Get Adobe Flash player

Hrvatska politička elita nema pojma o ubačenom konceptu podvrgavanja hrvatske djece čudima tehnologije

 
 
Koncept podvrgavanja hrvatske djece čudima tehnologije ističe se danas kao prioritet bez podastiranja dokaza kako će ta novina utjecati na znanje i kreativnost naših učenika i studenata. Sprega interesnih lobija i političke strukture pretvara pola milijuna učenika i 180 tisuća studenata u tržište na kojem se sjajno zarađuje i s lošim proizvodima
Određujući temeljni koncept odgoja i obrazovanja određujemo sudbinu, ne samo naše djece, nego i sudbinu našeg naroda i zemlje.
Odgojno-obrazovni sustav je onaj prostor u kojem se sjedinjuju potrebe pojedinca, očekivanja, ulaganje i vrijednosti njegove obitelji, nacionalni interesi i prioriteti društva i društvene strukture te realne mogućnosti i potrebe države. To je prijelomna točka u kojoj se oblikuje i razvija nova intelektualna elita, novi intelektualni potencijal i intelektualno-razvojni kapacitet jednog društva i na kojem počiva snaga i perspektiva svakog naroda.
http://zg-magazin.com.hr/wp-content/uploads/2017/12/Udruga-SOS-RH_logo.jpg
Hrvatska se suočava danas kao društvo i kao narod s lošom prosudbom svojih političkih elita o značaju i vrijednostima hrvatskog odgojno-obrazovnog sustava. Katastrofalna je činjenica da naše političke elite nisu dorasle izazovu objektivne procjene stanja u hrvatskom odgojno-obrazovnom sustavu te nemaju dovoljno kompetencija i interesa za definiranje i provedbu njegove transformacije u moderan i uređen sustav i određivanja njegovog temeljnoga koncepta u smislu izgradnje intelektualno-razvojnog kapaciteta. Posao koji predstavlja najvišu razinu političke odgovornosti prema narodu provodi se u kolopletu interesnih lobija s političkom strukturom, aljkavo i bez naznake polazišta, krajnjeg cilja i isticanja temeljnih vrijednosti koje bi trebale biti prioritet te okupljalište svih odgovornih stručnjaka u području odgoja, obrazovanja i znanosti i političara ove zemlje.
 
Promjene u sustavu odgoja i obrazovanja kao jednom od najsloženijih društvenih sustava moraju biti prije svega promišljene, učinkovite, mudre i odgovorne te na podlozi stručne i nepristrane analize i pokazatelje pravog stanja i objektivno postavljenih očekivanja i krajnjeg cilja u koji se ulažu ogromna sredstva iz javnih izvora, odnosno doprinosa svih poreznih obveznika zemlje. Stoga je sudjelovanje u definiranju i provedbi reforme pravo svakog građanina ove zemlje i svakog roditelja, sukladno Ustavnim odredbama o njihovom pravu i slobodi da samostalno odlučuju o odgoju svoje djece i da svojoj djeci omoguće, kroz organizirani sustav odgoja i obrazovanja, skladan i potpun razvoj njihovih osobnosti.
 
Koncept podvrgavanja hrvatske djece čudima tehnologije ističe se danas kao prioritet bez podastiranja dokaza kako će ta novina utjecati na ono najvažnije, znanje i kreativnost naših učenika i studenata. Pri tome se izostavljaju i guraju u stranu rezultati znanstveno provedene analiza koje pokazuju da je utjecaj tehnologija na mlade najčešće negativan te uzrokuje brojne loše posljedice u njihovoj socijalnoj komunikaciji i razvitku mozga. Reforme u kojima se počinje od ab ovo i dovodeći u pitanje cijeli sustav i rušeći ga razorno poput Kartage, zauvijek će uništiti i one dijelove sustava koji se baštine iz dobre tradicije i očuvanih vrijednosti u koji je utkan rad i trud mnogih prethodnih generacija vrijednog učiteljskog i profesorskog kadra.
 
Naglašavajući javni interes i javno dobro u odgojno-obrazovnom sustavu istovremeno ukazujemo na prisutnu rak ranu koju stvara čvrsta sprega interesnih lobija različitih profilacija i političke strukture i koja pretvara pola milijuna učenika i 180 tisuća studenata u veliko tržište na kojem se sjajno zarađuje i s lošim proizvodima. A kad je to još sve povezano uz velike projekte koji povlače sredstava iz fondova EU-a uz osiguranje značajnih iznosa nacionalnog udjela, sve postaje poprište jagme i utrke za projektima, novcem i bonusom za određeni krug pojedinaca koji stvaraju zatvoreni, nedodirljivi i moćni krug naših tzv. obrazovnih eksperata, konzultanata i projekt menadžera u najvećim obrazovnim institucijama Republike Hrvatske.
 
Zalažući se za odgovornu i kompetentnu provedbu reformskih postupaka u hrvatskom odgojno-obrazovnom sustavu, pozivamo Vas na sustavno i intelektualno promišljanje svih ključnih pitanja hrvatskog odgojno-obrazovnog sustava. Pružajući ruku suradnje svim odgovornim stručnjacima koji se bave odgojem i obrazovanjem, znanošću, istraživanjem i promicanjem javnog dobra, ističemo zahtjev da se slijede i odgovorno nacionalni interesi naše zemlje u pogledu izgradnje modernog i uređenog odgojno-obrazovnog sustava.
Pozivamo sve hrvatske intelektualce, učitelje, profesore, odgajatelje i roditelje da nam se pridruže u rješavanju ključnih problema u odgojno-obrazovnom sustavu na pošten i transparentan način!
Pridružite se! Radimo zajedno za dobrobit naše djece i zemlje u cjelini!
 

Udruga SOS RH – Spasimo odgojno-obrazovni sustav RH

Oktobarska revolucija na Filozofskom fakultetu!

 
 
Istinska, jedina i najdublja tema povijesti svijeta i čovječanstva kojoj su podređene sve druge teme, ostaje sukob između nevjerovanja i vjerovanja. Ova Goetheova misao pokazuje se istinitom kad malo dublje istražimo vidljive povijesne događaje, pojave i ideologije i njihove idejne začetnike, osobito u smislu biblijskog tumačenja povijesti kao posljedice poslušnosti Bogu ili neposluha i otpada od njega i istine.
http://cdn-vps.osijek031.com/slike/novosti_2017_05/2017_05_09_Kliofest_490.jpg
Zanimljivo je primjerice promatrati u tom svjetlu ideju socijalizma i komunizma, koja je od 19. stoljeća uvelike utjecala na svjetska zbivanja (a utječe i u naše vrijeme na drugi način, preko rodne ideologije, neomarksističke podvale svijetu – lažno proglašene znanošću i ustoličene preko rodnih studija – jer danas prolazi sve s etiketom na kojoj piše: znanost pa i kad je znanosti protivno). Gledajući na socijalizam i komunizam kao ideologije, možemo zaključiti da su bile pokušaj ostvarenja novog Jeruzalema, obećanog u Bibliji, ali spuštenog u materijalistički okvir. U tom je okviru kraljevstvo Božje zamijenjeno „savršenim ovozemaljskim društvenim uređenjem“ te su iz jednadžbe izbačeni NADNARAVNA stvarnost i čovjekova NARAV pa je rezultat morao biti kakav je bio: laž i zločin.
 
Iako su navedene ideje uzrokovale milijune i milijune smrti, strašna razaranja, nečovječna mučenja i teror, totalitarizme i progone ljudi zbog vjere, savjesti i mišljenja, i danas ima onih koji ne uviđaju zlo u samoj ideji, nego ga pripisuju ljudima koji su je tobože neuspješno ostvarivali zbog konformizma, malograđanštine ili nečega tomu sličnoga, te nastavljaju slijepo slijediti te osvjedočeno protuljudske ideologije. Dosta je podsjetiti na stav prihvaćanja i veličanja Oktobarske revolucije, majke ostalih lijevih revolucija, a koje su o njezinoj stotoj obljetnici iznijeli predstavnici i simpatizeri s lijevog spektra političkih stranaka, što me je osobno i potaklo na pisanje ovog članka. Posebice očitovanje dekanice Filozofskog fakulteta u Zagrebu, prof. dr. sc. Vesna Vlahović-Štetić o onome što se dogodilo na Filozofskom fakultetu povodom te obljetnice. Dekanica se poziva na nenasilje, a zapravo daje podršku studentima koji slave revolucionarno nasilje.
 
No, krenimo od početka. Socijalisti utopisti, sve odreda ikone mate¬rijalističkoga shvaćanja čovjeka i svijeta (sa zanimljivim biografijama), nisu prihvaćeni ni od samih marksističkih socijalista koji im u Komunističkom manifestu zamjeraju, između ostaloga, i ovo: „Oni još uvijek sanjare o pokušajima ostvarenja svojih društvenih utopija, o osnivanju pojedinih falanstera , utemeljenju home-kolonija, o podizanju neke male Ikarije – džepnog izdanja novog Jeruzalema – a za izgradnju svih tih španjolskih dvorova moraju apelirati na filantropiju građanskih srdaca i novčanika…. (*Falansterij – velika zajednička nastamba u socijalističkom utopizmu Francoisa Charlesa Fouriera (1772.-1837.), francuskog sociologa i tvorca socijalističkog utopizma; *Ikarija – utopistička komunistička zemlja koju je opisao É. Cabet, francuski utopijski komunist, u svojem romanu Putovanje u Ikariju (1840.). Bio je to i naziv za komunističke općine (kolonije) koje su od 1848. Cabet i njegovi sljedbenici osnivali u različitim saveznim državama SAD-a., a koje nisu bile duga vijeka)
Zbog toga oni s ogorčenjem nastupaju protiv svakog političkog pokreta radnika koji je mogao proizaći samo iz slijepe nevjerice u to novo evanđelje” (Karl Marx, Friedrich Engels: Manifest Komunističke partije EKONOMIJA).
 
No i općepoznati Komunistički manifest prvotno je bio dokument pod nazivom Ispovijest komunističke vjere – programski dokument razmatran na Prvom kongresu Saveza komunista, održanom u Londonu od 2. do 9. lipnja 1847. Sličnog je naziva i djelo Komunistička ispovijed vjere (Communist Confession of Faith, začetnika socijalizma i komunizma, židovskog filozofa i duhovnog oca cionizma Mosesa Hessea, tiskana u Londonu 1846. Hess je inače bio prijatelj Marxov i Engelsov, a neki autori tvrde da ih je on i obratio na socijalizam. On je, biblijski gledano, lažni prorok, koji je preoblikovao židovski mesijanski nauk o Spasitelju u vjeru u preustroj i poboljšanje društva, a ulogu Mesije namijenio čitavom židovskom narodu kao kolektivu koji će taj napredak, preko socijalizma, po oformljenju svoje države, predvoditi i ostvariti. Začetnik je tako socijalističke i komunističke misli proizašle iz iskrivljenog, neistinitog, protubožanskog shvaćanja mesijanstva, koja će se kod Marxa i Engelsa pretvoriti u religiju oslobođenja radnika nasilnim putem i stvaranja svjetske komunističke države s mesijama socijalizma i komunizma. Iz tih su ideja kasnije oblikovani marksizam kao znanstvena teorija i nakaradni društveni i državni socijalistički i komunistički sustavi koji su se pretvorili ne samo u istrjebljivače čitavih slojeva ljudi, nego i u nemilosrdne ubojice ljudskih duša.
 
Zablude socijalističke i komunističke misli, proizišle iz vjerovanja spomenutih društvenih teoretičara, odlično je raskrinkao Dostojevski prije nego su te ideologije pokazale svoje stravične domete. U romanu Zločin i kazna postavlja se pitanje zločina i mogućnosti da se zločin opravda kao zlo u ime dobra, rušenje sadašnjosti u ime nečega boljeg. Dostojevski ga prikazuje kao đavolsko (nadnaravno) nadahnuće, u kojem đavao za to daje logične argumente i to u ime „dobra mnoštva ljudi“ – riješiti se parazita, uši, babe lihvarice (koja simbolika u odnosu na cijelu klasu tzv. klasnih neprijatelja, eksploatatora!). To se nadahnuće sasvim neprimjetno uklapa u racionalni dio Raskoljnikovljeve duše, a ulaz mu omogućuje njezin pristanak na prolijevanje krvi i oholost koja je omamljuje. Stoga i ne prepoznaje zamku, a đavolsku logiku ne razlikuje od vlastitih misli i poticaja.
 
Nakon zločina pokazuje đavao svoje, do tada, skriveno lice: u duševnom pomračenju i u mukama koje Raskoljnikov proživljava. Jasno je što zastupa i promiče Dostojevski izgrađujući lik siromašnog ubojice Raskoljnikova. Jedini izlazak nalazi se u priznavanju krivnje, pokajanju, prihvaćanju kazne te u ljubavi i vjeri u Isusa Krista. Time istinu o čovjeku i njegovoj naravi, o nadnaravnom svijetu u koji je uronjen i koji djeluje preko ljudske duše, Dostojevski suprotstavlja lažnosti i zlokobnosti socijalističke ideje koja zločin shvaća kao protest protiv abnormalnog društvenog poretka i ništa više (Dostojevski, Zločin i kazna), opravdavajući ga kao moralno prihvatljiv način borbe zbog budućeg dobra.
 
Stavljajući u usta Razumihina sljedeće rečenice, Dostojevski pogađa bit te ideologije, koju možemo slobodno zvati religijom, i to izopačenom: „Pokazat ću ti njihove knjige: svemu je kod njih kriv 'utjecaj sredine' – i ništa drugo! To im je omiljena fraza. Odatle odmah slijedi: ako se društvo normalno uredi, automatski će nestati i svi zločini jer neće biti razloga da se protestira i svi će u jedan mah postati pravednicima. Ljudska narav se ne uzima u obzir, ona se isključuje, nje tobože nema! Po njihovu shvaćanju čovječanstvo se neće razvijati povijesnim, živim tijekom do kraja pa se samo od sebe napokon pretvoriti u normalno društvo, nego će, naprotiv, društveni sustav, ispreden iz glave nekog matematičara, odmah urediti cijelo čovječanstvo i učiniti ga u tren oka pravednim i bezgrješnim, prije bilo kakvog živog procesa, bez ikakvog povijesnog i životnog tijeka!
 
Upravo zato oni instinktivno ne vole povijest: 'Same su gadarije i gluposti u njoj' – i sve objašnjavaju pukom glupošću! Upravo zato nikako ne vole živi proces života: ne treba im život duše! Jer živa će duša tražiti da živi, živa se duša ne će pokoriti mehanici, živa je duša sumnjičava, živa je duša natražnjačka! A ona druga možda i zaudara na strvinu, ali se može napraviti od kaučuka, međutim, zato nije živa, zato je bez volje, zato je ropska i neće se pobuniti. I na kraju izlazi da su sve sveli samo na slaganje opeka i na raspored hodnika i soba u falansteriji! Falansterija doduše je gotova, ali vam ljudska narav još nije spremna za falansteriju, hoće da živi, još nije završila svoj životni proces, nije još za groblje! Ne može se pukom logikom preskočiti prirodu! Logika će predvidjeti tri mogućnosti, ali njih ima milijun! Odbaciti cijeli milijun i svesti sve samo na pitanje komfora – to je najlakše rješenje! Sablažnjivo je jasno i ne treba uopće misliti! Najvažnije je da ne treba misliti! Cijela životna tajna može stati na dva tiskana arka!” (Dostojevski, Zločin i kazna, Šk, 340.-341.)
 
Možemo se čuditi plitkoći misli koja čovjeka svodi na materiju, a tajnu života na „dva tiskana arka“, ali nam mora biti jasno da je to normalna posljedica navedenog sustava vjerovanja. To reduciranje istine i zbilje uočavamo i kod današnjih ljevičara. Sve što služi njihovoj ideologiji (čitaj: religiji) – dobro je, čak i nasilje, što ne služi – nije dobro, već je neprijateljsko i slobodno ga se može ukloniti na bilo koji način, milom ili silom. Dakle, stvar je zaista u vjerovanju. Ako vjeruješ u Boga i vjeruješ da je čovjek njegova slika, tada prihvaćaš i stav da se samo dobrom možeš boriti protiv zla, koje je nametnik u čovjekovoj duši te nikako ne možeš u plan popravljanja svijeta ugraditi zločin. I jasno ti je da su svaki takav plan, koji unaprijed računa sa zločinom, ili ideja, koja ga dopušta u ime budućeg dobra, zločinački sami po sebi.
 

Matija Grgat, https://narod.hr/hrvatska/matija-grgat-socijalizam-komunizam-iz-biblijske-perspektive

Poučavanje Fizike u osnovnoj i srednjoj školi

 
 
Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – kritike i vizije (HAZU, 2017., urednik Vladimir Paar)
 
Doc. dr. sc. Mirko Ruščić, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Splitu
Postavlja se onda pitanje čemu služi ovaj novi kurikul - jedna od njegovih najvažnijih zadaća trebala bi biti da (re)definira sadržaje i njihov opseg te ih potom poveže i uspoređuje. Na ovaj način dobiva se dojam da on ne služi tome da stvori red i jasnoću nego kaos i prostor za manipulaciju. Ovo nije prijelaz na kvalitetu, nije korak prema naprijed, već nekoliko koraka unatrag.
http://stemp.pmfst.unist.hr/wp-content/uploads/2016/06/9d64621d-6b05-4722-b49a-6b747cfbf33f-e1466328826210.jpg
Marko Ruščić
 
Iz cjelokupnoga kurikula može se iščitati da je termin „prirodoznanstveni svjetonazor" zapravo istoznačan „materijalističkome svjetonazoru“, koji je bio nametnut kao ideologija u prethodnome društvenom sustavu. Podrazumijeva se i nameće navodni, umjetno stvoreni, sukob između prirodoznanstvenoga (materijalističkoga) pristupa i religijskoga (metafizičkoga) pristupa - sukob koji u stvarnosti ne postoji odnosno ta se dva pristupa međusobno ne isključuju. Predmet bavljenja znanosti jesu činjenice koje se mogu kvantificirati, mjeriti, uspoređivati i slično, a predmet religije je područje duhovnosti kojemu se kroz biblijsku objavu i teologiju pristupa na drugačiji način. To su dvije različite i odvojene dimenzije ljudske stvarnosti koje se međusobno ne pobijaju nego nadopunjuju.
 
Stoga, kada se „prirodoznanstveni pristup" pretvara u „svjetonazor",  pretvara se u ideologiju i počinje štetiti samome sebi jer je nevjerodostojan i isključiv. Pojedinac može istovremeno imati i prirodoznanstveni i religijski pogled na svijet, a da se oni međusobno ne sukobljavaju niti ne isključuju nego se nadopunjavaju i međusobno obogaćuju. Dokaz za to brojni su slavni znanstvenici tijekom povijesti. Zato je neophodno govoriti o prirodoznanstvenome pristupu, a ne o svjetonazoru. To načelo nužno je provesti kroz cijeli kurikul tako da se, ako se već poziva na znanstveni pristup, takav i koristi: da se ne govori o „idejama" i prirodoznanstvenoj (čitaj materijalističkoj) ideologiji.
 
 
Igor Šarić, prof., Geodetska tehnička škola, Zagreb
 
Poučavanje Fizike u osnovnoj i srednjoj školi
 
Poučavati Fiziku u osnovnoj ili srednjoj školi nije moguće bez primjene istraživanja, bez primjene eksperimenata. Jednostavno nije moguće ući u bit poučavanja prirodnih znanosti ako se u nastavi ne primijeni pokus. Fizika je eksperimentalna znanost i stoga se učenici moraju već u osnovnoj školi poučavati na način da do fizikalnih zakona dođu putem eksperimenata i istraživanja. Je li moguće poučavati Informatiku bez računala? Nije. Isto tako nije moguće poučavati Fiziku bez specijalizirane učionice za Fiziku opremljene za izvođenje fizikalnih  eksperimenata. Kakva je situacija u našim školama s obzirom na ovo pitanje? U osnovnim školama situacija je mnogo bolja nego u srednjim školama. Većina osnovnih škola ima specijalizirane učionice za izvedbu nastave Fizike, koje su opremljene potrebnim nastavnim sredstvima za izvođenje eksperimenata. Nasuprot tome, srednje škole u Republici Hrvatskoj nisu opremljene specijaliziranim učionicama za izvedbu nastave Fizike. Većina srednjih škola nema ni minimalne uvjete za izvođenje istraživačke nastave u Fizici ili Kemiji. To je svakako velika poteškoća za kvalitetno obrazovanje, osobito u STEM području.
 
Zadatak svake vlasti u Republici Hrvatskoj u budućnosti treba biti podizanje kvalitete obrazovanja, osobito u STEM području, jer je kvalitetno obrazovanje u ovome području u izravnoj vezi sa stanjem gospodarstva u Republici Hrvatskoj i mogućim gospodarskim razvojem u budućnosti. Uvođenje digitalnih tehnologija doprinosi kvalitetnijem obrazovanju, ali nastava u našim školama ne može se temeljiti isključivo na njima. Istraživačke metode u nastavi Fizike i Kemije ne mogu zamijeniti digitalne tehnologije. Rezultati koje učenici pokazuju na ispitima državne mature iz Fizike ukazuju na postojanje teškoća u poučavanju Fizike, a očito je da izostanak metode istraživanja u nastavnom procesu jest temeljni razlog lošijega rezultata na ispitima.
 
Osobno iskustvo u radu s učenicima govori mi o tome da učenici s većim zanimanjem prate nastavu Fizike ako postoje uvjeti za izvedbu pokusa i da su njihovi rezultati tada kudikamo bolji na provjeri znanja. Uspoređujući interes učenika za Fiziku u školi sa specijaliziranom učionicom i u školi bez nje, lako je utvrditi da je veći interes za Fiziku u školi s boljim uvjetima za izvedbu pokusa i istraživačku nastavu. Kvaliteta poučavanja Fizike bit će bolja kada se državnim pedagoškim standardom utvrdi manja veličina razrednoga odjela. Poučavati Fiziku koristeći istraživačku metodu rada lakše je u razredu s osamnaest učenika nego u razredu s 28 učenika.
 
(Nastavak slijedi)
 

Vladimir Paar, urednik, Zagreb, 7. svibnja 2017.

Anketa

Mogu li rukometaši do zlata?

Ponedjeljak, 22/01/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 982 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević