Ivan Đikić – novi pucanj u Hrvatsku!
U emisiji Hrvatska uživo govorilo se i o Barišićevu plagiranju. U studiju je znanstvenik Jarić. Pa gospodin Jarić kaže kako je Barišićevo plagiranje aktualno i u Engleskoj. Kaže kako je i jedan engleski medij o tome pisao. A urednik tog medija je, kaže gospodin Jarić četiri sata pred njim, na telefon provjeravao istinitost Barišićeva plagiranja. Pa zbog Barišićeva plagiranja, Hrvatsku napusti jedan od najvećih hrvatskih znanstvenika Ivan Đikić. Zbog toga hrvatski znanstvenici, oni Jovanovićevi nariču: kuku nama, što ćemo u Hrvatskoj? Nema tu znanosti ni morala. U Hrvatskoj u školi uče djecu plagiranju, odnosno prepisivanju. Što je za mene fantastična podvala.
Ja Barišićevu fusnotu stavljam uz Lekovićev atentat i uz onu ploču u Jasenovcu. Odnosno uz Hasanbegovićevu (ustašku) kapu. Novi ministar hrvatske kulture-desničar plagijator. Novi Hasanbegović. Neki novi pucanj u Hrvatsku. Pred glavnu, za Hrvate odlučujuću presudu u Haagu, umjesto branjenja „šestorke“, Hrvati o Barišićevoj fusnoti, kao o Lekovićvu atentatu. Gdje će jedan znanstvenik svjetskog glasa lobirati za Slobodana Praljka, kad on svojim ugledom mora braniti ugled svoje zemlje pozivanjem da se iz Vlade njegove zemlje odstrani ministar plagijator koji je desničar, doduše, bez ustaške kape. Nisu mu je pronašli u Povijesnom arhivu. A to pozivanje na ostavku zbog plagiranja je ideološki obojeno i diskriminacija.
Da bi se netko odazvao tom pozivu, taj mora poznavati proces doktorske disertacije, odnosno problem „autoplagiranje“. Kako običan čovjek u Hrvatskoj, kojega Ivan Đikić zove da digne glas protiv plagiranja može znati što je to plagiranje, kada se i znanstvenici oko toga spore? Vjerojatno doktor Đikić cilja na određene skupine. Vjerojatno cilja na sve ugrožene manjine u Hrvatskoj i na umirovljenike Silvana Hrelje, između ostalog. Pa ću opet o „studentsko trojki“ iz 1971. (Čičak, Budiša, Paradžik). Opet kažem da je Ante Paradžik raspoređen u HSP i tamo ubijen da bi se moglo reći kako je to „pucanj u Hrvatsku“. Opet kažem da je ad hoc Tribunal ICTY-ja u Haagu osnovan samo zbog Herceg-Bosne, te da bi Ivan Zvonimir Čičak mogao utjecati na konačnu presudu.
Koliko je puta rečeno da je u Haagu osuđeno najviše Srba? A koja je od tih presuda utjecala na kurs srpske politike? Niti jedna. Samo potvrda prvostupanjske Praljku, Prliću, Petkoviću, Čoriću, Stojiću i Pušiću može odrediti programirani kurs politike, kako Hrvatskoj, tako Srbiji i BiH. To, kao haaški insajder najbolje zna Iva Zvonimir Čičak. Ako je on znao kada je iz Haaga u Hrvatsku vladu stigla optužnica (zapečaćena) za Antu Gotovinu, i da zna da je Ivica Račan lagao kada je govorio da oni u Vladi tada nisu znali gdje je Ante Gotovina, koji se tada sa Čićkom družio; Čičak puno toga zna. On, kao haaški insajder zna kako se plela mreža oko UZP-a. On bi to morao reći u obrani Hrvatske u žalbenom postupku „šestorki“ u Den Haagu.
Jure Vukić, Tribanj
