Puhovski: Jandroković je sebe smatrao šefom izaslanstva HDZ-a kojemu je Plenković predsjednik, a ne Sabora
• Vojislav Šešelj opet u našem dvorištu! Iako ne voljom Hrvata, on nam je nametnut i od Hrvata. Onih koji nad nama vladaju! Prisjetimo li se – ne tako davno kada je pozvan u Hrvatsku Aleksandar Vučić – tada su oni, koji "nad nama vladaju", iz svih oružja napali hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović. Javno su negodovali i govorili kako nije vrijeme! Sada, dva mjeseca kasnije, ti isti, koji "nad nama vladaju", poslali su saborsku delegaciju koju su sačinjavali oni koje ja ne bih poslao ni na Sjeverni pol da predstavljaju Republiku Hrvatsku. I tu i takvu ekipu, sklopljenu i sačinjenu od svega i svačega, a ponajviše od ničega, omalovažili su tamošnji četnici, ratni zločinci i mrzitelji svega hrvatskoga u ulozi – domaćina! Da, u ulozi domaćina, jer su četnici, ne samo Šešelj, nego i Maja Gojković, i Aleksandar Vučić, što znači kako nije trebalo niti ići u Srbiju dok je ovakva i dok ju vode četnici, ratni zločinci i nacional-fašisti. I tu su u pravu oni koji kažu da su zakazale hrvatske obavještajne službe. Netko će reći kako ih nitko nije niti pitao za mišljenje, što je još gore po vladajuće.
Sada dolazimo do gaženja hrvatske zastave na ulazu u beogradsku skupštinu, koju nitko nije niti vidio, a kamo li snimio! Enigma. Jesu li Šešelj i njegov ađutant iz radikala Filip Stojanović gazili hrvatsku trobojku ne znamo. Nema dokaza. Jedini "dokaz" je napis na mrežnoj stranici Šešeljeve Radikalne stranke, što budi sumnje u dogovor oko stvaranja afere. Incident u Beogradu trenutačno jednako koristi i Aleksandru Vučiću (pritisak EU-a da što skorije prizna Kosovo), i Andreju Plenkoviću (pobuna u državi i stranci zbog nametnutog izglasavanja Istanbulske konvencije u Saboru). Netko će reći kako to nije moguće, no, u politici je sve moguće, posebice kada su u pitanju o(p)stanci na vlasti. Sve što se svakodnevno događa u javnosti odraz je onoga što se stvara u političkom laboratoriju. Pa nije Plenky sasvim slučajno u svoj medijsko-politički laboratorij skupo zaposlio SDP-ovca Krešu Macana za proizvodnju promidžbenih laži i opsjena. Sve ima svoj razlog.
Sve nakon ovoga incidenta je sekundarno. Sekundarno je što u srpskom parlamentu kao zastupnik sjedi osuđeni ratni zločinac. Ni prvi ni posljednji. To nije naša briga. Nebitno je i kako su Ana Brnabić, Maja Gojković i Aleksandar Vučić progovorili o Šešeljevom incidentu. Predsjednica srbijanske vlade Brnabić je osudila Šešeljev ispad, ali se nije ispričala. Predsjednica Skupštine Gojković je osudila incident, ali se također nije ispričala. Gojković je još išla dalje, pa je Šešeljev performans pokušala izjednačiti s izmišljenim neugodnostima na koje je Vučić nailazio za posjeta Hrvatskoj. "Najbolji" je bio Vučić, koji je iskoristio tu priliku da ponovi sve svoje višegodišnje napade na Hrvatsku. "Naše je da to osudimo i u tome se razlikujemo od Hrvata koji nijedan incident u Zagrebu nisu osudili. Tamo su me vrijeđali. Njihov zastupnik me natjeravao po ulici. Dan prije posjeta je zapaljeno nekoliko srpskih zastava, ali to mi nije bio razlog da prekinem posjet… Ovo je štetno za nas jer će se Srbi u Hrvatskoj osjećati loše. Zagreb najavljuje da će podići spomenik Alojziju Stepincu, i to će proći nezapaženo zbog incidenta". Vučić je lagao kao i u Gvozdu, jer uoči njegova nedavnog posjeta nije bilo paljenja srpskih zastava ni incidenata usporedivih sa Šešeljevim divljanjem. "Oni najavljuju da će za koji dan u Zrinu u općini Dvor na Uni dignuti spomenik Alojziju Stepincu. I taj spomenik Alojziju Stepincu, pravomoćno osuđenom za zločine osuđene protiv Srba dižu u mjestu gdje su bili najstrašniji ustaški zločini. Dakle, to će zbog naših gluposti sada proći nezapaženo. A zašto vam sve ovo govorim? Zato što smo mi u Srbiji za Hrvate učinili puno", nastavio je Vučić svoju tiradu. Da je Vučić duboko uključen u ovaj incident potvrđuje i reakcija srbijanske veleposlanice u Zagrebu, Karlovčanke Mire Nikolić, koja se nije niti ispričala, niti je htjela primiti prosvjednu notu MVEP-a. A u cijeli incident priključio se i nezaobilazni Milorad Pupovac s izjavom izjednačavanja agresora i žrtve kako "Ne valja da se uzajamno gazimo"! Od glavnoga Plenkovićeva koalicijskog partnera nismo drukčiju izjavu niti očekivali.
I sada dolazimo do subordinacije, do toga tko je komu u Hrvatskoj nadređeni. Svi znamo da je Hrvatski sabor najviše predstavničko i zakonodavno tijelo u državi, da je "samo Bog iznad Sabora". No, dok je na čelu Sabora Gordan Jandroković nije tako. Na to je s pravom upozorio filozof i politički analitičar Žarko Puhovski, jer nam je predsjednik Sabora iz Beograda poručio da je pitao Plenkovića, predsjednika izvršne vlasti podređene Saboru, smije li pobjeći iz Srbije! "Predsjednik Sabora mogao je jedino konzultirati predsjednicu države kad je o međunarodnim odnosima riječ. To pokazuje unutarnju pomutnju, odnosno činjenicu da je Jandroković sebe ipak smatrao šefom izaslanstva HDZ-a kojemu je Plenković predsjednik, a ne Sabora", zaključio je Puhovski.
• Netko bi pomislio kako je Srbima u Hrvatskoj trebalo četvrt stoljeća da saznaju da su prve hrvatske žrtve od srpske kraljevske vojske u Hrvatskoj ubijene prije osnivanja Nezavisne Države Hrvatske, no nije tako. Znali su oni to od prvoga dana, samo su prešućivali. Još 1993. otišao sam u Bjelovar i Donje Moste, i razgovarao s tadašnjim predsjednikom Ogranka Matice hrvatske u tom gradu Zdravkom Ivkovićem, i objavio u hrvatskim medijima tu prešućenu istinu od 8. travnja 1941. Sada, 25 godina kasnije, dežurni Srbin u Hrvata, Saša Kosanović, u Pupovčevim velikosrpskim Novostima „čudom se čudi“. U pokušaju minimaliziranja ubijenih 11 Hrvata iz okolice Bjelovara od strane okupatorskih vojnika 2. srpskog konjičkog pula "Dušan Silni", opravdano, ali kasno protjerani Kosanović s HRT-a optužuje ministra hrvatskih branitelja Tomu Medveda i kroz svoje laži pokušava izmijeniti povijest. Srećom, general Medved je još uvijek jedan od rijetkih istinskih Hrvata koji nije podlegnuo pritisku predsjednika Hrvatske vlade Andreja Plenkovića u rashrvaćivanju Hrvatske.
Spomenik pobijenim Hrvatima u Donjim Mostima
• Da je Borisa Jokića hrvatska predsjednica pozvala da postane ministar znanosti, obrazovanja i športa, potvrdio je sâm nekadašnji voditelj propale i opasne Ekspertne radne skupine za kurikulnu reformu na N1 TV-u. Loše je to i za demokraciju, a i za Kolindu Grabar-Kitarović. Zvati grobara hrvatskoga obrazovanja je loš, jako loš potez.
• Uvijek se treba podsjećati, pa i događaja otprije dvije godine kada je ocjenjivački sud u sastavu Miljenko Jergović, Mladen Vesković i Nikola Vukolić odlučio je da nagrada 'Kočićevo pero' Zadužbine 'Petar Kočić' za 2016. godinu pripadne književniku Slobodanu Šnajderu za delo Doba mjedi. Reciklirani jugonostalgičari svake godine sebi dodjeljuju neke nagrade.
• Kada smo kod "podsjećanja", treba i zapamtiti neke dobre ljude, ali i neke one druge. Loše. Protiv Istanbulske konvencije u Saboru glasovali su: Ante Babić, Milijan Brkić, Stevo Culej, Ivan Ćelić, Marija Jelkovac, Antun Kliman, Miro Kovač, Tomislav Lipoščak, Davor Lončar, Franjo Lucić, Davor Ivo Stier, Ivan Šipić, Petar Škorić i Miroslav Tuđman. Na glasovanju su bili, ali nisu glasovali Božo Ljubić i Željko Raguž, HDZ-ovi zastupnici iz BiH. Iz Mosta protiv su glasovali: Miro Bulj, Nikola Grmoja, Sonja Čikotić, Slaven Dobrović, Tomislav Panenić, Božo Petrov i Marko Sladoljev, dok su za Andreja Plenkovića iz Mosta bili: Ivana Ninčević-Lesandrić, Robert Podolnjak, Hrvoje Runtić, Ines Strenja-Linić, Marko Vučetić i Tomislav Žagar. Protiv ratifikacije bio je i Kažimir Varda iz Stranke rada i solidarnosti Milana Bandića, ali i HDS-ovci Goran Dodig i Branko Hrg. Protiv je bio i nezavisniIvica Mišić, te iz stranke Neovisni za Hrvatsku – Bruna Esih, Željko Glasnović i Zlatko Hasanbegović, kao i iz Hrasta Hrvoje Zekanović, a iz Promijenimo Hrvatsku Ivan Lovrinović. Tu su i dva 'suzdržana' prekaljeni HDZ-ovac Ivan Šuker i novopečeni 'nezavisni' Marin Škibola. Dok je bilo glasovanje, u sabornici nije bio Talijan Furio Radin, što je bila otvorena poruka Plenkoviću. Tomislav Saucha ovaj puta također nije podržao Andreja i svoj je glas dao onima kojima i dalje pripada. Svi ostali Sauchini SDP-ovci bili su za konvenciju, pa tako i Boris Lalovac za kojega je Goran Bjelanić na facebooku zapisao: »Boris Lalovac je bio za Istanbulsku konvenciju. Ratifikaciju će proslaviti doma, sa par šamara boljoj polovici. (http://www.index.hr/vijesti/clanak/donosimo-njihova-imena-evo-tko-je-danas-u-saboru-bio-protiv-zastite-zena/1038444.aspx) Na znanje i ravnanje. Partiji to ne smeta.
• Senahid Halilović, profesor je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i autor je unitarnoga bošnjačkog Pravopisa bosanskoga jezika. U razgovoru za bošnjački portal Klix.ba na pitanje što misli o 'Deklaraciji o zajedničkom jeziku', Halilović je rekao: »Naravno da je riječ o jednom jeziku, to bi moralo biti sasvim jasno svakom dobronamjernom stručnjaku. Radi se o različitom imenovanju jednog jezika, na koje bi svatko trebao imati pravo. Također su u nekoj mjeri različiti standardi toga jezika, različiti zato što se u posljednjih tridesetak godina standardizacija odvija u više centara, a ne u jednom. Nažalost, svjedočimo svakodnevnoj zloupotrebi jezika u političke svrhe, nametanju imenovanja jezika i sl. To su, uvjeren sam, neodržive i prolazne politike«. A na unitarno pitanje je li moguće jezik u BiH svesti na jednu normu, kako bi u školama i na fakultetima imali jedinstvene udžbenike i kako bi svi učili jedan jezik ovaj bošnjački jezikoslovac, koji je diplomirao, magistrirao i doktorirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, kaže: »Naš je jezik imao zajedničku normu do početka devedesetih godina 20. vijeka. Do zajedničke norme prijeđen je dug i težak put, ali je pravopis iz 1960. pokazao da se među koricama jedne takve knjige mogu naći brojne dvostrukosti i višestrukosti. Već iz ovoga slijedi da i danas u BiH možemo imati zajedničku normu. Za takvo što potrebna je samo politička volja. Sve ostalo dolazi samo po sebi: iz vladajuće politike izvodi se jezična politika; u skladu s jezičnom politikom stručnjaci će obaviti svoj dio posla – napisat će zajedničke normativne priručnike. To je put kojim treba ići, to je cilj kome treba težiti«, što znači da je on spreman na unitarni bošnjački jezik u BiH, koji će se samo lukavo zvati nepostojeći "bosanski jezik". Samo neka Bakir Izetbegović naredi. I "mirna Bosna"!
Senahid Halilović
• Strah od Rusa natjerao je Finsku da izda uvjetno odobrenje za korištenje finskog isključivog gospodarskog pojasa za gradnju plinovoda Sjeverni tok. Dozvola će vrijediti za narednih 50 godina. Zauzvrat, Finci će i nešto dobiti od jačega susjeda, koji im je oduzeo Kareliju i druge finske povijesne pokrajine. A niti Berlin ne će škrtariti.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više