Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Pupovac: Sudbina današnje Hrvatske je – nestanak

Milorad snuje što i Delije: »Dogodine u Kninu«!

 
 
Kad sam malo, nakon nekog vremena, pročeprkao po ovdašnjoj mediji vidim: glavna zvijezda (opet) je poznati semantičar Milorad Pupovac. Koji je sad Vrag s njim? Da nije opet atentat s iscijeđenom kriškicom limuna? Ono kad su ga htjeli na Dolcu s tim. Nije. Dobro, možda je sada atakiran neiscijeđenom kriškicom, a to bi bio već ozbiljniji napad. Vidim – nije. Jedva sam na koncu uspio dokučiti kakva se strka oko Pupovca digla. Aha, on je nedavno usporedio ovo ovdje, današnju Hrvatsku, s NDH pa su se duhovi uzburkali. Ma dajte, zbog toga se digla tolika bura?! Pa Pupovac vuče znak jednakosti RH-NDH sa sobom i za sobom još od 1991., a o ideologiji koju zastupa, kakve znakove crta, s kakvom „semantikom“ se igra, što pronose njegove Novosti, s kim paktira po Srbiji – to nas nimalo ne uzbuđuje, jerbo je beznačajnije, kao otkriće, i od otkrića tople
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2019/09/maxresdefault.jpg
Čini mi se kako se toliko uzburkalo u štamprlu da se čak tri tjedna, s ogromnim nestrpljenjem, očekivala njegova isprika koju je, kad se, konačno! zbila kao takvu, jedini razumio Andrej Plenković. Ispričao se, veli, „na svoj način“. Plenković nam je valjda htio reći kako Pupovac  govori nekim nad jezikom kojega mi, obični ovdašnji ljudi(m/ž etc.) nismo u stanju razumjeti. Usporedbu (a tek malo niže ćemo vidjeti njezinu srž, bit, značenje koje nije izazvalo nikakvu pozornost…) koja je digla buru u čašici „nul-pet“, Pupovac je dao s bradom, a „ispričao se“ – bez brade, izbrijan skoro do ispod kože. Pritom je na ispričanoj konferenciji za mediju ustvrdio kako on „nije četnik“. Misli kako je ovdje sam bedak do bedaka – s bradom u rastu „može da bidne četnik, al', ne mora da se desi“ – pa se fino, kao i uvijek, obrijao. Kakvih sve četnika ima upoznat ćemo čitatelje drugom zgodom. Inače svekolika medija, političari pro et contra, (k)analitičari i ini nisu uopće htjeli razumjeti semantičara i sociolingvista, najnovije i lingvoetičara (etika govorenja ovdašnjeg jezika) a ponajmanje prvog Srbina u „ovdje“ i krivo su ga optuživali za usporedbu današnje Hrvatske i NDH. Nadam se kako nisu svi to činili namjerno već barem neki, makar i rijetki, i zbog nerazumijevanja što je političar htio reći.
 
Otkrio novu kolektivnu bolest "opsesivnu mržnju protiv Srba" i države i društva
 
A što je on, osim ostaloga, na konferenciji za tisak SDSS-a održanoj u Hrvatskom saboru 23. kolovoza 2019. rekao? Veli, na svoj, sasvim precizni način, osim, dakako, uobičajenoga i niš' novoga i: »…Ali ne bih htio da ova zemlja doživi isto ono iskustvo koje je doživio jedan pokušaj u dvadesetom stoljeću da se stvori hrvatsku državu, koji je  kolabirao i doživio sramotan kraj zato što je bio utemeljen na mržnji i nasilju prema Srbima. Kako sada stvari stoje, kako se dobar dio ljudi, uključujući i one koji sjede s nama u Saboru, odnosi prema toj mogućnosti, ta mogućnost nije nerealna. Jer ova država, ovo društvo, zbog svoje opsesivne mržnje protiv Srba, nesposobnosti političkih i nekih drugih elita i ne želje elita da to spriječe i obustave, promijene – doživi istu onu sudbinu kakvu je doživjela marionetska država u razdoblju 1941.-1945.« Ključne, skrivene, na Pupovčev način, riječi u ovim rečenicama su „nestanak“, „propast“ današnje Hrvatske, a pod sintagmom „iste sudbine“. Kao što i svaki nepismenjak zna sudbina je neizbježna, neumitna, od nje se ne može pobjeći. To Hrvatskoj proročki najavljuje  semantičar Pupovac. Nestanak, propast ju čeka zbog „opsesivne mržnje protiv Srba“ i to kolektivne: Mrze ih, opsesivno, ovdašnja „država i društvo“. Opsesija je bolest, poznata kao obolijevanje pojedinaca, nu Pupovac ju otkriva kao kolektivnu i prišiva (cijeloj) državi i (cijelom) društvu sa sadržajem i manifestacijama mržnje. Kako bi se ta izmišljena kolektivna bolest liječila, ne ću dalje pretpostavljati, sve je poznato. Ali i zato što me hvata strah, strava i užas od ove „etike“ govorenja, a zatim što bi se mogao zaraziti mržnjom. „Mržnja“ onda, još gora, „opsesivna mržnja protiv Srba“ sada, časti nas g. profesor izravno iz Hrvatskog sabora. Pritom mu ne pada na pamet kako je ta „ljubav“ onda možda bila obostrana, a klica joj je rođena u lipnju 1928. baš u beogradskom parlamentu za historijskog pokolja hrvatskih narodnih zastupnika. A ne, nikako ne, bio je to izraz bratske ljubavi. Dosta bi bilo. Pupovac, možda, nije četnik, ali citirane rečenice su sukladne neočetničkim, ustvari još su i gore.
 
Napad na birtiju, svađa zbog parkirališnog mjesta
 
Koji su bili povodi ovoj konferenciji SDSS-a za tisak 23. kolovoza, a onda iz nje i zaključak o ovdašnjoj, kolektivnoj „opsesivnoj mržnji protiv Srba“? Napad, tada nepoznate navijačke skupine na navijače Crvene zvijezde koji su u nekoj birtiji (utorak, 21. Kolovoza, Uzdolje) gledali njezinu utakmicu i valjda navijali. Ne znam zašto bi se to nužno podvelo pod „opsesivnu mržnju protiv Srba“, zašto ne bi ostalo u domeni sukoba navijačkih skupina. Posebno primjerice stoga što su navijači „Zvezde“,Delije, ali i Partizana, Grobari, prethodno na nekoliko domaćih i međunarodnih utakmica istaknuli transparent : „Dogodine u Kninu“. Nisam čuo Pupovca kako je to, ma i blagim riječima, na svoj način, osudio. Možda su Novosti? Poznato je kako te dvije srbijanske navijačke bande (mafija itd) kontrolira Aleksandar Vučić, pa je to jedan od razloga njegove šutnje, a o drugom koji redak niže. Kako Delije ističu već neko vrijeme i stariji transparent – „dogodine u Prizrenu“ – vidim da se temeljito, je l' te – spremaju. (Naravno da osuđujem svako nasilje, navijačko posebno, a ono, najčešće, nije etnički motivirano. Policija je u međuvremenu uhitila izgrednike iz „neke“ navijačke skupine i tu je trebao biti kraj, a ne početak.) Drugi slučaj, onaj riječki „slučaj Dobrivoja Arsića“, za kojega su SDSS-ovci znali u vrijeme održavanja konferencije za medije 23. kolovoza ( „pretuklo“ ga još 20., u utorak) i koji je ovdašnja medija, i političari, naročito ovdašnji esdepejci i ini poslije obilato eksploatirala u antihrvatske svrhe (nestanka?) najvjerojatnije je čista srbijanska obavještajna, „štela“.
 
Godina 1995. – povijesni nestanak srpske paradržavne tvorevine u Hrvatskoj
 
Inače saga o ugroženosti Srba u Hrvatskoj u Srbiji ne prestaje, naročito nekoliko zadnjih godina (Vučić pokrovitelj), a intenzivira se u travnju (NDH, jame, Jasenovac…) i oko obljetnice Oluje. Ova godina nije nikakva iznimka, takvih priča kao ove Pupovčeve, tamo je sva sila, a i on se prigodno uključi. Ti napadi, izljevi kako ono kaže Pupovac, ah da, „opsesivne mržnje protiv Hrvata“ pored ostaloga služe Vučiću da zamagli pitanje Kosova s jedne i unutarnjopolitičku situaciju s druge strane. Srbijancima koji razmišljaju svojom glavom to je apsolutno jasno, a jasno je kako u tim obavještajno propagandnim igrama sudjeluje i Milorad Pupovac, dakako ne kao obični špicl. Protiv hrvatske države, a bogme i „“debelo“ protiv interesa pripadnika srpske nacionalne manjine. Ne znam, ali čini se kako i on snuje što i Delije, to „dogodine u Kninu“. Sad su već naoružani s tenkom, a onda , kad se spreme…
 
Te mitinge znane kao „sjećanja na Oluju“, počeo je po Vojvodini Aleksandar Vučić. Ove godine bio je u manastiru Krušedol na Fruškoj Gori, lani bogme na samoj granici, u Bačkoj Palanci. Redovit gost na njima je i Milorad Pupovac, a ovaj je održan pod velikom parolom „Oluja je pogrom“. Pod njom se služila misa, recitirale tužne priče (kojem ih ratu nema?), držalo govore…, a u prvom redu uzvanika bio je i Milorad Pupovac. „Pogrom“, „pogrom“… gdje sam to još čuo? Pa na navedenoj konferenciji za tisak, od Milorada Pupovca. „…unatoč historijskom pogromu Srba devedeset i pete“, on je učinio „puno lipih stvari“ itd. „Pogrom? Ne će biti. Riječ je o historijskom nestanku srpske marionetske tvorevine  u Hrvatskoj. Dobro. U isto vrijeme dok on to govori, doduše „na svoj način“ u Hrvatskom saboru, dotle na ovaj način u izvorišnim osnovama Ustava RH, u koji se i on zaklinjao jer inače ne bi mogao primati zastupnička beriva stoji:
"– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države." (Ustav RH)
 

Mato Dretvić Filakov

Povezani članci

Filmska industrija u službi programiranja uma

HF

Plenkovićevi eksperimentalni izbori

HF

Pupovac se u Vukovaru poklonio – četnicima!

HF

Ante Zvezdaš u Ujevićevu gradu

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...