Get Adobe Flash player

Mainstream uporno uništava sustav komenzalnih dobrih bakterija širokom primjenom antibiotika

 
 
Posljednjih godina u mnogim državama poput SAD-a, Velike Britanije, a sada i Hrvatske i BiH, roditelji i šira javnost upoznati su i suočeni sa pojavom epidemije ospica, i ne samo ospica već i zaušnjaka, pertusisa ili hripavca itd. Pri tome se vrlo često krive djeca koja nisu cijepljena protiv određenih zaraznih bolesti. Međutim, u svim dosadašnjim epidemijama, osobito u SAD-u stručnjaci su dokazali da su najčešće oboljevala cijepljena djeca! Nerijetko, stručnjaci i roditelji postavljaju pitanje: ukoliko je cjepivo sigurno i zaista pruža djetetu zaštitu od bolesti, zašto se onda za epidemiju krive ne cijepljena djeca? Razmislite o tome.
„Roditelji, cijepite svoju djecu!“ – to vrlo često slušaju roditelji u mnogim državama diljem svijeta, pa i u Hrvatskoj gdje je, za razliku od većine država, cijepljenje zakonska obveza. Državna uprava tako kontinuirano „osviješćuje“ roditelje o potrebi cijepljenja protiv određenih zaraznih bolesti, a roditelji i svi ostali žive u uvjerenju da su cjepiva sigurna i da pružaju sigurnu zaštitu od određene bolesti. Međutim, imuni sustav ne djeluje tako, upozoravaju stručnjaci. Isprazne tvrdnje o cjepivima i njihovoj učinkovitosti nikada nisu potkrijepljene dokazima o stvarnoj učinkovitosti, a roditelji i svi ostali koji se odluče cijepiti ne znaju ništa o cjepivima niti o sadržaju cjepiva, već slijepo prihvaćaju ovu „javnozdravstvenu mantru,“ upozoravaju stručnjaci koji su vrlo pomno pregledali znanstvene podatke tokom nekoliko desetljeća te sastavili izvještaj na više od 300 stranica uz popis velikog broja znanstvenih radova koji dokazuju ne učinkovitost i štetnost cjepiva, često i s kobnim posljedicama. Na žalost, ovi dokazi se prešućuju u određenim znanstvenim krugovima (tj. u onima koji zagovaraju cijepljenje) kao i u javnosti.
 
Vodeći mediji koji imaju zadatak „oblikovanja“ javne svijesti („mainstream“ mediji) stvorili su u mnogim državama, osobito u SAD-u dihotoniju: ukoliko nisi za cjepivo i cijepljenje, tada si „protivnik cjepiva i cijepljenja“ ili kako ih nazivaju u SAD-u „anti-vaxxer.“
Zdrav čovjek ima i zdrav imuni sustav koji je sposoban sam 'proizvesti' antitijela protiv patogenih uzročnika i njemu nije potrebna beskonačna lista cjepiva. U posljednje vrijeme znanstvenici sve više i sve češće progovaraju o jednom zanemarenom i zaboravljenom sustavu u našem tijelu, a to je sustav tzv. dobrih komenzalnih bakterija. „Mainstream“ medicina današnjice uopće ne prihvaća niti brine o ovom i te kako značajnom sustavu našeg tijela. Štoviše, ona uporno uništava sustav komenzalnih dobrih bakterija širokom primjenom antibiotika koja je često i nepotrebna. Nažalost, ni prehrambena industrija ne brine uopće o važnosti dobrih bakterija u našem organizmu. Herbicid glifozat također dodatno pogoršava stvar jer i on ima značajnu ulogu u 'tihom' uništavanju komenzalnih dobrih bakterija u crijevu čovjeka što negativno utječe na obrambeni mehanizam svake osobe. Zašto su crijevne komenzalne bakterije važne?
 
Dokazano je da 'prijateljske' spore Bacillusa se povezuju s B-limfocitima u svrhu ubrzavanja stvaranja antitijela kada je to neophodno. Uništavanje sustava dobrih bakterija u našem tijelu, naročito u crijevima, predstavlja najvažniji uzrok pojave i širenja mnogih bolesti suvremene današnjice, a ne nedostatak cjepiva ili odbijanje cijepljenja. Humana populacija je stvorena za ko-interakciju sa tisućama vrsta dobrih bakterija. Dobre bakterije pomažu u kvalitetnoj probavi hrane te sudjeluju u pružanju zaštite organa od toksičnih tvari. Upravo stoga dobre bakterije su „srce i mozak“ imunog sustava.
 
Naravno, to su dokazali i znanstenici Sveučilišta Loyola u Chicagu, Odjel mikrobiologije i imunologije, koji su otkrili da su bakterije u obliku štapića poznate pod nazivom Bacillus pravi katalizator za imuni sustav te da uzrokuju rapidno stvaranje antitijela odn. protutijela. Naime, kolonije Bacillusa stvaraju spore koje se na molekularnoj razini vežu s B-limfocitima. Ovo povezivanje uzrokuje rapidno dijeljenje i stvaranje B stanica, što pomaže imunom sustavu u borbi protiv svih patogenih uzročnika.
http://2.imimg.com/data2/SJ/LD/MY-4206876/b-subtillus-500x500.jpg
Bez sustava ovih dobrih bakterija, svaki čovjek postaje više sklon različitim infekcijama i bolestima. Stoga danas stručnjaci naglašavaju da se ne smije fokusirati na cjepiva već više na snažno i učinkovito djelovanje probiotika. Nažalost, upravo današnja suvremena medicina i intenzivna poljoprivredna proizvodnja najviše doprinose uništavanju dobrih bakterija u našem organizmu, tj. u crijevu, pa odrasli i djeca sve više postaju skloni brojnim bolestima. S razumijevanjem naprijed navedenoga, te uzevši u obzir najnoviji dokument o znanstvenim dokazima ne učinkovitosti cjepiva kao i njihovih brojnih nuspojava, postajemo svijesni da cjepiva nisu spasila čovječanstvo od određenih zaraznih bolesti, uključujući i ospice kako se to tvrdi.  
 
Naime, najnoviji podatci koje su stručnjaci objavili na temelju stručnog pregleda postojećih dokumenata o broju oboljelih i umrlih od ospica za Englesku i Wales u razdoblju od 1901. do 1999. dokazuju da se broj umrlih od ospica kontinuirano smanjivao tijekom 60 godina, tj. od 1901. pa sve do pojave prvog cjepiva protiv ospica 1963. Iz navedenog razloga ne može se tvrditi da je cjepivo 'zaslužno' za sprječavanje daljnjeg širenja a potom i iskorjenjivanje ospica – dovoljno je pogledati objavljeni graf i sve postaje mnogo jasnije. A za to su najvjerojatnije najzaslužnije dobre bakterije iz crijeva – sustav koji smo zanemarili, zaboravili, napustili a sada ga i kontinuirano uništavamo. (poveznica za navedeni graf:
http://www.getholistichealth.com/wp-content/uploads/2014/02/0707275measleslog.jpg)
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. med. vet.

Održan okrugli stol Nacionalne istraživačke i inovacijske infrastrukture u Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije

 
 
U organizaciji Znanstvenog vijeća za istraživačku infrastrukturu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u četvrtak 26. veljače u palači HAZU-a održan je okrugli stol Nacionalne istraživačke i inovacijske infrastrukture u Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije na kojem se raspravljalo o stanju te infrastrukture i o mogućim načinima njihove razvoja i uporabe. Kako je u uvodnom govoru kazao predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić, Akademija se na neki način smatra koautorom Strategije jer je, zajedno sa Sveučilištem u Zagrebu, Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta i znanstvenim institutima, predvodila izradu Smjernica za strategiju znanosti i obrazovanja, a neki članovi HAZU-a sudjelovali su u izradi Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije, što je bio prvi slučaj da je Akademija institucionalno sudjelovala u izradi jedne strategije. „Imamo osjećaj da je ova tema po prvi put odvojena od dnevne politike. Sada kada je Strategiju prihvatio Hrvatski sabor, za očekivati je da se više ne bavimo s njom, nego s njenom provedbom“, rekao je akademik Kusić, upozorivši da u znanstvenoj zajednici i društvu ipak nema dovoljno spoznaja o Strategiji, kao niti s onim što se u tom području događa na europskoj razini, gdje je još 2002. osnovan Europski strateški forum za istraživačke infrastrukture (ESFRI).
O mjerama koje u vezi razvoja nacionalne inovacijske i istraživačke infrastrukture predviđa Strategija govorio je prof. dr. sc. Ignac Lovrek, član suradnik HAZU, koji je kod izrade Strategije bio voditelj Radne skupine za znanost i tehnologiju. Uz ostalo, do 2020. predviđa se izgradnja napredne zajedničke e-infrastrukture hrvatskog obrazovnog i istraživačkog prostora pod nazivom Hrvatski znanstveni i obrazovni oblak, kao i uspostava transparentnog sustava vrednovanja prijedloga infrastrukturnih projekata. U planu je i uspostava sustava otvorenog pristupa postojećim i novim javnim istraživačkim infrastrukturama te uspostava digitalnih repozitorija za omogućavanje učinkovitog prikupljanja, obrade i pouzdanog čuvanja rezultata istraživanja. „Pitanje je možemo li imati panhrvatski sustav koji bi bio umrežen s već uspostavljenim paneuropskim infrastrukturama“, kazao je prof. dr. sc. Lovrek. S tim se složila i akademkinja Milena Žic Fuchs, predsjednica Odbora za međunarodnu suradnju HAZU, koja je predstavila je neke od infrastruktura u sklopu ESFRI-ja, među kojima je i CLARIN koja se odnosi na društvene i humanističke znanosti. „Članarina za Hrvatsku iznosi 12.000 eura godišnje i za taj iznos naša baština i kulturni identitet o kojem svi govorimo bili bi dostupni svima u svijetu“, kazala je akademkinja Žic Fuchs. Spomenula je i da je u tijeku evaluacija svih istraživačkih infrastruktura u koje se ulažu stotine milijuna eura te istaknula važnost povećanja razine informiranosti o europskoj istraživačkoj infrastrukturi kako bi se u nju uključilo što više hrvatskih istraživača. Spomenula je i primjer Finske koja će do 2020. za sudjelovanje u europskim istraživačkim infrastrukturama potrošiti 14,6 milijuna eura.
 
O hrvatskoj elektroničkoj infrastrukturi govorio je ravnatelj Sveučilišnog računalnog centra (Srce) dr. sc. Zoran Bekić, istaknuvši Portal hrvatskih znanstvenih časopisa Hrčak koji je zapažen i u Europi te Sustav digitalnih repozitorija Dabar. „Puno stvari u Hrvatskoj imamo, ali nedostaje nam kontinuitet i čvrsta koordinacija. Hrvatske istraživače treba jače poticati da se udružuju, a upravljačka tijela trebaju osigurati uvjete da naše sudjelovanje u europskim tijelima bude kvalitetno i da od toga imamo benefite“, rekao je dr. sc. Bekić. Predsjednik Znanstvenog vijeća za istraživačku infrastrukturu HAZU akademik Leo Budin koji je kod izrade Strategije bio član Nacionalnog operativnog tijela, poručio je da Strategiju što prije treba početi provoditi i istaknuo da treba osigurati kompetitivne mehanizme za opremanje postojećih i novih laboratorija temeljem transparentnog sustava vrednovanja prijedloga infrastrukturnih projekata.
 
Pomoćnik ministra znanosti, obrazovanja i sporta prof. dr. sc. Ivan Pejić najavio je skoro formiranje koordinacijskog tijela zaduženog za istraživačku infrastrukturu u kojem će biti i predstavnici HAZU. Na skupu su uz ostale bili i akademik Dario Vretenar, predsjednik Upravnog odbora Nacionalne zaklade za znanost, prof. dr. sc. Ivo Družić, predsjednik Nacionalnog vijeća za znanost, prof. dr. sc. Neven Budak, predsjednik Stručnog povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije te prorektori Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Miljenko Šimpraga i prof. dr. sc. Miloš Judaš.
 

Marijan Lipovac

Napuštaju nas genijalni!

