Plastika je dio polimera (4)

Engleski jezik je analitički, dok su hrvatski, kao i francuski te njemački, sintetički i precizniji

 

 

Serija članaka o antropogenim uzrocima klimatskih promjena nije razdijeljeni znanstveni rad. Makar sadrže puno elemenata, tako potrebnih preglednih radova. Koji očito nisu u središtu pozornosti znanstvenika koji se bore za više pozicije. Na to ih prisiljava onaj dio Ministarstva znanosti i obrazovanja koji pokriva znanstvenu politiku. Samo se brinu za radove koji se mogu brojati. Kako bi činovnici mogli birati kandidate.

Priznajem, po tim kriterijima ne bih nikada bio sveučilišni nastavnik. Ali kada sam došao na fakultet kao asistent, imao sam preporuke dvojice francuskih profesora koji su me zaposlili kao volontera, popularno rečeno, „došljaka s ceste“. A tako sam i primljen na posao na današnjem FSB-u. Kasnije sam dobio još podršku dvojice nastavnika. I tako sam postao na kraju profesor emeritus s brojnim znanstvenim nagradama. No najprije isprika.

 

Zaboravljeni naziv

 

U prošlom nastavku opširnije je protumačeno značenje engleskih naziva „greenwashing“ i „hogwash“. Pristigla su dva upozorenja. Navodi se ono istaknutog popularizatora znanosti dr. sc. Nenada Raosa. „Vi ste opširno opisali značenje riječi „hogwash“, ali niste upotrijebili hrvatski naziv“. Sporna dio teksta je glasio: „Pritom se pod pranje preostakom razumijeva otpadna tekućina ili preostala kuhana hrana. Taj kuhinjski preostatak često se koristio kao hrana za životinje koje su okruživale domaćina. Sjećamo se takvog hranjenja svinja u svinjcima koje smo imali u kućanstvima tijekom Drugoga svjetskog rata“, primjećuje N. Raos. „To je u hrvatskom jeziku napoj ili u Dalmaciji spirine. To je i danas uobičajena hrana za svinje. Ili se skuplja domaći otpad ili veći proizvođači uzimaju otpatke iz restorana“. Točno, ali se pridodaje još dva naziva splačine i pomije. Što da se radi, kada sam hranio u svinjcu na terasi, kako smo govorili pajceke s napojem, pred gotovo osam desetljeća. No, u kontekstu ovog rada najbolje odgovara naziv „pranje pahuljica“, dakle onog sporednog.
 

Kanalizacija

 

Do sada nije bilo govora o jednom važnom elementu, osobito gradske infrastrukture. To je kanalizacija. Ima u svijetu primjera vrlo starih kanalizacijskih sustava. Međutim trajnim povećanjem broja stanovnika u gradovima i radom dijela bijele tehnike, perilica rublja i posuđa, moglo bi doći do njezinog zagušenja. Postavlja se pitanje i sigurnosti upotrijebljenih materijala za izradu kanalizacijskih cijevi. Nedavno je primjerice upozoreno i na opasnosti koje prijete od  ulijevanja mlijeka u sudopere. Sve to završi u tom kanalizacijskom sustavu. 

 

Kada i najniža politička jedinica samostalno određuje

 

Diljem svijeta, pa i u nas, gospodarenje otpadom prepušteno je na samostalno odlučivanje i najmanjim političkim jedinicama. Najbolji način da se nađu troje aktivista i da proglase jedan otok na Jadranu oslobođenim plastike. Eventualno vrećica, koje spadaju pod ambalažni makrootpad i ponekoga plastičnog proizvoda s liste EU direktive o jednokratnoj plastici iz 2019. No sada nemaju pravo napasti velike onečišćivače plaža, opuške. Naime za to nemaju podršku u nijednoj EU direktivi. Divan posao za isprane ljubitelje prirode i zaštite čovjeka, profesionalne odvjetnike jedne ili druge strane, razne savjetnike te sve brojnije administracije. A svi navedeni, baš i ne znaju dovoljno o stvarnom problemu. Zato bi trebalo postaviti načela koja vrijede za jednu zemlju. A niži razinama vlasti dopustiti odstupanja. No, sadašnja praksa omogućuje dr. sc. Viktoru Simončiču da ukazuje u svom glasovitom „Viktorovom poučku“ na nelogičnosti šarolikosti rješenja. Upravo je objavljen 250. poučak.  

 

"Polymers" i "Bag"

 

Višekratno je naglašavana važnost preciznog nazivlja. Engleski jezik je analitički i često se tek iz konteksta zna o čemu se radi. Hrvatski, kao i francuski te njemački su sintetički i precizniji. To će ovdje biti rastumačeno na primjeru dviju vrlo učestalih engleskih riječi „polymers“ i „bag“. Postavlja se pitanje što se dobije od monomera postupkom polimeriziranja. Engleski odgovor je jednostavan. Polimer. Od članka Polymers and non-polymers – a new systematisation of substances and materials, Rubber-Fibre-Plastics (2014, dostupno https://www.fsb.unizg.hr/polimeri/fileopen.php?id=1295) pokazalo se da je riječ polimeri potrebna za sve polimere. Od kojih su neki stari preko 4 milijarde godina. I zato je proizvod polimerizacije, polimerizat. Postoje u engleskom riječi „polymerizate“, „polymerisate“ i „polymer“ (Trorječnik polimerstva, časopis Polimeri). Pojednostavljeno, sva plastika i i guma su polimeri, ali svi polimeri nisu plastika i guma. Slično je i s nazivom „bag“. Koja znači vrećica, vreća, torba, torbica. Puno plastičnih vrećica stane u torbu, plastičnu ili tekstilnu. Pri čemu je udio plastike i elastomera u tekstilnim vlaknima već danas viši od 65 %. U nekim krajevima upotrebljava se i izraz kesa ili kesica. Npr. „izgori ti kume kesa“. Navedeno je nametnulo potrebu da se načini definicije razlikovnosti naziva polimer i plastika. Ovo je prvo objavljivanje navedenih definicija i podliježe raspravi.

 

Plastika je dio polimera

 

Polimeri je skupno ime za prirodne i sintetske tvari imaterijale kojih je osnovni sastojak sustav makromolekula (polimerne molekule). Makromolekula se sastoji od velikog broja ponavljajućih strukturnih jedinica, mera. Polimerne molekule se sintetiziraju iz odgovarajućih, najčešće nezasićenih tvari.

 

Plastiku čini skupina organskih i anorganskih polimera, plastomeri i duromeri. Načinjena je polimeriziranjem tvari iz fosilnih izvora, fosilna plastika i bioizvora, bioplastika. Proizvod polimerizacije je tvar, polimerizat, kojem su potrebni dodaci pri pretvaranju u plastični materijal ili tvorevinu. To se ostvaruje tijekom proizvodnje plastomernog materijala ili tvorevine te pri proizvodnji duromernih tvorevina. Plastomeri su prošireniji, taljivi i topljivi, i mogu se ponovno prerađivati. Najpoznatiji su polietileni (PE), polipropilen (PP), poli(vinil-klorid), popularni PVC te PET, poli(etilen-tereftalat). Duromerni proizvodi nastaju praoblikovanjem smola uz dodatak reaktivnih spojeva i po reakciji očvrsnu u duromerni proizvod. Netaljivi su i netopljivi. Najpoznatije je duromer, prva umjetna plastika, „bakelit“, načinjen na osnovi fenol-formaldehidne smole (PF).

 

Vrjednovanje tehnike 30 godina poslije

 

Predavanje o antropogenim utjecajima,  na kojem se temelji ova serija tekstova nije sadržavala koncepte XR, kao ni pomodnu riječ održivost. Kako je to primijetio jedan zeleni aktivist. No treba ponoviti, riječ je bila o uzrocima (tehnika), a manje o posljedicama (društveno-humanistička analiza). Nazire se potreba da se obnovi za sadašnju javnost tri desetljeća stari koncept vrjednovanja tehnike (e. Assessment of Technology, nj. Bewertung der Technik). Koncept je među ostalim, predavan u okviru izbornog kolegija „Uvod u tehniku“ na FSB-u (od 1995. do 2006.). Iz istoimenih skripata, prenosi se dio „Vrjednovanje tehnike“ dio „Društveni kriteriji vrednovanja tehnike – sociologičnost“.  Pored tehničkih kriterija (funkcionalnost) i gospodarskih kriterija (gospodarstvenost), u kriterije vrednovanja tehnike ubrajaju se i društveni kriteriji (sociologičnost). To su: sigurnost,  zdravlje, kvaliteta okoliša i razvoj ličnosti. Treba pridodati 30 godina kasnije. Od početka devedesetih sve su brojnije skupine koje ističu samo jedan kriterij sociologičnosti, zaštita okoliša. Da, ali ravnopravno s ostalim kriterijima sociologičnosti. Ovdje samo naznaka važnosti. Kako je svaka djelatnost u funkciji društveno-humanističkih ciljeva, onda se ne može isticati samo jedna skupina ciljeva. To je poticaj da se obnovi zanimanje za vrednovanja tehnike u konceptu modificirane definicije tehnologije. Ona glasi: Svaku ljudsku djelatnost treba vrednovati s motrišta tehničnosti, društvenosti i humanističnosti. A o konceptima XR u narednom tekstu.

 

(Nastavak slijedi)

 

Igor Čatić, profesor emeritus