Get Adobe Flash player

Armenke u europskom slikarstvu XVIII. - XIX. stoljeća

 
 
Većina europskih i američkih radova s armenskom tematikom stvarana je u žanru orijentalizma. Orijentalizam je smjer u umjetnosti koji je proširen među europskim i američkim slikarima XVIII.- XX. st. Ovaj žanr opisuje život Istoka, istočnu kulturu i ozračje u kojem je živio čovjek. Jedan od prvih slikara koji je slikao u žanru orijentalizma bio je francuski aristokrat, slikar-orijentalist Jean-Baptiste van Mour koji je radio u francuskom veleposlanstvu u Istanbulu. Predstavljamo nekoliko djela europskih i američkih slikara koji su slikali u tom žanru na tematiku "Armenske žene".
http://1.bp.blogspot.com/-bRZiW3HMBtY/UDrR65EBj2I/AAAAAAABEPM/eNDWlAvpEz8/s1600/Frederick+Arthur+Bridgeman+(American+artist,+1847-1928)++Armenian+Woman.jpg
Frederick Arthur Bridgman (1847.- 1928.), američki slikar-orijentalist, "Armenka", 1882. god.
 

Artur Bagdasarov

Talijanske fašiste je smatrao taktičkim saveznicima, koji su bili više zainteresirani za hrvatsko i albansko pitanje

 
 
Karakter brigadira Zrnovića je neobičan spoj idealizma, oportunizma i vojničke gordosti. Nefleksibilnost u odnosu na oficire viših činova i prezir prema udvorištu uticali su na njegovo sporo napredovanje u vojnoj hijerarhiji. Zaobilazila su ga izvanredna unaprjeđenja, koja je kralj Nikola potpisivao na prijedlog štaba Vrhovne komande, čak i nakon što su njegovi izviđači razbili Austrijance na Romaniji, i došli do Kozje ćuprije, nadomak Sarajeva, kad je divizijar Janko Vukotić, komandant Sandžačke vojske, u oduševljenju uskliknuo, “evo ga novi Novak s Romanije”. Gordost i vojnički smisao za humor stavili su pečat na njegovu političku karijeru, prije nego što je i počela: uoči izbora za predsjednika Cuca 1938., jedan ugledni Zaljućanin mu je kazao: “Svi će iz Zaljuti glasati za tebe”. Brigadir ga je posprdno pogledao: “ Baš me stalo za koga će glasati zaljutske višarice”. Grubost njegove vojničke pojave, i s druge strane neobična trpeljivost i taktičko laviranje u ovom ratu, između fašista, četnika i partizana, naizgled su konfuzni, dok ih drugi razumiju kao protivrječnu mješavinu političke naivnosti i taktičke lukavosti, ali, ustvari ove očigledne kontradiktornosti izviru iz njegovog starinskog vojničkog karaktera, i beznađa političke ideologije crnogorskog nacionalizma.
Zrnović je cijelo vrijeme javno istrajavao na ideji ponovne uspostave crnogorske države, koja je historijski poražena prije tri decenije.

Uz to, crnogorski nacionalizam je nepopularan kod mladih generacija i bez pravog spoljnog pokrovitelja, ali Brigadir je od početka rata pripremao teren da se u novoj državnoj zajednici, za koju je vjerovao da će biti stvorena pod pokroviteljstvom Engleza, Crna Gora izbori za položaj ravnopravne republike. (Talijanske fašiste je smatrao taktičkim saveznicima, koji su bili više zainteresovani za hrvatsko i albansko pitanje). Njegova politička i vojna doktrina – “nije velji rat za male narode” – bila je u tome da se stvori politička i vojna struktura, koja će se poslije završetka rata zalagati da Crna Gora dobije što povoljniji položaj, i tako izbjegne novu 1918., kada su drugi odlučivali o crnogorskoj sudbini. Ipak, brigadir je fatalistički suverenista, koji vjeruje da je svaka Jugoslavija neodrživa, zbog toga što dva njena najbrojnija naroda, Srbi i Hrvati, imaju potpuno različiti povijesni razvoj i suprotstavljene političke ideologije. On je pretpostavljao da će Njemačka i Italija izgubiti rat, i dugo je vjerovao da Englezi ne će dozvoliti komunistima da zavladaju Jugoslavijom.
 
Zato je Zrnovićev plan krajem 1941., u vrijeme formiranja Lovćenske brigade, bio da vojna organizacija separatista stvori ravnotežu u odnosu na crnogorske četnike, i da fingira sukob s partizanima, ali da ne dozvoli njihovo uništenje na teritoriji koju kontroliše, jer ih je kao federaliste i fanatične protivnike Karađorđevića, smatrao potencijalnim saveznicima u poslijeratnim prilikama. (On je jedino četnike doživljavao trajnim i najopasnijim protivnicima, zbog njihovog velikog političkog upliva u nekim krajevima Crne Gore: za fašiste je vjerovao da su ratni gubitnici, a za komuniste da nijesu sposobni dugoročno upravljati državom). Separatistički brigadir odustajao je od ove koncepcije tek poslije kapitulacije Italije, kada je njemački general Kajper, u dosluhu s četničkim majorom Lašićem, tražio njegovu smjenu s mjesta komandanta Lovćenske brigade i pokušao mu zabraniti izlazak iz Cetinja.
 
Ovdašnji plemenski mentalitet, borbe između pristalica dvije retrogradne dinastije, te nepravda koju je zvanična Srbija i njeni versajski saveznici napravila prema crnogorskom narodu, doprinijeli su, između ostalog, stvaranju mita o Krstu Zrnoviću. On je odluke Podgoričke skupštine, kada je Crna Gora ostavljena na cjedilu od svojih ratnih saveznika, smatrao revolucionarnim i okupatorskim, i samim tim je mislio da ima pravo udružiti se i sa crnim đavolom. Zrnovićev makijavelizam bio je politički neučinkovit, jer je izvirao iz idealističke naivnosti, pa i iz mističkog fanatizma u neuništivost crnogorske državne ideje. No, tlapnje o nepravedno izgubljenom kraljevstvu, i sebi kao posljednjem vojniku tog kraljevstva, Zrnoviću daju snagu i danas, iako je u bezizlaznom položaju, star i usamljen, da izdrži do kraja.
 
Zrnović je cijelog života bio opsjednut prirodom i životinjskim svijetom, u kojemu je sve skopčano s borbom za opstanak. Zato se poslije povratka iz emigracije bavio seljačkim poslovima, iako je, od ušteđevine, koju je donio iz Argentine, bio kupio kuću u Nikšiću. On vjeruje da je ljudska priroda antropomorfna, to jest da svaki čovjek ima neku vrstu životinjske ćudi: lisičju, zečju, praseću, vučju, konjsku, magareću, mišju… Brigadir je kao petogodišnjak, iznad kuće, istu noć nakon što su mu rođaci na nosilima odnijeli smrtno ranjenog oca u bolnicu na Cetinje – kojega je iz zasjede, na kućnom pragu, pogodio u prsa neki Banjanin, plaćenik vojvode Steva Vukotića – vidio ispred sebe vuka.
 
Zrnović je više od četrdeset godina pisao dnevnik, i u njegovoj sobi u hotelu “Evropa”, u kojemu je boravio od kraja četrdeset prve do početka čestrdeset četvrte godine, među ostalim spisima, u drvenom sanduku,  Na dan smrti brigadira Vučerakovića, Zrnović je zapisao: “Život nije samo dat nego je i zadat. Sudbina se često gorko naruga s najčasnijim i najhrabrijim među nama. Marko je umro u postelju, daleko od Crne Gore“.
 
Zrnović vjeruje da su državne ideje neuništive i da će se Crna Gora u jednom trenutku obnoviti. U dnevniku od 24. decembra dvadeset pete godine, na katolički Badnjak, na svom imanju u General Madriagi, zapisao je: ”Za crnogorskog patriotu nema prešnijega posla do toga da stalno radi i misli na obnovu svoje države, i da nikad ne izgubi vjeru u njeno vaspostavljanje. Crnu Goru niko ne može uništiti. Ukoliko nas ophrva malodušje zalud smo živjeli. Kao da se nijesmo rađali”. Brigadir je po povratku iz Belgije u Jamu Vojvodinu, sa sobom doveo jednog terijera. Seljaci su podozrivo i s podsmijehom gledali malog psa, pitajući se je li to njegov gazda oponaša navike svjetske gospode, za koje su čuli da u kućama, zajedno s familijom, drži male pse koji liče na mačke. No uskoro su se uozbiljili pošto je pseto, čija glava nije veća od stisnute šake, nasrnulo na ovčara šarplaninske rase, od kojih i vukovi zaziru. Zrnović se glasno nasmijao kad je vidio da je veliki ovčar podvio rep, i ispričao seljacima kako je dao sto franaka za štene terijera čiji je otac, u jednoj borbi pasa u Liježu, natjerao na predaju strašnog sportskog psa izuzetne snage i brzine, nazvanog po Luidvigu Dobermanu, njemačkom uzgajivaču četvoronožaca. Štene je stiglo sa gazdom i njegovom familijom vozom do Marseja, a onda brodom do Dubrovnika, i potom taksijem preko Trebinja i Grahova u Grebca. Zrnović će, tipično vojničkim smislom za humor, štene, koje nije poraslo veće od dvije brigadirove pede, nazvati Džin. Zabavljalo ga je gledati Džina kako, vazda ljut i spreman za kavgu, razgoni ostale životinje, koje su ga se instinktvno klonile osjećajući da ovo malo čudovište nikad ne uzmiče, i bori se do posljednjeg daha. (To je isti Džin koji je smrtno prestrašio Boška Jovanovića, a za kojega sam pogrešno naveo da je šarplaninac. Vjerojatno njemački terijer, smrtonosan za jazavce i veprove, umiljato janje za ljude, op. T. T.).
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/thumb/a/a1/Brigadir-krsto-popovic-196x300.jpg/185px-Brigadir-krsto-popovic-196x300.jpg
Brigadir Krsto Zrnović
 
Brigadir je mislio da mu je stariji sin prijeke naravi na djeda Zrna, koji je pred cetinjskom pjacom ponizio vojvodu Steva Vukotića, brata knjeginje Milene, iako je znao da će ga to glave koštati, jer Stevov otac, vojvoda Petar, koji je poslije svog zeta knjaza Nikole bio najmoćniji čovjek u zemlji, nikome nije praštao uvrede. Nikola je u Liježu umalo bio izbačen iz tehničke škole, jer je na mrtvo ime prebio jednog učenika, koji se rugao njegovom izgovoru francuskog jezika. Stariji sin je, poslije povratka iz Belgije, demonstrativno otišao iz kuće, i dva mjeseca skitao je po Albaniji. Natrag, u Jamu Vojvodinu, vratio se izgladnio i iscrpljen, ali je tri nedjelje spavao kod rođaka Đura Drakova, dok majka Marija nije izmolila muža da oprosti nepokornom sinu, kojemu je bio nadjenuo ime “Veruša manita”, po jednoj ludoj ženi iz Lipe.
 
Nikola je s prezirom gledao i na očeve političke istomišljenike, teatralne starce, zagledane u prošlost, koji su potpuno izgubljeni u sadašnjem vremenu. Zadojio se komunizmom i zbog toga što je ova ideologija predstavljala sve ono što je suprotno svjetonazoru crnogorskih nacionalista: prezirao je vjersku zatucanost, plemensku umišljenost, parazitizam malih operetnih dvorova, prostakluk i pohlepu nove seljačke buržoazije i nadmeniih oficira. Nikola je brigadirovu popustljivost prema partizanima smatrao njegovom lukavošću: da ih pokušava iskoristiti u borbi protiv četnika, iako je jedne i druge podjednako mrzio. On je vjerovao da bi nacionalisti, i kad bi mogli birati, dragovoljno pristali da Crna Gora zauvijek postane prćija kraljice Jelene. Na sastanku crnogorskih komandanata s drugom Titom, u Bosni 1943., na pitanje vrhovnog komandanta može li se pridobiti Krsto Zrnović, svi prisutni su ćutali gledajući u Nikolu.
 
“Ne računajte na njega. On je stari saradnik Ovre”, rekao je komandant partizanskog Lovćenskog odreda. Drug Tito ga je iznenađeno pogledao: “Može biti. Ali, imajte na umu da saradnju sa stranim tajnim policijama prišivaju svim političkim emigrantima”. Tvrdnja Nikole Zrnovića da njegov otac sarađuje s talijanskim vojnim i policijskim strukturama još od priprema za Božićni ustanak, u suštini je tačna i lako provjerljiva. Talijanska Vlada je oružjem i novcem podupirala pobunu crnogorskih indipendista, više zbog pritiska na Vladu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, da prizna aneksiju Istre, Rijeke i Zadra s otocima, nego što je bila zainteresovana da Crna Gora povrati nezavisnost. Vlada u Rimu je finansirala crnogorsku emigrantsku vojsku i Vladu, u Italiji, i također je opskrbljivala gerilce koji su iz Brindizija preko albanske luke San Đovani di Medova, ubacivani u Crnu Goru. Krsto Zrnović je više puta, iz kase Ministarstva unutrašnjih poslova i Ministarstva vojnog, dobijao veće količine novca koji su bili namijenjeni pobunjenicima u Crnoj Gori. Ali, poslije potpisivanja Rapallskog ugovora, koji u jednoj tajnoj klauzuli propisuje i protjerivanje crnogorskih emigranata iz Italije, Zrnović i njegovi suborci shvatili su da su moneta za potkusurivanje između Rima i Beograda. No, Zrnović nije bio saradnik Ovre prije 1941., jer je iz Italije za Argentinu otišao 1921., a Organizzazione di Vigilanza dell’ Antifascismo (Organizacija za praćenje i borbu protiv antifašizma), osnovana je 1927., poslije atentata na Mussolinija, u okviru fašističkog Legge di difesa dello Stato (Zakona za zaštitu države).
 
Zrnović s Ovrom, tačnije s pukovnikom Masimom Madernijem, stupa u kontakt ujesen četrdeset prve. Pukovnik Maderni, za razliku od guvernera Birolija – koji je sa srpskom vojskom ratovao na Solunskom frontu – držao je stranu crnogorskim nacionalistima. Ovaj potomak starog osiromašenog plemstva koje je porijeklom iz Modene, slao je izvještaje svojim nadređenim u Rimu o guvernerovoj prisnosti s anglofilima, četničkim pukovnicima Bajom Stanišićem i Jakovom Jovovićem, a brigadira Zrnovića indirektno je upozoravao na intrige Blaža Đukanovića, glavnog četničkog komandanta, o tome da su zelenaši napravili tajni pakt s komunistima. Grof Ciano je sredinom jula četrdeset treće smijenio Pircija Birolija, i na njegovo mjesto postavio je Kurija Barbazetija, armijskog generala, koji je drugi dan pošto je primio dužnost, na preporuku pukovnika Madernija, pozvao na razgovor brigadira Zrnovića i njegove savjetnike, Petra Plamenca i Novicu Radovića. Novi guverner im je, bez okolišenja kazao, da je politika njegovog prethodnika bila pogrešna, i da će odmah narediti da se razoružaju četničke jedinice u Crnoj Gori.
 
Mladi Radovan Zrnović komunističkom idejom se zanio u nikšićkoj gimnaziji (vjeronauk u toj gimnaziji predavao je otac zloglasnog predsjednika Srbije S. Miloševića, op. T. T. čitajući knjige Marxa, Lenjina i Staljina, i polemičke tekstove Milovana Đilasa, Jovana Popovića i Radovana Zogovića. Pošto je pročitao sve knjige koje je uzeo iz biblioteke njegovog susjeda Vukašina Perovića, saradnika opozicionog lista “Zeta”, (otac "liberala"Slavka Perovića, oštrouman, mračan i realističan pisac op. T. T.) upisao se u gradsku čitaonicu. Radovan, za razliku od starijeg brata, nije mislio da je njihov otac klasni neprijatelj socijalista.
 
Ubjeđivao je Nikolu kako je on seljak, i da jednako voli motiku i kosu koliko i vojnički egzicir, u što se sȃm sto puta uvjerio, i da je bio blag i susretljiv prema sirotinji, djeci i starijim ljudima. Radovan je još rekao bratu da se otac cijeloga života borio na gubitničkoj strani, beskompromisno braneći svoje osjećanje pravde i časti: “Sigurno bi bio komunista da je rođen četrdeset godina kasnije”. Nikola mu je podsmješljivo odgovorio: “Ti si u zabludi. On misli da je bogomdan, i njegova borba za Crnu Goru je zbog povrijeđene vojničke sujete a ne radi pravde. Ogorčen je na srpske vlasti jer nijesu priznale njegove zasluge na Mojkovcu i drugim ratištima, a ne zbog samog osjećanja pravednosti”.
 
U štabu Lovćenske brigade na Cetinju niko nije pominjao Zrnovićeve sinove, čak ni kad su Talijani i četnici pravili pritisak na brigadira da im se pridruži u pohodu protiv partizana u Bosni. Ćutnja Zrnovićevih savjetnika i štabskih oficira nastavila se i poslije optužbi četničkih propagandista da su separatisti, zbog brigadirovih sinova, koji se nalaze u proleterskim jedinicama, tajni komunistički saveznici. (Jakov Jovović, vođa bjelopavlićkih četnika, rekao je: “Separatisti su komunisti obučeni u zeleno”). Jer, na svaki pomen starijeg sina Nikole, brigadirovo grubo lice postajalo je još odbojnije, ali kadgod bi čuo Radovanovo ime, bio je zamišljen i napet. Njegove crne slutnje brzo su se obistinile. Iza četničkih jedinica koje su se, poslije bitke na Neretvi, u neredu povukle u Crnu Goru, stigla je vijest, da je u toj bici teško ranjen Radovan Zrnović, komesar čete, koji je izvršio samoubistvo da bi drugovima, koji su već imali previše ranjenika, olakšao izvlačenje iz neprijateljskog obruča.
 
Profesoru Milanu Rakočeviću, brigadirovom savjetniku za informisanje, učinilo se da je komandanta Lovćenske brigade udarila kap kad je čuo da je Radovan poginuo. Ispalo mu je iz ruku pismo majora Koste Radovića, u kojemu mu Komandant Banjsko-vučedoljskog bataljona izjavljuje saučešće za Radovanom. Zrnović je požutio u licu, a usne su mu postale plavkaste: dočekao se šakama na sto da ne bi pao licem na veliku tamnu mermernu ploču. Kad je došao do daha naredio je svom šoferu da ga odveze u hotel “Evropa”. Tri dana nije izlazio iz hotelske sobe, i ništa nije jeo i pio. Četvrti dan je skočio iz kreveta kad mu je mladi ađutant, koji je dežurao u hodniku pred komandantovom sobom, kazao da je stigao u posjetu kapetan Vaso Marković, iz Prosenoga Dola. Brigadir je rekao ađutantu da vozač Markovića odveze u štab, u Bajovu ulicu, i da će on tamo doći za pola sata. Obrijao je trodnevnu bradu, obukao novu uniformu, koju je nosio samo na svečanim egzircirima i sastancima s talijanskim guvernerom. Jer, Zrnović je prije godinu i po kapetanu Markoviću izjavio saučešće za njegovim sinom Đorđijom, komandirom partizanske čete, koji je poginuo u bici kod Pljevalja. Prosedoljac je poslije sinovljeve sahrane, pred crkvom Svetoga Jovana na Lipi, pozvao svog komandanta iz Gaete u kuću, s još nekolicinom rođaka i kumova, da za Đorđijinu dušu popiju čašu rakije, a onda je uzeo gusle i zapjevao epsku pjesmu “Ženidba Maksima Crnojevića, ”.
 
Poslije Radovanove smrti brigadir je oko sebe ogradio nevidljivi obruč: često bi nestao, da niko to od pratnje ne primijeti. Radovana više nije pominjao, pa je izgledalo da mu je protok vremena zacijelio duboku ranu. No, u pismu doktoru Stevu Dunjaševu, od drugog novembra četrdeset treće – kojega je poslije kapitulacije Italije poslao u Rimini, gdje je bio centar Intelidžen servisa za Dalmaciju i Crnu Goru, napisao je: “Sve sam nade polaga u Radovana. Bio je uredan za svaku rabotu. Zalud.” U avgustu četrdeset četvrte, u vrijeme pregovora sa Savom Čelebićem, bivšim komandirom crnogorske vojske i novim partizanskim generalom, oko toga da se separatisti, kao posebna jedinica, priključe partizanskoj vojsci, brigadir Zrnović se još jednom srio s Vasom Markovićem, u njegovoj kući u Prosenom Dolu. S Prosedoljcem se bolje razumio nego s drugima, iako u sat vremena ne bi zajedno progovorili po dvije tri riječi. Još više od Markovićeva ćutanja brigadir je volio njegov otegnuti promukli glas, iz kojega je, uz strune gusala, izvirala čudesna mješavina duboke patnje i prkosa. Zrnović ga je zamolio da mu otpjeva epsku pjesmu, “Smrt Nikca od Rovina”.
 
Njemu je u prvoj mladosti, kao i većini kadeta oficirske škole na Cetinju, čuveni cucki harambaša, koji nije davao mira nikšićkim i hercegovačkim Turcima, bio ratnički uzor. Od svih epskih pjesama o Nikcu, ove večeri poželio je čuti onu o harambašinoj smrti, kad se Babić Jakšar, čuveni nikšićki zabit, lukavo privukao njegovom katunu, i bunovnog ga pozvao na megdan. Prema epskom pjesniku obojici megdandžija “jedanak su pukli džeferdari”, i Turci su zaplijenili Nikčevo stado, jer ostali stočari s katuna nijesu pritekli u pomoć mlađanim sinovima starog harambaše. Pošto je kapetan Marković završio pjesmu kletvom izdajnika “ tri brata ka tri ženetine/ od njih nikad ne ostalo traga”, Zrnović je zamišljeno rekao: “ Uz svako veliko junaštvo vezana je i jedna velika izdaja”. Pošto su večerali, i malo se zagrijali rakijom, domaćin je predložio da stolovače iznesu na terasu ispred kuće, jer noć je bila vedra, i pirkao je blagi istočnjak. Opet su ćutali i pili zagaračku lozu: dok se ispred seoske škole, koja je udaljena stotinak metara, ne začu pjesma skojevske omladine: “U dolini hučne Tare/ tamo ispod golih grana/ u samoći grob se skriva/ komesara Radovana”. Domaćin Vaso Krstov, iako je njegove oči već bila napala staračka mrena, viđe na ilindanskoj mjesečini kako se niz grubo izbrazdano brigadirovo lice sliva bezbojna tečnost.
 
Najmlađa brigadirova kćer Roksanda je, zbog očigledno neobičnih genetskih ukrštanja, više nalikovla ocu nego sestrama i majci. Bila je krupnija u ramenima i struku, i od svoje braće, visokih i vižljastih momaka. Da se kojim slučajem rodila kao muško moglo bi se reći da bi bila naočita, pljunuti otac, jer crte njenog okruglastog lica, ispod visokog i širokog čela, pravilno su raspoređene. Brigadir je nju, kao i Radovana, bio osobio od ostale djece: Roksandu najviše iz sažaljenja zbog njene neženstvenosti koja će, mislio je, odrediti joj sudbinu. Roksanda je poizdalje pratila svaki očev pokret gledajući da mu bude s ruke, priskoči kad treba nešto spremiti za jelo ili oprati robu. Brigadir joj je poslije formiranja Lovćenske brigade iznajmio jednu sobu u pansionu Milice Milačić, u ulici Novice Cerovića. Roksanda je svaki dan donosila ocu ručak u hotelu “Evropa”, koji se bojao da će zavjerenici Crne ruke, koji su imali upliv kod okupatora i civilnih vlasti, podmititi nekog kuhara, i otrovati ga. Roksanda je zajedno s ocem, početkom četrdeset četvrte, tajno napustila Cetinje. Dva dana prije noćnog bjekstva iz grada, Savo Milunović, trgovac i bankar, dojavio je Zrnoviću, da mu se Ljubo Vuksanović, predsjednik pročetničke Narodne uprave, dobro pripit pohvalio da će Nijemci i četnici konačno doći glave zelenašima. Još je kazao, da general Kajtel i major Lašić, spremaju likvidaciju Zrnovića, jer su procijenili da će im praviti probleme u stvaranju dvočlane federacije Srbije i Crne Gore, po planu Milana Nedića.
 
Knjiga Milorada Popovića rođenoga 1957. u okolici Cetinja. Knjiga "Čovjek bez lica" dosta nalikuje na Vrdoljakovu "Dugu mračnu noć". Glavni junak Krsto Zrnov Popović (u romanu pseudonim Krsto Zrnović), vojni vođa crnogorskih zelenaša (pristaša samostalne Crne Gore) opisan je kroz druge likove, tj. Tripka Dragišića koji je beskarakterni karijerist i fanatičnoga mladog komunista Jova Kapičića. Tu je sažeta politika komunističke partije,uključena je i politika Italije, te složeni mediteranski odnosi Hrvata, Talijana i Crnogoraca; usputno dotiče se KP u Zagrebu, Istre, cijelog hrvatskoga priobalja. Dokumentarno povijesno štivo pretočeno je u atraktivniju formu romana, s tim da ne možemo uvijek biti potpuno sigurni u točnost rekonstrukcije događaja, dok opis likova i njihovih motiva i karaktera ipak daju visoku dozu plastičnost. Pitanje izgradnje vlastitog identiteta nije samo problematično u pitanju malih naroda, jake ideološke, pokrajinske i svjetonazorske podjele postoje i u velikim državama nacijama, možda i dramatičnije negoli prosječni građanin misli.
 
Crna Gora u potrazi za svojom katarzom i vizijom ima mučnu zadaću jer nema tradicije građanskoga društva, a vjerske, plemenske i narodnosne podjele teško daju priliku za neku zrelu sintezu. Objektivno sagledavanje prošlosti i rušenje komunističkoga mita nije dovoljno da bi se formirala moderna država nacija, jer ne treba zaboraviti da su u igri i različiti interesi velikih sila koje postojeće podjele dodatno produbljuju. Naravno i nama u Hrvatskoj će trebati mudrosti da pronađemo koncenzus zajedničkih vrijednosti i stvorimo jednu autentičnu pučku konzervativnu stranku i jednu istinski socijalnu stranku koja će imati hrabrosti da definira pogrješke i floskule titoizma, ne odbacujući pritom pozitivne tekovine prošlosti, i koje će raditi za Hrvatsku, a ne za regiju ili neke tuđe interese.
 

Priredio: Teo Trostmann

Drugo otkrivanje spomenika u Omišu

 
 
Pod visokim pokroviteljstvom Predsjednika Hrvatskog državnog sabora akademika Željka Reinera 18. lipnja je u Omišu, na Priku, u blizini starohrvatske crkve Sv. Petra svečano otkriven spomenik Antunu pl. Mihanoviću, hrvatskom domoljubu, pjesniku Hrvatske himne "Lijepa naša domovino“ i začetniku Hrvatskog preporoda. Spomenik je djelo akademskog kipara Kuzme Kovačića. Sama svečanost "oblikovana" je u preporodnom duhu (koji nam je danas ponovno potreban!), a Hrvatska himna simbolično je izvedena tri puta.
Antun Mihanović je rođen u Zagrebu, 1796. Godine, a preminuo u Novim Dvorima kraj Klanjca, 1861. godine. Hrvatski je domoljub, slavist, teoretičar, pjesnik, filozof, diplomat i političar. Temeljna Mihanovićeva misao glasi: nema napretka narodu koji se u javnim poslovima ne služi vlastitim jezikom te je hrvatski jezik temelj općeg narodnog napretka. „Hrvatski jezik treba uvesti u naše škole da se u njemu mladi naraštaji odgajaju, treba ga uvesti u javne i državne poslove što će mu uvećati ugled i pomoći da se izgrađuje kao ostali  europski jezici“. Uz to valja istaći da je u slavistici Mihanović poznat po otkriću i sakupljanju pisanih spomenika rane slavenske pismenosti, izuzetno značajnih za proučavanje staroslavenske pismenosti. To su rukopisi: glagoljički zapisi Zografsko evanđelje iz kraja 10. st. i Mihanovićev odlomak Apostola iz 12 st., te Zbirke ćiriličnih rukopisa. U Veneciji je 1818. godine pronašao jedan od rukopisa Gundulićeva Osmana te je objavio proglas u kojemu nastoji javnost potaknuti na izdavanje toga djela shvačajući važnost temelja hrvatskog književnog jezika u bogatoj dzbrovačkoj književnosti. Iako je pisao i ljubavne pjesme, Mihanoić je neprolaznu slavu stekao pjesmom „Hrvatska domovina“ objavljenom 1983…, koja je krajem 19. Stoljeća postala hrvatska himna. Godine 1846. ju je uglazbio Josip Runjanin. U uporabu je kao nacionalna himna ušla 1860-ih i od tada se počela javno izvoditi u svečanim prigodama. Iako se gotovo neprekidno doživljavala kao nacionalna himna i izvodila u svečanim prigodama, služeni status državne himne dobila je istom u Ustavu iz 1974., a to je potvrđeno i Ustavom Republike Hrvatske 1990. godine.
 
