Get Adobe Flash player

Svi su poginuli u čistkama koncem 1930. godine

 
 
U svakom slučaju, Andrews je poslušno izvijestio MID o razgovoru s Hedinom. Na kraju, Šambala ostaje skrivena ili se barem tako čini. Rerih i Andrews doživjeli su ispunjenu starost sve do 1947. i 1960. godine. Barčenko, Bokij i braća „Ujedinjenih radnika“ nisu bili jednake sreće. Svi su poginuli u čistkama koncem 1930. godine kada su bili osuđeni za zločine koje su – ili nisu – počinili. Izvor: New Dawn, br. 109., srpanj/kolovoz 2008.g. Preveo: Uremović Šimun, ožujak 2014.g. Članak je dopušteno reproducirati i umnožavati u bilo kojem pisanom, tiskanom ili elektronskom obliku bez izmjena uz navod; http://www.newdawnmagazine.com/articles/red-star-over-shambhala-soviet-british-and-american-intelligence-the-search-for-lost-civilisation-in-central-asia 1 F.A. Ossendowski: Zvijeri, ljudi i bogovi, Zadruga Eneagram, 2013., Zagreb, str. 236.
https://www.hermetik-international.com/wp-content/uploads/2015/08/louis_claude_de_saint_martin5.jpg
Louis-Claude de Saint-Martin
 
Ibid, str. 244. 3 „Krvavi“ barun von Ungern-Sternberg : Luđak ili mistik?“, New Dawn Magazine, br. 108., svibanj-lipanj 2008., str. 31-36. Sven Hedin: Ossendowski und die Wahrheit, Brockhaus, Leipzig, 1925. Joseph Alexandre St-Yves d’Alveydre, Mission de l’Inde (1910.). D’Alveydre bio je inspiriran, dakako, dvojicom autora: Edwardom Bulwer-Lyttonom (1870.), The Coming Race, te francuskim piscem Louisom Jacolliotom (1873.), Les Fils de Dieu. (prim.aut.) Vidi: Jason Jeffrey, Mystery of Shambhala, New Dawn Magazine, br. 73. (svibanj-lipanj 2002.), te Joscelyn Goodwin: Arktos: The Polar Myth in Science, Symbolism and Nazi Survival, Adventures Unlimited Press, Kempton-IL, 1996., str. 95.-104.
 
Prirodni zakon ili dharma. (Prim. prev.)
Martinizam je varijanta mističnog kršćanstva koji je predstavljen kod Louis-Claude de Saint-Martina, francuskog ezoterijskog filozofa iz 18. st. (prim.aut.)
Markus Osterrieder: From Synarchy to Shambala: The Role of Political Occultism and Social Messianism in the Activities of Nicholas Roerich. Rad je bio predstavljen na konferenciji pod naslovom „The Occult in 20th Century Russia“, Berlin, ožujak 2007, br. 11, str. 68.
 
Aleksei Velidov: Pokhozhdeniia terrorista: Odisseia Yakova Bliumkina, Sovremnik, Moskva, 1998.g., str. 243. 19 Anton Pervušin: Okultni Staljin, Yauza, Moskva, 2006.g., str. 144-152. Opisana je ekspedicija u područje Lovozero-Seidozero. (prim.aut.) 20 Aleksandr Andrejev: Soviet Russia and Tibet: The Debacle of Secret Diplomacy, 1918-1930s, Brill, Leiden, 2003.g., str. 108-109. 21 Aleksandar Andrejev: Okultist strany Sovetov, Yauza/Eksmo, Moskva, 2004.g., str. 101. 22 Oleg Šiškin: Bitva za Gimalai, Eksmo, Moskva, 2003.g., str. 105-106. 23 Ibid, str. 259. 24 Peter Roberts: Gurdjieff’s Origins. [URL od 12. svibnja 2008.g.]: www.promart.com/g.origins.html. 25 Sir Paul Dukes: The Story of „ST 25“: Adventure and Romance in the Secret Intelligence Service in Red Russia, Cassell, London, 1938.g. 26 Oleg Šiškin: Bitva za Gimalai, Eksmo, Moskva, 2003.g., str. 31. 27 Aleksandar Andrejev: Okultist strany Sovetov, Yauza/Eksmo, Moskva, 2004.g. („Protokol dopros“ [interogacijom] Bokii, br. 17-18, svibanj 1937.g., str. 360-361.) 28 Oleg Šiškin: Bitva za Gimalai, Eksmo, Moskva, 2003.g., str. 177. 29 Ibid, str. 367. 30 Vidi: Šiškin (2003), str. 179.; Pervušin (2006), str. 171-173; te A.V. Barčenko: Ljudi i sudby. [URL od 12. svibnja 2008.g.]:
 
