Plenković ništa ne radi, a trebao bi vratiti preko pola milijuna Hrvata iz Njemačke
Bio sam 24. 1. 2023. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
Odlučio sam objaviti nakladnički niz “Hrvatska muslimanska svijest” posvećen uspomeni na dičnog Hrvata Munira Šahinovića Ekremova. Uređivao je u našem Šeher Sarajevu, koliko mi je poznato, časopis “Muslimanska svijest” do 1941. godine, a od tada u našoj Banjoj Luci “Hrvatsku svijest” – o kojima boljševički partizani šute. Hrvatina. Starčevićanac od glave do pete.
Predvorje puno. Prilazi mi čovjek u crnom.
“Kamo ćete?”
“Idem kupiti krastavaca.”
“Čovječe. Zar ne čujete tko govori?”
“Star sam. Slabije čujem.”
“Predsjednik!”
“Milanović. Onaj s Pantovčaka?”
“Plenković!”
“On! Bolje bi mu bilo da štogod radi.”
“Zar da jarke kopa?”
“Ne, nego da vrati Hrvate iz Njemačke.”
Okrenuo se, a ja sam nastavio svojim putem.
Hrvati su šesta po veličini skupina stranaca u Saveznoj Republici Njemačkoj. 80,20 posto ih tamo živi deset i više godina, a čak 46,36 posto preko 30 godina. Prosječna duljina boravka iznosi 27 godina po kojoj Hrvati zauzimaju četvrto mjesto (nakon Austrijanaca 28,6 godina, Talijana 27,6 godina i Turaka 27,4 godine) migracijskih skupina u toj zemlji.
Hrvatska dijaspora i danas je značajna je u monetarnom, gospodarstvenom, političkom, kulturnom i lobističkom pogledu za Hrvatsku (hr.wikipedia.org). U Njemačkoj je lani bilo 426.845 (sad smo već blizu 500.000) naših državljana, što znači da se broj hrvatskih državljana u toj zemlji gotovo udvostručio nakon ulaska Hrvatske u EU jer ih je 2012. bilo 224.971, piše u srijedu Večernji list. Hrvatski državljani se prema Državnom statističkom uredu u Wiesbadenu nalaze na 6. mjestu stranih useljenika nakon državljana Turske, Poljske, Sirije, Rumunjske i Italije, navodi dnevnik. Lani se iz Hrvatske u Njemačku doselilo 26.335 hrvatskih državljana, a istodobno se iselilo njih 10.305. (“Od ulaska u EU broj Hrvata u Njemačkoj se udvostručio”, www.poslovni.hr, 1. travnja 2021.
Na osnovi istraživanja među Hrvatima koji su se iselili u Njemačku u razdoblju od priključenja Hrvatske EU-u, autor zaključuje da postoji jasna veza između političke etike, slabih institucija i iseljavanja jer se Hrvati ponajprije iseljavaju zbog nepravde, a ne zbog siromaštva. Iseljenici su uvjereni da u Hrvatskoj nisu institucionalizirane vrijednosti radne etike i uopće poštenja te smatraju da se hrvatsko društvo moralno slomilo (Tado Jurić: “Iseljavanje Hrvata u Njemačku: Gubimo li Hrvatsku”).
