Get Adobe Flash player

I njegovi potomci
 

 
Po smrtovnici iz državnog arhiva A/P 69 /14 imam ove podatke o festanjulu Ivanu Rusiću iz 1900. godine:
Rusić, Ivan, kap., pomorski kapetan (Batala, 23. III. 1879. - 9. IV. 1907.), od oca Frana Stjepanova pomorca i majke Ane Marinović pok. Nikole. Imao je sestre:
Rusić, Katarina (*20. VII. 1871.), žena Dinka Šimunovića, imaju sinove: Stijepa, Mladena, Frana
Rusić, Jele (*3. IX. 1872. - 1907.), udana za Lorenza Cerini, imaju djecu: a) Frano i b) Anka, sinovi u Buenos Airesu
 
Rusić, Marija (*20. IX. 1877. - 11. II. 1911.), udana za Joza Marinovića, imaju djecu: Iva, Frana, Ane, Jozovi su iz Stoliva.
Jozica Rusić (*26. I. 1881. - 22. IV 1910.), udana za Šimunovića, imaju: Natašu, brata:
Rusić, Stjepan (*3. X. 1875. - 9. XI. 1901.), 1897. godine završio Nautičku školu u Dubrovniku. Imenovan festanjulom Feste Sv. Vlaha dekretom dubrovačkog gradonačelnika dr. Pera Čingrije.
 

Dubravko Kovačević

Centar je u ovih deset godina pridonio otkrivanju istine o Domovinskom ratu

 
 
Hrvatski Memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskoga rata (HMDCDR) obilježio je 10 godina postojanja i znanstveno-istraživačkog rada od 2005. do 2015. Svečanost se održala u četvrtak, 26. studenoga, pod pokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović. Tom prigodom predstavljena je izdavačka i suizdavačka djelatnost HMDCDR-a.
 
O knjigama, radu i značaju HMDCDR-a govorili su: Zvonko Kusić, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Željko Raguž, ravnatelj Hrvatskoga dokumentacijskog centra Domovinskog rata u BiH, Ante Nazor, ravnatelj HMDCDR-a te Kolinda Grabar Kitarović, predsjednica Republike Hrvatske.
 
Izdavačka i suizdavačka djelatnost
 
Izdavačka/suizdavačka djelatnost HMDCDR-a 2005. – 2015.: 62 knjige ukupno (te 2 u tisku).
Izdavačka djelatnost HMDCDR-a 2014./2015.:
Dokumenti „RSK“:
knjiga 15.: Dokumenti vojne provenijencije „Republike Srpske Krajine“
(siječanj-travanj 1995.), ur. Mate Rupić – Ilija Vučur, Zagreb, veljača 2014.
- knjiga 16.: Dokumenti institucija pobunjenih Srba u Republici Hrvatskoj
(siječanj-travanj 1995.), ur. Josipa Maras Kraljević – Janja Sekula Gibač,
Zagreb-Slavonski Brod, srpanj 2014.
- knjiga 17.: Dokumenti vojne provenijencije „RSK“ (svibanj-listopad 1995.) i tijek operacija „Bljesak“ i „Oluja“, ur. Julija Barunčić Pletikosić – Petar Mijić, Zagreb, srpanj 2015.
- knjiga 18.: Dokumenti institucija pobunjenih Srba u Republici Hrvatskoj
(svibanj-kolovoz 1995.), ur. Željka Križe – Ivan Radoš, Zagreb-Slavonski Brod, studeni 2015. (knjige 16. i 18. - suizdavaštvo s Hrvatskim institutom za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod).
Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995. – memoarsko gradivo:
- knjiga 8.: Operacija ”Maslenica” – sjećanja sudionika (prilozi za istraživanje oslobodilačke operacije ”Gusar”/”Maslenica”), Tomislav Šulj – Vladimir Brnardić, Zagreb, studeni 2014.
- knjiga 9.: HVO u obrani Sarajeva, Slavko Zelić, Zagreb, studeni 2014. (suizdavaštvo s Hrvatskim dokumentacijskim centrom Domovinskog rata u BiH).
- knjiga 10.: Rat u oazi mira, Anton Crnković, Delnice, studeni 2014. (suizdavaštvo s gradom Delnicama).
- knjiga 11.: Braneći riječni grad – sjećanja zapovjednika Policijske postaje Metković na Domovinski rat u dolini Neretve 1990./1992., Zagreb, srpanj 2015.
- knjiga 12.: 885 dana – korespondencija obitelji Gugo na kninskom području, priredili Katarina Gugo – Marin Buovac, Knin-Zadar, kolovoz 2015. (suizdavaštvo s gradom Kninom).
Znanstvene studije:
- Mujo Begić, Genocid u Prijedoru – svjedočenja, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Zagreb i Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Zagreb, ožujak 2015.
- Ivan Pokaz, “Oluja” – odgovor na “strategiju realne prijetnje” (pregled i
raščlamba vojne situacije u RH i BiH u razdoblju od 1991. do 1995. u kontekstu operacije “Oluja”), Zagreb, ožujak 2015. (dvojezična: hrvatsko-engleska)
- Ana Holjevac Tuković, Mirna reintegracija Hrvatskog Podunavlja, Zagreb, studeni 2015. (suizdavaštvo s Despot infinitusom).
Fotomonografija:
- Martin Grgurovac, Vinkovci i okolica – ratne devedesete, listopad 2014. (dvojezična fotomonografija: hrvatsko-engleski jezik; suizdavaštvo s „Privlačicom” Vinkovci)
U tisku (prosinac 2015. godine):
- Zagonetka pobjede – obrana Dubrovnika 1991./1992.
- Spasimo život – pomoć nemoćnima na oslobođenom području u „Oluji”.
 
Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata osnovan je 2005. kao javna znanstvena ustanova – specijalizirani arhiv. Osnivač je država, a prava i dužnosti osnivača obavlja Vlada. U obavljanju svoje djelatnosti Centar prikuplja, objedinjuje, sređuje i zaštićuje svu dokumentaciju i podatke nastale u Domovinskom ratu i vezane uz rat, prikuplja, sređuje, klasificira i obrađuje registrirano i arhivsko gradivo nastalo u Domovinskom ratu i vezano uz rat. Sukladno Zakonu o arhivskom gradivu i arhivima, Centar, uz ostalo, stručno i znanstveno obrađuje, analizira i vrednuje podatke, dokumentaciju i gradivo vezano uz Domovinski rat, objavljuje publikacije i druga djela nastala na temelju svoje djelatnosti, organizira stručna i znanstvena predavanja i izložbe te znanstvene skupove te surađuje s arhivima, muzejima i drugim pravnim osobama radi unaprjeđenja svoje djelatnosti.
 
Predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademik Zvonko Kusić čestitao je Centru njegovu desetu godišnjicu i pritom kazao da je djelovanje Centra od strateškog interesa za hrvatsko društvo. „Mi smo privilegirana generacija koja je doživjela tisućogodišnji san o stvaranju samostalne hrvatske države i danas, 25 godina kasnije, suočeni smo s novim izazovima, a naša neovisnost ugrožena je na druge načine, gospodarski i sigurnosno. Kad je prije 25 godina žrtvom hrvatskih branitelja i cijelog hrvatskog naroda pod vodstvom predsjednika Franje Tuđmana stvorena hrvatska država, nismo mogli ni slutiti da će kasnije biti različitih interpretacija Domovinskog rata, da će se činjenice iskrivljavati ili zanemarivati i da će se u javnosti i medijima širiti neistine ili poluistine. Treba dati prioritet činjenicama i pustiti da činjenice govore“, kazao je akademik Kusić, podsjetivši da je Hrvatska već iskusila kakve mogu biti posljedice iskrivljavanja povijesnih činjenica. Pohvalio je što se Centar otvorio mladima i međunarodnoj javnosti kako bi činjenice o Domovinskom ratu prezentirale i inozemnoj javnosti. Spomenuo je i oslobađajuće presude Haaškog Tribunala generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču kazavši da su one bile satisfakcija Centru i potvrda njegovog stručnog i znanstvenog rada.
 
Ravnatelj HMDCDR u Bosni i Hercegovini Željko Raguž smatra kako su unatoč kašnjenju u osnivanju ovakvih centara u Hrvatskoj i BiH mnoge stvari u javnosti te na sudu u Haagu i sudovima u BiH pomogle u donošenju pravednijih odluka.
 
Ravnatelj HMDCDR Ante Nazor podsjetio je kako su znanstvenici iz Centra povijest Domovinskog rata nastojali prezentirati na temelju izvora. Kao primjer naveo je knjige Slobodana Praljka u kojima je objavljen niz dokumenta koji svjedoče da Hrvatska nije bila agresor u BiH te da nije bilo zločinačkog pothvata. „Ti dokumenti pokazuju kako bi BiH teško uopće opstala bez Hrvatske“, ocijenio je Nazor.
 
„Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskoga rata (HMDCDR) jedna je od najvažnijih znanstveno-istraživačkih ustanova koja svojim radom na temelju činjenica čuva uspomenu na opravdan, obrambeni i visokoetičan Domovinski rat“, istaknula je predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović i dodala: „Nakon rata pojavile su se u javnosti teze o dogovorenom i građanskom ratu i optužbe o zajedničkom zločinačkom pothvatu, napomenula je predsjednica dodavši kako je bilo i članova akademske zajednice koji su prihvatili takve teze. Zato je bila opravdana odluka o osnivanju Centra koji je istraživačkim radom u ovih deset godina pridonio otkrivanju istine o Domovinskom ratu, koji je bio opravdan, obrambeni i visokoetičan“.
 

Vid Hinković

Godine 87. prije Krista počeo je armensko-partski rat koji je završen 85. godine potpunim porazom Partije

 
 
Tigran II. Veliki (140. pr. Kr. - 55. pr. Kr.) je sin Tigrana I., mlađega sina Artašesa I., osnivača dinastije Artašesida. U mladosti Tigran je bio dugo vremena talac na dvoru kralja Mitridata II. Partskoga. Godine 95. pr. Kr. bio je pušten na slobodu, davši 70 plodnih dolina na sjeveroistoku Irana. Čim je stupio na prijestolje, počeo je širiti svoje kraljevstvo. U 93. pr. Kr. pripojio je Armeniji pojedine dijelove Kapadocije (istok Male Azije,), između 91. i 87. pr. Kr. u sastav Armenije su ušli Virk (Gruzija) i Agvank (kavkaska Albanija). Tigran II., zauzevši te zemlje, počeo je pripreme za rat s najvećim svojim suparnikom - Partijom (antička iranska država). Godine 87. pr. Kr. počeo je armensko-partski rat koji je završen 85. god. potpunim porazom Partije.
 
Tigran II. sklopio je ratni i politički savez s pontskim kraljem Mitridatom VI. Europatom (134. pr. Kr. - 63. pr. Kr. (Pont na južnoj obali Crnoga mora), oženivši se njegovom kćerju.
 
Nakon zauzeća Partije Tigran je poduzeo pohod protiv seleukidskoga kraljevstva (državna jezgra - Bliski istok), zauzevši Antiohiju. Grad Antiohija na rijeci Oront (danas grad Antakyja u Turskoj) postao je jedna od prijestolnica Armenije (druge prijestolnice su: Tigranakert i Artašat). Uzged budi rečeno da su kasnije u Antiohiji Kristovi učenici prvi put nazvani - “kršćani”. Seleukidska država je pala u tom ratu i prestala je postojati. Godine 83./84. dijelom Tigranove kraljevine postalo je i nabatejsko kraljevstvo (Nabateja je bila država na području današnjega Jordana, Izraela, Sirije i Saudijske Arabije) na morskoj obali Crvenoga mora. Koncem 80-ih godina pr. Kr. Armenija je postala najveća država Bliskoga istoka na području Mezopotamije, Cilicije, Sirije i Kapadocije.
 
Tigran je nadgledao sve važne trgovačke puteve iz Indije i Kine u Europu. Ali njegov savez s Mitridatom VI. doveo je do rata s Rimljanima. Godine 69. pr. Kr. Tigranova je vojska pretrpjela poraz blizu Tigranakerta od rimskoga vojskovođe Lukula (118. pr. Kr. - 56. pr. Kr.). Godine 66. pr. Kr. rimski voskovođa Gnej Pompej (106. pr. Kr. - 48. pr. Kr.) krenuo je u rat protiv Tigrana i opsjedao ga je u Artašatu (Artaksati).
 
Tigran je bio prisiljen predati se i napustiti sve svoje posjede izvan Velike Armenije, dobivši naslov “prijatelja i saveznika rimskoga naroda”. Umro je Tigran II. 55. pr. Kr. Armenija je u doba vladavine Tigrana Velikoga (95. - 66. pr. Kr.) bila jedna od najvažnijih kraljevina na području između Crnoga mora, Sredozemlja i Kaspijskoga jezera.
 

Artur Bagdasarov

Anketa

A. Plenković ne bi nikada zabranio dolazak A. Vulina u Hrvatsku da nije u problemima zbog Istanbulske konvencije. Slažete li se?

Četvrtak, 26/04/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 691 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević