Upravo sada kad je Hrvatska postala članica EU-a, u interesu je Hrvatske ojačati ulogu Hrvatskoga državnog sabora radi promicanja i obrane nacionalnih interesa
Nitko ne može ignorirati činjenicu da u Hrvatski državni sabor zastupnike mogu birati samo hrvatski državljani i samo hrvatski državljani mogu biti izabrani za zastupnike. Pripadnici hrvatskog naroda, u Republici Hrvatskoj i izvan Republike Hrvatske koji nemaju hrvatsko državljanstvo niti mogu birati niti mogu biti izabrani u Hrvatski državni sabor.
Kad bi Hrvatski državni sabor bio Hrvatski sabor, onda bi pravo biranja imali svi pripadnici hrvatskog naroda a to pravo ne bi imali hrvatski državljani nehrvatskog etničkog podrijetla. To je dobro poznato i hrvatskim političarima koji su protiv naziva Hrvatski državni sabor što su očitovali pitanjima ima li Tihomir Orešković hrvatsko državljanstvo. Kad je predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović u svom govoru pozdravila sve Hrvate rekavši da su Hrvati svi koji su hrvatski državljani, na nju su se okomili neki političari iako im je itekako dobro poznato da nacionalnost, nationality (hrv. državljanstvo), citizenship (hrv. državljanin), nazionality (Hrv. nacionalna pripadnost)… znači državljanstvo a ne etničku pripadnost.
Hrvatsku naciju čine svi njezini državljani neovisno o rasnoj, vjerskoj i inoj pripadnosti. Hrvatsko državljanstvo može se steći po različitim osnovama ali bez obzira na temelju koje zakonske osnove dobili državljanstvo, svi hrvatski državljani imaju jednaka prava. Zakon o strancima regulira prava i obveze stranaca te čak i pripadnike hrvatskog naroda tretira kao strance ukoliko nemaju hrvatsko državljanstvo. Svi koji imaju hrvatsko državljanstvo čine hrvatsku naciju, imaju ista prava, iste obveze. U Hrvatski državni sabor bivaju izabrani hrvatski državljani za zastupanje narodnih manjina ali pored njih hrvatski državljani nehrvatskog etničkog podrijetla bivaju izabrani na listama parlamentarnih stranaka.
Naziv Hrvatski sabor je diskriminirajući
Tko zagovara naziv Hrvatski sabor taj stvarno svjesno ili nesvjesno zagovara diskriminaciju među državljanima Republike Hrvatske temeljem etničke pripadnosti, mjesta boravišta i drugih statusa. Novoizbarni predsjednik Hrvatskoga državnog sabora akademik Željko Rainer, potpuno je u pravu kad zagovara vraćanje pojma Hrvatski državni sabor jer taj pojam obvezuje na odgovornost za sudbinu cijele nacije. Radi toga je Sabor Republike Hrvatske iz 1990. preimenovan 1997. u Hrvatski državni sabor.
Godine 2001., ni godinu dana nakon što je na vlast došla SDP-ova koalicija, ta je koalicija Hrvatskom državnom saboru promijenila ime u Hrvatski sabor. I dalje su pravo biranja zastupnika u Hrvatski državni sabor imali samo državljani Republike Hrvatske. U taj Sabor su i dalje samo hrvatski državljani mogli birati za svoje zastupnike hrvatske državljane neovisno o njihovoj narodnoj, vjerskoj, rasnoj i inoj pripadnosti. Međutim, izmjenom imena izmijenjena je i uloga Hrvatskoga državnog sabora.
U izradi Prijedloga Zakona počinju sudjelovati strane institucije, organizacije i kojekakve strane i domaće „nevladine udruge“ koje nacrte Prijedloga Zakona dobivaju čak i pola godine prije zastupnika te time imaju veće mogućnosti lobirati za izmjene i dopune u njihovu interesu. Strani investitori su svojedobno uspjeli nagovoriti Slavka Linića da izdavanje radnih i poslovnih viza iz ministarstva nadležnog za rad, prebaci u Ministarstvo unutarnjih poslova iako je svakom poznato i razumljivo da MUP ne poznaje hrvatsko tržište rada i da nema potrebne resurse za izradu odgovarajućeg Zakona za strance.
Uvjetovanim refleksima, iz bivšeg jednopartijskog sustava, vladajuća koalicija „drugove iz Savske“ zamijenila je stranim investitorima i drugim zaianteresiranim institucijama, udrugama i utjecajnim pojedincima. SDP-ova koalicija je uspjela uoči izbora 2011. bivšoj HDZ-ovaj koaliciji – u vrijeme predsjednikovanja Jadranke Kosor – podvaliti Izmjene i Dopune Zakona o hrvatskom državljanstvu, novi Zakon o strancima, novi Zakon o azilu i na temelju neprimjenjivog Zakona o odnosima RH s Hrvatima izvan RH ustrojiti nemoćni Državni ured za Hrvate. SDP-ova koalicija nije htjela vidjeti da se ulaskom Hrvatske u Europsku uniju mijenja i smanjuje uloga Hrvatskog sabora da dio zakonodavne aktivnosti Hrvatski sabor prenosi na Vladu. Stoga bi Sabor morao pratiti i nadzirati aktivnosti Vlade u Europskom Vijeću. Sabor bi preko Odbora za poslove EU-a trebao iznositi obvezujuća mišljenja Vladi Republike Hrvatske te odrediti vlastiti sustav nadzora. Takvu odredbu ugradile su u svoje ustave sve članice Europske unije.
Pravna osnova sustava nadzora u Francuskom parlamentu
čl. 88.-4, (1) francuskoga Ustava: „Vlada će Državnom saboru (Asseblee Nationale) i Senatu dostaviti nacrte europskih zakonodavnih akata kao i ostale nacrte ili prijedloge tih akata Europske unije čim budu proslijeđeni Vijeću Europske unije. Čak i kad parlament ne zasjeda, o nacrtima ili prijedlozima navedenim u prethodnom stavku, kao i o svakom dokumentu koji potječe iz institucija Europske unije mogu se donijeti europske rezolucije. U svakom Domu parlamenta osnovat će se odbor nadležan za europske poslove“
Željko Reiner
Danski Zakon o pristupanju: „Vlada je dužna izvijestiti Odbor za poslove EU-a Danskog parlamenta o prijedlozima za odluke Vijeća koje se izravno primjenjuju u Danskoj ili one za čije izvršenje je potrebna pomoć Danskog parlamenta”.
Hrvatska vladajuća koalicijska vlada umjesto da u Hrvatski sabor dostavlja prijedloge zakona, ona ih od zastupnika krije, iznenada usvaja, iznenada stavlja na dnevni red, izbjegava raspravu i prijenos rasprave i kad se radi o zakonoma od najveće važnosti s najozbiljnijim dugotrajnim posljedicama. Slučaj usvajanja Prijedloga migracijske politike pokazuje potpuno ignoriranje Hrvatskog sabora. Bez ikakve mogućnosti izmjene te politike, tu su politiku Hrvatskoj nametnula 83 zastupnika vladajuće koalicije iz koje samo dvoje zastupnika HNS-a sudjelovala u raspravi a ni jedan SDP-ovac. Protiv su glasovali zastupnici HDZ-a a zastupnici Glavaševe stranke bili su „suzdržani“, valjda da bi se razlikovali od HDZ-a. Petkom, kad se „steknu uvjeti za glasovanje“, nastane stampedo zastupnika koji ne žele ostati na glasovanju jer su svjesni svoje nemoći i beznačajnosti Hrvatskog sabora. Upravo sada kad je Hrvatska postala članica Europske unije, u interesu je Hrvatske ojačati ulogu Hrvatskoga državnog sabora radi promicanja i obrane nacionalnih interesa. Izmjena imena Hrvatski sabor u Hrvatski državni sabor najava je njegove nove uloge.
