Retrospektivna izložbu slikara iz Labina u Istri
Izložba Zdravka Milića „Nebeska arheologija“ u Sveučilišnoj galeriji u Splitu mogla se, mimo ustaljene prakse pogledati od ponedjeljka, 21. kolovoza 2023. a umjesto klasičnog otvaranja u srijedu, 6. rujna 2023. upriličeno je svečano zatvaranje u društvu autora, uz prigodno slovo kustosa izložbe Igora Brešana.
Retrospektivna izložbu slikara iz Labina u Istri Zdravka Milića (1953.). koja je uvrštena u bogati izložbeni program Sveučilišne galerije u Splitu već tradicionalno stiže u organizaciji splitske Galerije Brešan. Makar je najveći dio života stvaralačkim i pedagoškim radom lociran za Labinu u Istri, Milić je srednjoškolskom izobrazbom Splićanin, budući je srednju Školu primijenjenih umjetnosti, odjel grafike, završio u gradu pod Marjanom 1973. Diplomirao je slikarstvo na venecijanskoj Accademia di Belle Arti 1977., u klasi Carmela Zottija, a stručno usavršavao mozaik 1988. na École Nationale Supérieure des Beaux – Arts u Parizu, u klasi Ricarda Licate. Od 2006. stalno je zaposlen kao docent na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, a u zvanju redovitog profesora predaje na kolegijima Slikarstvo i Mozaik.
Zdravko Milić svojim je dugogodišnjim djelovanjem obilježio istarsku, hrvatsku i međunarodnu umjetničku scenu – na samome početku, još 1970-ih kao jedan od pionira videoumjetnosti u Hrvatskoj, zatim skulpturama i mozaicima, ali ponajviše svojim slikarskim djelima i specifičnim likovnim istraživanjima na području figuracije. Od 1981. godine realizirao je brojne slikarske teme – od istraživanja apstraktnih geometrijskih formi, mogućnosti suvremene figuracije, erotskih, mitoloških i biblijskih tema do problematizacije suvremene ekologije i kritike tehnologije. Konstantu u njegovom radu pritom predstavlja nekoliko postupaka poput propitivanja perspektive i prostornosti slike, razvijanja naracije unutar djela, kritike tehnologije kroz formalnu strukturu djela, prikazivanja metafizičkih, mističnih i transcendentalnih prizora i motiva, ali možda ponajviše propitivanja mogućnosti pejzaža. Pejzaž kao osnovna tema Milićevog slikarstva imao je nekoliko transformacija – od pejzaža metafizičke atmosfere u kojima istražuje perspektivu, pejzaža prostorne iluzije i geometrijskih oblika, pejzaža kao personifikacije erotskih motiva, kao materičnog prikaza zemljine površine, pa do ekoloških, mitoloških i tehnopejzaža.
Na dva kata splitske prestižne galerije slikar se bavi nepoznanicama iz svemira, svijetom i zbivanjima koja nije jednostavno protumačiti i na njih dati ovosvjetovne odgovore i tumačenja. Na četrdesetak eksponata, uglavnom većih, galerijskih formata, slikar poput velikih vizionara i futurista Vernea ili Clarkea nagađa i nudi likovne odgovore na upitnike ima li živih stvorenja ili formi u prostranstvu. Markantne cjeline čiji su uzorci predstavljeni ovom zgodom na dva kata Sveučilišne galerije bave se: Misijom iz 2014. – dekodiranjem svemirskih poruka kroz slikarstvo u potrazi za istinom o čovjekovu postanku i identitetu. Terradrom iz 2011. – realnošću u kojoj prevladavaju gmazovi, dok svijetom pomoću kompjutorskog monolita dirigira elita koja ima moć. Angelusdrom iz 2017. – nastoji obilježiti trenutku kad nebeske glasonoše, anđeli, prenose kodiranu poruku, a pritom ih štite i prate svemirske letjelice, Thetadrome lociran u 2011. – nudi stanja koja omogućavaju kontrolu emocija i svijesti uz konzumiranje najnovijih tehnologija… polazna osnovica svima je Drom kao sufiks – a u pitanju je uzletno-sletna staza. Na nama je da bez velikih izdvajanja Elonu Musku i Richardu Bransonu, prošetamo svemirom i pronađemo odgovore s kojima se ni znanost još ne može suvislo i referentno suočiti.
„Propitkujem, dakako likovno, koliko se znanost, ona ozbiljna i znanstvena fantastika isprepliću? Koliko ovozemaljske spoznaje uopće vrijede u pretpostavkama i sagledavanjima fenomena koji traže odgovore već desetljećima? Svjedočimo da zakoni kakve rabimo vrijede sve manje, ili su pak teško primjenjivi u drugim sustavima vrijednosti. S neznanjima postajemo sve sumnjičaviji. Što li nam taje moćnici, uvlačeći biznis i vojnu industriju u kolonizaciju svemira? Koliko smo uopće tehnološkim spoznajama dorasli pojašnjenju fenomena NLO? A došljaci su tu, s nama, susrećemo ih već više od pola vijeka. Komu smo naklonjeni, istinama ili teorijama zavjere? Nose li nas u promišljanjima vjerovanja ili spoznaje? Jesmo li spremni sačuvati vrstu posjedanjem na neku obližnju planetu…“ pitanja su koja dominiraju mojim splitskim likovnim gostovanjem.
Ona pokazuje ono čime se ja bavim, istraživačkim slikarstvom na osnovu neke „zabranjene arheologije“ koja nam kazuje malo drugačiju povijest; povijest našeg nastanka koja je povezana s nekim teorijama zavjere koje se zaborave kada se pojavi istina. Sve to je povezano s procesima koje gledamo, ali dok nam ih netko ne objasni, ne vjerujemo u njih. Kako su ti ljudi zaista rijetki, često sve ostane „u zraku“. Volim imati slikarsku slobodu i igrati se s njome, balansirajući između tema na rubu znanosti i ivici istine“, kazao je Zdravko Milić.
Ova retrospektivna izložba Zdravka Milića u bogati izložbeni program Sveučilišne galerije stigla je u suradnji sa splitskom Galerijom Brešan, te je Igor Brešan, kustos ove izložbe, govoreći o Milićevim djelima, odnosno ciklusu „Lunadrom“ istaknuo kako je prema njegovom mišljenju tu riječ o „transcendentalnom realizmu“, bavi se nepoznanicama iz svemira, svijetom i zbivanjima koje nije jednostavno protumačiti i na njih dati ovosvjetovne odgovore i tumačenja.
Akademik Kažimir Hraste je zatvorio izložbu, istaknuvši iznimnu likovnu kvalitetu Milićevih djela, jer priča sama za sebe ne znači puno ukoliko slike nisu dobre. Pohvalio je rad Sveučilišne galerije naglasivši kako je riječ o pozornici za prave izložbe i za prave autore. Prema njegovom sudu, tome upravo svjedoči izložba Zdravka Milića, izvanrednog autora svjetske karijere.
