Get Adobe Flash player

Za Hrvatsku su osobnosti bitno važnije od nekih koji putuju svijetom

 
 
Filozof piše Predsjednici. Zašto ste odlikovali, najveću filozofsku osobnost sadašnjosti na ovim prostorima. U središtu je ekologija o kojoj raspravljaju oni koji slabo poznaju uzroke koji utječu na klimatske promjene a time i prirodu. Zašto zanemarujemo povijesna znanja? Imamo bolji digitalni prevoditelj od onog najpoznatijeg. Možda i zadnji posjet Umjetničkom paviljonu.
https://static01.nyt.com/images/2010/06/25/opinion/25stone_art1/25stone_art1-custom1.jpg
Posljednjih dana zbila su se brojna događanja koja zahtijevaju prpošiteljski osvrt.
 
Izniman uspjeh hrvatskih jezikoslovaca i informatičara
 
Započnimo s iznimno pozitivnim događajem. Prof. dr. sc. Marko Tadić, dopisni član HAZU-a i član novo osnovanog Odbora za normu hrvatskoga standardnog jezika HAZU-a (predsjednik akademik Ranko Matasović) postigao je sa svojim suradnicima i suradničkim ustanovama svjetsko dostignuće. Prevoditelj hrvatsko- engleski i obrnuto (http://hr.presidencymt.eu/). Po provjerljivim kriterijima, tehnički je bolji od najpoznatijeg svjetskog prevoditelja. No, pojednostavljeno nije imao dobre tehničke podloge. Pozvao se na Strunu. Voditeljica projekta Struna (Stručno nazivlje), sada umirovljena profesorica Maja Bratanić nije uspjela dovršiti projekt u okviru Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Izostalo je stručno provjeravanje pojedinih rješenja za iste strane riječi. Tamo od kraja šezdesetih, imam pitanje. Zapravo, jedno od temeljnih tehničkih pitanja. Što je to xxx čvrstoća? Jedni kažu vlačna čvrstoća. Od njemačkog Zugfestigkeit. Kako se gumena vrpca produljuje rastezanjem. a ne vlačenjem ili vučenjem, uspio sam normirati u dijelu hrvatskih normi, nizu rječnika te udžbenika naziv rastezna čvrstoća. No pogledaje http://struna.ihjj.hr/ engleski naziv tensile strength. Moj je rastezna čvrstoća (strojarstvo). Za jednu definiciju, od navedenih godina (tada sam bio asistent na Materijalima) odmah se padalo na ispitu. Sada to nastavljaju i moji nasljednici. Zašto se nije nastavio rad na Struni. Došlo je u to vrijeme do potpuno nove orijentacije poslovanja u matičnoj kući. U svakom slučaju, prof. M. Tadić i najuži tim zaslužuju veliko priznanje. Tim više, što je naglašeno. Prijevod se mora provjeriti. Pretpostavljam, od stručnjaka za tematsko područje.
 
Izložbe u Umjetničkom paviljonu
 
Zašto ću vjerojatno odustati od posjeta izložbama u Umjetničkom paviljonu? Postoje dva razloga. Prvi, jako osobni. Stariji gospodin, a vjerojatno i mnogi drugi, vrlo teško se spuštaju po stubama. Je li bi rukohvat u sredini, toliko nagrdio to povijesno znanje? Ono što će me ipak natjerati da još neko vrijeme dolazim, fantastične su izložbe. Svaka čast Ravnateljici. No, sada već po drugi puta sam se uzrujao zbog tekstova  u predvorju. Prvi puta zbog toga što me je netko nazvao mehaničkim inženjerom. Bilo je to na izložbi genijalca, kipara  A. Caldera. Kako je tim prijevodom i on pogođen, rezultiralo je poveznicom između njega i mene. Obojica smo strojarski inženjeri i obojica smo izučili zanate (u smislu stjecanja vještina). On kod djeda i oca kiparstvo, a ja kod oca alatničarstvo. On je svjetski poznat. No, ni ja se ne mogu tužiti. Samo jedna relativno nova podatkara ima navedenih 60 pročitanih tekstova. Čitatelji, diljem svijeta. No, ne mogu doći do liste čitanih tekstova. Nemam 990 USD. Srećom nije jedina baza podataka koja me prati. Oni zarađuju, a ne znam na kojim tekstovima.
 
Druga izložba na koju se osvrćem je ona posvećena hrvatskim umjetnicama. Kako su izložene slike i kipovi, po mom shvaćanju, radi se o vizualnoj umjetnosti. Ona zahtijeva poznavanje i zanata (vještina i pravila rada). Time je za mene i ova vrsta umjetnosti, integralni dio kulture. Što me je zasmetalo. Navod da je Zagreb uvijek bio grad kulture i umjetnosti. Možda me opterećuje to što kao sintezolog stalno rangiram. Ako se napiše kulture i umjetnosti to su meni dva ravnopravna pojma, a ne da je jedan, dio drugog. Trebalo je pisati „Zagreb je uvijek bio grad kulture. Tako i njenog dijela, umjetnosti“. To je vrlo skraćeno objašnjenje. Postoje o toj temi najmanje tri vlastita članka. Kako dugo živim, prisjećam se mnogo toga što mnogi misle da je daleka povijest. Zgodan prijelaz u temu zašto trebamo učiti, ne samo opću povijest, već i onu struke.
Naime ovih dana primio sam e-spis u koje se opisuje kako se nekada brzo računalo. Pitao sam jednog prpošitelja, umirovljenog nastavnika matematike. Napisao mi je. Tako smo nekada računali, dok nisu stigli kalkulatori i računala. No to nove generacije ne znaju. Ne samo računati, nego da postoji uopće računanje bez, barem kalkulatora. Tko se od tehničara još sjeća logaritamskog računala. Treba ipak znati povijest struke. A sad na ekologiju.
 
Zaštita okoliša i suvremeni antropogeni utjecaj na sadašnju klimu
 
Uvod u ovaj dio teksta je susret sa bivšim studentima. Idem prema Umjetničkom paviljonu i dvojica gospode u srednjim godinama pozdrave me, prof. Čatić. Dva bivša studenta FSB-a s početka devedesetih godina. Porazgovaramo, kad jedan kaže. „Znate sjećam se kada ste nam tumačili zašto banana ima najbolju ambalažu. Koru koja se može upotrijebiti“,
Nedavno sam bio na dobro posjećenoj i po naslovu, zanimljivoj tribini. O klimatskim promjenama. Svi su govorili o posljedicama ljudskog djelovanja na klimu. Nitko o uzrocima.
Već sam svima dosadio, pa i sebi s plastičnim vrećicama. No, što mogu kada su sporne plastične vrećice bolje od svih načinjenih od ostalih materijala za bagove (od engleske riječ bag). Koja znači vreća, vrećica, torba, torbica. Kako se ne zna povijest struke, jedna bivša ministrica i vrlo glasna zastupnica svuda gdje to može biti, postala je bijesna ne samo na vrećice, već na plastiku u cjelini. Zato traži da se iz Sabora i sličnih ustanova ukloni sva plastika. Da se uvede što? Porculansko ili keramičko posuđe? Koje treba pozorno dijeliti i sakupljati. Zatim prati, trošiti detergente i zaposliti još kojeg uhljeba. Ako ih za takve poslove uskoro uopće bude. Ili možda da se ne sam u Sabor, uvedu tako reklamirane papirnate čaše sa slojem polietilena. Za koje nema postrojenja za oporabu u Hrvatskoj. U Velikoj Britaniji samo tri.
Ispričao mi je kolega koji je nedavno posjetio Norvešku da tamo nema deponija. Na određenoj udaljenosti su sortirnice u koje donesete sve što ste sakupili u jednoj vreći. Tamo se odvoj što se može korisno oporabiti, a ostalo se spali. Moj prijatelj, prpošitelj P2, mi je na to rekao. Da, ali u Hrvatskoj ne bi trebali tu vreću nikuda nositi, došao bi domaći kamion koji bi to preuzeo i razvrstao. To patentirano rješenje su kupile brojne zemlje, ali ne i Hrvatska.
A sada na povijest problema. Pisao sam svojedobno za časopis EGE. Ima opisano kako se „zeleni pokret“ razvijao u početku devedesetih. Sada nam je uzor Greta. A strani lanci nam nude kao spas za Hrvatsku rješenja koja moramo platiti, a ekološki su lošija. Bilo bi dobro da jedan hrvatski institut društvenih znanosti u okviru nekog projekta analizira razvoj „zelenih“ od devedesetih do sadašnjosti. Uz uvjet. Suradnici moraju biti i oni koji su uzročnici svega što se događa. A ne da dođemo na skup o klimatskim promjenama, a nema nijednog tehničara (uzrok).
 
I da zaključim tekst. Jedan hrvatski filozof, kakvih ima mnogo, pisao je kako je mogla Predsjednica odlikovati definitivno najvažniju filozofsku osobnost sadašnjice na ovim prostorima. Kada kažem osobnost, mislim na osobu koja djeluje ne sam kao stručnjak već i kao društveno angažirana osoba koja svojim idejama doprinosi razvoja zvanja. I to tako važnih kao što je filozofija. Zato podupirem odluku odlazeće Predsjednice. Trebalo je to učiniti i prije. Jer ta osobnost to i zaslužuje. Za Hrvatsku su takve osobnosti, bitno važnije od nekih koji putuju svijetom. Od njih ova zemlja nema koristi.
 

Igor Čatić, profesor emeritus

Kako dalje - ministrica optužuje NCVVO

 
 
Iz medija saznajemo tek ovih dana da se prije skoro godinu dana savjetnik predsjednika Vlade povukao iz „upravljanja“ i nadziranja reformskih procesa u školstvu. I taj proces ostavio je na „milost ili nemilost“ nomenklaturi koja je više ili manje nekompetentna (u stručnom i znanstvenom znanju) i koja uopće ne mari za javne argumente koji im ne odgovaraju. Dakle, javnost tu činjenicu ne zna godinu dana jer očito nije bilo važno objaviti ju. No, tu činjenicu ne zna ni ministrica. Bilo bi smiješno da nije - tragično! Razmotrimo samo neke činjenice i procese na primjeru matematike, koje također ilustriraju stanje u hrvatskome školstvu.
 
Podatci ili činjenice
 
Podatci o broju sati nastave Matematike u RH ukazuju, u usporedbi s europskim, ali i s mnogim zemljama u svijetu, da je taj broj među najmanjima kao što je i nastavna godina među najkraćima. O tome se možete uvjeriti, primjerice, u dva diplomska rada objavljena na mreži (M. Nekić: Matematičko obrazovanje u Finskoj i A. Ergović: Matematičko obrazovanje u Europi).
https://m.vecernji.hr/media/img/b9/e6/156b126a5d54882a6d19.jpeg
Petar Mladinić
 
U NN 7/2019.: Odluka o donošenju kurikuluma za nastavni predmet Matematike za osnovne škole i gimnazije u RH možete seuvjeriti da ministrica ne uvažava (čak ni ne odgovara) na primjedbe jezikoslovaca o terminu „kurikulum“, a također ne poštuje hrvatski pravopis, hrvatsku normu (pa ni europsku) niti hrvatski zakon, koji propisuju da je u RH decimalni znak decimalni zarez, a ne decimalna točka. Ne poštuje to čak ni kao matematičarka. „Hrvatsko matematičko  nazivlje“ godine 2015. objavio je Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje (v. str. 23). Svi to u Hrvatskoj poštuju osim nje i, slijedom njezine odluke, ni izdavači školskih udžbenika. U spomenutoj Odluci na str. 22. (MAT OŠ A.5.5.) u Preporuci za ostvarivanje odgojno-obrazovnog ishoda propisuje se:  „(…) Istaknuti da decimalna točka u matematici odgovara decimalnom zarezu u nekim područjima (…)“. [istaknuo P. M.] Ova preporuka dovoljno jasno ocrtava znanje i stručnost kreatora te poštivanje zakona i normi u RH kao i njihove skrivene namjere.
 
Loši rezultati naših učenika na međunarodnim testiranjima (Vidi diplomski rad: M. Ćapko: Međunarodno istraživanje trendova u znanju matematike i prirodoslovlja (TIMSS) i posljednje službeno izvješće o rezultatima PISA testiranja.) također ukazuju da se do sada nimalo nije poboljšalo stanje usprkos svim pokušajima reformskih promjena. Posebice na ovakvo stanje ukazuju rezultati na maturi 2018./2019. godine. U ljetnome roku od 30561 pristupnika palo ih je na ispitu 8748 (ili 29 %), a u jesenskome roku na višoj razini ispita od 1036 pristupnika palo ih je 464 (ili 45 %), a na nižoj od 3893 pristupnika palo je 1228 (ili 32 %). Zanimljivo je da nitko u Hrvatskoj ne pokušava objektivno/znanstveno/pedagoški istražiti stanje i uzroke i ukazati na moguća rješenja. Bez dijagnoze „bolesti“ provodi se „liječenje“.
 
Udruga HUNI (www.huni.hr) prošle je godine započela istraživanje o znanju učenika 8. razreda OŠ te 1., 2. i 3. razreda gimnazija i srednjih škola o temeljnom matematičkom pojmu– funkcijama. Test o poznavanju linearne, kvadratne i eksponencijalne funkcije u petnaest hrvatskih škola (5 OŠ, 10 SŠ) u devet gradova rješavalo je 1336 učenika. Testovi su bili usklađeni s van Hieleovim modelom koji ima pet razina znanja. Taj model, sukladno uzrastu, elaborira da bi ukupna populacija trebala biti barem na 3. razini znanja (a pojedinci i na višim razinama). Testiranje je ukazalo da su naši učenici tek na prvoj ili sporadično na drugoj razini. (Testove i rezultate po školama i razredima kao i druge činjenice možete vidjeti na web stranici udruge.)
 
Kriteriji ocjenjivanja znanja
 
U našemu školstvu učitelj/nastavnik odlučuje o ukupnoj ocjeni učenika temeljem aritmetičke sredine svih ocjena u jednome predmetu. Taj kriterij nikada nije ni stručno ni pedagoški elaboriran niti javno deklariran. Niti je korektan u bilo kojemu smislu. Zašto taj 'činovnički' pristup učeniku onih koji se zaklinju da im je učenik u „središtu svijeta“? Po tome kriteriju, primjerice, učenik iz istoga dijela gradiva ima jedinicu, a nakon ispravka dobije peticu. Prosjek mu je trica, tj. ocjena dobar (3). Svašta! Pa nikada nije znao za dobar!
Za maturalni ispit propisuje se sve i svašta, ali nikada se unaprijed ne propisuju bodovni pragi koji pristupnik treba imati za pojedinu ocjenu. Bodovni pragovi prolaznosti i ocjene donose se nakon uvida u bodovne rezultate populacije. Kakvo je to „mjerenje“ rezultata s naknadnim baždarenjem instrumenata? I onda smiješno zvuči da je 10 000 polaznika palo na ispitu. Mogli su tako ili svi pasti ili svi proći.
Bloomova taksonomijaje psihološki model i kao svaki model ima svoje dobre i loše strane. Za matematiku je taj model, kao i svaki općeniti model, ograničavajući. U matematici postoji nekoliko modela koji nisu „bezgrješni“, ali su sigurno bolji od Bloomovog. Jedan takav model je i van Hieleov model. O modelima koje treba primijeniti također nikada nije bilo javne, stručne ili znanstvene rasprave. Bloomov model nametnut je bez rasprave!
 
Istraživanja u RH
 
U RH se periodično provode međunarodna istraživanja TIMSS i PISA. Domaćih istraživanja nema! U vrijeme HNOS-a bilo se započelo s nacionalnim ispitima koji su počeli ukazivati na stanje, probleme i kontrolu promjena. No, naprasno su prekinuti kao što je prekinut i napušten HNOS. U zamjenu za te promjene počela je (s promjenom vlasti!) priča i rad na novoj reformi koja je sada okljaštreno svedena na Školu za život i „nasilno“ djelomično uvođenje Informatike svima.
Prijedlozi reformskih promjena nisu utemeljeni ni na teoretskome modelu ni na rezultatima objektivnih istraživanja. Oni su „odokativni“ modeli i „odokativni“ prijedlozi te su unaprijed osuđeni na neuspjeh. Podsjećaju na ponašanje liječnika koji liječi pacijenta bez dijagnoze i koji „uspješno“ sređuje neki očiti simptom bolesti, primjerice smanji mu visoku temperaturu. I to se onda naziva uspješnim liječenjem! Takvoga su tipa odluke o debljini i težini udžbenika, o uporabi digitalnih/e-materijala, o uporabi tehničkih pomagala (tableta, micro-bitova) itd.
Dakle, ni MZO, ni AZOO, ni NCVVO, ni katedre na nastavničkim fakultetima nisu pokrenuli, a kamoli proveli, sveobuhvatna istraživanja i temeljem njih predložili mjere i aktivnosti reformskih procesa. Pojedinci (ugledni, ali javnosti nepoznati) i skupine koje ukazuju na ove probleme efikasno se politički eliminiraju iz javnosti bez ikakvih korektnih argumenata.
 
Promjene kurikula i metoda u nastavi
 
Tko i zašto ne poštuje znanstvene kriterije i pravne procedure promjena? Tko i zašto ne uvažava argumente nego ih bahato ignorira? Tko i zašto ne želi konsenzus u elaboriranju i u realizaciji reforme? Odgovor je svima poznat i nesporan!
Mogu li se promjene efikasno realizirati uporabom digitalnih alata? Zašto se ignoriraju vrlo velika upozorenja o lošim posljedicama takve uporabe? Zašto se zanemaruju i bez obrazloženja odbacuju prakse mnogih zemalja koje te alate ne dopuštaju u svojemu školstvu? Svakako treba pročitati knjigu M. SpitzeraDigitalna demencija – Kako mi i naša djeca silazimo s uma?, a 2018. godine prijevod je objavila naklada Ljevak. Ništa iz te knjige nije doprlo do „mozga“ kreatorima sadašnjih poteza u školstvu kao ni političarima koji bi trebali skrbiti o javnom dobru, tj. o školstvu. Godine 2000. objavljena je knjiga Standardi za nastavu matematike, godine 2003. Matematičko otkriće i Povijest matematike za školu, a 2004. Tako poučavamo matematiku. U ovim su knjigama naznačene činjenice i argumenti za svaki iole ozbiljniji matematički kurikul i metode u nastavi.
Bilo bi zanimljivo utvrditi koliko škola ima ove knjige u svojoj knjižnici, koliko učitelja/nastavnika zna da one postoje (a kamoli da su ih pročitali ili ih rabe u svojemu poučavanju) i koliko se naših reformatora u svojim prijedlozima inspiriralo idejama i činjenicama iz njih. Mogao bih se okladiti da više od 90 % njih niti ne zna da te knjige postoje. Ali isto tako mogao bih se okladiti da reformatori ne mogu javno objaviti izvore iz kojih crpe svoje prijedloge.
 
Diplomski i poslijediplomski studij matematike
 
Akademik Sibe Mardešić davno je predlagao da se nastavnički studiji preurede sukladno cilju – nastavnicima i potrebama njihovoga budućeg posla. Smatrao je da njihov studij ne treba biti samo malo različit od studija inženjera matematike. Također je predlagao da se na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu u Zagrebu utemelji poslijediplomski/doktorski studij matematičke edukacije. Ništa od toga nije niti pokušano! A sve zemlje na svijetu to imaju i u njima školuju svoje nastavnike. Mađari imaju čak posljednju studijsku godinu u kojoj budući nastavnici rade u školi pripremajući se za diplomiranje. A u nas? Naši studenti imaju tijekom studiranja manje sati prakse u razredu nego polaznici u autoškoli.
Zahtjev da se budući nastavnici moraju poučavati na način na koji će oni poučavati ukazuje na temeljni problem našeg školstva. O (ne)pripremljenosti nastavnika za posao za koji su se školovali mogao bih napisati romane za povjerenstva za polaganje stručnih ispita! Nažalost! I to je jedan od čimbenika školskoga neuspjeha učenika uz neodgovarajući sadržaj i metode poučavanja. Naš kurikul u velikome dijelu ne poštuje spomenute Standarde za nastavu Matematike kao ni smjernice poznate kao Matematika za digitalno doba.
 
Napad ministrice Divjak na NCVVO
 
Zašto je ministrica Divjak na nedavnoj konferenciji za medije napala NCVVO? Razloga su dva, a povod su katastrofalni rezultati pristupnika na maturi u prošloj godini. Jedan je razlog da nezavisni segment školstva želi podrediti sebi i svojim ambicijama. Već je to nedopustivo zadiranje u autonomiju NCVVO-a (bez obzira na neke dobre argumente prigovora NCVVO-u). Drugi je razlog „bacanje pijeska u oči“ javnosti u stilu političara oko nje i skretanje pozornosti javnosti s njezine odgovornosti za katastrofalan rezultat na prošlogodišnjoj maturi! Ako u „proizvodnji“ ima 30 % „škarta“, onda je to žuran razlog za smjenu odgovornih u „proizvodnji“. A ona je na vrhu te „proizvodne“ piramide i trebala bi dati ostavku, zar ne? U Japanu ministar prometa daje ostavku (a nekada bi učinio i harakiri) ako se dogodi velika željeznička nesreća iako nije konkretan krivac za nju! A kod nas? Ministrica - umjesto ostavke - napada NCVVO. Sapienti sat!
Sva djeca (Skoro svi su odlični u osnovnoj školi i skoro svi uspješno završavaju srednjoškolsko obrazovanje.) uspješna su 12 godina, a onda matura pokazuje da trećina učenika nije sposobna (i to nakon naknadno određenih bodovnih pragova prolaznosti) položiti niti B razinu mature. I nitko nije kriv?!
A procvat biznisa kojim se djeca pripremaju za maturu (Iz takvoga miljea dolazi i pomoćnica ministrice Divjak – i još se hvali da ona pripada toj sredini i u koju će se vratiti nakon karijere u Ministarstvu.) i privatnih instrukcija karcinomski su simptomi sustava. A to što oni rade nema veze s matematikom i poučavanjem niti učenjem matematike. I ništa se ne poduzima kako bi školstvo profunkcioniralo. Ministrica pokušava „čistiti ribu od repa“ (iako NCVVO nije rep jer nema nikakvoga utjecaja na reformu), a „riba smrdi od glave“. Htjela ona to priznati ili ne!
 
Usporedbe ocjena
 
Usporedbe nastavničkih ocjena/procjena (koliko god one bile 'problematične') i ocjena na maturi u Matematici (i ostalim predmetima osim Engleskoga jezika) miješanje su krušaka i jabuka, tj. neusporedive su i ne mogu poslužiti u ozbiljne svrhe. Služe samo za, ponavljam, bacanje pijeska u oči javnosti i stigmatiziranje nastavničkoga kadra.
Usporedba rezultata u školi i na maturi učenika u Engleskom jeziku do kosti ogoljava sve argumente i floskule kojima se komentiraju rezultati u ostalim predmetima. Engleski jezik u školama poučava se sukladno svjetskim standardima i standardima jezika. I takvi se standardi ocjenjuju/procjenjuju i u školi i na maturi istim „mjernim“ instrumentima. I zato su učenici u tom predmetu uspješni!
 
Zaključno
 
Reforma i zahvati u školstvu trebaju valjda biti sveobuhvatni, a ne segmentirani. I ne mogu ga voditi osobe koje su došle s uličnih prosvjeda ili iz anonimnosti te bez stručnog i znanstvenog autoriteta u promišljanju, odnosno bez imalo znanja i iskustva u teoriji i praksi procesa kojim žele upravljati držeći se promišljanja jednoga bivšeg političara koji je izjavio: „Izabrali ste me pa me sada morate slušati!“ Nažalost, nitko ih nije ni izabrao na izborima da bi mogli tako nešto reći školnicima i javnosti.
Skoro svi dosadašnji ministri bili su iz znanstvene zajednice s neznanstvenom metodologijom prijedloga rješenja očiglednih problema. Svi su nezadovoljni stanjem i neuspješnim (a u segmentima i nasilnim) rješavanjem: učenici, roditelji, učitelji/nastavnici i ostala javnost. Promjene stanja na bolje na dosadašnji način nema niti će ga biti! Postavljam pitanje svima: što će se dogoditi uskoro s reformom kada ova nomenklatura izgubi moć? Odgovor prepuštam čitateljima! (A ja znam odgovor!)
 

Petar Mladinić, prof., Zagreb

'New Green Deal' je ono što vam 'gretini' nikada ne će reći

 
 
Gotovo da nema informativne emisije i dnevnog lista u Europi koji ne sadrži prilog o globalnom zatopljenju uzorkovanog emisijama CO2. Čak i meteorološke prognoze redovito sadrže slična upozorenja, a na televizijskim ekranima se nižu apokaliptični prizori požara u Australiji ili poplava u Veneciji, što bi trebali biti „dokazi“ antropogenog faktora klimatskih promjena. Uz to se s ponosom objavljuje kako je Europski parlament jučer usvojio rezoluciju kojom odobrava „New Green Deal“, europski zeleni plan, ali s još ambicioznijim ciljevima. Rezolucija je usvojena sa 482 glasova za, 136 protiv i 95 suzdržanih.
https://i2.wp.com/giornalemio.it/wp-content/uploads/2019/03/gretini-min.jpg?fit=1024%2C539&ssl=1
Europski parlament želi da budući zakon o klimatskim promjenama bude ambiciozniji u pogledu ciljeva smanjenja emisija CO2 i da se do 2030. smanje na 55 % u odnosu na 1990., umjesto „najmanje između 50% i 55%”, kao što je predložila Europska komisija. Iako se kao fusnota spominje kako treba osigurati pravednu i uključivu tranziciju, ali nema podataka o raspravi odakle namaknuti sredstva za ovaj pothvat koji će europske nacije koštati tisuće milijardi eura. Ranije smo objavili analizu u kojoj su navedene sve interesne skupine koje su se već sad bacile na posao sa zelenim obveznicama, a riječ je o divovima s Wall Streeta i financijskoj eliti, što znači da će se većim dijelom projekt provesti zaduživanjem. Za sada nema podataka koliki udio u ovom poslu ima Europska središnja banka, koja je provodi politiku kvantitativnog ublažavanja, pojednostavljeno, tiskanja novca ni iz čega, kojim se kupuju i obveznice zombi korporacija, europskih divova kojima produktivnost pada, ali im zbog dotoka umjetno stvorenog novca vrijednost na burzi raste. Uzevši sve u obzir, Europljani više trebaju strahovati od ovakvih odluka, "New Green Deala" i kvantitativnog ublažavanja kojeg provodi ESB, nego od Trećeg svjetskog rata koji bi potencijalno mogao izbiti na Bliskom istoku.
 
Vraćajući se na ključnu temu ovog članka, što ako se zapadna politička klasa, opsjednuta klimatskim promjenama i globalnim zatopljenjem, odlučila za rješenja koja ne samo da ne će riješiti probleme zaštite okoliša i klime, nego će se vremenom pokazati štetnima i kontraproduktivnima? To objašnjava američki časopis National Interest u analizi koja razbija stereotipe koje slušamo svakodnevno u medijima.
 
Počnimo s podacima. Američke emisije ugljičnog dioksida u 2018. godini porasle su za 3,4 %, što je najveći rast u osam godina, prema procjeni istraživačke tvrtke Rhodium Group, prenosi The New York Times. Do povećanja je došlo unatoč prodaji gotovo rekordnog broja industrija ugljena u Sjedinjenim Državama prošle godine, ali je pad potrošnje ugljena s druge strane nadoknađen povećanjem emisija u ostalim sektorima gospodarstva. U međuvremenu, prema analizi koju je objavio Bloomberg New Energy Finance, koja je istražila 104 tržišta u nastajanju, „zemlje u razvoju kreću se k čistijim izvorima energije, ali ne dovoljno brzo da ograniče emisiju ugljičnog dioksida ili učinke klimatskih promjena“. Nove investicije u projekte vjetra, solarne energije i drugih čistih energija smanjile su se u 2018. na 133 milijardi dolara, dok su godinu prije iznosile 169 milijardi. To se dogodilo prvenstveno zbog pada kineskih ulaganja, objašnjava istraživanje. Ulaganja u Indiju i Brazil također su pala, iako su tamo troškovi solarnih i vjetroelektrana manji.
 
Međutim, količina proizvodnje električne energije na ugljen proizvedene i potrošene u zemljama u razvoju je u usporedbi sa 6400 TWH u 2017. godini dosegla novi rekord od 6900 TWH 2018.
Povećanje od 500 TWH ekvivalent je godišnjoj potrošnji energije u američkoj saveznoj državi Teksas. Ugljen čini 47 % sve proizvodnje energije u 104 zemlje. Indija, zemlja u kojoj živi preko milijardu ljudi, potvrdila je da će ugljen ostati njezin energetski stup u sljedećih trideset godina. Ideološka bitka oko obnovljivih izvora energije, uključujući protivljenje nuklearnoj energiji, se vodi i u Sjedinjenim Državama, piše National Intrest. Takozvana „demokratska ljevica“ Bernia Sandersa i Alexandrie Ocasio-Cortez želi “dekarbonizirati” SAD i fosilna goriva zamijeniti obnovljivim izvorima. Međutim, američki časopis ističe kako “postoje samo dva dokazana načina za smanjenje emisije CO2 i istovremeno jamčiti sigurnu opskrbu električnom energijom, a to su korištenje prirodnog plina i nuklearnih elektrana”. Ali tamo gdje vladaju demokrati, kao u Berkeleyu, Kaliforniji, Brooklinu i Massachusettsu, na primjer, gradska vijeća su čak usvojila zakone protiv prirodnog plina. Možda mislite na nuklearnu energiju, ali je problem što iz ovog izvora Massachusetts zadovoljava samo 50 % potreba i ova američka država je suočena s velikim nedostatkom energije, a sve zbog zabrane izgradnje novih plinovoda.
 
„Ono što vidimo je problem takozvanog Prvog svijeta, opsjednutog globalnim zatopljenjem i klimatskim promjenama, umjesto da se bavimo problemom što dvije milijarde ljudi širom svijeta uopće nemaju eklektičnu energiju“, objašnjava National Intrest, što je još jedan u nizu dokaza da „bogati Zapad“ u svom novom klimatskom panteizmu uopće ne obraća pozornost na „divljake“ Trećeg svijeta.
„Globalisti i njima bliski političari stvaraju više problema nego rješenja, prihvaćajući obnovljive izvore energije i zabranjujući fosilna goriva. „New Geen Deal“ Sjedinjenih Država i Europske unije temelji se na pogrješnim znanstvenim dokazima koje šire i potiču vođe u području ekologije poput Michaela Shellenbergera“, piše National Intrest.
 
Obnovljivi izvori, ali po kojoj cijeni?
 
Istina je da čak i takozvana obnovljiva energija, kako je zovu „gretini“, predstavlja ozbiljne probleme. Kako objašnjava Bloomberg, vjetroturbine mogu biti bez ugljika, ali se ne mogu reciklirati. Fotografija s desetke golemih elisa, ostavljenih na odlagalištu u Wyomingu u Sjedinjenim Državama, potaknula je raspravu o ekološkim nedostacima energije vjetra. Elise turbina od stakloplastike, ponekad dugačke kao nogometno igralište, nije lako reciklirati. Općenito, zamjena fosilnih goriva solarnim panelima, vjetrenjačama i električnim vozilima Zapadu ne će omogućiti ni drastično ni brzo smanjenje emisija CO2, da i ne spominjem probleme vezane za nestanke struje, koji se bilježe praktički svugdje gdje postoji masovna uporaba obnovljivih izvora.
 
Ako ostavimo propagandu po strani držimo se činjenica, obnovljivi izvori energije nisu konačno rješenje. Kako izvještava Econopoly, Institut za energetske studije Oxford (OIES) je u izvješću objasnio zašto sami obnovljivi izvori energije ne mogu predstavljati jedino rješenje. U 2018. godini vjetar i solarna energija su proizveli 1850 teravat sati energije (TWH). Njihove godišnje stope rasta kapaciteta bile su oko 270 TWH godišnje i trebalo bi više od 180 godina da dosegnu proizvodnju od 50.000 TWH godišnje, što će biti oko 50 % energetskog tržišta 2050., koje će na globalnoj razini tada progutati 100.000 TWH energije godišnje.
 
Izvješće kaže da će, čak i ako se investicijska stopa za obnovljivu energiju utrostruči i bude dosegla 1000 milijardi dolara godišnje, trebati 55 godina da vjetar i solarna energija dosegnu 50 % globalne energetske potrošnje, a ovdje još uvijek ne spominjemo troškove.
Kao što objašnjava Econopoly, obnovljivi izvori energije su povremeni i svakome treba „sigurnosna kopija“, dok baterije imaju ograničenja pri skladištenju energije. I sada dolazimo na ono što vas sigurno zanima, čak i ako volite prirodu kao i svatko razumno ljudsko biće. Cijeli ovaj pothvat, zbog kojeg se Usrula von der Leyen smije osmijehom od uha do uha, sretna što medijska mašinerija odlično odrađuje svoj posao i ljudi prihvaćaju ideje Europske komisije koju predstavlja, treba subvencionirati. Novca u blagajni EU-a nema, odnosno ima i bit će ga još više, ali je to novac poreznih obveznika. I na kraju dolazimo do zaključka da se svijet ne će riješiti fosilnih goriva i ugljikovodika općenito, a Europljani će platiti račun, čak i ako će negdje drugdje na planetu porasti proizvodnja iz neobnovljivih izvora i emisije će se smanjiti do određene razine, ali se nikako ne će moći postići najavljena „nulta emisija“. Uz sve to, plin i nuklearna energija su nam nadohvat ruke. Sad i dalje vjerujte „gretinima“ i znanstvenim činjenicama koje nam prezentiraju tinejdžeri i obrušite se na portal i autora članka kako nismo ekološki osviješteni i nije nas briga za „molekule smrti“ koje je Greta Thunberg vidjela kako izlaze iz njezina dimnjaka kad je imala osam godina.
 

N. Babić, 16. I. 2020., https://www.logicno.com/politika/new-green-deal-ono-sto-vam-gretini-nikada-nece-reci.html?utm_source=Midas&utm_medium=Widget&utm_campaign=Content%2Bexchange

Anketa

Čega se više bojite?

Ponedjeljak, 30/03/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1015 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević