Get Adobe Flash player

U Splitu održan znanstveni skup 'Naše more - Marenostrum 1069. - 2019.)'

 
 
U prigodi 950. obljetnice prvog spomena Jadrana „našim morem“, Hrvatski pomorski muzej Split i Zavod za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu organizirali su znanstveni skup „Naše more - Marenostrum 1069. - 2019.)“.
http://www.mdc.hr/files/g/1-103416/na%C5%A1e-more1.JPG
U uvodnom obraćanju ravnateljica HPM Split dr.sc. Danka Radić istaknula je kako se ovim skupom nastoje donijeti nova saznanja o povijesti istočnog dijela Jadrana, kontinuitetu života na Jadranu proteklih tisućljeća kojeg su Hrvati uspješno održali, arheološkim i podmorskim nalazima, pomorskim putovima i trgovini tijekom tisućljeća, povijesnom tijeku razvoja pomorstva na Jadranu, tehnološkom i gospodarskom razvoju, brodogradnji i brodarstvu. „Iako hrvatska znanost i historiografija obiluje mnoštvom spoznaja o našem moru i krajevima koje ono oplakuje, 950. obljetnica prvog spomena Jadrana „našim morem“ prigoda je za širenje i dopunu saznanja novim istraživanjima i prinosima.“
 
Čestitajući organizatorima i sudionicima na istraživačkom entuzijazmu, zapovjednik HRM kontraadmiral Ivo Raffanelli zahvalio je na svemu onom čime će doprinijeti hrvatskoj pomorskoj povijesti i znanosti uopće. „Cjelokupni potencijal mora i priobalja i na njima utemeljene tvarne i duhovne vrijednosti čine pomorsku moć države. Taj pojam usko je povezan sa geografskim položajem zemlje, ukupnog snagom njezinog gospodarstva, pomorskom orijentacijom kao uporištem i težišnom strategijom te sposobnostima zaštite nacionalnih vrijednosti i interesa na moru. Danas, mare nostrum Croaticum obuhvaća gotovo četvrtinu površine Jadrana. S obzirom na to da ukupna morska površina nad kojom Republika  Hrvatska ima jurisdikciju iznosi 111.531 kilometar četvorni, a kopnena 56.578 kilometra četvornih, nepobitna je činjenica da je opstojnost naše domovine velikim dijelom omeđena njezinom pomorskom orijentacijom. Ne čudi onda da je ovo važno geostrateško područje stoljećima bilo poprište borbi za opstanak i dominaciju nad njim. S obzirom na sve navedeno, pitanje zaštite nacionalnih interesa na moru danas predstavlja najveću odgovornost. No, uvjet bez kojeg se ne može u tom  procesu jest suradnja sa znanstvenom zajednicom, to jest oslanjanje na suvremena interdisciplinarna znanstvena istraživanja na teme mora i pomorstva“, istaknuo je kontraadmiral Raffanelli.  
 
Od najstarijih vijesti u kojima je akvatorij Jadrana identificiran Kronovim morem i Rejinim zaljevom, preko prve pojave kod Hekateja u 6. st.pr. Krista naziva Adrias, iz čega su evoluirali naši kroatizirani nazivi Adrijatički zaljev i Adrijatičko more, Jadran se postupno upoznavalo. Međutim, zanimljivo je da se taj naziv, Adrias, danas Jadran, baštini po Adriji u porječju rijeke Po. U toj etruščanskoj Adriji upliv su imali i grčki kolonisti, pa se već Za Adrias može konstatirati da je dijelom obilježen supremacijom izvanjske trgovinsko-vojne sile iz područja rijeke Po. Više od tisućljeća kasnije naziv Golfo di Venezia, tek je modernija inačica najnovije, sada mletačke supremacije, opet s izvorištem u porječju rijeke Po (Venezia na lidima pri ušću rijeke Po), ali ovaj put ponajprije i teritorijalno usmjerene na hrvatski akvatorij uključujući ne previše duboko zaobalje. Unatoč tim supremacijama, a obje „dolaze“ iz porječja rijeke Po, kroz tisućljeća održat će se temeljni naziv Jadransko more u različitim inačicama i na raznim jezicima. O svemu tome svjedoče brojni povijesni pisani i kartografski izvori.
 
Petar Krešimir IV. „kralj Hrvatske i Dalmacije„ (Croatiae Dalmatiaeque rex) povodom proširenja svoje države na kopnu i na moru, izdao je 1069. godine u Ninu ispravu u kojoj istočni dio Jadrana naglašava i proklamira „našim morem“.  Hrvatski su knezovi i kraljevi, već preko dva i po stoljeća prije, vladali istočnom obalom Jadranskoga mora i često bili stvarni gospodari ovoga mora, ali to im nije priznavao vrhovni gospodar ovih obala i njihovih gradova, odnosno bizantskog temata Dalmacije. Petar Krešimir IV., kojemu je uspjelo ujediniti hrvatski teritorij s dalmatinskim uz pristanak i odobrenje bizantskog cara, postao je i gospodar ne samo onih dijelova jadranske obale i otoka koji su se nalazili izvan dalmatinskih gradova nego i onih pred njima i uz njih, pa je on s pravom mogao prvi put u povijesti Hrvatske države nazvati ovo more „našim morem“. Zbog toga je ova isprava prvi javno izraženi, danas poznati izraz hrvatske dominacije na ovome moru, jedan najjači oslonac naših prošlih prava na ovo more, u prošlosti hrvatsko i danas hrvatsko. Od tada pa do danas hrvatsko more svjedočilo je burnim povijesnim mijenama, događajima i protagonistima  koji su stvarali njegovu povijest.
 
Pomorska povijest prisutna je u historiografijama nacionalnih država koje svoju povijest vezuju uz more u najširem smislu. Isto tako, hrvatska znanstvena historiografija koja se postupno razvija od sredine 19. st. također uključuje u svoj korpus istraživanja i pisanje znanstvenih monografija i članaka koja se usredotočuju na pomorsku povijest. Dok su na početku takva djela posljedica potrebe opravdanja i zaokruživanja nacionalnog teritorija, a s time i usmjerena na epizode iz vojno-pomorske povijesti, u kasnijim razdobljima, a posebice nakon Drugog svjetskog rata javlja se pomorska povijest koja istražuje civilnu (građansku) odrednicu pomorskog života iz koje se uočava višeslojnost međuodnosa hrvatskog priobalnog i otočkog življa s morem. U prvom planu istražuje se trgovina, brodogradnja, brodarstvo, navigacija, izgradnja luka i lučkih objekata, pomorsko zdravstvo, pomorsko pravo, ribarstvo kao i brojni sekundarni čimbenici ovog međuodnosa. U suvremenim historiografskim kretanjima pomorska povijest nije više nacionalno obilježena već je ona globalna povijest na više razina. Današnja istraživanja  hrvatskih pomorskih povjesničara slijede ideje i metodološke pristupe koji od početka 21. stoljeća doživljavaju novi zamah i preporod. 
 
Hrvatska je primorska i pomorska zemlja, što rado ističemo i dičimo se time, no činjenica je da u nas, na planu pomorske povijesti i baštine, još uvijek nedostaju neka analitička djela i sinteze, a osobito s aspekta kulturoloških, antropoloških i etnoloških istraživanja i obrada. Na tom tragu, nova saznanja koja bi donio ovaj skup, bio bi vrijedan prinos hrvatskoj pomorskoj povijesti, iz koje se može iščitati i mnogo drugih podataka o vremenu i prostoru, odnosno najplodonosnijem razdoblju hrvatskog pomorstva. Povijest hrvatskog pomorstva i vrijedna građa koju baštinimo, a čuva se u privatnim i Državnim arhivima te raznim institucijama i muzejima, a koja još uvijek nije dostatno valorizirana važan su segment hrvatske nacionalne povijesti, ali i nezaobilazan dio sredozemnog, odnosno svjetskoga pomorstva.
 

Nives Matijević

Jedna od osobina dubrovačkoga narječja jest nepostojano l na kraju riječi

 
 
Jedna od osobina dubrovačkoga narječja jest nepostojano l na kraju riječi. Iz toga konal postake konol, pa kono, ali u sklanjanju postaje na konalu. Konavle je također dobilo ime po kanalima od kojih je glavni išao od Vodovađe prema kasnoantičkom Cavtatu (Epidauru). Muškarac iz Konavala je Konavljanin, žena je pak Konavoka. Konavoski nazivi za mještane su: Molunat - Moluntar i Moluntarka (pojavljuje se i Molunćanin, ka), Vitaljina daje Vitajane i Vitajke, Čilipi Čilipjane i Čilipke, Gruda Gruđane i Grujke, Đurinići Đurijane(!!!) i Đurijanke, Mikulići Mikujane i Mikujke. Tu vidimo slabo l i lj karakteristično za Konavle; usp. bakajar, poje namjesto bakalar, polje. Rječica Ljuta daje Jućane i Jućke.
https://i.ytimg.com/vi/x-EeA9BZg-Y/maxresdefault.jpg
U Popovom polju zimi nastaje potok Zavoka, što je zapravo Zavalka. Kraj Kotora je mjesto Muo; stanovnici su Muljani, žena Muljanica (nepravilnost valjda da se izbjegne sličnost sa mulcima (izvanbračnom djecom) i mulama (potomcima magarca i kobile). Najsloženiji je slučaj sela Osojnika zapadno od Dubrovnika u kojem je muškarac Sočanin a žena Salačka. Držim da selo nije dobilo ime po osojnoj strani brda već po oslima, magarcima. Osal je oso, pa bi time bila objašnjena neobična sklonidba. Stariji ljudi su znali kazivati i Solačka, a put do Pobrežja (u starini Pobreže) se zvao solački put, po svjedočenju gospara Kazimira Tomšića koji se bliži stotoj godini života. Usput se pitam kako bi se gramatički ispravno sklanjali i ljudi iz norveške prijestolnice Osla, ili iz Živinica kod Tuzle?
 
Dubrovnik daje izvedenicu ženskog roda Dubrovkinje, kao da su trgovkinje! D i t koje prelaze u j se očituju u Brgat (iznad Dubrovnika) - žena Brgajka, Lopud - Lopujka, Cavtat - Cavtajka i Cavtajanin(!). Čepikuće su glasovite po bitki u kojoj je pod zapovjedništvom Nijaza Batlaka daidže i Marka Miša Mujana nanesen jak udarac okupatoru 1991. godine. Žena iz Čepikuća je Čepikujka ali i Čepikučka, kao što je iz mjesta Čelopeci Čelopejka. Iz sela Lisac je Lisačka, dok za mještane Ošlja, Zvekovice, Suđurđa, Hodilja, Kupara, Srebrenog, Oskorušnog, Broca, Bistrine, nisam siguran, te radije ostavljam pitanje otvorenim. Iz Slanoga nije Slanka već Slanjanka, ali je iz Stona Stonka. Ljude iz Točionika (Primorje) su zvali Točijani, a oni su Čepikućane pogrdno zvali Čepujani.
 
Gubitak lj u j je vidljiv u Žujanka, žena iz Žuljane na Pelješcu. Pelješac je do Janjine, od Trstenika je ikavski Pelisac, što je kao naziv skoro nestalo osim kod Korčulana. Žena je Pelješka. Na Pelješcu Potomje ima ženu Potomku, Žuljana Žujanu i Žujanca(?), grad Orebić Pelišku(!!!) i Župljanina(!!!), Janjina Janjinarina, Pijavičino Pijavku i Pijavljanina, Ponikve Ponikovku i Ponikovca, Kuna pelješka (slikar Medović) Konovku i Kunovljanina.
 
Iz Župe Dubrovačke je Župka, a iz Plata u Župi je Plaćanin i Plaćanka (i Plajka). Iz Mlina (Mlini)su Mlinari žena Mlinarica (Kupari, Srebreno?). Iz Rijeke Dubrovačke je Riječka iz Komolca Komo(l)čanin i Komočanka, iz Rožata Rožatčanin i Rožačka, iz Mokošice Mokoška i Mokošanin. Stanovnik Koločepa je Kalamotez jer je staro ime otoka Kalamota, a Kalamočanin ne može biti jer je u lokalnom dijalektu kalamuča (usp. kalamoča i grčki kalamos za trsku iz čega slijedi latinski kalametum) trstika koja je bila izvrsni ribički štap jer je vrlo žilava i osjetljivo prenosi trzaj zagrizle ribice. Usput rečeno imena Elafiti, Lopud, Kalamota, Mljet, Šipan, Ragusa nisu uvjerljivo razjašnjena! Ludo je vjerovati da bi netko otoke nazivao po jelenima ili da bi Ragusa potjecalo od Lausa.
 
Stanovnik Mjeta je Mlječanin pa i Mlečanin(!, e da nisu oni sjekli šumu okolo a svoju sačuvali, pa sve podmetnuli Venecijancima?), žena je Mlječka. Žena iz Lisca (Lisac u Primorju) je Lisačka, iz Mravinj(a)ca su Mravinka i Mravinac. Za Nakovanj (koji se do 1918. zvao Nakovana) je Nakovjanin i Nakovjanka (ovo naselje je nažalost napušteno pa informaciju dugujemo nekadašnjem stanovniku gosparu Pamiću), Lovište Lovištanin i Loviška. Iz sela Bosanke na istočno od brda Srđa dolaze nam Bosančari. Neretljanin, Neretvanin, Neretvanac su jednako zastupljeni. Korčulom se ne ću baviti, samo kažem da je iz Lumbarde Lumbarajka, iz Blata Blajka, iz Vela Luke (Vela)luška i Velalučanin.
 
U povelji Kulina bana Dubrovniku iz XII. stoljeća nalazimo izraz dobri Bošnjani. U dijelu BiH naseljenom Hrvatima česti su nastavci na ak tipa Kuprešak, Duvnjak, Livnjak. Vrlo slično je Bošnjak nasuprot Bošnjanin i Bosanac. Bilo bi veselo pisati i o nadimcima sela, sebe duhovito Žrnovci zovu kunejima, a neka sela sa znatnijim brojem komunista zvao je narod podrugljivo mala Moskva. Žabari, gusari, faraoni je novijeg datuma, a moguće je i malicija došla od pokreta srbokatolika koji su malvaziju konavosku pretočili u maliciju kivni na čvrsto hrvatstvo toga kraja.
 

Teo Trostmann

Tom Chiller: Ova infekcija strašnija je od ebole

 
 
U razdoblju od 18. do 24. studenog 2019. diljem svijeta se u organizaciji Svjetske zdravstvene organizacije obilježava Svjetski tjedan svjesnosti o antibioticima, a u Europi se svake godine 18. studenog obilježava Europski dan svjesnosti o antibioticima. No, budući se pojavila nova prijetnja, odabrala sam tekst o pojavi opasne, smrtonosne gljivice od koje se zdravstvenim djelatnicima i medicinskim stručnjacima „ježi koža i diže kosa na glavi“ a mediji ove godine izvještavaju: „C. auris eksplozivno se širi bolnicama diljem svijeta...“
https://img.medscapestatic.com/pi/editorial/studio/configs/2017/core/884470/884470_start.png?interpolation=lanczos-none&resize=932:524
Tom Chiller
 
Mediji su u proljeće 2018. izvještavali o pojavi tajnovite infekcije uzrokovane isto tako tajnovitim mikroorganizmom koji se širi globalno pod „velom tajne.“ Radi se dakako, o pojavi i širenju novog 'super mikroorganizma' otpornog na lijekove a kojeg prati dobro poznati scenario. Međutim, u ovom slučaju ne radi se o bakteriji otpornoj na antibiotike, već se radi o pojavi i širenju nove 'super gljivice' koja uzrokuje tako ozbiljnu i tešku infekciju da je jedan od vodećih svjetskih znanstvenika dr. Tom Chiller na jednoj međunarodnoj konferenciji održanoj početkom srpnja 2018. izjavio slijedeće: „Ova infekcija strašnija je od ebole.“
 
Stručni latinski naziv ove super gljivice je Candida auris (dalje u tekstu: C. auris) koja se pojavila na 'epidemiološkom radaru' 2009. i prerasla u vrlo ozbiljnu prijetnju globalnom zdravlju proširivši se vrlo brzo diljem 27 država svijeta. Znanost i znanstvenici u početku nisu znali ništa o ovom novom 'super mikrobu,' nisu čak znali da se radi o gljivici – osobito je bila nepoznanica od kuda se pojavila i kako možemo kontrolirati njezino daljnje širenje, dok su se bolnice morale suočavati s novonastalim ozbiljnim zdravstvenim problemom i vratiti se nekim dobrim starim medicinskim pravilima („staroj praksi“): izolacija pacijenata i dezinfekcija svih prostorija, uređaja, pribora itd. uz, začuđujuće, primjenu dobrih starih tehnika kako bismo se uspješno borili protiv ove teške pa i smrtonosne gljivične infekcije.
Naime, problem predstavlja gljivica koja se ne ponaša kao – gljivica. Prirodno i fiziološki gljivice uspjevaju u toploj i vlažnoj okolini našeg tijela, a gljivična infekcija razvit će se u slučaju poremećaja u okolini kao i u slučaju lošeg imunog stanja organizma. No, C. auris „izašla“ je iz ove uobičajene prirodne niše i razvila sposobnost preživljavanja na hladnim anorganskim površinama kao i na hladnoj koži što joj omogućuje opstanak i širenje putem ruku i pribora svih zdravstvenih djelatnika, kvaka na vratima, kompjuterskih tipkovnica itd., itd. Zahvaljujući ovoj novoj 'prilagodbi' ova gljivica se lako i nesmetano širi s jedne površine na drugu, s jedne žrtve na drugu, a može se zadržati tjednima pa i mjesecima u okolini gdje se pojavila.
Iako je C. auris gljivica, ona se ne ponaša kao gljivica nego kao novi „bakterijski super mikroorganizam.“ Problem je u činjenici što gljivične infekcije nikada do sada nisu predstavljale visoki prioritet u području medicinskih istraživanja. Iz tog razloga postoji svega nekoliko anti- odnosno protugljivičnih lijekova koji 'stoje' na raspolaganju medicinskim stručnjacima u liječenju gljivičnih infekcija. A nova 'super gljivica' odmah je pokazala svoju snažnu otpornost na tzv. prvu skupinu protugljivičnih lijekova koji su uvijek prvi izbor u terapiji – to su protugljivični lijekovi iz skupine AZOLA koji se mogu primijeniti i uzimanjem na usta (tj. gutanjem). Zadnji izbor u liječenju gljivičnih infekcija predstavlja lijek amfotericin koji se primijenjuje samo intravenozno; no, ovaj lijek toliko je toksičan da izaziva ozbiljne reakcije kod pacijenta te ga liječnici izbjegavaju koristiti. Stoga ostaje još jedna opcija a to su novi lijekovi iz grupe ehinokandina.
 
Nova 'super gljivica' C. auris brzo i u najvećoj tišini proširila se svijetom i bolničkim sustavima i danas predstavlja ozbiljan javnozdravstveni problem jer je otporna na lijekove i na većinu dezinfekcijskih sredstava radi čega je postala „prava noćna mora“ u bolnicama, osobito u kirurškim dvoranama i jedinicama intenzivne njege, domovima za starije, bolesne i nemoćne, stacionarima itd. budući je otkrivena na/u kateterima, intravenoznom priboru itd. Super-gljivica C. auris 'vreba' osobe s oslabljenim imunim sustavom. Tijekom posljednjih pet godina C. auris 'poharala' je neonatalnu jedinicu u Venecueli, Sveučilišnu bolnicu u Valenciji, Španjolska, prisilila prestižni Britanski medicinski centar ('Royal Brompton Hospital') da zatvori jedinicu intenzivne njege, gljivica se udomaćila u Indiji, Pakistanu, Južnoj Africi, Keniji itd. Početkom 2019. C. auris potvrđena je u saveznim američkim državama New York, Illinois i New Yersey zbog čega je savezni Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (US CDC) bio prisiljen uvrstiti ovu gljivicu na listu „ozbiljne prijetnje tj. ugroze.“
 
U svibnju 2018. na odjelu abdominalne kirurgije poznate bolnice „Mount Sinai Hospital“ primljen je stariji pacijent čija pretraga krvi je pokazala da je inficiran s C. auris. Pacijent je umro u bolnici nakon 90 dana ali gljivica je ostala – živjeti. Testovi su pokazali da je gljivica prisutna svugdje u njegovoj bolesničkoj sobi: na zidovima, stropu, podovima, vratima, krevetu, madracu, zavjesama, telefonu itd. – „sve, ama baš sve u njegovoj bolesničkoj sobi bilo je pozitivno na C. auris,“ izjavio je dr. Scott Lorin, ravnatelj bolnice. Iz ovih je razloga gljivica C. auris postala mikrob o kojem baš nitko ne želi govoriti, a medicinski stručnjaci i bolničko osoblje su u strahu kada moraju liječiti pacijenta s infekcijom izazvanom gljivicom C. auris. Posljednjih desetljeća zdravstveni stručnjaci upozoravaju na prekomjernu primjenu antibiotika zbog čega se svi sada suočavamo s pojavom i širenjem bolesti izazvanih bakterijama otpornim na većinu antibiotika. Radi toga takve infekcije postaju kobne. U posljednje vrijeme medicinski stručnjaci suočavaju se s novom prijetnjom a to je pojava i širenje gljivica otpornih na protugljivične lijekove. Ipak, 'super mikrobi' predstavljalju najveću opasnost za osobe s nerazvijenim, nezrelim imunim sustavom (novorođenčad i mala djeca) i oslabljenim imunim sustavom – starije osobe, pušači, dijabetičari, osobe koje boluju od karcinoma, od neke autoimune bolesti jer uzimaju steroide u svrhu liječenja (steroidi 'obuzdavaju' obranu organizma).
 
Javnost vrlo malo znade o pojavi i širenju takvih infekcija u bolnicama, medicinskim centrima, domovima za starije, bolesne i nemoćne itd. jer lokalne vlasti i bolnice ne žele to objavljivati u javnosti; američki CDC također ne smije u javnosti iznositi vrijeme, mjesto / lokaciju, ime bolnice i sl. gdje se pojavila infekcija izazvana mikroorganizmom otpornim na lijekove (antibiotike ili antimikotike). I vlasti na državnoj /saveznoj razini prešućuju takve događaje. U slučaju Candide auris prešućuje se slijedeća istina: ova je gljivica otporna na protugljivične lijekove (antimikotike): u više od 90 posto infekcija s C. auris otkrivena je rezistencija/otpornost barem na jedan lijek, dok je u 30 posto infekcija gljivica C. auris otporna na dva ili više lijekova, upozorava CDC. Dr. Lynn Sosa, zamjenica državnog epidemiologa američke države Connecticut, upozorava: „Gljivica C. auris vrlo teško se može pobijediti i teško ju je identificirati.“
 
Prema podatcima CDC-a gotovo polovica svih oboljelih umire u roku od 90 dana. A časopis „Mycoses“ izvjestio je slijedeće: 41 posto oboljelih u bolnici u Valenciji, Španjolska, umrli su u roku od 30 dana. Medicinski stručnjaci diljem svijeta još nisu otkrili prvo mjesto pojave gljivice C. auris i njezinog daljnjeg širenja. Dr. Tom Chiller, ravnatelj odjela za gljivice u CDC-u izjavio je: „Pojavila se ni otkuda i sada je svuda.“ Da, infekcije uzrokovane gljivicom C. auris potvrđene su u brojnim državama diljem svijeta. Tako su pojedinačni slučajevi (za sada) do rujna 2019. potvrđeni u Austriji, Italiji, Grčkoj, Nizozemskoj, Norveškoj, Švicarskoj, Čileu, Kosta Riki, Iranu, Tajlandu, Tajvanu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima; višestruki slučajevi potvrđeni su u Australiji, Kanadi, Bangladešu, Kini, Kolumbiji, Francuskoj, Njemačkoj, Španjolskoj, Izraelu, Japanu, Kuvajtu, Indiji, Maleziji, Omanu, Južnoj Koreji, Pakistanu, Panami, Rusiji, Singapuru, Velikoj Britaniji, SAD-u. No, CDC ističe da ako neka država nije na popisu to ne znači da nema infekcije s C. auris.  
Infekcija sa super gljivicom C. auris prvi puta je zabilježena u Japanu 2009. kod 70-godišnje pacijentice s infekcijom uha – infekcija je bila uzrokovana gljivicom koja je nazvana Candida auris (latinski auris znači uho). Prva velika pojava infekcije s C. auris u Europi zabilježena je u Londonu ('Royal Brompton Hospital') gdje je u razdoblju od 2015. do 2016. zabilježeno 72 slučaja. „Kada provedete rigoroznu dezinfekciju svega, uključujući i primjenu vodikovog peroksida u obliku aerosola, te potom provedete test o mogućoj prisutnosti mikroorganizama – samo jedan mikrob izraste a to je – C. auris,“ izjavila je dr. Johanna Rhodes, stručnjakinja za infektivne bolesti „Imperial College London“ koja je sudjelovala u eradikaciji / iskorjenjivanju C. auris u čuvenoj britanskoj bolnici „Royal Brompton Hospital“ u Londonu gdje se gljivica pojavila niotkuda i poput 'vatrene stihije' proširila bolnicom.
 
U početku su stručnjaci smatrali da se C. auris pojavila u Aziji i odatle proširila svijetom. Međutim, kada su istražili i usporedili genom uzoraka gljivice sakupljenih u Indiji, Pakistanu, Venecueli, Južnoj Africi i Japanu tada je otkriveno da genom nije jedinstven što znači da gljivica ne potječe iz jednog mjesta odakle se proširila svijetom – ne postoji samo jedan soj gljivice C. auris. Dr. Snigdha Vallabhaneni je izjavila: „Sekvencija genoma C. auris pokazala je da postoje velike razlike u genomu gljivica koje potječu s različitih kontinenata i područja, a te su razlike toliko izražene da se čini kako su se ovi sojevi 'razgranali' prije više tisuća godina i od neškodljivih mikroba u okolišu odjednom postali patogeni mikrobi otporni na antimikotike i to gotovo istovremeno na svim kontinentima.“ ZAŠTO?
 
(Svršetak u sljedećem broju)
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Utorak, 21/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1409 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević