Zdravlje iz prirode
Od svih elemenata koji su dosad poznati kao neophodni za ljudsko zdravlje, najmanje točne predodžbe i najveći strah izaziva jod. Jod je, međutim, najsigurniji od svih nužnih elemenata u tragovima, i jedina je tvar koja se u svom neorganskom (ne-radioaktivnom) obliku može uzimati duže vremensko razdoblje u svakodnevnim dozama koje su veće čak 100.000 puta od preporučenih dnevnih uzimanja.[1]
Kliničari ranijih generacija dali su preporučene dnevne količine joda kao suplementa u iznosu 12,5-37,5 mg i to u obliku tzv. Lugolove otopine, a što je potrebna dnevna količina joda za ljudsko tijelo.
Istraživanja[2] su pokazala, da uzimanje preporučenih dnevnih doza joda rezultira povećanim urinarnim izlučivanjem teških metala kao što su olovo i živa, te ima općenito detoksikacijski učinak, uz pojačano izlučivanje toksičnih halida: fluorida i bromida.
Vrijeme je da shvatimo da su neke vrlo bitne stvari za naše zdravlje, iz različitih razloga, sakrivene od očiju javnosti.
Manjak joda u organizmu
Prosječni ljudski organizam sadrži oko 20 mg joda, od čega se veći dio (oko 80 %) nalazi u štitnoj žlijezdi, a preostali dio u gotovo svim ostalim organima našeg tijela.
Jod se u tijelo unosi putem hrane, a namirnice bogate jodom su: ribe (bakalar, haringa, srdela), alge, rakovi, školjke, jaja i mliječni proizvodi.[3]
Kada bi se spomenute namirnice unosile u sirovom stanju, unos količine joda sadržanog u njima bio bi 100 %. No, njihovom termičkom obradom koncentracija joda se smanjuje, primjerice pečenjem za oko 23 %, a prženjem i do 58 %.
Nadalje, jod koji uđe u organizam pretvara se u kalijev ili natrijev jodid te se apsorbira iz želuca ili tankog crijeva, a 50 % joda stvara kompleksne spojeve koji se jako teško apsorbiraju u organizmu.
Također, potrebno je poznavati principe pravilnog kombiniranja namirnica, kako se ne bi dogodilo da se kombiniraju goitrogene namirnice (kupus, brokula, cvjetača, blitva…) sa onima bogatim jodom (srdela, jaja…). Naime, pri ovakvoj kombinaciji obroka uneseni jod biva vrlo brzo izbačen iz organizma i tijelo nema nikakvu korist.
Tendencija današnje prehrambene industrije je izbacivanje joda iz gotovo svih proizvoda u kojima je on do tada bio prisutan [1]. Primjerice, nekad se jod koristio za poboljšanje teksture tijesta, a nalazio se i u mlijeku jer se koristio na vimenima krava prije mužnje kako bi se osigurala njihova čistoća i sterilizacija opreme za mužnju.
Osim ukidanja sadržaja joda u proizvodima u kojima se do tada u pravilu pojavljivao, da stvar bude još i gora, sve češća je praksa da se u prehrambenim proizvodima jod zamjenjuje bromom!? Dakle, jod se zamjenjuje toksinom kojeg jod izbacuje iz našeg organizma!
Slijedeći put kada odete u trgovinu, pročitajte etikete sa sadržajem bezalkoholnih pića, sigurno ćete se iznenaditi.
Uglavnom, evidentno je da ćemo svi, prije ili kasnije, ukoliko se ne trgnemo iz uspavanosti u koju su nas gurnuli, doći u stanje kroničnog nedostatka joda.
Simptomi
Manjak joda u organizmu može se smatrati vodećim zdravstvenim problemom današnjice, jer je njegov manjak teško detektirati, a u pravilu je „okidač“ za neke tegobe i bolesti koje današnja medicina svrstava u autoimune i nasljedne bolesti.
Generalno, nedostatak joda uzrokuje usporavanje ili zastoj raznih metaboličkih aktivnosti u tijelu, a manjak joda u trudnoći može trajno oštetiti plod, pri čemu može doći do teških mentalnih retardacija.
Simptomi manjka joda u organizmu nisu burni i potpuno eksplicitni, a na isto može ukazivati slijedeće:
– letargija
– neplodnost
– rana menopauza
– neredoviti menstrualni ciklus
– depresija
– slabo pamćenje
– usporeni otkucaji srca
– visoki kolesterol
– debljanje
– krhki nokti
– suha kosa i ispadanje
– osjećaj hladnoće, hladne ruke i noge
– poteškoće s gutanjem i disanjem
– grlobolja…
Lugolova otopina
Lugolovu otopinu prvi put je napravio francuski liječnik J.G.A. Lugol 1829. godine. To je otopina koja sadrži 5 % joda (I2) i 10 % kalijevog jodida (KI), otopljenih u preostalom postotku od 85 % u destiliranoj vodi.[1]
Jedna kap Lugolove otopine sadrži 6,417 mg elementarnog joda.[1]
Krenete li u nabavu ovog pripravka, shvatiti ćete koliko je to danas zapravo težak zadatak. Osim činjenice da ih ljekarne ne drže na svojim policama, na tržištu postoje „Lugolove otopine“, koje se ne bi trebale tako zvati, a koje sadrže manje postotke osnovnih tvari od gore navedenih.
Nadalje, postoji terminološka zbrka oko samog naziva otopine, jer neki proizvođači pod postotnim pojmom podrazumijevaju postotak čistog joda (I2) u otopini, a neki ukupnu količinu joda u obje komponente unutar otopine. Naime, kalijev jodid (KI) sadrži 76,4 % čistog joda, a sadržan je u otopini u 11-postotnom omjeru, pa je ukupni postotak joda 12,64 % (5 % + 7,64 %). Stoga ćete Lugolovu otopinu negdje pronaći pod nazivom 12-postotna, a negdje 5-postotna Lugolova otopina.
Način korištenja
Najveći unos joda po stanovniku na Zemlji imaju Japanci i to stanovnici otoka Hokkaido, koji konzumiraju prosječno 200 mg joda dnevno [1]. Zanimljivo, na tom području najmanji je postotak obolijevanja od svih vrsta raka u svijetu!
Preporučena dnevna količina joda za nadopunu prehrane odrasle osobe je 12,5 – 37,5 mg, a što odgovara otprilike dvije do šest kapi Lugolove otopine.[1]
S uzimanjem Lugolove otopine treba započeti postepeno, počevši s dvije kapi otopljene u vodi ujutro i dvije kapi popodne. Nakon 20 dana može se podići doza na tri kapi ujutro, tri popodne i tako uzimati 30 dana. Ukoliko nema problema s uzimanjem, nakon tog perioda se prelazi na tzv.Lugolovu dozu, odnosno četiri kapi ujutro, četiri popodne. Ova doza se uzima doživotno.
Prolazne tegobe koje se mogu pojaviti pri uzimanju Lugolove otopine su: mučnina i povraćanje, metalni okus u ustima, groznica, proljev, akne, kihanje, glavobolja, aritmija srca. Ukoliko se tijekom povećanja uzimanja pojave neke od ovih tegoba, potrebno je samo smanjiti po kap, te nastaviti uzimati do ponovnog postupnog povećanja uzimanja.
Svakako se konzultirajte sa svojim liječnikom prije početka korištenja.
Izvori:
[1] dr. D. Brownstein, Elaine Hollingsworth et al. (2015) Lugolova otopina – savršena panaceja, TELEdisk
[2] Abraham G. E. (2003) Iodine Supplementation Markedly Increases Urinary Excretion of Fluoride and Bromide, Townsend Letter, 238: 108-109