 
 
Govor na iseljeničkoj tribini u Europskom domu u Zagrebu
Nedavno je Barack Obama zatražio da se promijeni imigracijski zakon kako bi SAD mogao bez poteškoća uvesti 100.000 inženjera i to s obrazloženjem da će u protivnom SAD početi zaostajati za Azijom u tehnološkom napretku. Neki dan je Angela Merkel izjavila da za sve Hrvate ne će vrijedi moratorij na zapošljavanje u Njemačkoj. Pogodite za koje ne će vrijediti!!! Što će od kvalitetnih mladih kod nas ostati? Mi ćemo tek tada nazadovati.
http://www.srp.hr/wp-content/uploads/2012/06/srp2.jpghttp://upload.wikimedia.org/wikipedia/sr/thumb/2/2a/Dr_Vladimir_Bakaric.jpg/230px-Dr_Vladimir_Bakaric.jpg
Stipe Šuvar i Vladimir Bakarić
 
Tko će kod nas barem prihvaćati stranu tehnologiju? Otići će mladi kvalitetni ljudi van, ali to nije zato što naš sustav valja i dobro smo ih školovali, već kao posljedica talenta koji bi se razvio i bez pohađanja nastave (ti su malobrojni), a onu većinu koju moramo obrazovati, obrazovana nije, nije ni za van ni za nas doma. Ovo što odlazi je standardni postotak genijalnih koji je konstantan na broj stanovnika i taj budimo iskreni nikad ovdje nije ni ostajao.Potrebna je reforma i osnovnoškolskog i srednjoškolskog programa, jer se uči more nepotrebnih stvari, a ne uči bitno i potrebno, o metodici da ne pričam!!
 
I što iz ovoga zaključiti?!! Hoćemo li početi razmišljati o podizanju kvalitete obrazovanja ili ćemo i dalje nasjedati na pokvarene komunističke trikove tipova poput smijenjego ministra Jovanovića. Treba ga upitati je li on uopće svjestan u kakvom je stanju obrazovni sustav u Hrvatskoj. Socijalizam je od sedamdesetih doveo Hrvatsku u tehnološki zaostatak za svijetom čime je stvoren zametak dužničkog ropstva. Padom kvalitete obrazovanja dodatno je onemogućen kvalitetan tehnološki i gospodarski napredak. Posljedice se osjećaju i danas. Da bismo znali što činiti moramo imati snimku postojećeg stanja. Od 1996. godine počeli su napori da se stanje promijeni, jer tehničko vraćanje gimnazija nije ništa bitno promijenilo, pa je tada zaživjela ideja o uvođenju državne mature kako na srednjoškolskoj tako i na osnovnoškolskoj razini.
 
Pokojni predsjednik dr. Franjo Tuđman upitao me u jednom razgovoru 1997. godine: ''U čemu je problem, što hoće ta Kanižajka i Kuba (sindikalni lideri u to vrijeme ispred školstva)? Odgovorio sam: ''Gospodine predsjedniče, školski sustav je najveće socijalističko poduzeće s preko 40.000 zaposlenih ali bez ikakve kontrole.'' Objasnio sam, da ova riječ kontrola podrazumijeva sustavno praćenje, uočavanje kvalitetnih nastavnika i njihovo nagrađivanje, vanjsko vrjednovanje znanja učenika i uspoređivanje sa svijetom, neprekidno usavršavanje nastavnika, itd...
 
Zato postavljam sljedeća pitanja.
- Kakav nam je obrazovni sustav u cijelosti (osnovnoškolski, srednjoškolski, visokoškolski)? Ima li pokazatelja?
- Je li oko 70 posto odlikaša u osnovnoj školi normalna pojava ili znak za uzbunu? I to je jedna od posljedica Šuvarice!
- Je li takva situacija u državama u kojima razvoj tehnologije i gospodarstva korespondira s kvalitetnim obrazovanjem?
- Je li navala na neke (''neproizvodne'') fakultete samo specifična pojava samo kod nas ili je tako i u drugim zemljama?
- Je li ta ''navala'' posljedica nerealne pomame kod mladih za buduća dobro plaćena radna mjesta, a zbog općeg stanja u društvu, ili je ona velikim dijelom i posljedica slabog predznanja srednjoškolaca iz tzv. ''tvrdih'' predmeta?
- Pune li se zavodi za zapošljavanja nepotrebno nekim strukama?
- Kakva nam je efikasnost obrazovnog sustava? Ima li za to pokazatelja?
- Je li državna matura ispunila jednu od svojih ključnih zadaća glede povratne informacije iz sustava? Da li se iz rezultata državne mature naziru dijelovi obrazovnog sustava koje treba popraviti ili čak mijenjati? Dakle, je li jasna snimka postojećeg stanja?
- Zašto se rezultati državne mature skrivaju od javnosti?
- Jesu li našoj javnosti obznanjeni rezultati međunarodnog PISA projekta koji vrjednuje znanje učenika matematike, prirodoslovlja i čitalačkih kompetencija? Za Hrvatsku su oni za 2006. i 2009. godinu poražavajući!
- Je li itko o tome u Ministarstvu  obrazovanja, ali i u drugim ministarstvima raspravljao?
- Je li itko načinio analizu rezultata za druge zemlje i je li možda utvrdio korelaciju između tih rezultata i tehnološkog-gospodarskog napretka tih zemalja?
- Čule su se kod nas izjave političara da je naš obrazovni sustav kvalitetan, te da želimo biti zemlja znanja. Jesu li te tvrdnje temeljene na rezultatima naših do dvadeset učenika olimpijaca s međunarodnih olimpijada iz matematike, fizike, informatike ili su temeljene na znanju srednjeg sloja učeničke populacije?
 
Komentar 1
 
Poneki od briljantnih olimpijaca postigli bi svojim talentom rezultat i bez pohađanja nastave!!! Bez kvalitetnih znanja srednjeg sloja učeničke populacije nema napretka! Zašto se o tim olimpijcima manje u medijima govori nego o onim športskim? Što znače izjave o preopterećenosti naših učenika? Koja je u tome uloga pedagoškog lobbyja? Postavlja li se pitanje kojim li su to nastavnim sadržajima učenici doista preopterećeni, faktografijom ili kreativnim pristupom učenju? Postavlja li se uopće pitanje u smislu efikasnosti nastave i kriterija koje se usude (doslovce usude) postaviti nastavnici pri ispitivanju? Institucija školskog popravka u našim školama je gotovo odumrla.
 
Komentar 2
  
Nema vrjednovanja kvalitete rada nastavnika. Kvalitetne nastavnike nitko ne ističe. Stručni stupnjevi mentor i savjetnik su kod nas nedovoljni. U Bavarskoj u školskom sustavu postoji pet stručnih stupnjeva nagrađivanih materijalno čak i do 60 %, a samo nastavnik najvišeg stručnog stupnja može se natjecati za ravnatelja škole. Praćenje kvalitete rada je sustavno i odvija se niz godina i to stručnim nadzorom, praćenjem rezultata učenika na natjecanjima i pri upisu na viši rang obrazovanja. To je sustav koji sam sebe kontrolira i osigurava izvrsnost. Hitno formirati službu za praćenje kvalitetnog rada nastavnika. Što je sa školom za nadarene koju imaju mnoge razvijene zemlje? Posljednjih 40 godina sustav obrazovanja je od Šuvareve reforme u nazadovanju (čak i strukovne škole)? Posljednjih 20 godina nismo ništa popravili.
 
Prilozi
 
- Rezultati PISA projekta za 2012., 2009. i 2006. godinu
Poveznica za PISA projekt: http://hr.wikipedia.org/wiki/PISA_(istra%C5%BEivanja)
(Znanje matematike i prirodoslovlja naših petnaestgodišnjaka je katastrofalno u usporedbi sa svjetskim prosjekom)
- Rezultati s međunarodnih srednjoškolskih olimpijada iz matematike i fizike (U posljednjih 40 godina nikad nismo osvojili niti jednu zlatnu medalju iz fizike, a samo jednom naši izabranici su osvojili jednu srbrnu. Npr. 2013. u Danskoj Južnoj Koreji i Kini imale su po 5 zlatnih medalja, a ostale zemlje u okruženju su daleko bolje od nas.. čak BiH i Crna Gora.) Da zaključim: to je realnost našeg obrazovnog sustava.
 

Miroslav Dorešić

Anketa

Podržavate li štrajk u školama?

Ponedjeljak, 21/10/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1405 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević