Udruženja poljoprivrednika, potrošača i građana diljem svijeta pokrenuli su zahtjev za okončanje kontrole sjemena od strane multinacionalnih korporacija i agrobiznisa
Siječanj 2021. prozvan je „crnim“ za lobiste i dioničare agrobiznisa jer su neke države na tri kontinenta ODBILE genetski modificirane organizme, GMO. Meksiko, Peru i Tanzanija zatvorili su svoja vrata genetski modificiranim organizmima, dok je talijanski Parlament bio pod pritiskom snažne kampanje organizacija civilnog društva te je također bio prisiljen ne samo zabraniti ‘staru’ generaciju GMO-a, nego i ‘novu’ generaciju, uključujući i tzv. nove uzgojne tehnike. Ovi poduzeti ‘koraci’ mogu se smatrati uspješnim pokretom kako za poljoprivrednike tako i za civilno društvo koji su se odlučno, snažno i argumentirano borili da njihovo sjeme i sigurnost hrane sačuvaju od utjecaja multinacionalnih korporacija agrobiznisa. U suprotnom, uvođenjem GMO-a ‘stare’ i ‘nove’ generacije kompanije bi ‘čvrsto vezale’ poljoprivrednike i potrošače te ih učinile ovisnima o patentiranom genetski modificiranom sjemenu i vlasničkim pravima nad sjemenom i sadnim materijalom.
Kako bi spriječio ovu mogućnost, Meksiko je usvojio tzv. Predsjednički dekret (ili uredbu) za početak postupnog ukidanja „korištenja, stjecanja, distribucije, promoviranja i uvoza“ visoko-toksičnog herbicida glifosata – Uredba je stupila na snagu 1. 1. 2021. a prijelazno razdoblje trajat će do siječnja 2025. Predsjednički dekret također zabranjuje izdavanje odobrenja za „oslobađanje“, tj. korištenje genetski modificiranog sjemena kukuruza kako bi se zaštitila prehrambena sigurnost države kao i njezina prehrambena suverenost, izvorni meksički kukuruz (Meksiko je domovina kukuruza!) i meksička tradicionalna polja kukuruza (tzv. milpa). Zabrana će omogućiti zaštitu i očuvanje meksičkog biokulturnog bogatstva čija glavna svrha tj. uloga jest „štititi ljudsko zdravlje, biološko-kulturnu raznolikost zemlje i njezin okoliš“ na način da će se visoko toksični herbicid glifosat zamjeniti održivijim i prikladnijim alternativama. Isto tako, vlasti za biosigurnost moraju „opozvati i suzdržati se“ od izdavanja odobrenja za uporabu genetski modificiranog kukuruza u hrani koji SAD uvoze u golemim količinama – a prijelazno razdoblje mora završiti najkasnije do 31. 1. 2024. Ova odluka izazvala je snažne kritike lobija agrobiznisa, ali je istovremeno donijela olakšanje organizacijama malih poljoprivrednih proizvođača.
Predsjednica Peruanskog Kongresa Mirtha Vásquez Chuquilin je 5. 1. 2021. potpisala Zakon 31111 (‘Law 31111’) čime je on postao aktivan, a njime se odobrava i produljuje moratorij na uvođenje i uzgoj / proizvodnju genetski modificiranih organizama na slijedećih 15 godina – do 31. 12. 2035. Produženje moratorija na GMO-e usvojeno je zahvaljujući Platformi „Peru bez transgenetike“ kao i stotinama organizacija koje su poduprle ovu kampanju. Zahvaljujući tome, Peru će i dalje biti jedan od najvažnijih svjetskih banki gena u poljoprivredi.
Adolf Mkenda, ministar poljoprivrede u Tanzaniji (Afrika) u utorak 12. 1. 2021. najavio je suspenziju svih znanstvenih istraživanja u svezi s genetskim inženjeringom odn. GMO-a u državi, uključujući i genetski modificiranog kukuruza tolerantnog na sušu koji se provodi u Istraživačkom centru Makutupora u Dodomi, te kasave u TARI Mikocheni. Umjesto toga, Tanzanija se okreće (o)čuvanju vlastitih genetskih resursa i raznolikim lokalnim sortama sjemena primjenom konvencionalnih uzgojnih metoda za poboljšanje sjemenskog materijala. Nadalje, ministar poljoprivrede Tanzanije objavio je da će cjelokupan uvoz sjemena biti pod rigoroznom kontrolom kako bi se spriječilo genetsko onečišćenje domaćeg konvencionalnog sjemena s genetski modificiranim organizmima. Između ostalog, tanzanijski ministar poljoprivrede Mkenda izjavio je slijedeće: „Tanzanija ne dozvoljava GMO jer imamo dovoljno našeg boljeg sjemena. Mi ćemo (za)štititi naše domaće tj. prirodno sjeme i Vlada će surađivati s našim istraživačkim centrima u svrhu dobivanja što kvalitetnijeg sjemena.“
U Italiji je zajedno 26 organizacija poljoprivrednika, zaštite okoliša i potrošačkih udruga 11. siječnja 2021. pokrenulo snažnu kampanju protiv genetski modificiranih organizama/GMO-a koja je onemogućila talijansku Vladu da usvoji četiri zakonska prijedloga – bez javne i znanstvene rasprave, za intrerese lobija agrobiznisa. Ova četiri zakonska prijedloga trebala su omogućiti ulaz GMO-a i drugih organizama dobivenih tzv. novim uzgojnim tehnikama (NBTs / New Breeding Techniques) u Italiju. No, zahvaljujući snažnoj medijskoj ‘oluji’ i izravnom, snažnom pritisku talijanske javnosti, navedeni zakonski prijedlozi nisu usvojeni u svojem izvornom obliku. Zakonski prijedlozi su 14. 1. 2021. bili ‘snažno uvjetovani’ i stoga su poništeni svi dijelovi koji se tiču GMO-a i NBT-a kao i ograničenja slobodne razmjene sjemena. Iza ovih zakonskih prijedloga bio je zapravo skriven pokušaj s ciljem ne legitimnog / ilegalnog otvaranja Italije za GMO-e i NBT-e te sa ciljem uskraćivanja poljoprivrednicima mogućnosti obavljanja aktivnosti poput ponovne uporabe sjemena i zamjene dijela žetve za razmjenu sjemena i sjemenskog materijala. Međutim, potrebno je istaknuti da se lobiranje za velike i moćne kompanije agrobiznisa i dalje još više intenzivira. Slučaj Italije ‘rasvjetlio’ je novu strategiju multinacionalnih kompanija: usjevi dobiveni novim uzgojnim tehnikama/NBT, stvoreni su u svrhu zaobilaženja zakonskih propisa o GMO-ima u Europskoj uniji, zaobilaženja UN-ove Konvencije o bioraznolikosti kao i Nagoya Protokola i FAO-ovog Međunarodnog sporazuma o biljnim genetskim resursima, što multinacionalnim kompanijama i korporacijama agrobiznisa omogućuje PATENTIRANJE GENETSKIH SEKVENCI dobivenih putem NBT-a. To potkopava suverenost i (lokalnih) zajednica i država nad njihovom biološkom raznolikošću masovnim uvođenjem patentiranog sjemena na tržište.
Iza navedenog slučaja u Italiji stajao je napad snažnog lobija moćne biotehnološke industrije agrobiznisa: nakon objave presude Europskog suda od 25. 7. 2018. kojom su nove uzgojne tehnike/NBT izjednačene s GMO-ima, Europska unija bila je izložena neprestanom pritisku lobiranja SAD-a i drugih trgovinskih partnera da nove uzgojne tehnike/NBT ne budu ‘ugrađene’ u postojeće zakonodavstvo o GMO-ima. Ipak, bez obzira na ove pobjede, napadi korporacija nisu završeni.
Veliki broj udruženja poljoprivrednika, potrošača i građana diljem svijeta pokrenuli su zahtjev za okončanje kontrole sjemena od strane multinacionalnih korporacija i agrobiznisa. Sve više ljudi diljem svijeta zahtijeva javno vlasništvo nad sjemenom. Naime, početak pandemije COVID-19 i lockdown prouzročili su „stampedo“ potrošača koji su ispraznili police velikih supermarketa. Prazne police supermarketa i daljnji gubitak biološke raznolikosti potaknuli su rast popularnosti pokreta za čuvanje i razmjenu sjemena te su ujedno i osvjetlile negativne posljedice u globalnoj trgovini sjemenom i sadnim materijalom koji su u rukama nekolicine moćnih agrokemijskih korporacija.
Pokret za (o)čuvanje sjemena raste i u Ujedinjenom Kraljevstvu/UK, a osobit rast bilježi se od „ožujka 2020. kada je UK bilo pogođeno pandemijom, a proizvođači sjemena i banke sjemena diljem zemlje bili su zatrpani zahtjevima – potražnja se u nekim slučajevima povećala za 600 posto,“ napisala je Alexandra Genova za The Guardian. Genova također navodi izjavu Megan Perry (Sustainable Food Front): „Mnogi britanski potrošači osjećaju se odvojenim od procesa proizvodnje hrane… a čuvanje sjemena svakome omogućuje uključenost u prehrambeni sustav.“ Nadalje, zagovaratelji kažu da zaštita sjemena može doprinijeti zaustavljanju dramatičnog smanjenja dostupnosti biljnih sorti koje „obiluju raznolikošću, dobro su prilagođene tlu i lokalnoj klimi i otpornije su na klimatske promjene.“
UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) procjenjuje da smo od početka 1900-ih izgubili 75 posto globalne genetske biljne raznolikosti i 93 posto jedinstvenih/unikatnih varijeteta sjemena: „Gubitak bioraznolikosti pripisuje se industrijskoj poljoprivredi i velikoj primjeni agrokemikalija,“ napisala je Genova.
Kao što je FAO objasnio, sve veća komercijalna priroda uzgoja biljaka dozvolila je da transnacionalne sjemenske i agrokemijske korporacije – koje uživaju prava uzgajivača biljaka a koja im daju „patentnu zaštitu uzgajivača s ograničenim monopolskim pravima na proizvodnju, marketing i prodaju njihovih sorti“, imaju pravo privatiziranog pristupa genetskim resursima preuzetim iz zemalja na globalnom jugu.
U izvješću o koncentraciji industrijskog prehrambenog lanca iz 2018., Pat Mooney (ETC Group) je objasnio da su „četiri kompanije stekle oligopolističku kontrolu nad više od dvije trećine komercijalne prodaje sjemena i pesticida, istovremeno desetkujući inovativan doprinos istraživača iz javnog sektora i prijeteći tako 12.000 godina starom pravu poljoprivrednika na uzgoj, spremanje i razmjenu sjemena.“ Procvat onog što istraživači Karine Peschard i Shalini Randeria nazivaju „aktivizmom sjemena“ uglavnom je reakcija tj. odgovor na intenziviranje korporativne kontrole sjemena i gubitak biološke raznolikosti,“ izvjestila je Genova.
„Mnogi skupljači i ‘čuvari’ sjemena motivirani su sve većom privatizacijom sjemena… i skreću pažnju na negativan utjecaj tako visoke razine koncentracije korporativnog agrobiznisa.“
„Prije manje od 50 godina većina svijeta uživala je u hrani koja je u potpunosti dolazila od tzv. otvoreno oprašenih sorti sjemena koje su se mogle sačuvati za buduće usjeve. Za razliku od toga, većina sjemena koje sada prodaju velike kompanije je od genetski modificiranih organizama ili F1 hibridnog sjemena. Ovo sjeme ne može se sačuvati za uporabu u slijedećim godinama jer su genetski nestabilni i zaštićeni su zakonima o sjemenu i patentima, što znači da je većina poljoprivrednika „lancima vezana“ i ovisna o multinacionalnim kompanijama.“ Helene Schulze koja radi na Seed Sovereignty Program u UK i Irskoj, te je su-voditelj London Freedom Seedbank smatra da: „COVID je učinio da ljudi zaista razumiju kako našim prehrambenim sustavom dominira nekoliko velikih korporacija, a to je sada usredotočeno na suverenost sjemena“, a Alexandra Genova (The Guardian) to definira kao „pravo uzgajivača na uzgoj i razmjenu raznolikog sjemena iz ‘otvorenog’ oprašivanja, a koje se može čuvati i koje nije patentirano, nije genetski modificirano i nije u vlasništvu neke od četiri agrokemijske kompanije koje zajedno kontroliraju više od 60 posto globalne trgovine sjemenom.“
Voditelji i sudionici kampanje u „Open Source Seeds“ i „Campaign for Seed Sovereignty“ kao i mnogi drugi, vrše snažan pritisak na povratak sjemena u JAVNO VLASNIŠTVO te tvrde: „Nešto tako univerzalno kao što su prehrambeni usjevi, treba pripadati svima, a ne maloj skupini agrokemijskih kompanija.“ Schulze na kraju izjavljuje: „Ako posjedujete sjeme, posjedujete i prehrambeni sustav.“ Također ovdje ne smijemo zaboraviti poznatu izjavu Henry Kissingera: „…Kontroliraj hranu i kontrolirat ćeš ljude…“
Schulze potom dodaje: „Pristup sjemenu s otvorenim oprašivanjem temelj je prehrane građanstva jer stvara ne tržišni pristup uzgoju. Želim da sve lokalne zajednice ili regije imaju svoje vlastite banke sjemena, tako da svatko može znati gdje točno može slobodno dobiti sjeme.“
Izvor:
- Navdanya International: „A black January for agribusiness: GMOs rejected over three continents,“ 19. 1. 2021.; https://navdanyainternational.org
- Alexandra Genova: „Seed saving movement calls for seeds to be publicly owned,“ The Guardian, 28. 12. 2020.; www.theguardian.com/uk-news/
- Pat Mooney (ETC Group): „Blocking the chain – Industrial food chain concentration, BIG DATA platforms and food sovereignty solutions“-izvještaj iz 2018., PDF
- Food and Agriculture Organization, FAO: „Harvesting Nature’s Diversity: Biodiversity to nurture people“ www.fao.org
