Frapantne istovjetnosti i sličnosti
U Vijencu, književnom listu za umjetnost, kulturu i znanost Matice hrvatske od 18. svibnja 2023., na četvrtoj stranici, objavljeno je izlaganje predsjednika Crnogorskog društva nezavisnih književnika Milorada Popovića na Konferenciji PEN-a u Zagrebu. Izlaganje je objavljeno pod poučnim naslovom: Jezična, kulturna i nacionalna diskriminacija Crnogoraca u vlastitoj državi. Poučni naslov i poučni tekst! Napose i za hrvatski narod i hrvatsku državu. No, tomu ćemo se vratiti u nastavku teksta.
Velikosrbi uništavaju suverenost i neovisnost Crne Gore
Dakle, na što upozorava predsjednik crnogorskog PEN centra? Prvo, na kontinuirane velikosrpske pretenzije na suverenost i neovisnost Crne Gore kao i eksplicitno negiranje crnogorske nacije, što je za demokratske zemlje Europe od perifernog značaja? Drugo, što je aktualni režim u Crnoj Gori došao na vlast uz potporu Beograda i Moskve, njihovih diplomatskih, političko obavještajnih i financijskih krugova uz izdašnu organizacijsku pomoć Srpske pravoslavne crkve na čijem je čelu srpski patrijarh Porfirije. Proeuropska Crna Gora sustavno se razara, preoblikuje se njen nacionalni i kulturni identitet u pravcu društva i države zemalja srpskoga sveta. Treće, ta mračna velikosrpska ideologija napose naglašava diskriminaciju pisaca, novinara, izdavača, strukovnih organizacija, medija koji promoviraju crnogorski jezik i kulturu, slobodu izražavanja, multikulturalnost i građanske vrijednosti. Četvrto, aktualni crnogorski režim, u staljinističkom duhu, prijeti svim slobodarskim crnogorskim neovisnim intelektualcima. Peto, obustavom financiranja aktualna anticrnogorska vlast gasi brojne izdavačke akcije crnogorskih neovisnih pisaca, časopisa, prijeti gašenjem Fakulteta za crnogorski jezik i književnost. Šesto, na Radio televiziji Crne Gore nije moguće promovirati djela nepodobnih književnika, umjetnika i znanstvenika. Sedmo, nacionalni Crnogorci u vlastitoj državi imaju manja prava od bilo koje manjinske nacionalne zajednice u Europi. Osmo, jedan od zvaničnika novoga režima nedavno je izjavio da Cetinje, grad prepoznat kao simbol multikulture i tolerancije, te glavni centar otpora velikosrpskoj asimilaciji Crnogoraca, treba dekontaminirati- termin koji je svojevremeno rabio Hermann Göring u instrukcijama za tzv. konačno rješavanje židovskoga pitanja! Deveto, diskriminacija i asimilacija nacionalnih Crnogoraca nastavak je iste one ideologije iz devedesetih godina, koja je pokrenula četiri rata, u kojima je počinjen urbicid i genocid, ubijeno više od 150 tisuća i protjerano nekoliko milijuna ljudi. I deseto, zaključuje Popović: U Crnoj Gori danas se masovno krše ljudska prava, proganjaju i diskriminiraju pisci i novinari, u kontekstu zločinačkog plana asimilacije i uništenja jedne europske kulture i nacije. Na kraju teksta Popović poziva međunarodni PEN centar da u skladu sa svojom poveljom osudi sve oblike kršenja individualnih i kolektivnih prava u Crnoj Gori, posebice pisaca, novinara, medija, nakladnika, strukovnih književnih društava. Ovako široko navođen Popovićev tekst, znak je upozorenja međunarodnoj javnosti i potpora Crnogorcima u borbi za svoja nacionalna prava ali i upozorenje ostalim narodima na ovim prostorima što im pripremaju velikosrbi i njihovi slugani – domaće Jude i izdajnici, provođenjem politike srpskoga sveta. Organizatori su poznati: Moskva – Beograd – Srpska i Ruska pravoslavna crkva na čelu s patrijarhom Porfirijem i moskovskim patrijarhom Kirilom I. Sa svim svojim potencijalima: vojnim, političkim, diplomatskim, vjerskim, medijskim. Ogromnu krivicu snose vlasti na ovim prostorima koje zbog istovjetnosti stavova i politika sa politikom srpskoga sveta, popuštanjem zbog različitih razloga – mnogi vlastitih interesa, grijehom nečinjenja, ugrožavaju sudbinu vlastitih naroda i država. Gdje je tu Hrvatska?! U nastavku priloga. No prije toga želio bih upozoriti na izjavu gospodina Popovića hrvatskim medijima, pred nekoliko mjeseci.
I Hrvatska ima svojega Abazovića i abazoviće
Na pitanje novinara na upozoravajuće informacije o destabilizaciji Crne Gore s političko imperijalističkom strategijom nacionalnog uništavanja crnogorskog naroda i države te njenog asimiliranja u srpski svet, može li u tome, na bilo koji način Crnoj Gori pomoći Republika Hrvatska?!, gospodin Popović je odgovorio: Kako?! Pa Hrvatska je od dna do vrha premrežena, odnosno kontaminirana, kracima politike srpskoga sveta. Popović nije htio pobliže govoriti o politici srpskog sveta u našoj zemlji. Ali sigurno puno znade i naslućuje. No, i mi nešto znamo pa je red i o tome govoriti. Nabrojit ćemo neke od potencijalnih ugroza za koje aktualna vlast ne mari, koje pače tolerira, a svojim pojedinim akcijama i nečinjenjem kolaborira s nositeljima ugroza. Krenimo redom.
Prvo, dolaskom na čelo HDZ-a anemičnog dezertera i spodobe jugo – srpske orijentacije, udbaškog gojenca A.P.-a, pod parolom da HDZ ne može biti talac jednoga čovjeka, započela je destrukcija stranke u svrhu uništavanja svih hrvatskih vrijednosti stvorenih pod vodstvom utemeljitelja dr. Franje Tuđmana. To je bila pretpostavka da gojenac u svom zločinačkom planu može dalje nastaviti.
Drugo, ubrzano je pod njegovom vlašću, uz potporu različitih međunarodnih – Hrvatima nesklonih krugova, započela tzv. kadrovska obnova u stranci a potom, dolaskom na čelo Vlade, u Vladi i brojnim ustanovama, politici, gospodarstvu, pravosuđu, vojsci, medijima, kadrova veoma upitne stručne a da ne govorimo nacionalno suverenističke orijentacije.
Treće, da bi utvrdio svoju antihrvatsku orijentaciju zbog koje je poslan u Hrvatsku, za partnere u provođenju vlasti – diktature, sklapa sporazum s nekadašnjim ujdijevcem i danas šefom stranke SDSS-a, stranke utemeljene od srpskih ratnih zločinaca Vojislava Stanimirovića i Gorana Hadžića. Za partnere uzima i čitav niz osoba iz redova nacionalnih manjina, među njima podoficira JNA antihrvatske orijentacije Veljka Kajtazija.
Četvrto, ostajanje na vlasti A.P. ne duguje samo glasovima Pupovčeve partije i manjincima, nego i različitim spodobama iz redova tzv. oporbenih stranaka (SDP-a – srpskoga krila KPJ, Socijaldemokrata – jugoslavenskog krila KPJ, Možemo i sličnih, koje mu inače svjetonazorski i pripadaju. Odatle se po potrebi izvlače žetončići i pruža potpora u antihrvatskim rabotama. Dovoljno se sjetiti Istanbulske konvencije, Marakeškog sporazuma, izbora članova Ustavnog i Vrhovnog suda i sl.)
Peto, Hrvate kao potporu svoje vlasti uzima iz redova labilnih, karijerističkih, lako potkupljivih ili ucijenjenih, naivnih i ljudi sklonih činjenju svega što će im veliki šef narediti – bez srama, a zbog vlastite koristi i promocije pristaju na sve oblike poniženja. Veoma često mediokritete ili nešto nižih intelektualnih kategorija. Ne zaboravimo i kadrove istaknutih pozicija i uloga iz bivšega sustava. Takva kadrovska politika dovela je do kriminala velikih razmjera koji je premrežio Hrvatsku od dna do vrha – od lokalnih sredina do same Vlade i njenih ustanova. Uz kriminal, nepotizam i uključenost u njih brojnih kadrova, napose iz redova vladajućih, potkopava gospodarsku stabilnost države. Tzv. neovisne institucije zadužene za istrage i progone takvih kriminalnih radnji veoma često žmire na njih, nepravodobno ili uopće ne reagiraju. Sve to doprinosi da smo pod sve većim povećalom i kontrolom europskih ustanova.
Šesto, potkopavanju hrvatske države doprinose i neuspješne i kriminalom prožete privatizacije, nestajanje domaće poljoprivrede, industrije, obrtništva.
Sedmo, masovno iseljavanje hrvatskog stanovništva i njegova zamjena s imigrantima iz cijeloga svijeta, mijenja nacionalnu, kulturološku, tradicionalno vjersku strukturu hrvatskoga društva.
Osmo, nakon predaje bankarskoga sustava u strane ruke, na redu su ostale gospodarske grane, napose one od strateškog nacionalnog značaja: u području voda, šuma, rudnoga blaga, poljoprivrednog zemljišta i omogućavanja strancima, hrvatskih prostora za projekte od gospodarskog – napose turističkog karaktera, kako u primorskom tako i kontinentalnom dijelu Hrvatske. To je poprimilo zabrinjavajuće razmjere.
Deveto, Hrvatska je pod diktaturom A.P.-a i njegovih korifeja različitih boja, postala zemlja u kojoj se snimaju i financiraju antihrvatski filmovi, omogućuju nastupi i promoviraju istočnjačke turbo-folk zvijezde a zabranjuju nastupi hrvatskog domoljubnog pjevača, financiraju antihrvatske novine – poput četničkih Novosti, pri čemu bez potpore ostaje Hrvatsko slovo, s ulica, ustanova i drugih prostora skidaju se imena hrvatskih velikana ako nemaju jugo-srpsko partizansku povijest, ime najvećeg zločinca prema našem narodu – Tita i njegovih ubojica te vojnih jedinica još uvijek krase hrvatske prostore. Progone se hrvatski znanstvenici i fakulteti.
Deseto, pod znak pitanja dovodi se hrvatski književni jezik, hrvatska dubrovačka književnost, financiraju se knjige koje traže uvođenje tzv. zajedničkog jezika. Hrvatska radio televizija, koja bi trebala biti općenacionalni javni servis građana Hrvatske, servis je poslušnika Plenkovića i njegove antihrvatske kamarile.
Jedanaesto, kakvu politiku Hrvatska treba voditi prema svojoj prošlosti odlučuju: A.P., Milorad Pupovac, Veljko Kajtazi, Nina Obuljen Koržinek, Tomislav Tomašević, Rada Borić, Vesna Teršelić i slične kloake i opančari, uz potporu Plenkovićevih kadrova lopoča iz HDZ-a: istaknutih Hrvata, demokršćana i domoljuba Tome Medveda, Željka Reinera, Ante Kapulice i ostalih članova Nacionalnog vijeća i saborskih zastupnika?! Većina njih aktivno se klanja tzv. jasenovačkim žrtvama, lažima o tzv. oslobodilačkim akcijama lažnoga kumrovečkog bravara i odreda njegovih ubojica, kojekakvim lažnim Dotrščinama i brojnim lažima vezanim uz hrvatsku povijest 20. stoljeća. Te opančare ne zanima Huda Jama, Jazovka, Bleiburg, Maribor i preko 1800 grobišta na kojima su pokopane hrvatske žrtve, bez suda i prava na obranu.
Dvanaesto, tako sve više uništena i ponižena Hrvatska postala je plodno tlo za djelovanje snaga vezanih uz politiku srpskoga sveta. Kao i na crnogorskom primjeru politika srpskoga sveta dirigirana je, u crnogorskom primjeru iz Beograda i Moskve, a u hrvatskom, ponadajmo se samo iz Beograda!
Potporni stupovi srpskoga sveta u Hrvatskoj
Po svom izričaju i nakanama razvidno je da u njoj sudjeluju Srpska pravoslavna crkva na čelu s patrijarhom Porfirijem, vladajući krugovi iz Srbije na čelu sa predsjednikom Aleksandrom Vučićem i njegovim ministrom Vulinom, Milorad Dodik iz tzv. Republike srpske, Milorad Pupovac sa svojom velikosrpskom svitom u Hrvatskoj i antihrvatska persona Vesna Teršelič s udrugom Documenta. U tome nedvosmisleno sudjeluju i diplomatski krugovi. Ponekada, svjesno s empatijom u tomu sudjeluje i zagrebački kružok ljubitelja pjevača četničkih pjesama i srpskih revolucija po zemljama bivše Jugoslavije – patrijarha Porfirija. Zbog srama i smrada ne bih navodio imena tih spodoba. Nažalost, tu se našao i poneki katolički svećenik pa i biskup. Dio tzv. hrvatskih političkih struktura sudjeluje u obilježavanju lažnih jasenovačkih žrtava, lažnih proboja iz jasenovačkog radnog logora, crkvenim svečanostima, zanemarivanju neprijateljskog djelovanja po načelu: što je u tome sporno!, financiranju velikosrpskog, u mnogo čemu četničkog štiva u novinama Novosti, ulozi srpskih partizana u tzv. oslobađanju Hrvatske, (ali ne i počinjenim monstruoznim zločinima nad hrvatskim ljudima), dirigiranim direktivama što Hrvati smiju proslavljati, što smiju govoriti, za što ih valja kažnjavati. Hrvati su danas u svojoj domovini poniženi narod kojemu se prijeti da neka pazi što govori, jer će, prema Orwellovom obrascu ministarstvo istine Plenkovićevih žandara i čuvara stečevina njegove revolucije, procijeniti što je ispravno a što nije, i sukladno tomu pokrenuti stegovne postupke.
Verbalni delikt se vratio na velika vrata od bravareva vremena. Hrvate ponovno treba disciplinirati, staviti pod čizmu, civilizirati kako je to dolaskom na vlast poručivao svom članstvu A.P. Hrvatska izdajnička politika otišla je tako daleko da hrvatska policija čuva memorijalnu grobnicu – mauzolej, velikosrpskog četničkog zločinca i ubojice Vukašina Šoškoćanina u Borovo Selu, pobunjenika i organizatora ubojstva 12 hrvatskih redarstvenika u tom mjestu. S druge strane ploča s imenima hrvatskih branitelja, koji su bili pod zastavom HOS- a, baca se u smeće. To je Plenkovićeva Hrvatska. Pa koja je onda razlika između onoga što gospodin Milorad Popović govori o crnogorskom primjeru i onoga što mi Hrvati doživljavamo, i sa čime živimo u oslobođenoj državi od vanjskih i unutarnjih velikosrpskih okupatora i ubojica.
Vi, gospodine Popoviću spominjete po zlu Dritana Abazovića. I mi Hrvati imamo svojega, i svoje abazoviće. Dakle, u pravu ste Hrvatska vam ne će moći pomoći, kao što ne može pomoći Hrvatima u njihovoj domovini, a kamoli u Srbiji, BiH ili vašoj Crnoj Gori. Pred više od godinu dana uputio sam dopis SOA-i s upitom: Jeste li proveli političko sigurnosnu provjeru Andreja Plenkovića?! pri čemu sam naveo brojne indicije koje upućuju na njegovo neprijateljsko i štetočinsko antihrvatsko djelovanje. Dakako, nikakav odgovor nisam dobio. Jer na svojoj životinjskoj farmi drži i svoje ovce. A ovce mekeću i ponizno slušaju svoga Napoleona, kako je to lijepo napisao George Orwell u Životinjskoj farmi.
Da nije sve tako crno sjetih se Pelješkoga mosta, druge cijevi kroz Učku i drugih razvikanih projekata, koji će ubrzati protok međunarodnoga rada (imigranata) i kapitala, naših ljudi, investicija, razvoj turizma… Gdje će nam biti kraj! I zatim u sretnom raspoloženju uputim se na središnji zagrebački Trg bana Josipa Jelačića na uobičajenu prijepodnevnu kavu u nadi da ću susresti nekog prijatelja ili poznanika. No, osim imigranata nikoga ne sretoh, i nakon kave, vratih se svom domu.
Na Plenkovićevoj dalekovidnici čujem kako će naredne godine doći do rasta BDP-a sa sadašnjih 2,3, na 2,4 posto! Naravno, novinar ne će reći da nas taj epohalni pothvat Plenkovićeve vlasti ne će ni za jotu pomaknuti sa zadnjega mjesta u EU-u. Niti će opustjela Hrvatska, napose Slavonija, biti malo popunjenija povratkom izbjegloga stanovništva ili prekidom novih odlazaka. U nastavku novinskog izvješća čujem novu epohalnu vijest kako u nas gotovo da nema nezaposlenih! Gasim televizor i sjetih se da bih trebao, za kraj ovoga napisa, još nešto poručiti gospodinu Popoviću. Tako je to, poštovani gospodine Popoviću, i u našoj domovini koja vama ne će moći pomoći, u zemlji koju vlastodršci doživljavaju isključivo kao zemljopisni pojam. To je onda pravo mjesto, i kod vas u Podgorici, i nas u Zagrebu, za djelovanje različitih vrsta abazovića. Dok se vi ne riješite svojih, a mi naših, loše nam se piše.
