Razvoj ljudske ektogeneze imat će brojne implikacije na kliničku praksu
Proboji u studijama na životinjama čine temu ljudske primjene ektogeneze u medicinske i nemedicinske svrhe relevantnijom nego ikad prije. Iako trenutačni podaci još ne pokazuju razumno očekivanje skore kliničke koristi, nekoliko skupina istražuje izvedivost umjetne maternice za izvantjelesnu ljudsku trudnoću.
Ovaj rad nudi prvu sveobuhvatnu i ažuriranu raspravu o najvažnijim prednostima i nedostacima ljudske ektogeneze u svjetlu kliničke primjene, zajedno s ispitivanjem ključnih etičkih (i pravnih) pitanja o kojima se nastavilo istraživanje i klinički prijevod, ektogenezom nastaje. Očekivane koristi uključuju unaprjeđenje prenatalne medicine, poboljšanje neonatalne intenzivne njege i pružanje novog puta prema biološkom roditeljstvu. To dolazi s važnim budućim izazovima. Prije primjene na ljudima potrebno je razmotriti važna pitanja u vezi s translacijskim istraživanjem, eksperimentalnom upotrebom ljudskih fetusa i odgovarajućim ispitivanjem sigurnosti. Identificirana su ključna pitanja u vezi s rizicima za subjekte ektogeneze, te fizički utjecaj na trudnicu kada je potreban prijenos iz maternice u umjetnu maternicu. Moraju se razmotriti kritična pitanja koja se tiču proporcionalnosti, također u smislu jednakosti pristupa, u odnosu na predviđenu primjenu ektogeneze. Pojava ektogeneze također dolazi s ključnim problemima vezanim uz pobačaj, produženu fetalnu održivost i moralni status fetusa.
Zaključci
Razvoj ljudske ektogeneze imat će brojne implikacije na kliničku praksu. Prije testiranja na ljudima treba pomno razmotriti može li se (i kako) ektogeneza uvesti kao nastavak postojeće neonatalne skrbi, uz dužnu pozornost na sigurnosne rizike za fetus i pritiske na trudnice da se podvrgnu eksperimentalnim i/ili invazivnim postupci. Jednako je važna društvena rasprava o prihvatljivim primjenama ektogeneze i tome kako bi pristup tim upotrebama trebao biti prioritet. Trebalo bi predvidjeti da bi klinička dostupnost ektogeneze, vjerojatno najprije kao način spašavanja izrazito prerano rođenih fetusa, mogla potaknuti potražnju u nemedicinske svrhe, poput izbjegavanja fizičkih i društvenih opterećenja trudnoće.
Moj cilj je uravnotežiti ove potencijalne koristi s budućim izazovima jer nedavni znanstveni koraci povećavaju hitnost istraživanja ovih pitanja dok se znanost razvija.
Tehnologija umjetne maternice (AWT) uobičajeni je koncept za opisivanje tehnološke komponente procesa koji se općenito naziva ‘ektogeneza’: tj. djelomična ili potpuna trudnoća embrija ili fetusa u razvoju izvan ljudskog tijela. Potpuna ektogeneza, s jedne strane, znači da se trudnoća odvija od začeća do rođenja potpuno izvan ljudskog tijela. ‘Djelomična ektogeneza’, s druge strane, može se podijeliti u dvije interpretacije. Prema jednom tumačenju, ‘djelomična ektogeneza’ odnosi se na prijenos djelomično razvijenog embrija ili fetusa iz ženskog tijela u vanjsku maternicu do kraja gestacijskog razdoblja. Prema drugom tumačenju, ‘djelomična ektogeneza’ odnosi se na tehnike koje se već rutinski prakticiraju u neonatologiji kroz korištenje inkubatora za održavanje prijevremeno rođene djece, kao iu reproduktivnoj medicini kroz, na primjer, in vitro oplodnju. Prema ovom posljednjem tumačenju djelomična ektogeneza je već postala ograničena stvarnost. Uglavnom se usredotočujem na prvu upotrebu, budući da je ovo područje na kojem se trenutno nalazi većina rasprava. Štoviše, kao što je signalizirao Romanis, pretpostavka da je AWT proširenje trenutnih metoda u neonatalnoj intenzivnoj njezi može previdjeti moralno relevantne razlike između AWT i trenutne prakse. Slično tome, Murphy je predložio korištenje izraza ‘extra corporeal gestation’ (ExCG) umjesto ‘ectogenesis’ ili ‘AWT’ kako bi se razlikovalo od ograničene ektogeneze u slučaju trenutne prakse. U ovom će se članku koristiti kombinacija ovih pojmova.
Ektogeneza: vrste i najsuvremenije
Zanimanje za AWT prvi put se pojavilo na prijelazu u devetnaesto stoljeće u spisima Haldanea (koji je skovao izraz ‘ektogeneza’). U 1970-ima i 1980-ima slijedio je feministički nadahnut preporod koji se usredotočio na oslobađajuće naspram opresivnih značajki reproduktivne tehnologije. U ranim 2000-ima, došlo je do ponovnog pojavljivanja s određenim optimizmom o tome kako AWT može unaprijediti operaciju fetusa i osigurati kontrolirani milje za razvoj fetusa.
Trenutačni, četvrti val interesa za AWT, čini temu relevantnijom nego ikad prije. Današnji obnovljeni interes za ektogenezu prikazan je nedavnim otkrićima u studijama na životinjama, od kojih su dizajn EXTEND i platforma EVE najvažniji slučajevi. Oba su pristupa uspješno omogućila razvoj janjećih fetusa u sterilnom okruženju, uz korištenje izvantjelesne perfuzije. Ove su studije pokazale značajno poboljšanje AWT-a jer se navodno približava kliničkoj primjeni kod ljudi, što je još nerazvijena tehnologija [ 2 ]., 4 , 5 , 13 , 46 , 47 ].