Na svečanosti su govorili gradonačelnik Omiša IvanKovačić, Zlatko Ževrnja, Župan Splitsko-dalmatinske županije koja je skupa s autorom darovala spomenik Gradu Omiša, akademici Radoslav Tomić i u ime književnika Jaška Fiamengo, te likovni kritičar Milan Bešlić, autor Kuzma Kovačić, i izaslanik pokrovitelja Potpredsjednik Hrvatskog državnog sabora Ante Sanader. Nakon govora spomenik su uz nastup sopranistice Marije Buzdovačić i harfistice Lovorke Begović koje su otpjevale Hrvatsku himnu, svečano, pred okupljenim radosnim mnoštvom Kuzma Kovačić i Ante Sanader otkrili uz zvukove starih i novih budnica spomenik te podsjetili na potrebu življenja toga duha i u ovo naše vrijeme. Uz kip stajala je počasna straža Družbe "Braća hrvatskoga zmaja" i živi vijenac djevojčica u bijelim haljinama s trobojnicama - živi simbol domovine - koje su u dirljivom prizoru otkriveni spomenik posipale cvjetnim laticama.
 
Potom je generalni vikar Splitsko makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović blagoslovio sve nazočne i vrijedni kulturni znamen hrvatskog nacionalnog bića, znak našeg zajedništva. Neposredno nakon što je spomenik otkriven, autor Kuzma Kovačić obraćajući se uzvanicima i nazočnim je između ostalog kazao: „U ovom svečanom času otkrivanja Spomenika pjesniku Hrvatske himne i začetniku Hrvatskog narodnog preporoda Antunu pl. Mihanoviću, s nama ovdje okupljenima raduje se čitava Hrvatska i sav hrvatski narod diljem domovine i svijeta. Toliko je i moje srce ispunjeno radošću i zahvalnošću što mi je u ime svih Hrvata pripala čast oblikovati ovaj kip – simbol hrvatstva, spomenik čovjeku čije riječi izgovaramo i pjevamo kad Majci domovini iskazujemo našu sinovsku ljubav. Riječi „Lijepe naše“ tako su lijepe i istinite da nam se čini kao da dolaze iz drevnih vremena, da su ih pjevali još hrvatski kraljevi i klicali naši branitelji kroz sva stoljeća, davno prije nego li su bile napisane. Tom istom ljubavlju ponovo je stvorena pod sigurnim vodstvom dr. Franje Tuđmana i žrtvom branitelja obranjena u Domovinskom ratu samostalna, slobodna hrvatska država…“, te na kraju dodao kako smo zaslužnim za slobodu koju imamo, dužni uvijek biti zahvalni.
 
Podsjetimo Spomenik je postavljen prvi put u Gatima ponad Omiša 2004., ukraden pod čudnim okolnostima i nikad nije pronađen, kao što nisu ni autori splitske „svastike“ još ni do danas pronađeni. Odliven je novi brončani kip koji će sad stajati u Omišu, na Priku, Spomenik je oblikovan kao stojeća figura, u odjeći hrvatskoga preporodnog doba 19. stoljeća, sa svitkom u ruci kao atributom pjesnika i simbolom riječi S simbolom Hrvatske himne. Modeliran je sugestivnim širokim plohama, suvremenim kiparskim osjećanjem jedinstva tvoriva i forme - portretirajući pjesnikov lik i osobnost. Brončani kip visok je 220 cm, postavljen na 170 cm visoko postolje izrađeno od kamena "zeleni jadran". Smješten je na travnjaku u malom gaju, "trokutu zelenila" na ulazu u Omiš sa Poljičke strane, u hladovini velikoga brijesta, među cvijećem. U pozadini sure su Omiške stijene, a pred njim Jadransko more - simbolično, čitava lijepa Hrvatska.
 

Ivica Luetić

Anketa

Tko će pobijediti u sukobu između Plenkovića i Brkića?

Ponedjeljak, 15/10/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 921 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević