Obilježava se 800. obljetnica otkako je papa Honorije III. potvrdio Pravilo što ga je sveti Franjo sastavio za svoju braću
Od 2023. do 2026. godine obilježavaju se velike obljetnice s kraja života sv. Franje, od potvrde Franjinog Pravila, preko Božića u Grecciju, primanja rana na La Verni, sastavljanja Pjesme stvorova do Franjinog preminuća. Za svaku godinu ponuđen je naslov koji je preuzet iz stihova Franjinih Hvala Bogu višnjemu, a potom su ponuđene tematike i sadržaji koji se uz pojedinu obljetnicu mogu produbiti na teološkom, antropološkom, crkvenom i sociološkom području. Na taj način, kao naslov uz 2023. godinu, izabrane su riječi Ti si radost, za 2024. godinu izabrane su riječi Ti si ljubav, naslov za 2025. godinu jest Ti si ljepota, a za 2026. godinu izabran je naslov Ti si naša nada.
Ove, 2023. godine, obilježava se 800. obljetnica otkako je papa Honorije III. potvrdio Pravilo što ga je sveti Franjo sastavio za svoju braću. Osim toga, ove se godine obilježava i 800. obljetnica Božića što ga je sveti Franjo na nov način obilježio u svome samotištu nedaleko od mjesta Greccio, u dolini Rietija u Laciju.
U prigodi 800. obljetnice Božića u Grecciu, Apostolska pokorničarna prihvatila je molbu Konferencije franjevačke obitelji da se u crkvama, koje su povjerene franjevačkoj pastoralnoj skrbi, vjernicima omogući zadobivanje potpunog oprosta od vremenitih kazni pod uobičajenim uvjetima od svetkovine Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije 8. prosinca 2023. do blagdana Prikazanja Gospodinovog 2. veljače 2024. „poradi promicanja duhovne obnove vjernika i rasta milosti“.
U molitvi pred jaslicama postavljenim u crkvama vjernici mogu dobiti potpuni oprost. Oni vjernici koji su bolesni ili ne mogu fizički sudjelovati, mogu prinositi svoje patnje Gospodinu ili vršiti neku odobrenu pobožnost kako bi zadobili isti oprost.
Sveti Franjo bio je duboko odan svetkovini Božića. Toma Celano, njegov prvi biograf, rekao je kako je asiški svetac Božić nazvao „blagdanom svih blagdana“ i slavio ga je s neizrecivom predanošću. Sveti Franjo je bio toliko strastven oko blagdana Božića da je 1223. godine, tri godine prije nego što je umro, učinio nešto sasvim novo: krenuo je rekreirati Isusovo rođenje. Mjesto radnje bilo je Greccio, malo selo u dolini Rieti, udaljeno je oko 90 kilometara od Rima. Uz pomoć lokalnog viteza Giovannija, Franjo je za misu izabrao špilju na litici.
Toma Celanoi, u Prvom životopisu sv. Franje, donosi nam izvještaj kako je to bilo: „Treba se sjetiti i čuvati u časnoj uspomeni ono što je sv. Franjo učinio tri godine prije svog slavnog preminuća kod gradine koja se zove Greccio na Dan rođenja Gospodina našeg Isus Krista. U onom je kraju živio neki čovjek imenom Ivan. Uživao je dobar glas, a bio je još boljeg života. Blaženi Franjo ga je na poseban način ljubio jer, premda je u svom kraju uživao glas čovjeka plemenita i vrijedna svake hvale, pogazio je plemenitost tijela, a stekao plemenitost duha. Njega je blaženi Franjo, kao što je često običavao, petnaestak dana prije Božića pozvao k sebi i rekao mu: „Ako želiš da ovogodišnji Božić proslavimo u Grecciu, požuri se i brižljivo pripravi što ću ti reći. Želio bih obnoviti uspomenu na ono Dijete koje je rođeno u Betlehemu i na njegove djetinje potrebe i neprilike, tj. kako je bilo smješteno u jaslice i položeno na slamu u nazočnosti vola i magarca da bi se to moglo tjelesnim očima gledati.“ Kad je to ovaj dobri i vjerni čovjek čuo, brzo je otišao i na spomenutom mjestu pripravio sve što je svetac rekao.
I približio se dan veselja, došao je dan klicanja. Iz mnogih mjesta pozvana su braća. Muškarci i žene onoga kraja prirediše prema svojim mogućnostima svijeće i zublje da bi rasvijetlili noć koja je blistavom zvijezdom rasvijetlila sve dane i godine. Napokon je došao svetac Božji. Kad je vidio da je sve pripravljeno, obradovao se. Pripravljene su jaslice, donesena je slama, dovedeni su vol i magarac. Čast se ondje iskazivala jednostavnosti, uzvisivalo se siromaštvo, preporučivala se poniznost, a Greccio kao da postade novi Betlehem. Noć, rasvijetljena poput dana, bijaše ugodna i ljudima i životinjama. Pristiže narod i novom se radošću raduje novom otajstvu. Šuma odjekuje glasovima, a na zanosno klicanje odgovaraju stijene. Braća pjevaju, dužnu hvalu Gospodinu daju, i svu noć odjekuje zanosno klicanje. Svetac Božji stoji pred jaslama, od silnog ganuća uzdiše, shrvan krotkošću, a ispunjen čudesnom radošću. Jasle su oltar gdje se služi neobična misa; u neočekivanoj utjesi uživa svećenik.
Betlehemsko Djetešce
Svetac Božji oblači levitsku haljinu, jer bijaše đakon, i zvonkim glasom pjeva evanđelje. A njegov glas! Glas je to neodoljiv, glas sladak, glas jasan, glas zvonak! Sve poziva na najveću nagradu. Zatim propovijeda okupljenom narodu. Njegove riječi o rođenju siromašnog kralja u malom gradu Betlehemu teku poput meda. A često je, kad je htio izgovoriti presveto ime ISUS, govorio silnim žarom. Nazivao ga je betlehemskim Djetešcem, a ime BETLEHEM izgovarao poput ovce koja bleji. Usta su mu bila ispunjena glasom, ali još više slatkim osjećajima. Kad bi spominjao Betlehemsko Djetešce ili izgovarao ime ISUS, sve bi oblizivao usne jer je sretnim nepcem kušao i gutao slatkoću ove riječi. Množe se ondje darovi Svemogućega, a neki kreposni čovjek je imao viđenje. Vidio je, naime, kako u jaslama leži prestrašeno Djetešce i Božjeg Sveca koji Djetetu pristupa kao da ga hoće od sna probuditi.
To viđenje nije bilo neumjesno, jer je Dijete Isus bilo zaboravljeno u srcima mnogih u kojima je djelovanjem milosti po sluzi Franji bilo probuđeno i duboko utisnuto u vjerno pamćenje. Konačno je dovršeno svečano bdijenje i svi se radosni povratiše kući.“
U ranoj Crkvi „blagdan svih blagdana“ uvijek je bio Uskrs – vazmeno otajstvo koje je spasilo čovječanstvo od grijeha. Ipak, Franjo nije ni promijenio niti je namjeravao promijeniti ovaj redoslijed prvenstva među svetkovinama. Njegova je želja bila jednostavno istaknuti i proživjeti povijesnu, ljudsku dimenziju Kristova rođenja. U Franjino doba religija je bila uzvišena. Misu je bilo teško razumjeti većini ljudi, jer su liturgije bile na latinskom, a propovijedanje teološko. Stoga je sveti Franjo propovijedao narodu „o rođenju siromašnog kralja i siromašnog grada Betlehema“. Kada bi spustio pogled na Krista, vidio bi „malo dijete koje čvrsto spava u jaslicama“. Potom je nad jaslicama izgrađen oltar i crkva je bila sagrađena oko pećine.
Tako je započela tradicija rekreiranja Isusovih jaslica u Grecciju svake godine. S vremenom se tradicija proširila i na druge dijelove Italije i ljudi su posvuda počeli usvajati rekonstrukciju Božića.
I dok su prve jaslice bile one u Betlehemu, a prve žive jaslice uprizorene u Grecciu u Italiji 1223. godine, prve jaslice od figurica postavljene su u Fussenu u Bavarskoj 1252. godine. Jaslice, kako danas pamtimo i vidimo po crkvama i kućama, potječu iz XVI. stoljeća, kada taj običaj, koji se širio među franjevcima, postaje općeprihvaćen. U Hrvatskoj najstarije jaslice su one na otoku Košljunu kraj Krka, u franjevačkom samostanu. Zanimljivo je i to da je tradiciju postavljanja jaslica u Vatikanu na Trgu sv. Petra ispred božićnog drvca, započeo Papa Ivan Pavao II. 1982. godine.
Tako je ta tajanstvena božićna noć uprizorena. I od prvih jaslica do danas vjernici uprizoruju Isusovo rođenje da bi se divili njegovoj velikoj ljubavi prema čovjeku. To bi zapravo i bio smisao jaslica koje su i dan danas ukras u svim crkvama, u mnogim domovima, a i na trgovima i drugdje.
