Kulturni kolokvij bio je posvećen rjeđoj obljetnici suradnje s Hrvatskim radijom. Pitanje ugledne hrvatske jezikoslovke i glavne urednice najdugovječnijeg jezikoslovnog časopisa glasilo je. »Zašto ste se odlučili da se, uz svoju profesiju bavite i nazivljem«? Martina je gostu te emisije nedavno rekla iz koje se knjige može najbolje naučiti hrvatsku gramatiku. Zašto je ta osoba postala simbolom borbe novih jezikoslovaca protiv svih koji žele sačuvati hrvatski jezik. Kao što su ga u osnovi, bolje čuvali hrvatski jezikoslovci u nekim drugim vremenima. Od ovih današnjih, kada imamo hrvatsku državu. Osobito bolje od današnjih ljubitelja neke međunarodne podupirane jezikoslovke. Pa i od hrvatske dalekovidnice. Sve ovo razmatrat će se u svjetlu jedne neobilježene obljetnice. Suradnje današnjeg Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (IHJJ) i jednog strukovnog društva, današnjeg Društva za plastiku i gumu (DPG).
Sanda Ham
Kulturni kolokvij dr. sc. Blanke Jergović bio je posvećen 30. obljetnici neprekinute suradnje gosta sa znanstvenim programom Hrvatskoga radija. Kao što je to običaj, tri su osobe postavile pitanja gostu. Prvi, jazz kritičar D. Hrvoj, temeljeći se na gostovoj 55-godišnjoj suradnji s Hrvatskim radijom na području jazza, pitao je zašto voli vokalistice? Uglednog slovenskog sveuč. prof. K. Kuzmana, koji je ostavio neizbrisiv trag na razvoj alatničarstva u Sloveniji, osnivanjem Centra za alatničarstvo, TECOS, zanimalo je zašto se gost odlučio baviti alatničarstvom i plastikom? Gostov otac načinio je prvi kalup za preradu plastike, popularnog bakelita za potrebe današnjeg Elektro-kontakta još 1931. Gost se počeo baviti s plastikom dva desetljeća kasnije, učeći alatničarski zanat u Tvornici računskih strojeva (nestala) i Elektro-kontaktu. Punih 16 godina prije filma Diplomac s D. Hoffmanom, kojem je tada plastika predočena kao budućnost. Za ovu priču najvažnije je treće pitanje, ono koje je postavila ugledna hrvatska jezikoslovka i glavna urednica časopisa Jezik, prof. S. Ham. Pitanje je glasilo, što me je potaklo da se počnem već početkom šezdesetih godina baviti nazivljem. Pojednostavljeno, kada je gost pedesetih godina konstruirao kalupe i strojeve za preradu plastike, sve je vrvjelo od diza, šneka ilibolcna. A to mu se nije sviđalo. I počeo je tražiti hrvatske riječi. Drugo, imao je tijekom studija izvrsnog učitelja, prof. N. Maleševića koji je još 1947. postavio osnove stvaranja stručnog nazivlja. Koje mnogi od današnjih tvoraca takvog nazivlja ne poznaju. A suradnici iz IHJJ-a nisu im prenijeli važne spoznaje za potrebe najvažnijeg projekta od nacionalnog interesa, Strune. Treći razlog zašto i dalje ustraje na hrvatskom nazivlju, ali ne i purizmu je činjenica da ne može podnijeti da mu jezikoslovci iz IHJJ, postupak injekcijskog prešanja (nebitno je li najbolje rješenje) pretvaranju bez pitanja u injekcijsko tiještenje što znači ubrizgavano istiskivanje ili ne znaju da je habanje samo jedno od 4 vrste trošenja.
O čemu se razgovaralo u Kulturnom kolokviju?
Zapravo borba za hrvatsko nazivlje postaje sve besmislenija. U velikoj mjeri zahvaljujući hrvatskim znanstvenicima koji misle da trebaju plaćati što objavljuju na stranim jezicima kako bi ušli u neke eksploatatorske podatkare (baze podataka). Pa nisu više u stanju napisati članak na hrvatskom jeziku. U tomu su već niz godina podupirani od onih koji su još 1991. tražili ukidanje svih znanstvenih časopisa na hrvatskom jeziku. A o posljednje dvije godine nema smisla ni pisati ili govoriti. Ideal im je postala neka hrvatska naučnica koja se poziva da je osnovni kriterij procjene naziva jezika »je li se bre razumemo«. I priča li priča o tome kako hrvatski jezikoslovci o ničem pojma nemaju. Pa tvrdi na dalekovidnici kako su srpski i hrvatski jedan jezik. Netko to podupire, da jednog dana ne bi trebalo plaćati na sjednicama u EU-u prevođenje s i na 4 jezika koji čine jedan nadsustav.
O tome je napisan tekst pod nazivom Jezik ne podnosi takva otkrića (Vjesnik, 26. studenoga 2010.). Samo uvodni dio. »Čini se da bi trebalo ipak jednom zauvijek shvatiti da je hrvatski jezik pravi sustav, ali i da je dio nadsustava četiriju jezika. Naime komentirano je senzacionalno naučno otkriće! Kajkavski i čakavski integralni su dijelovi srpskoga jezika. To je naučno otkriće izazvalo pravu buru, održavanje tribina, nespremnost kvalificirane znanstvene zajednice da zauzme stav. Pritom je najmanje važno što je objava toga naučnog otkrića djelomice plaćena novcem hrvatskih poreznih obveznika. Objavljena je knjiga u kojoj se tvrdi da su hrvatski i srpski jedan jezik. Čitao sam i čuo više zagovaratelja ove teze i u Hrvatskoj.«
I to nam to ponovno tumači hrvatska dalekovidnica ovoga proljeća. A trebalo je samo pročitati rad »Prilog sustavnosnoj analizi hrvatskog jezika« u Raspravama Zavoda za hrvatski jezik (1994.). No autorica koja smatra da hrvatski jezikoslovci pojma o ničemu nemaju, te za nju pretpotopne 1994. očito nije pročitala taj rad.
»Hrvatski je jezik pravi sustav kao i ostali jezici«, pisalo je u izvornom članku. Ako mi netko od naučnika, osobito dijalektologa, dokaže da je torlački dijalekt integralni dio hrvatskoga jezika, priznat ću da je srpski i hrvatski jedan jezik.
Je li torlački, dijalekt hrvatskoga jezika?
Brine šutnja. Starih boraca kao što su bili profesori Lj. Jonke i S. Babić, koji su u obrani prava na hrvatsko stručno nazivlje nazočili sjednici jednog komiteta Jugoslavenskog zavoda za standardizaciju 1967. ili nema ili nisu više aktivni. A sadašnji aktivni zaposleni su ucijenjeni, osobito posljednjih godina.
No jedna jezikoslovka se ne da. Za koju mi je njezina bivša studentica Martina, na terasi kafića na moru ovih dana rekla (nema posao, pa i rad u turizmu je dobro došao za diplomirane jezikoslovce): »Želite li naučiti hrvatsku gramatiku, uzmite onu prof. S. Ham.«
I da se ne duži. Toj jezikoslovki je pred stanovito vrijeme provaljeno u sandučić elektronske pošte i sadržaj predan tisku. Tadašnja dekanica Filozofskog fakulteta u Osijeku je moralno osuđena zbog takva ponašanja, a tvrdi da su to izmislili novinari. No ni s novom dekanicom nije lakše. Njezin izbor za dekanicu biografijom koju ima, a uključuje i dokazano prepisivanje tekstova prof. S. Ham, slučaj je za vrlo podrobnu analizu stanja duha u akademskoj zajednici.
Treba maknuti sve koji su istinski borci za hrvatski jezik
No nije jedino to što se stavlja na teret prof. S. Ham. Časopis kojeg tako uspješno uređuje, objavio je vrlo argumentirane kritike Pravopisa, koje bih prvenstveno nazvao Jozićevim. Premda ga potpisuje IHJJ. To je poprimilo takve razmjere da je zatražena smjena glavne urednice časopisa Jezik. Naravno, da je to Predsjedništvo Hrvatskoga filološkog društva odbilo.
Čini se da su odlaskom riječkog dvojca prošla vremena kada je IHJJ i njegovo Upravno vijeće moglo zagovarati nešto na liniji one hrvatske naučnice koja tako visoko cijeni ostale hrvatske jezikoslovce. Jozićev pravopis nadam se da ipak nije konačno rješenje za očuvanje hrvatskoga jezika.
Međutim zbog Pravopisa pao je u drugi plan projekt od najveće nacionalne važnosti. Projekt Struna kojeg sada tako uspješno vodi prof. M. Bratanić. No već treću godinu ga ne financira Hrvatska zaklada za znanost. Zaista šteta. Ono što je objavljeno do sada, a nije usuglašeno među strukama, moglo bi razorno djelovati na stanje strukovnog nazivlja u Hrvatskoj. Ne može biti u jednom slučaju nešto maksimalno naprezanje, ako je to naprezanje kojeg izaziva maksimalna sila na početnu ploštinu.
U tom svjetlu treba promatrati neobilježavanje jedne obljetnice. One o 40 godina uspješne suradnje IHJJ-a i DPG-a. Premda pravodobno upozoren, dr. sc. Ž. Jozić je uporno odbijao sastanak s predstavnicima DPG-a. Dva su humboldtovca, prof. dr. sc. M. Lončarić kao ravnatelj tadašnjeg Zavoda za hrvatski jezik i gost u Kulturnom kolokviju dogovorili potpisivanje sporazuma o suradnji još 1973. U veljači ove godine objavljen je trorječnik polimerstva s 12.400 hrvatskih naziva, 22 tisuće engleskih istoznačnica i 28 tisuća njemačkih istoznačnica. Koji je definitivno glavnu sastavljačicu, Ranku Čatić uveo trajno u povijest izradbe hrvatskoga strukovnog nazivlja. Nijedan hrvatski naziv u rječniku nije unesen bez suglasnosti stručnjaka IHJJ-a. Sve što su predložili istinski poznavatelji hrvatskoga jezika je prihvaćeno. Ali bili su to stručnjaci-jezikoslovci koji su imali razumijevanja za stručna objašnjenja. Nisu samostalno mijenjali injekcijsko prešanje u ubrizgavano istiskivanje.
Trorječnik uzor rada na strukovnom nazivlju
Valja zaključiti. U svjetlu jedne neobilježene obljetnice izronila su brojna pitanja. Tko nam vodi fakultete? Tko je postao neprijeporna središnjica u razvoju hrvatskoga jezika i ima li za to pokriće? A svi koji se tome obrazloženo odupiru, svojim izravnim radom ili kao urednici trebaju bili likvidirani sa scene. Kao nepotrebna smetala. Onima kojima je do hrvatskoga jezika kao do preklanjskoga snijega.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više