Partija je zanijekala slobodnu volju pojedinca – i u isto vrijeme je zahtijevala njegovu voljnu samožrtvu
Arthur Koestler (Budimpešta, 5. IX. 1905 – London, 3. III. 1983.) mađarsko-engleski je književnik i novinar židovskog podrijetla. Ovaj pisac i novinar prošao je pola svijeta u nemirnom životnom putu od tajnog agenta komunizma, cionista, do slobodnoga mislioca.
Razočaranje u komunizam, ali i preispitivanje nacionalnoga obrasca, u slučaju Koestlerova židovstva obilježilo je njegov život. Poticajan život u kojem je sve bilo podložno kritici uma.
“Ivanov – “Do sada su sve revolucije izvodili moralizirajući diletanti. Uvijek su bili u dobroj vjeri i stradali su zbog svog diletantizma. Mi smo po prvi put dosljedni…” “Da”, rekao je Rubašov. “Toliko smo dosljedni, da smo u interesu pravedne raspodjele zemlje namjerno pustili da umre od gladi oko pet milijuna seljaka i njihovih obitelji u jednoj godini. Toliko smo dosljedni bili u oslobađanju ljudskih bića od okova industrijske eksploatacije koje smo poslali oko deset milijuna ljudi radi prisilnog rada u arktičkim regijama i džunglama Istoka, pod uvjetima sličnim onima u antičkim galijskim robovima. Toliko posljedično da, kako bismo riješili razlike u mišljenjima, znamo samo jedan argument: smrt, bilo da je pitanje podmornica, gnojiva ili linije stranke koju treba slijediti u Indokini…”
(Arthur Koestler, Tama u podne)
“Otišao sam u komunizam kao što se ide na izvor slatke vode, a napustio sam komunizam kao što se iskače iz zatrovane rijeke posute olupinama potopljenih gradova i leševima utopljenika.”
(Arthur Koestler)
“Kad netko razmišlja o nizu ludila koji se provlači kroz ljudsku povijest, čini se vrlo vjerojatnim da je homo sapiens biološki čudak, rezultat neke značajne pogreške u evolucijskom procesu. Drevni nauk o istočnom grijehu, čije se varijante neovisno pojavljuju u mitologijama različitih kultura, mogao bi biti odraz čovjekove svijesti o vlastitoj nedostatnosti, intuitivnog predosjećaja da je negdje na liniji njegova uspona nešto pošlo po zlu.”
(Arthur Koestler, Duh u stroju)
“Bila je to grješka u sustavu; možda leži u propisu koji je do sada držao neospornim, u čije je ime žrtvovao druge i sam je žrtvovan: u propisu, da cilj opravdava sredstva. Upravo je ta rečenica ubila veliko bratstvo revolucije i natjerala ih da pobjesne. Što je jednom napisao u svom dnevniku? “Odbacili smo sve konvencije, naš jedini vodeći princip je konzekventna logika; plovimo bez etičkog balasta.”
(Arthur Koestler, Tama u podne)
“Ne odobravam miješanje ideologija”, nastavio je Ivanov. “Postoje samo dvije koncepcije ljudske etike, a one su na suprotnim polovima. Jedan od njih je kršćanski i human, proglašava pojedinca svetim i tvrdi da se pravila aritmetike ne smiju primjenjivati na ljudske jedinice. Drugi polazi od osnovnog načela da kolektivni cilj opravdava sva sredstva, i ne samo da dopušta, nego zahtijeva da se pojedinac na svaki način podredi i žrtvuje zajednici – koja njime može raspolagati kao pokusni kunić ili žrtveno janje. Prvo bi se shvaćanje moglo nazvati antivivisekcijskim moralom, a drugo, vivisekcijskim moralom. Varalice i diletanti uvijek su pokušavali pomiješati dvije koncepcije; u praksi je to nemoguće.”
(Arthur Koestler, Tama u podne)
“Mora se pronaći uzrok defektnosti Partije. Svi naši principi bili su ispravni, ali rezultati su bili pogrješni. Ovo je bolesno stoljeće. Dijagnosticirali smo bolest i njezine uzroke s mikroskopskom točnošću, ali kad god bismo primijenili nož za iscjeljivanje, nova se ranica pojavljivala. Naša je volja bila tvrda i čista, trebali smo biti voljeni od naroda. Ali oni nas mrze. Zašto smo tako odvratni i mrski? Donijeli smo vam istinu, a u našim je ustima zvučala laž. Donijeli smo vam slobodu, a ona u našim rukama izgleda kao bič. Donijeli smo vam život živi, a gdje se čuje naš glas, vene se drveće i šušti suho lišće. Donijeli smo vam obećanje budućnosti, ali naš je jezik zamuckivao i lajao…”
(Arthur Koestler, Tama u podne)
“Najveća je kušnja za takve kao što smo mi: odreći se nasilja, pokajati se, pomiriti se sa samim sobom. Pred tim je iskušenjem pala većina revolucionara, od Spartaka do Dantona i Dostojevskog; one su klasični oblik izdaje cilja. Božja su iskušenja uvijek bila opasnija za čovječanstvo od Sotoninih. Sve dok svijetom vlada kaos, Bog je anakronizam; a svaki kompromis s vlastitom savješću je perfidnost. Kad vam prokleti unutarnji glas progovori, držite ruke na ušima…”
(Arthur Koestler, Tama u podne)
“Glavna oznaka genija nije savršenstvo, već originalnost, otvaranje novih granica.”
(Arthur Koestler)
“Partija je zanijekala slobodnu volju pojedinca – i u isto vrijeme je zahtijevala njegovu voljnu samožrtvu. Uskraćivala mu je sposobnost da bira između alternativa – a istodobno je zahtijevala da stalno bira onu pravu. Poricala je njegovu moć da razlikuje dobro i zlo – a u isto vrijeme patetično govorila o krivnji i izdaji. Pojedinac je stajao pod znakom ekonomske pogubnosti, kotačić u satnome mehanizmu koji je bio navijen čitavu vječnost i nije ga se moglo zaustaviti niti utjecati na njega – a Partija je zahtijevala da se kotač pobuni protiv satova i promijeni svoj smjer. Negdje je došlo do pogrješke u izračunu; jednadžba nije uspjela.”
(Arthur Koestler, Tama u podne)
Do sada je čovjek morao živjeti s idejom smrti kao pojedinac; od sada će čovječanstvo morati živjeti s idejom svoje smrti kao vrste
“Povijest nas je naučila da joj često laž služi bolje nego istina; jer čovjek je trom i mora biti vođen kroz pustinju četrdeset godina prije svakog koraka u svom razvoju. I treba ga tjerati kroz pustinju prijetnjama i obećanjima, izmišljenim strahovima i izmišljenim utjehama, da ne sjedne prerano na počinak i razonodi se obožavanjem zlatnih teladi.”
(Arthur Koestler, Tama u podne)
“Do sada je čovjek morao živjeti s idejom smrti kao pojedinac; od sada će čovječanstvo morati živjeti s idejom svoje smrti kao vrste.”
(Arthur Koestler)
