Get Adobe Flash player

U Književnim novostima izašao je i prvi Krležin objavljeni tekst

 
 
KNJIŽEVNE NOVOSTI, časopis koji je u Rijeci, nakladom »Knjižare Trbojević«, izlazio svakog tjedna od 24. I. do 18. VII. 1914., ukupno 26 brojeva. Pokrenuo ga je i uređivao iz Zagreba M. Marjanović, okupivši u »odboru« nekolicinu »poznatih hrvatskih i srpskih pisaca« sklonih jugoslavenskom integralizmu. Pristupnu nakanu da čitatelju omogući »brzu orijentaciju u književnim novostima« časopis je, unatoč prepoznatljivoj ideološkoj podlozi Marjanovićeve redakture, zadovoljio, a među osamdesetak suradnika zamjetna je prisutnost mladih, još neafirmiranih autora.
http://www.enciklopedija.hr/Ilustracije/MilanMARJANOVIC1.jpg
Milan Marjanović
 
U Književnim novostima izašao je i prvi Krležin objavljeni tekst pa je taj bibliografski kuriozitet postao najčešćim povodom njihova spominjanja. Marjanović je Legendu počeo objavljivati već od prvog broja, čime je naglasio potporu novom imenu, jer se publiciranje dramskog teksta u nastavcima teško moglo shvatiti slučajnim uvrštenjem. Uredniku je odgovornost za Krležin tekst pripisao i anonimni recenzent Riječkih novina (Milan Marjanović pijucka na Krista), spočitavajući mu njime povrijeđene osjećaje vjernika.
 
Književne novosti su se oglušile na taj izazov premda je replika u Hrvatskom pokretu s Krležinom izjavom posredno očitovanje, vjerojatno kako Legenda (koja je još izlazila) ne bi trpjela kontekst afere. K. je u Književnim novostima objavio još dva priloga, dramolet Maskerata i proznu skicu Fragmenti. Sudeći po njegovim memoarskim zapisima iz 1919. (Davni dani. Zapisi 1914.-1921., Zagreb, 1956.) nakladnik Trbojević namjeravao je u knjizi okupiti Legendu, Maskeratu i Salomu. Sve to čini logičnom pretpostavku o važnosti Marjanovićeva kruga pri Krležinu nastupu. Pripadnost tome krugu, s naglašavanjem blagog odmaka, K. nije negirao. Poznate su njegove uspomene o Matoševim karminama kod Marjanovića, razgovoru o Hrvatskoj mladoj lirici prigodom izleta na Sljeme, ali o Marjanovićevoj beogradskoj vezi kao pozadini njegovih izdavačkih »pothvata«, Književnih novosti i Narodnog jedinstva, koje je pokrenuo ponukan »relativno golemim odzivom«, govori tek u dnevničkom zapisu iz 1942.
 
Još je u Mome obračunu s njima naglašavao da se kao »suradnik Književnih novosti i Narodnog jedinstva« družio »s ljudima politički sumnjivim u austro-madžarskom smislu«. Kada je K. shvatio da se Marjanović »kretao na magnetskom polju Apisovih dinara«, kako to formulira u Zapisima za Tržiča (Sarajevo, 1976.), pravdajući se da je »s Legendom bio doista bezazleno nevin«, možemo tek pretpostavljati. Jedan detalj govori međutim u prilog spontanosti, a ne zakulisnoj impostaciji njegove suradnje s Marjanovićem. Bez obzira na sukob Književnih novosti i Savremenika, K. je B. Livadiću, koji se kao urednik Savremenika na skupštini DHK negativno odredio spram Književnih novosti, ponudio prilog koji je u lipanjskom broju (Zaratustra i mladić) i tiskan. Čini se štoviše da je upravo Marjanović pridonio prvom hlađenju Krležine nacionalističke strasti. Honorar što mu ga je dao bio je dovoljan za put u Veneciju (E. Čengić, S Krležom iz dana u dan, I, Zagreb 1985., str. 77.) gdje se na Biennalu »sa Vidovdanskim hramom grdno razočarao« (dnevnički zapis iz 1942.). Književne novosti nisu bile tek prvom Krležinom tribinom. Pripadajući njihovu duhovnom krugu on osvješćuje ideološki i autorski kompleks, odlučuje biti piscem i, koliko je to moguće, biti samostalan. (Vl. Bo.)

Stegla zima...

 
 
ja zasadih šljive drvo
nije ovo meni prvo
što zasadih šljive drvo
a i ne ću moći
stalno jesti
kruh, slaninu i luk bijeli
http://i44.tinypic.com/2l17kk.jpg
stegla zima da i kamen drhti
stegla zima da lede se prsti
u vrtu sam izniklu
šljivu da pokrijem
šljivu da pokrijem
vrag sami da je (ne)odnese
a kada rodi
nešto ću odvojiti na stranu:
za sušiti
za činiti slatko
za činiti rakiju
...
za činiti radost
 

Nikola Šimić Tonin

Čežnja

 
 
Uvijek najljepše riječi za te ću izreći...
I spontane želje poželjeti učinit...
Vrat tvoj, usne, redom ih cjelivati...
Naposljetku, nagu ko od majke skinut.
https://xage.ru/media/cache/6c/66/6c669f763e0e7857fa9c490e6ed179f2.jpg
Grudi ti ko dinje.
Dvije nježne ruke,
koža od baršuna, tvoja njedra bijela...
Očima ih jedem, nestajem s menijem.
I još dugo, mila, ne ćeš ostat' cijela.
 
Malo niže struka podići ću tabor...
I rukama tražiti put do slatkog brijega.
Usne ću zadužiti neka ga ovlaže...
Kako strašću ne bih povrijedio njega.
 
Kad se čežnje otmu
i drhtaj osjetiš
rukama se čvrsto prigrli uz mene...
Stisni me bedrima,
neka poludim...
I zalij me lavom u nutrini žene.
 
A kada ti bilo smanji otkucaje
gledaj me u oči i reci mi sve o užicima jasno...
Ja sam uživao, čarobno je bilo!
I ti si, mila, uzdisala strasno.
 
Ne žalim ni za čim, govori mi duša...
Još bezbroj bih puta ponovio isto.
I kad bi me pitali, rekao im ne bih
kako je s tobom sve nevino, čisto...
 
Ti si meni, dušo, i više od jela
Hrana moje duše i mojega tijela
 

Vladimir Živaljić, Vukovar

Izložba radova antologijskog hrvatskog književnika i slikara i njegove kćeri umjetnice

 
 
Povodom Dana grada Omiša i 110. godišnjice rođenja Drage Ivaniševića, u srijedu, 10. 5. 2017. u Ilirskom sjemeništu - Galerija AZ, otvorena je izložba radova antologijskog hrvatskog književnika i slikara Drage Ivaniševića i likovne umjetnice Latice Ivanišević.
http://prigorski.hr/wp-content/uploads/2015/10/Latica-Ivani%C5%A1evi%C4%87.jpg
Drago Ivanišević (Trst, 10. II. 1907. – Zagreb, 1. VI. 1981.) pripada krugu najvećih imena hrvatske poezije u drugoj polovici 20. stoljeća i jedan je od prvih modernista u hrvatskoj književnosti između dvaju svjetskih ratova. Angažiran pjesnik i humanist, čovjek eruptivne životne snage i široke kulture prožete mediteranskim duhom, napajajući se ekspresionizmom i europskom avangardnom poezijom stvorio je mnogobrojne antologijske stihove, obilježene nadrealističkom i apokaliptičkom vizijom svijeta, jezičnim eksperimentima, začudnim analogijama i metaforama.
 
Sklonost nadrealističkom asocijativno-simboličkom  konceptu vidljiva je i u njegovom likovnom opusu. Slikati počinje 1926. u Parizu gdje je slikao u ateljeu A. Modiglianina. Prve slike nastaju iskušavanjem nadrealističkog automatskog poteza ili pod utjecajem metafizičkog slikarstva i Picassova kubizma, a u kasnijim radovima vidljiv je utjecaj art bruta. Većinu njegova opusa čine crteži (flomaster, olovka, tuš) nastali kao pjesnikov dnevnik, putne bilješke ili glazbene asocijacije. Ilustrirao je svoje zbirke pjesama (Igra bogova ili pustinje ljubavi, Od blata jabuka, 1971.), Nerudinu zbirku Kronika 1948. te Pjesmu o zemlji uskrsloj iz mora. Likovne radove potpisivao je pseudonimom Albert Jordan, Cadenas. Izlagao je samostalno i skupno na brojnim izložbama. Djela mu se nalaze u Modernoj galeriji u Zagrebu.
 
Iz dugih razgovora s Dragom Ivaniševićem koje je Mirko Žeželj neposredno, ali sistematski zapisivao, nastala je knjiga Zatočenik slobode – Životopis Drage Ivaniševića u kojem se najbolje oslikava cjelovitost njegovih 'mnogih ja'. „Kao što je u pjesmama mijenjao svijet u poeziju, u slikama ga je mijenjao u slikarstvo. Ipak, nisu to dva svijeta – pjesnički i slikarski – nego jedan i to isti, jer u pjesmama svoj unutrašnji misaoni podsvjesni i onirički svijet izražava konkretnim čulnim slikama a i u slikarstvu vanjskim slikama – često iz slobodne fantazije – izražava svoje snove i podsvijest. Drago gleda okolni svijet koji ga okružuje i intenzivno živi u njemu ali ga ne preslikava niti prepjevava nego ga projicira iz sebe, kako se u njemu formira i prelama, realno i zamišljeno, vidljivo i egzistencijalno. Slikanje kao i pjevanje polazi iznutra i nikada ne može biti ni završeno ni savršeno.“
 
Latica Ivanišević rođena je u Zagrebu 1942. godine. Kći je antologijskog hrvatskog pjesnika i slikara Drage Ivaniševića. Dugi niz godina radila je kao scenograf i kostimograf na televiziji, u kazalištu i na filmu. Tapiserije počinje raditi 1980. godine i izlaže na brojnim izložbama. Tajnu tapiserije otkrio joj je veliki umjetnik Edo Murtić, a Latica u izradi tapiserije nalazi svoj izraz i uvijek ponovno oduševljenje stvaranjem. O Latici Ivanišević snimljena su četiri filma 'Magija tapiserije' u režiji Petra Krelje, 'Jaslice za Vukovar' u režiji Jasmine Božinovske Živalj, 'Ptice' u režiji Petra Krelje i 'Latica i čaj' u režiji Saše Šekoranje. Godine 2010. Napisala je obiteljski roman iz visokog zagrebačkog društva 'Slušaj i gledaj, Latice' te roman 'Žena tužnih očiju'.
 
Latica svojom iskričavom kreativnošću, fluidnošću pokreta u crtežu ili tapiseriji jasno pokazuje da ju je otac „naučio slobodi“. Njen rad najbolje opisuje akademik Tonko Maroević: „U mediteranskoj bujnosti i baroknosti, ona je svojevrsni nastavljač rimskih i madridskih meštara ceremonijala, onih likovnih djelatnika (najčešće inače slikara i graditelja) koji su se umjesto u trajnom materijalu povremeno izražavali u improviziranim scenarijima i koreografijama gradskih proslava, procesija ili krunjenja, instalacija ili suđenja. Na taj se način likovna umjetnost, izrazito prostornih protega, pomalo združuje ili čak pretapa u vremenite i sukcesivne oblike izražavanja, kakvi su glazbeno ili glazbeno scenski.“
Izložba se može razgledati do kraja mjeseca svibnja 2017.
 

Nives Matijević

Anketa

Tko će biti novi hrvatski nogometni prvak?

Srijeda, 21/08/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1265 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević