Nastavak srbočetničke agresije putem ćiriličnog pisma

Ćirilica nema mjesta u hrvatskim školama

Rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras pokreće inicijativu i misli da bi učenje ćirilice trebalo vratiti u škole, kao što bi trebalo glagoljicu ponuditi kao izborni predmet. Rektor navodi da ćirilica pripada našoj povijesti, hrvatsko je pismo i rabila se stoljećima. Neosporno se trebamo složiti s gospodinom Borasom o ćirilici o kojoj on govori. Uz to, rektor Boras misli da bi se uvođenjem ćirilice u školske programe smanjile postojeće tenzije koje su prisutne u svim dijelovima društvenog života na ovim hrvatskim prostorima. Međutim, zbog mlađih naraštaja i onih koji ne poznaju dijelove stvarne hrvatske povijesti i razloga zbog kojih postoje velike nacionalne tenzije u Hrvatskoj, potrebno je podsjetiti da tenzije nisu nastale zbog ćirilice o kojoj dobronamjerno govori rektor Boras. Ovdje se radi o novosadsko-vukovarskoj ćirilici iz 1954. i 1991. godine. Uvođenje te ćirilice u školske programe, a posebno u Vukovaru, Škabrnji i ostalim mjestima gdje je ćirilica ostavila krvave tragove, pa ne bi smanjili već povećali postojeće tenzije.

Damir Boras

Nazočne tenzije potvrđuju da ćirilica u Hrvatskoj nije samo pismo, ćirilica simbolizira sva moguća stoljetna zla jedne politike koja je započela na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu 5. prosinca 1918. godine, pokoljem nad Hrvatima i trajala pune 22 godine, do 1941. easpadom Kraljevine Jugoslavije. Ta velikosrpska politika nastavljena je i tijekom Drugog svjetskog rata i 1945. uspjela stvoriti novu Titinu i Rankovićevu Jugoslaviju. Tada su se spojila dva bitna interesa. Velikosrpski generali reorganizacijom Jugoslavenske armije, 1. ožujka 1945., uspjeli su zavladati i tom drugom Jugoslavijom. Tu im je dobro došao Titin komunizam koji je egzistirao na principu demokratskog centralizma, a nije bio suprotan velikosrpskim interesima i zajedništvu jugoslavenskih naroda. Dakle, nastavljena je velikosrpska ideologija koja je bila i u Kraljevini Jugoslaviji, ali sada potpomognuta jugokomunističkim ideolozima, i trajala do 1990. godine.

Ta ćirilica simbolizira masovne zločine nad hrvatskim narodom, obespravljenost hrvatskog naroda po nacionalnom, kulturnom i ekonomskom pitanju i stoljetnoj pljački Hrvatske. Ta i takva ćirilica, odnosno njezini velikosrpski ideolozi i jugokomunisti koji su služili toj velikosrpskoj ideologiji cijelo stoljeće pisali su Hrvatima školske udžbenike povijest. Radi jasnoće, treba reći da i današnji školski udžbenici i povijest Hrvatima, napisani su pod patronatom velikosrpskog ideologa, Milanovićeva ministra obrazovanja Željka Jovanovića, mrzitelja svega što je hrvatsko i sve što je stvoreno u Domovinskom ratu. Taj velikosrpski ideolog, hrvatske udžbenike nosio je u Beograd srbočetničkom vojvodi na verifikaciju.

Ivan Runje