Posavino, radosti i tugo
Posavino, radosti i tugo,
Umorio sam se od poniznog kucanja
Pred vratima tvog srca i duše.
Imam osjećaj da me ne prepoznaješ.
Jesi li me možda zaboravila,
Zemljo moja mila?
Ili ne prepoznaješ moje izborano lice
Staračke pjege i sijedu kosu.
Znam, izmijenio sam se.
Molim te otvori mi vrata.
Dolazim ti ruku čisti’
A i srce i duša ostali su isti.
Mati moja Posavino, primi me i zagrli.
Napoji mi žedne usne
Majčinskom ljubavi toplinom.
Pošalji mi bar jednu zraku sunca
U dušu ispunjenu čežnjom i tminom.
