Petsto milijuna građana još uvijek ništa ne zna o ovim pregovorima
Europski proizvođači automobila nadaju se TTIP-u. Američka strana to koristi i vrši pritisak na europske pregovarače u pogledu poljoprivrede. Američki koncerni nadaju se da će ubuduće moći prodavati više robe u Europu – i one genetski modificirane. Bavarski zastupnik u EP-u Markus Ferber sjedi u briselskoj zračnoj luci gdje su od terorističkih napada u ožujku redovi postali dugi. Ferber (CSU) se žali na dugotrajnost procesa. A prijevozna sredstva, o kojima on tako angažirano vodi telefonski razgovor, nisu zrakoplovi, već automobili. Osobni automobili i njihovi dijelovi vrlo su važni za trgovinu sa SAD-om. Europski proizvođači prošle su godine izvezli milijun automobila. Na tu brašnu otpada dobra četvrtina ukupnog izvoza u SAD.
Markus Ferber
Upravo iz tog razloga Ferber kao i svi ostali proizvođači u ovoj branši polaže velike nade u TTIP. Prema predviđanjima Europske komisije, europski će proizvođači automobila – ako se ukinu carine na automobile i teretna vozila i četvrtina preostalih trgovinskih barijera – u narednih deset godina moći izvoziti 150 posto više. To je vrsta pozitivnih učinaka koje su spominjali američki predsjednik Barack Obama i njemačka kancelarka Angela Merkel kada su na sajmu u Hannoveru sanjarili o TTIP-u. No pitanje je što je ostalo od tih snova. Povjerljivi pregovarački dokumenti pokazuju koliko američka vlada dijeli lekcije europskim proizvođačima automobila. Washington koristi očekivanja europske automobilske industrije kako bi potaknuo Bruxelles na smanjenje carina na poljoprivredne proizvode čime bi se omogućila veća prodaja hrane proizvedene u SAD-u na području Europske unije.
„SAD je u više navrata signalizirao da će ponuditi potpuno ukidanje carina na automobile“, naznačila je EK u jednoj internoj analizi pregovora sastavljenoj krajem 2015. „Međutim, također su istaknuli da će to iskoristiti za kraj pregovora.“ Tako Amerikanci jačaju pritisak kako bi Europljane na kraju potaknuli na veće ustupke od onih koji bi im bili prihvatljivi. Dokle god Amerikanci budu blokirali izvozne olakšice za europsku automobilsku branšu, postojat će neravnoteža između dviju strana. U svojoj internoj analizi EK navodi: „Vrijednost trgovinske razmjene (na koju se odnosi liberalizacija) još je nejednaka i dugo će ostati takva sve dok se SAD ne obveže ukinuti carina na motorizirana vozila. „Razlike su velike: Ako SAD i dalje bude blokirao europsku automobilsku branšu, to bi značilo da bi na temelju sporazuma Europa pristala na olakšice za čak 92 posto vrijednosti američkog izvoza, dok bi SAD pristao na olakšice za samo 78 posto europskog izvoza. A to bi za Europu bilo loše.“
Petsto milijuna građana još uvijek ništa ne zna o ovim pregovorima. Doduše, Europska komisija je objavila krajem veljače zapisnik s pregovaračke runde. Ali spoznaja do koje je došao SZ na osnovi dokumenata Greenpeacea, jest da se u službenoj verziji ne navodi više delikatnih pitanja koja otkrivaju jasne razlike između SAD-a i EU-a. Tako primjerice originalni dokument sadržava rečenicu koja otkriva američku prijetnju: SAD je jasno stavio na znanje da će pomaci u pogledu automobilske industrije biti mogući samo ako EU pristane na ustupke u pogledu carina na poljoprivredne proizvode. U uljepšanoj verziji objavljenoj na web stranici Komisije ta rečenica nedostaje. „Nepovjerenje njemačkih proizvođača strojeva s pravom je veliko“, izjavio je zastupnik u Europskom parlamentu Reinhard Bütikofer (Zeleni). „Postoji opasnost da zbog vremenskog pritiska iz pregovora budu izbačena određena poglavlja, što bi se negativno odrazilo u prvom redu na srednje tvrtke u Europi.“
Američko vršenje pritiska u cilju ukidanja carina na poljoprivredne proizvode posve je razumljivo. Naime, američka je vlada već godinama pod pritiskom agrarnog lobija. Veliki proizvođači u mnogim područjima te goleme zemlje čine važan dio gospodarstva, a posebno biračkog tijela. Američkim poljoprivrednicima neshvatljivo je to što oni mogu mnogo jeftinije proizvoditi od Europljana, ali kada se sve zbroji i oduzme, smiju prodavati manje agrarnih proizvoda u Europu nego obrnuto: trgovinski deficiti iznosi više od pet milijardi eura godišnje.
Pitanje je u kojoj će mjeri EU popustiti pred američkim pritiscima. Naime, SAD ne želi samo izvoziti više svojih poljoprivrednih proizvoda, već žele u Europi izvoziti i genetski modificiranu hranu koja je u Europi uglavnom zabranjena, a u SAD-u je standardna. To priječi i europska zaštita potrošača koja zabranjuje genetski modificirane proizvode. To je povod za prijepor. Amerikanci napadaju europsku praksu, Bruxelles se brani. „Amerikanci to pokušavaju već dvadeset godina“, izjavio je jedan predstavnik EU-a i dodao. „O europskom sustavu s načelom opreza nema pregovaranja.“ Jasno je da bi olakšice za europsku automobilsku industriju značile mnogo. Još važnije od smanjenja carina su druge trgovinske barijere. Naime, postupak proizvodnje i registracije vozila za europsko i američko tržište različit. (…) Skupo je dva puta provoditi isti postupak. Kada bi se ukinule takve barijere, Europa bi od toga mnogo profitirala. Olakšice za automobilsku industriju činile bi trećinu ukupnog dodatnog trgovinskog volumena koji bi omogućilo sklapanje TTIP-a.
Reinhard Bütikofer
Povezanost između automobilske industrije i poljoprivrede, koju su otkrili tajni dokumenti, nameće veliko pitanje: Na koje će ustupke pristati Europa u nekom drugom području kako ne bi izgubila prednosti za automobilsku industriju? Jedan predstavnik EU-a izjavio je: „U ovoj fazi pregovora još uvijek nema protuusluga.“ Taktiziranje uoči planirane završnice pregovora u jesen, kada će se rješavati velika politička pitanja, kod ovakvih je sporazuma uobičajeno. „Svaka će strana pokušati povećati pregovaračku masu“, smatra Matthias Machnih, nadležni državni tajnik u njemačkom ministarstvu gospodarstva. „To je taktika.“
Dokumenti o TTIP-u
Iz tajnih dokumenata građani SAD-a i Europe po prvi su put saznali o čemu se točno vode pregovori. Amerikance primjerice ljuti stav Europljana kada je u pitanju izvoz kemikalija: „SAD dovodi u pitanje senzibilnost EU-a kada su u pitanju pojedini kemijski proizvodi“, stoji u jednom od dokumenata uz napomenu. „EU je apsolutno nefleksibilan i ističe da je ovdje posrijedi samo 35-40 od ukupno više od 1100 carina na kemikalije. SAD je poručio da se mora konzultirati sa svojom kemijskom industrijom o tome hoće li odstupiti od svoje prijašnje ponude. Veliko trgovanje je započelo. Na kocki su rast i blagostanje. Kada EU spomene svoje zadrške u pogledu kemikalija, SAD će ograničiti izvoz plina koji bi Europi dobro došao. Automobili u zamjenu za hranu, kemikalije u zamjenu za plin, plin u zamjenu za usluge, podaci u zamjenu za telekomunikacijske proizvode … naredni mjeseci bit će napeti. Zahvaljujući objavi tajnih dokumenata, 800 milijuna ljudi, koje će TTIP pogoditi, sada bar sjede kao gledatelji u prvom redu.
Alexander Hagelüken i Alexander Mühlauer, Süddeutsche Zeitung
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više