Get Adobe Flash player

Dalmatinski ribar iz Cavtata

 
 
golo predvečerje
boje pješčane dine
u časti i slavi koju uživa
krenuo u susret sebi
Djawar b. Abd Allah
sjećanjem na djetinjstvo
oči mu piju daljinu
gorčina žuči
vrištao bi od boli
boli sjećanja
https://res.cloudinary.com/glashrvatske/w_760,h_428,c_fill,ar_16:9,g_auto,f_auto,q_auto:best/v1522999011/bz06iunoowgraxynlevt
dalmatinski ribar iz Cavtata
mladac
koviljaste kose
otet s kućnog praga
prodan u roblje
preko Verduna
dolinom Rhône i Arlesa
dospio do Španjolske
na tržnici roblja
preprodan
 arapskom ugledniku al-Maqrizi
koji ga u cvatu srca
prihvatio kao sina
nastavi – život – put
olovnom prašinom života
današnjim Tunisom
istočnim Alžirom
u Egipat
dalmatinskog ribara sin
islamiziranog arapskog imena
Djawhar b. Abd Allah
državnik novog
pomirljivog kova
starih osvajačkih aspiracija
vojskovođa Fatimida
dinastije šijitskih kalifa
kalifa al-Mu’izzua
Dalmatinac Djawhar
utemeljitelj Kaira
nove egipatske prijestolnice
nazvavši je
 al-Kahira – Kairo
dao izgraditi
 al-Katib Djawhar
čuvenu džamiju
 al-Azhar
('Najsjajnija'),
Dalmatinac Djawhar
dane svoje troši
u vjeri
kako vrijeme sve briše
misli mu se bore
 s mračnim rakama
misli svoje
 ne veže za bogatstvo
moć
slavu
ne traći život
u užitke
Uprazno
sjeća se onih
 koji su svijetom
 živahno hodili
rodbina
 susjedi
Dalmati
jesu li živi
 otac
 mati
ili su im
 škrtim poljem
razasute kosti
njihov i njegov jezike
kojim su govorili
jedva da pamti
krunicu majke
sela sličnih ljudima
koji pužu
 u glibu malih naselja
bez da ikad prohodaju
gradskim sjajem
prije nego što svoje
 dane potroši
i vrijeme ga izbriše
smrt snađe
pomoli se Bogu
da se bar na tren
s nekim od njih nađe
 
* Možda ova pjesma o državniku i vojskovođi hrvatskoga podrijetla  posluži kao temelj prijedlogu za uspostavu bratimljenja Kaira i Dubrovnika/Cavtata.
 

Nikola Šimić Tonin

Zašto je Staljin poslao Mustafu Golubića za Titom?

 
 
Randolph Churchill rođen je u Londonu 28. svibnja 1911., a umro u East Bergholtu u Suffolku 6. lipnja 1968.  godine. Njegov otac bio je Winston Churchill, britanski političar, državnik i pisac. Randolph Churchill školovao se u Eton Collegeu i Christ Church u Oxfordu i nakon toga postao je novinarom. Bio je članom Konzervativne stranke i zastupnikom u Parlamentu (MP) za Preston od 1940. do 1945. godine. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata kao bojnik engleske vojske bio je šefom britanske vojne misije pri Glavnom stožeru NOVJ. Tijekom misije bio je i u Slunju, u proljeće 1944. godine, pri Glavnom stožeru NOV i PO Hrvatske. Tu je uspostavio srdačan dodir s Andrijom Hebrangom, tajnikom CH KPH.
https://www.newhistorian.com/wp-content/uploads/2017/01/Lord-Randolph-Churchill.jpg
Randolph Churchill
 
Randolph Churchill umro je 1968. godine u svome domu, od srčanog udara, u dobi od 57 godina. Otac je sklonio Randolpha koji je bolovao od neke vrste manične depresije (bipolarni poremećaj), opijao se, mijenjao često partnerice, precjenjivao sebe, izazivao probleme, mijenjao drastično raspoloženja - čest sindrom kod vođa! Što je tražio Randolph Churchill u Topuskome? Kakva je to strašna NDH u kojoj je mogao na 50 km od Zagreba i na od partizana zauzetom teritoriju razmaženi mladi Churchill igrati tenis i kupati se u bazenu? Kako je mogao jedan vođa demokratskog svijeta povjeriti sina komunističkome revolucionaru? Isto tako, zašto je Staljin poslao Mustafu Golubića za Titom, i Tito je odahnuo kada je izašao iz Moskve? Kakve je to informacije Staljin o J.B.T.-u imao?
 
U tom svjetlu drugačije gledamo 1948. godinu. i sastanak Vladimira Velebita, Milovana Đilasa i Koče Popovića sa Nijemcima gdje su zaraćene strane dogovorile sprječavanje engleskog iskrcavanja. Koga se tu zavaravalo, Ruse ili Nijemce? Vladimir Velebit je bio "engleski čovjek", kao i ban Ivan Šubašić koji je držao Maršalu svijeću pri preuzimanju vlasti, dok se događao sa Englezima aranžirani Bleiburg! Možda bi stvari bile jasnije kad bi se povezale baklje i štafetna palica sa piramidom Envera Hohxe koji u 1967. u Albaniji zabranio religiju!
 

Teo Trostmann

Predstavljena knjiga 'Kandijski rat i oslobođenje Klisa od Turaka godine 1648.' akademika Stjepana Krasića

 
 
Ove godine obilježava se 370. obljetnica oslobođenja hrvatskog povijesnog i kraljevskog grada Klisa od turskih osvajača, koji su ga pod svojom upravom držali punih 110 godina, a u spomen na oslobođenje Klisa i okolnih krajeva od osmanske vlasti, Općina Klis će nizom prigodnih aktivnosti obilježiti obljetnicu, koja je, kako ističu, i veliki simbol početka oslobađanja hrvatskih krajeva u tom vremenu.
http://www.solin-live.com/wp-content/uploads/2018/03/29542141_2062808340638575_3541258766718599168_n.jpg
Tom je prigodom u petak, 23. ožujka 2018. u Domu kulture u Klisu predstavljena knjiga „Kandijski rat i oslobođenje Klisa od Turaka godine 1648.” u kojoj akademik Stjepana Krasić na temelju dokumenta iz Vatikanskog arhiva analizira važnost oslobađanja Kliške tvrđave od Otomanskih osvajača. Riječ je o izvješću iz prve ruke jednog od sudionika bitke nastalom samo tri dana nakon osvajanja Klisa, tvrđave koja je do tada smatrana neosvojivom, popraćen crtežom s rasporedom vojnih postrojbi koje su sudjelovale u toj bitci, što je prvorazredan dokument za historiografiju koja se, baveći se dalmatinskim dijelom Kandijskog rata, oslanjala na samo nekoliko izvora uglavnom napisanih u Mletcima.
 
Novootkriveni dokument koji nosi naslov „Pobjeda koju je izvojevala presretna vojska prevedre Mletačke republike i pothvatu oslobođenja neosvojive kliške tvrđave“ potpisan je samo inicijalima G.F.D. Dr. Radoslav Bužančić, jedan od recenzenata Krasićeve knjige mišljenja je da se pod tim inicijalima krije Gregorio Francesco Detrico (1623. - 1680.) koji je kao zapovjednik Dalmatinskih četa sudjelovao u osvajanju Klisa.
 
Akademik Krasić je ukratko iznio okolnosti u kojima je nastala knjiga kao i društveno-političku analizu događanja tih godina 17. stoljeća, naglasivši kako je iznenađen što se hrvatski povjesničari do sada gotovo uopće nisi bavili Kandijskim ratom u kojem su Mlečani 1648. godine oslobodili Klišku tvrđavu što je, kako procjenjuje, imalo velike pozitivne posljedice za hrvatsku povijest jer je tim počeo progon turskih osvajača iz naših krajeva.
 
Rani novi vijek jugoistočne Europe obilježen je ratovima Osmanskog Carstva, Mletačke Republike, Habsburške Monarhije i Svete lige. Pored navedenih, tu se pojavljuju i druge države koje su periferno uključene u ove sukobe. Osmanske težnje za pokoravanjem cijele Europe datiraju još u 13. stoljeće, a nakon pada Carigrada 1453. godine i ustaljenja na Balkanskom poluotoku te težnje postaju po prvi put u osmanskoj povijesti ostvarive. Na drugoj strani, Mletačka Republika je držala Dalmaciju i ostvarivala zavidne rezultate u vidu trgovine Sredozemljem.
 
Dolaskom Osmanlija, njihov će prosperitet biti doveden u pitanje te će im se suprotstaviti kako bi očuvali prevlast Republike kao glavne i jedine trgovačke sile od sjevernog Jadrana do Levanta. Osmanska ekspanzija u 16. i 17. stoljeću pokazuje znakove velike moći i prijetnju cjelokupnoj kršćanskoj Europi pa tako i Mletačkoj Republici, što je uzrok prvih pomorskih ratova i početnih odmjeravanja snaga u svrhu pripreme na razmjerno velike vojne pohode. Najveći ratovi između ove dvije sile su oni koji su se vodili zbog Cipra, Krete i Peloponeza, a svodili su se uglavnom na pomorske bitke ogromnih razmjera. Ratovi su se vodili i na kopnu, u Dalmaciji, Hercegovini, Boki Kotorskoj, Albaniji, Tesaliji... Bitke su imale nadasve promjenjiv tijek i uglavnom su bile žestoke, a opsadno stanje i borba do iznemoglosti sasvim učestala pojava. Čest je bio i razdor između vojnih trupa, koje su uglavnom nastajali zbog sukobljenih mišljenja i neodlučnosti koju akciju treba kada primijeniti te su ponekad upravo ovakve stvari odlučivale bitke i davale neprijatelju prednost koju će biti teško sustići.
 
U samom početku kandijskog rata (1645. – 1669.) vođenog između Venecije i Turske za Kandiju (Kretu) i u našim krajevima vođene su velike priprave za oslobođenje hrvatskih teritorija iz otomanskih ruku. Kako je Kandija igrala, svojim položajem, veliku ulogu u osiguranju plovidbe Sredozemljem, tako je i prostor između Cetine, Krke, Zrmanje i Udbine u prvom redu imao gospodarsko, a onda, svakako, vojno-strateško značenje za Veneciju. Slabo napučena zemlja pod turskom vlašću je bila loše obrađivana, bez dovoljnog broja podložnika, raje, pa su klišku zemlju obrađivali Poljičani, Žrnovčani, težaci iz Splita i Kaštela. Turski su nadničari, sudeći po dokumentima, bili manje izrabljivani od begova i aga, nego od mletačkog plemstva u Splitu ili od biskupa. Stoga su, bez obzira na protivljenje mletačkog plemstva i Crkve, ipak obrađivali turska imanja. Uoči kandijskog rata mletačka je vojska u Dalmaciji imala samo 1070 plaćenika pješaka i 329 konjanika (prema izvješću generalnog providura Grimanija), a glavnu snagu imala je u domaćem puku, odnosno u 8.000 naoružanih hrvatskih ljudi, uvijek spremnih za obranu. Međutim, za dugotrajne opsade, narodni rat, odnosno veće operacije Venecija nije imala snažnu vojsku. Stoga je Leonardo Foscolo, mletački general, odlučio ratovati uz pomoć lokalnog pučanstva, Hrvata, pod mletačkom i pod turskom vlašću. Znao je, naime, ako ih pridobije na svoju stranu da ce dobiti vojnike uvijek spremne i vične ratovanju: primorci su se stalno morali braniti, a zagorci su desetljećima ustanici, uskoci i hajduci.
 
Poraz iz 1537. godine Hrvati nisu zaboravili, odnosno uskočki zavjet da će se vratiti u Klis. te su u više navrata pokušavali to i ostvariti čekajući svoju konačnu priliku. Kandijski rat počeo je u Dalmaciji 1646. godine (te godine i Foscolo postaje zapovjednikom), a prvi veliki pothvat pokušava Tekeli-paša neuspjelom opsadom Šibenika (1647.) kada je izgubio 3.000 vojnika. U prvim bitkama i jedna i druga strana su promjenjive ratne sreće. Turci osvajaju Zadvarje, ali gube Zemunik i njegovo područje (Suhovare, Islam); Mlečani ne uspijevaju osvojiti Skradin, ali uspijevaju uzeti Novigrad i Obrovac, Vranu te napokon Skradin iz drugog pokušaja. U isto vrijeme, ratujući uz domaće primorsko pučanstvo, pregovaraju s Vlasima (Morlacima) oko njihova udjela u ratu znajući da bez njih ne mogu osvojiti najsnažnija turska uporišta u Dalmaciji: Klis i Knin.
 
Sudbinu većine hrvatskih gradova u to vrijeme dijelila je i tvrđava Klis, smještena na izuzetno nezahvalnoj lokaciji u potpunosti okružena turskim i mletačkim teritorijem. Bez obzira na tu, zemljopisno gledano tešku poziciju, Klis je dugo odolijevao turskim napadima, što oružjem, što pokušajima da se izdajom pojedinaca slomi otpor branitelja utvrde. Klisom je zapovijedao Petar Kružić, hrabar ratnik sa gotovo dvadesetogodišnjim iskustvom obrane grada, kojega je na dužnost kapetana postavio hrvatski ban Petar Berislavić. Kroz tih dvadesetak godina Kružić je zajedno sa svojim vojnicima vodio teške borbe braneći Klis i njegove žitelje. Gubio je tvrđavu pa je opet vraćao, trudio se na razne načine dopremiti osnovne potrebe za preživljavanje, a da pritom nije imao gotovo nikakve pomoći ni od bivšeg kralja Ludovika II. niti od aktualnog Ferdinanda I. Habsburškog. Jedine osobe koje su Kružiću i gradu pružale materijalnu i vojnu potporu kroz to vrijeme bili su papa Klement VII. i njegov nasljednik na Papinskoj stolici Pavao III. Uz takvu, praktički jedinu pomoć, grad se uspješno branio sve do ljeta 1536. kada pod utvrdu dolaze bosanski i hercegovački sandžaci, te započinju opsadu.
 
Opsada Klisa trajala je od 31. kolovoza 1536., pa sve do tog kobnog 12. ožujka 1537., kada je grad u potpunosti pao pod tursku vlast. Idućih više od sto godina Klis je uglavnom bio pod Osmanlijama, iako su ga Hrvati u nekoliko navrata s više ili manje uspjeha ponovno vraćali. Konačno oslobođenje od Turaka grad je dočekao tek krajem prve polovice XVII. stoljeća, točnije 1648. godine.
 
Za vrijeme ratova, kuga i glad su izbijale i češće nego inače, što je za posljedicu imalo još veći gubitak ljudstva. Kada se sve navedeno uzme u obzir, zajedno s činjenicom da je ovaj sukob trajao dva stoljeća, ne možemo ne složiti se kako je zapravo mletačko-osmanski sukob bio jedan od najvećih sukoba u povijesti, kako Mletačke Republike, tako i Osmanskog Carstva. Kroz dvjesto godina ratovanja, enorman broj ljudi poginuo je pod zastavama ove dvije sile, a početak 18. stoljeća donosi nadu u oporavak ratom zahvaćenih zemalja. Mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. godine, kojim je okončan zadnji rat između Mlečana i Osmanlija u 17. stoljeću, okončan je i Veliki turski rat za oslobođenje koji se vodio od 1662. godine između Osmanskog Carstva i Svete lige. Osmanlije su njime potisnuti iz središnje Europe, gube posjede u Ugarskoj, Slavoniji, Transilvaniji i Dalmaciji i znatno su oslabljeni; dok Mletačka Republika dobiva znatan dio Dalmacije i Peloponez te se priprema obnoviti nekadašnji sjaj. Stotinjak godina kasnije Mletačke republike više ne će biti.
 

Nives Matijević

Anketa

Kako treba nazvati 13. travanj 2018.?

Ponedjeljak, 23/04/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 939 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević