Centra za mir, nenasilje i ljudska prava: „Odluka Ustavnog suda Srbije ne odnosi se samo na Sašu Radaka, nego i na ostale optužene u istom predmetu. Ta odluka ukida presudu Apelacijskog suda u Beogradu i postupak vraća u žalbenu fazu. Dakle Apelacijski sud će ponovno raspravljati o žalbama svih optuženika i 'Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije' na presudu 'Višeg suda u Beogradu', kojom su neki optuženici, uz ostale i Saša Radak, proglašeni krivima, a neki oslobođeni. Članovi obitelji žrtava, dakako, ne mogu biti zadovoljni tom odlukom. Jedan od razloga nezadovoljstva je taj što se glas žrtava nije čuo i što njihova patnja nije uzeta u obzir. Drugi zasigurno može ležati u činjenici da je tijekom prvostupanjskog postupka kristalno jasno utvrđena uloga svakog od optuženika 20. studenoga 1991., kada su iz vukovarske bolnice odvedene 264 osobe, nakon što su pripadnici JNA izvršili trijažu.
http://www.novossti.com/fotke/746/Kastratovic.jpg
Veselka Kastratović
 
Iz masovne grobnice na lokalitetu Grabovo ekshumirani su posmrtni ostatci 200 žrtava. Među njima je bilo žena, malodobne djece, jedva punoljetnih mladića, ranjenika, bolesnika. Na popisu odvezenih osoba bilo je više ženskih imena, neke su bile medicinsko osoblje bolnice u Vukovaru, no u masovnoj grobnici na Grabovu pronađeni su posmrtni ostaci dviju žena, Ružice Markobašić (rođene 1959.), tada u visokom stupnju trudnoće, i Janje Podhorski (rođene 1931). Pronađeni su i ostaci 16-godišnjeg Igora Kačića,17-godišnjeg Dragutina Baloga, 18-godišnjaka Vedrana Galića i Tomislava Baumgertnera, 19-godišnjaka Martina Jakubovskoga, Marija Hegedušića i Olivera Jovanovića; Hrvoje Ljubas,Goran Jularić, Željko Rohaček, Vjekoslav Šindilj i Darko Tišljarić imali su 20 godina, a Slaven Vukojević, Mersad Omerović i Ringo Bjelanović tek godinu više...“
 
U nastavkuVeselinka Kastratovićkaže: „Točan broj žrtava nemam, nisam uspjela doći do njega. No radeći na projektu “Ljudski gubici”, čiji je nositelj Documenta, utvrdili smo da je na području bivše vukovarske općine, od Klise kod Osijeka do Iloka, zločina bilo u gotovo svakom hrvatskom selu i mjestu: u Sotinu, Berku, Tovarniku, Petrovcima, Svinjarevcima, Bokšiću, Tompojevcima, Mikluševcima, Čakovcima, Lovasu, Iloku, Lipovači, Vukovaru... Popisali smo i žrtve iz srpskih sela, uglavnom su to bili vojnici ili stradali u granatiranju. Dobro smo surađivali s mještanima, a ponegdje su nam s podacima o žrtvama pomogli i načelnici općina. No u nekim selima nismo mogli doći do podataka, ljudi jednostavno nisu željeli razgovarati s nama. U Bogdanovcima smo primjerice prikupili podatke o 92 vojne i civilne žrtve, od toga 84 iz samog sela. Neke su poginule u listopadu 1991. pri prvom napadu na selo, druge 10. studenoga te godine, nakon pada sela. Osim toga, na središnjem seoskom platou strijeljani su civili, među njima i 94-godišnja Albanka, a ubijani su i na ulici. Puno civilnih žrtava stradalo je u podrumima, kamo su se ljudi sklanjali od napada. Tijela nekih žrtava nađena su u plitkim uličnim grobovima, a za neka se još ne zna gdje su. Do danas nema nijedne optužnice za zločin u Bogdanovcima.“ (v.h.)

Anketa

Treba li zabraniti štrajk prosvjetara?

Četvrtak, 21/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1358 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević