Izložba Lili Poljak „Fluctus Anima“ u Galeriji Studio-21-
Izložba Lili Poljak „Fluctus Anima“ otvorena je u četvrtak 11. siječnja 2024. u Galeriji Studio-1-. Izložba je rezultat autoričinog primarnog interesa – eksperimentiranja s tehnikom filcanja kao jedne od najstarijih tehnika dobivanja tekstila uopće tj. propitivanja mogućnosti prirodnog vlakna vune i njegovog spajanja s drugim materijalima tehnikom mokrog ručnog filcanja, čime se filc kao drevni materijal dovodi u suvremeni umjetnički kontekst. U posljednjim desetljećima 20. st. svjedočimo afirmaciji ovog materijala kao izražajnog sredstva mnogih obrtnika, dizajnera i umjetnika, a beskompromisno ekološki aspekt doprinosi njenoj popularizaciji.
Lili Poljak u objašnjenju koncepcije svoje izložbe afirmira materijal u kojem radi te nas dovodi u izravni kontakt s izloženim objektima, vizualno i taktilno. Struktura vibrira u formama, bojama i tonovima asocira ili interpretira more i podmorje te organizme koji obitavaju u plavetnilu.
Kustos Petar Grimani u katalogu izložbe piše: „Pejzaž je vrlo osoban, kao dnevnik ispisan na okamenjenom valu. Organska vuna transformirana mehaničkim radom ruku uz pomoć vode i sapunice. Suhi i zaustavljeni zgusnuti materijal, dehidrirani kontrast mokrog procesa je – FILC. Prožima se intenzivni doživljaj morske obale sa zaronom u kreativni proces koji nas potpuno zaokuplja, preuzimajući dah koji postaje duh koji udahnjuje život amorfnoj masi. Lili kroz ove motive i radove kao da paralelno donosi bisere iz svoje intime i morskih dubina. Ona kao da od esencije morske pjene zaustavljene u rasplinutu paučinu pravi konkretnu haljinu za Veneru.
Proces je meditacija spojena s vrlo racionalnim odnosom
Obojeni filc i njegove strukture prožete su njezinim osjećajima, koji spaja iskustvo i tankoćutnu rafiniranost. Čitav spektar doživljaja dobivamo u kontaktu s njezinim radovima, nisu samo varijacija na jednu temu, nego mnogo tema unutar jednog koncepta. Čitavo putovanje.
Proces stvaranja i izrade je dugotrajan i može biti vrlo zahtjevan i naporan, do te mjere da je jedini način dovršavanja djela nadilaženja vlastitih limita. Kod Lili, proces je meditacija spojena s vrlo racionalnim odnosom za volumen i boju, koju odabire unutrašnje oko iz vlastite dubine, a forma djeluje kao zaustavljena i ovjekovječena ljubav. Sam proces ritmičan i u trajanju gotovo bez pauze do nastanka novog ‘bića’ – objekta, organskog proizvoda kojeg ni jedan stroj niti 3D printer ne može ponoviti. Filc tako postaje i materijal i sredstvo i proizvod, transformiran do razine vibrantnog objekta. Boja daje gotovo dematerijalizirajući efekt, kao da nam osvještava hologramski svijet kojeg tumači kvantna fizika. Imamo zaista sreću i privilegiju susresti se s radom u mediju koji nije slikarstvo ni crtež – najbliži je kiparstvu, a izlazi iz mekoće u volumen koji u pojedinim radovima postaje i objekt slika.
Lili Poljak duboko u suštini voli i poznaje ovaj materijal, u kontaktu sa filcom razbuktala se tolika strast koja ne gasne do dana današnjega. Vrlo je brzo ovaj zagrljaj odnosno iskustvo filcanja osnažilo kreativne procese u njoj koji bujaju. Lili sada filcu uzvraća na predivan način – filc je more izašlo iz vode. Filc je more frekvencija. Valovi boje u osušenom materijalu koji iz mokrog postaju suhi i prividno zaustavljeni. Filc je i podmorje. Eksperiment je postao pričom mišljenja strategija odnosa prema materijalu. Toplinom rada ruku i ritmičkim pokretom masa vlakana postaje gusto more. More se osušilo, a i dalje ostalo more. Na nama je da zaronimo pogledom ili zaplivamo dodirom u brojne varijacije oblika i nijanse tonova koje nam je složila majstorica drevne discipline.
Jedna je dakle dimenzija priroda i vanjski svijet, a druga je emotivni otisak prožet vlastitim iskustvom i doživljajem.
Forme s porukom
Kažu da su nekad davno ljudi prenosili poruke tako da bi uzeli kamen u ruku i u njega utisnuli emociju i ono što žele reći. Lili Poljak stvara forme sa porukom koja nadilazi formalnost jezika, i vibracijom koja oplemenjuje naše fizičke životne prostore i duhovna prostranstva.
Lili Poljak diplomirala je kineziologiju na Filozofskom fakultetu u Splitu nakon čega odlazi u Berlin gdje se susreće sa drevnom tehnikom ručnog filcanja vune te joj posvećuje jednaku pozornost kao i svojoj temeljnoj struci .Kroz dugogodišnji rad usavršava i specijalizira tehniku filcanja pod mentorstvom Dagmar Binder.-Textillabor. Filc postaje primarni medij njenog umjetničkog izričaja bez obzira na mogućnost njegove primjene, bilo kao dizajnerskog, bilo kazališnog, bilo modnog artefakta odnosno funkcionalne skulpture. Nakon povratka u Hrvatsku pokreće vlastiti projekt i brend Filcmanufaktura s idejom sakupljanja odbačene vune te njenom upotrebom u primijenjenim umjetnostima i dizajnu.
Aktivno izlaze skupno i samostalno u zemlji i inozemstvu. Surađivala je na projektima renomiranih autora na polju dizajna i kazališne kostimografije, te raznim umjetničkim projektima i izvedbenim radovima na javnim mjestima. Održava tematske radionice filcanja vune za djecu i odrasle. Članica ULUPUH-a i Hrvatske zajednice slobodnih umjetnika za tekstilno stvaralaštvo.
Izložba ostaje otvorena do 19. siječnja 2024.