http://memory.pvost.org/pages/barchenko.html. 31 Aleksandar Andrejev: Okultist strany Sovetov, Yauza/Eksmo, Moskva, 2004.g., („Protokol dopros“ [interogacijom] Bokii, br. 17-18, svibanj 1937.g., str. 354-355.) 32 Šiškin (2003), str. 197. 33 Ibid, str. 367. 34 Markus Osterrieder: From Synarchy to Shambala: The Role of Political Occultism and Social Messianism in the Activities of Nicholas Roerich. Rad je bio predstavljen na konferenciji pod naslovom „The Occult in 20th Century Russia“, Berlin, ožujak 2007.g., br. 11, str. 12. te str. 78. 35 Ibid, str. 1. te str.3. te Šiškin, passim. 36 Gill Bennett: Churchill’s Man of Mystery: Desmond Morton and the World of Intelligence, Routledge, London, 2007.g., str. 72. 37 Markus Osterrieder: From Synarchy to Shambala: The Role of Political Occultism and Social Messianism in the Activities of Nicholas Roerich. Rad je bio predstavljen na konferenciji pod naslovom „The Occult in 20th Century Russia“, Berlin, ožujak 2007.g., br. 11, str. 2, 4 i 8. 38 Ibid, str. 1. 39 Šiškin (2003), str. 48. 40 Ibid, str. 68. 41 Foreign and Commonwealth Office Ujedinjenog kraljevstva (FCO), bilješka od srpnja 1928.g. iz korespondencije između indijskog ureda i FCO. 42 Vidi: Charles Gallenkamp: Dragon Hunter: Roy Chapman Andrews and the Central Asiatic Expeditions, Penguin Books, New York, 2001.g. 43 Andrews US Passport application, 18. lipnja 1918.g. (prim. aut.) 44 Charles Gallenkamp: Dragon Hunter: Roy Chapman Andrews and the Central Asiatic Expeditions, Penguin Books, New York, 2001.g., str. 72-73. 45 US National Archives, Records of the Military Intelligence Division, MID, 10989-H-12/8, MID to George H. Sherwood, 20. siječnja 1922.g. (prim. aut.) 46 MID, 2338-H-12/39, Izvještaj N.A. China, 5. srpnja 1921.g., te MID 2657-H-158/2, Izvještaj Clarence A. Manninga MID-u, od 8. studenoga 1921.g. 47 G. de Purucker: Theosophy and Modern Science, Kessinger, Whitefish-MT, 2003.g., str. 101 48 Charles Gallenkamp: Dragon Hunter: Roy Chapman Andrews and the Central Asiatic Expeditions, Penguin Books, New York, 2001.g., str. 188. 49 MID, 2055-632-5, C of E to G2, 5. travnja 1926.g. 50 MID, 2657-D-935/2, HA, 29. travnja 1927. godine.
 
(Nastavak slijedi)
 

Vid Hinković

Rerih je bio 'prosvijetljen' do granice "izvrsnosti Saveza sovjetskih socijalističkih republika"

 
 
Budističke države koje bi obuhvatile Tibet, Mongoliju, dijelove Kine i veliki dio Sibira. Prva faza će biti „Šambala rat“, kao „krajnja zemaljska manifestacija nevidljivoga kraljevstva Šambale“. Plan se gotovo ne razlikuje od tada aktualnih zamisli baruna Ungerna. Međutim, dok je Ungern imao za cilj izgraditi Novi poredak na ratu s bezbožnim boljševicima, Reriha je vodič hrabrio da Sovjete prepozna kao saveznike i Lenjina kao glasnika novoga prosvijetljenog doba. I sam se „Kralj svijeta“ tada okušao u okladi. Istodobno, Rerih je stekao jednog novog sljedbenika u liku mladog ruskog teozofa, Vladimira Anatoljeviča Šibajeva. Šibajev je ujedno bio obavještajac za komunističku internacionalu (Kominterna) i radio je s indijskim nacionalistima. Zahvaljujući njemu Rerih je upoznao druge sovjetske dužnosnike i poticao ih je da svoje planove usmjere prema Indiji, kao prvom koraku u ostvarenju Velikoga plana. Londonski MI5 držao je na oku Šibajeva i njegove poslove s Rerihom.
http://oazaznanja.com/wp-content/uploads/2016/08/shambhala-ancient-city-640x439.jpg
Rerih se preselio u New York početkom listopada 1920. godine. Tako je izbjegao neprijateljsko ispitivanje britanskih vlasti i osigurao podršku od strane imućnijih Amerikanaca. Jedan takav dobročinitelj bio je broker s Wall Streeta, Louis Levy Horch, koji je pomogao pronaći mjesto za Rerihov muzej i postao mu mistični financijski direktor i oslonac. Naravno, i Horch je vodio tajni život. Uspješan poslovni čovjek održavao je važna poznanstva u američkoj politici, a bio je također skriveni operativac Čeke/OGPU-a. Koncem 1923. godine Rerih se preselio u Darjeeling u Indiji. To ga stavlja pod budno oko britanskog „rezidenta“ u obližnjem Sikkimu, Fredericka Marshama Baileya, čovjeka koji je blisko poznavao ruske aktivnosti u Srednjoj Aziji. U proljeće 1925. Rerih je bio spreman lansirati svoju ekspediciju preko Himalaja. Tu je sinkronicitet s Barčenkovim planom više nego slučajan jer je povezan, dakako, i s njegovim podrivanjem. Putujući pod američkom zastavom, potpomognut novcem Yankeeja, Rerih je imao prednost da ne bude napadan kao sovjetski agent. Također, zanimljivo je bilo i kada se pokraj Reriha pojavio Bluimkin, Bokijev i Barčenkovljev drug. Ali bez obzira na njegovu povezanost s Britancima, je li Bluimkin nastavio komunikaciju sa svojim prijateljima iz Moskve? Usprkos činjenici da je lutao po bespućima Tibeta (nikad nisu došli do Lhasse) skupa s Rerihom i da su zajedno napredovali na zapad prema Xinjiangu i Mongoliji? Imali su vremena da stignu nekim okolnim putom do Moskve, gdje je Rerih bančio sa sovjetskim prijateljima. Zapravo je njegova ekspedicija od početka do kraja bila moskovska, shvaćao to Rerih u potpunosti ili tek djelomično. Ta činjenica nije promakla ni Britancima. U tom razdoblju MI6 prati aktivnosti „crvenih“ u Aziji preko jednoga od obavještajaca iz veleposlanstva u Moskvi, Arthura V. Burburyja. U Londonu su 1928. godine zaključili da je Rerih bio „prosvijetljen“ do granice „izvrsnosti Saveza sovjetskih socijalističkih republika“.
 
Za razliku od Barčenka i Reriha, Amerikanac Roy Chapman Andrews nije gajio poseban interes za okultno i paranormalno. Ali je s obzirom na svoju prirodnu znatiželju ipak pokazao ponešto interesa za nadnaravno. Rođen u Wisconsinu 1884. godine, Andrews zarana pokazuje volju za učenjem i avanturom. Do Prvog svjetskog rata stekao je diplomu na Sveučilištu Columbia, članstvo u ekskluzivnom Klubu istraživača i radio je kao zaposlenik u Američkom prirodoslovnom muzeju (Museum of Natural History). Njegova rana istraživanja odvode ga u Kinu, što mu je omogućilo izvrsno snaći se u novom zadatku koji je pred njega postavljen 1918. godine. Iako je putovao kao „znanstvenik“, bio je časnik američke obavještajne mornaričke službe (ONI) i bio mu je dodijeljen zadatak u američkom veleposlanstvu u Pekingu. U maniri dobrih obavještajaca, Andrews nije puno govorio o tamošnjim poslovima koje je obavljao. Postoje najmanje dva zabilježena „izviđanja“ u turbulentnu Mongoliju i njegov posjet glavom gradu Urgi (koji je uskoro zauzeo barun Ungern), te dolazak u daleki Sibir gdje je buktio ruski građanski rat. Naknadno je Andrews sastavio zemljovid „Južna granica u regiji azijske Rusije“ koji je koristila američka vojska u MID-u, Military Intelligence Division. Je li na tim putovanjima i Andrews čuo iste glasine o Agarti/Šambali koje su već odzvanjale u ušima Ossendowskog, Reriha i Barčenka? Andrews je napustio mornaricu u proljeće 1919., no malo nakon što se vratio u Sjedinjene Američke Države stavio je svoje usluge na raspolaganje MID-u. Njegov bivši šef u Pekingu, zapovjednik I.V. Gillis, zajamčio je za Andrewsa da se „u slučajevima nužde moguće na njega osloniti i da će izvršiti dužnosti s potrebnom vještinom i nervima“, a njegov kolega iz muzeja jamčio je za MID da je Andrews „jedini Amerikanac koji je uopće upoznat s Mongolima“.
 
Između 1922. i 1930. godine Andrews je bio na čelu pet ekspedicija u pustinju Gobi i susjedne regije Mongolije. Sve su bile pod pokroviteljstvom muzeja (MNH) i donose značajna fosilna otkrića, uključujući i prva jaja dinosaura. Međutim ,izvorni cilj istraživanja nisu bili životinjski fosili, nego dokazi pračovjeka. Ravnatelj muzeja Henry Fairfield Osborn bio je uvjeren da je podrijetlo ljudske rase potrebno tražiti u istočnoj ili srednjoj Aziji. Neke od njegovih teorija odjeknule su kod teozofa, tj. i teozofi su smatrali to isto. Za nas je najzanimljiviji bio Andrewsov pohod s početka 1925. kada je s pratnjom zašao duboko u zapadnu Mongoliju. „Kartografski“ tim sastojao se od časnika američke vojske, poručnika Freda Butlera, te britanskog poručnika H. O. Robinsona odvojenoga od veleposlanstva Njegova Veličanstva u Pekingu. Butlerovi su izvještaji također bili pohranjeni u MID-u. No, Andrews je mogao dobiti podatke o Rerihovim aktivnostima i od drugog istraživača koji je tada tragao po pustopoljinama Srednje Azije, naime od Ossendowskog suparnika Svena Hedina. Šveđanin je rekao Andrewsu da je njegova ekspedicija bila „izviđanje“ za planiranu zračnu liniju Lufthanse preko Srednje Azije.
 
(Nastavak slijedi)
 

Vid Hinković

Boljševici su itekako bili uključeni u okultna događanja

 
 
Usko povezan s ETB-om, a možebit i sam član, bio je i specijalni agent sovjetske obavještajne službe Jakov Bluimkin. Ime lože ima neobičnu sličnost s ranijom skupinom Gurdjievljevih sljedbenika, Edinoe Trudovoe Sodruzhstvo („Ujedinjeno radničko udruženje“) u kojem je sudjelovao najmanje jedan istaknuti član ETB, P. S. Šandarovski, sljedbenik Gurdjieva. Još jedna veza je preko sovjetskoga kipara Sergeja Merkurova koji je bio Gurdjievljev nećak. Zanimljivo, Gurdjiev je navodno bio u vezi s britanskom obavještajnom službom, uključujući i primjedbu da je godinama služio kao britanski namještenik u Srednjoj Aziji i na Bliskom Istoku. Međutim, neosporno je da se među Gurdjievljevim učenicima u predrevolucionarnoj Rusiji nalazio i engleski skladatelj Sir Paul Dukes. Njegovi interesi nisu obuhvaćali samo Gurdjieva, nego i ezoterični budizam i Tibet. Dukes se pridružio MI1c (MI6) tijekom Prvog svjetskog rata, a veći dio 1919. godine bio je na čelu britanske obavještajne službe u Petrogradu.
https://hr.ilovevaquero.com/images/obrazovanie/gleb-bokij-biografiya-i-foto.jpg
Gleb Ivanovič Bokij
 
Jesu li Barčenko i Vladimirov bili s njim umreženi? Daleko najistaknutiji brat ETB-a bio je čekist Gleb Ivanovič Bokij. Iako je Bokij bio boljševički veteran, on je itekako bio uključen u okultna događanja. Bio je, također, predrevolucionarni član „Kabalističkog reda ruže i križa“. Njegovo unaprijeđenje u redu odobrio je nitko drugi nego Aleksandar Barčenko. Još je zanimljivije da vodstvo P-Čeke preuzima Bokij poslije smrti Uritskoga, te da se koncem 1918. godine. požurio sudjelovati u „regrutiranju“ Barčenka. Ipak, obojica su se kasnije kleli da se nisu poznavali prije ranih 1920-ih godina. Bokij se trudio dokazati da je za njega revolucija završila s Lenjinovom smrću početkom 1924. godine. Povećano razočaranje dovelo ga je do suprotstavljanja Staljinu i on je podržavao Barčenkovu shemu za koju je priznao da obuhvaća rad obavještajnih službi. Do 1924. godine Bokij je sjedio na čelu OGPU-a (preimenovana Čeka) – Spetsotdel – Specijalni odjel. Njihova je oprema sadržavala kodove i elitnu odjeću „7. odjela“ gdje su proučavali paranormalna pitanja u rasponu od hipnoze i ESP-a do divljeg sniježnog čovjeka.
 
U Spetsotdelu se čuvaju tzv. „crni dosjei“, osobni fajlovi sovjetskih vođa i njihove seksualne igrarije te razni drugi okultni predmeti. Osim osobne znatiželje Bokija su privlačili praktični motivi da nastavi s istraživanjima paranormalnog. Telepatska je komunikacija postala savršeno sredstvo za razmijenu poruka s agentima u inozemstvu. A ono što danas nazivamo „daljinskim gledanjem“ otvorilo je mogućnost da se bez napuštanja Moskve izvidi imperijalnog neprijatelja. Otključavanje hipnotičke moći uma i njegova kontrola imali su očekivanu primjenu u propagandi. Kako bi istražio te stvari Bokij je postavio Barčenka na čelo posebnog „neuroenergetskoga“ laboratorija koji se nalazio pri glavom središtu Instituta za eksperimentalnu medicinu. Ipak,primarni je cilj Barčenka i ETB-a bio uspostaviti izravan kontakt sa Šambalom. U tom je cilju Bokij mogao biti od pomoći da se uspostavi zajednički plan s drugim ezoteričnim skupinama, među kojima je najpoznatije bilo „Veliko bratstvo Azije“. Susreo se najmanje s dvojicom članova tog bratstva: tibetanskim lamom Naga Navenom koji je za sebe tvrdio da je predstavnik izravno iz Šambale, te s Mongolom Khayan Khirvom, budućim šefom tajne policije. U toj će ulozi Khirva raditi rame uz rame s Jakovom Bluimkinom. U proljeće 1925. godine, a zahvaljujući Bokijevom pristupu tajnim arhivima, istraživačko putovanje u Šambalu moglo je otpočeti. Bokij je postavio Bluimkina na čelo tajne obavještajne 7 službe. Ali je plan nesretno završio.
 
Tamne su glasine Bokija opisivale kao izroda žednog ljudske krvi. Vodeći protivnik putovanja bio je Mihail Trilesser, šef OGPU vanjske obavještajne grane (INO). On se, naravno, trudio da nijedna aktivnost izvan SSSR-a ne prođe mimo njega. Do ljeta je Barčenkova misija u Šambalu već bila mrtva, ili možda i nije? U rujnu 1925. godine skromni muslimanski hodočasnik prešao je iz Pamira u britanski Kašmir. U stvari je hodočasnik bio Jakov Bluimkin koji se uputio prema još udaljinijem Ladakhu, gdje je trebao susresti ekspediciju pod vodstvom Nikolaja Reriha. Rerihov je cilj bio prijeći u Tibet i uspostaviti kontakt sa Šambalom. Međutim, ubrzo nakon prelaska granice plemenska je policija uhitila Bluimkina. Očito, netko je cinkao Britance. Lukavi čekist je ubrzo pobjegao i prerušen u mongolskog lamu nastavio je prema Rerihu. U svakom slučaju, to je bila Bluimkinova priča za koju može postojati i alternativno objašnjenje. Kratkoća uhićenja i Bluimkinov iznenadni bijeg omogućili su mu uvjerljivu kamuflažu te priliku da se javi britanskoj obavještajnoj službi prije nego dođe k Rerihu.
 
Nikolaj Rerih – ruski slikar, teozof i filozof Rođen u St. Petersburgu 1874., Nikolaj Konstantinovič Rerih najpoznatiji je kao slikar i neumorni zagovornik joge i budizma na Zapadu. Neupitno je bio teozof i vjerojatno martinist. Postao je, također, utjecajni sovjetski tajni obavještajac. Neki od njegovih štovatelja to gromoglasno osporavaju, no istina je da je Rerih iskoristio boljševike koliko i oni njega. Njegova povezanost sa sovjetskim obavještajcima ipak je preobuhvatna da bi se mogla osporavati. Kada je revolucija pogodila Rusiju, Rerih je napustio zemlju i u početku nije pokazivao interes za Veliki socijalistički eksperiment. Do 1920. godine u Londonu se pridružio lokalnom teozofskom društvu gdje je dominirala Annie Besant. Besant i njezini sljedbenici bili su javni zagovaratelji indijske neovisnosti što ih je dovelo pod lupu britanske službe sigurnosti. Do konca 1920-ih godina Moskva je postala glavni pokrovitelj protiv britanskog utjecaja u Aziji, te kako pokazuje član MI6 Desmond Morton (kasnije jedan od Churchillovih najpouzdanijih špijuna) „gotovo svi teozofi i teozofska društva na neki su način bili povezani s boljševizmom, indijskim revolucionarima i drugim neugodnostima.“
 
Rerih je britanski utjecaj na Tibetu vidio kao zlo protiv kojega se mora boriti, a tijekom 1920- ih godina Moskvi se približavao i s druge strane. Rerihova je supruga Elena (Helene), medij, počela primati poruke od entiteta zvanoga Master Morya – Allal Ming – koji je tvrdio da je član „Velikog bijelog bratstva“ i „duhovni učitelj s Tibeta“.37 Allal Ming je uvjerio Reriha da je ključan za realizaciju „Velikoga plana“.
 
(Nastavak slijedi)
 

Vid Hinković

Anketa

Tko će pobijediti u sukobu između Plenkovića i Brkića?

Ponedjeljak, 15/10/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 910 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević