Hrvatski Fokus
Aktualno

Je li Stier od nekoga dobio mig?

Tko je dopustio Gongovom Zeliću da nazoči saborskoj raspravi?

 
 
O fra Ivi koji je tijekom Domovinskog rata bio župnik u Kiseljaku kruže mnoge anegdote. Je li ga poslije mise pred crkvom sv. Ilije u Kiseljaku napala neka žena riječima da svi kradu te da i fratri kradu, nije negdje zapisano. Ali, kako je fra Ivo dobro poznavao svoj puk, vrlo je vjerojatno da je na napad neimenovanoj ženi njoj razumljivim jezikom odgovorio kratko i jasno.
Žena: I fratri kradu!
Fra Ivo: Od koga kradu?
Žena: Od Caritasa!
Fra Ivo: Tko to kaže?
Žena: Narod!
Fra Ivo: J…..ti narod!
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/05/www.crodnevnik.de_crodnevnik_wp-content_uploads_2016_07_Hrv-iselj-kongres-Sibenik-2.jpg
Davor Ivo Stier
 
Dok se Božo Petrov zlopatio trpeći nuždu u fotelji predsjedavajućeg Hrvatskog državnog sabora a njegovi sljedbenici te drugi zastupnici koji su, pozivajući se na “narod”, pokušavali ishoditi nepovjerenje ministru Zdravku Mariću i Vladi, trebalo je dotične zapitati na koji se narod pozivaju. I na nedavnoj sjednici saborskoga Odbora za ustav poslovnik i politički sustav, nazočni zastupnici su isticali svoj legitimitet koji su dobili od naroda. U  tomu ih je podupirao Dragan Zelić, predsjednik udruge GONG. Ravnopravno je sudjelovao u raspravi iako nije ni član odbora niti ga je na poziciju člana udruge izabrao narod.
 
Svakomu je poznato da “narod” kao izraz jedne volje, jednakih osjećaja koji utjelovljuje povijest, moral ne postoji. Postoje državljani koji imaju različitie ideje. Postoji demokratski režim koji određuje da će vladati oni s kojima se slaže većina državljana. Većina se često ne dobiva tek običnim zbrajanjem pojedinih glasačkih listića nego po nekoj prihvaćenoj metodi koja se voljom većine može mijenjati.
 
U Hrvatskoj se primjenjuje D’Hondtova metoda raspodjele glasova. Podjelom Hrvatske na 12 izbornih jedinica neke stranke uspijevaju postati parlamentarne (npr. IDS) kojima to ne bi uspjelo da je cijela Hrvatska jedna izborna jedinica a ustavnim odredbama, u Hrvatski državni sabor uspijevaju ući zastupnici s vrlo oskudnim brojem glasova (zastupnici narodnih manjine I Branimir Bunjac) dok ustavnom odredbom o državljanima koji pripadaju 11-oj izbornoj jedinici (iseljenici i “gastarbeiteri”) ni desetorostruko veći broj glasova ne bi omogućio više od 3 zastupnika. Zadnji veliki udarac toj izbornoj jedinici zadala je SDP-ova koalicija Zakonom o prebivalištu.
 
Izabrani zastupnici u Hrvatskom državnom saboru zastupaju hrvatske državljane. Postoji međutim u državi bezbroj “posrednih tijela”, od gospodarstva do oružanih snaga, od profesionalnih društava, udruga itd. U većini slučajeva u njima djeluju ljudi koje nije izabrao narod nego su u ta tijela ušli na temelju natječaja. Čak i ministri mogu biti izabrani zbog svoje stručnosti iako nisu bili na izbornim listama. Nitko od onih koji se pozivaju na narod te izjavljuju da ne prihvaćaju sud onih koji su utjecajna mjesta dobili na temelju kvalifikacija, ne bi odbili liječnika jer ga nije izabrao narod pa ni liječnika koji ima drukčija politička uvjerenja. Ni partizani nisu ubili oca Davora Perinovića, bivšeg predsjednika Hrvatske demogratske zajednice u Bosni i Hercegovini koji je bio liječnik u ustaškoj bolnici u Bjelovaru Tito je kiparu Antunu Augustinčiću dao da izradi njegov kip koji je, prema ocjeni umjetnika, njegovo remek djelo. Titi nije smetalo to što je  Augustinčić prethodno napravio najbolje poprsje dr. Ante Pavelića, poglavnika Nezavisne Države Hrvatske (to se poprsje negdje izgubilo dok se izlagalo po svijetu u Europi i u nekim državama Latinske Amerike).
 
Budući da u naciji postoje različite ideje i osjećaji, izabrani zastupnici, njihove stranke i strančice koji svoj legitimitet temelje na izborima, svoj autoritet stvarno temelje tek na određenom postotku birača. Koliko god malen bio taj postotak, oni ga svesrdno nazivaju narodom iako su svjesni da cijeli narod,cijela nacija ne misli i ne želi sve ono što pojedini zastupnici i njihove stranke  žele.
 
Male parlamentarne stranke uobičajeno rado ističu dostojanstvo i preuveličavaju ulogu Sabora. Još se nađe ponetko tko ponavlja kako je samo Bog iznad Sabora iako bi svaki zastupnik morao saznati da je Hrvatska u Europskoj uniji te da je Vlada ta koja igra daleko važniju ulogu od Sabora kojemu se na usvajanje dostavaljaju directive EU-a. Hrvatski državni sabor bi Vladi trebao davati obvezujuća mišljenja ali, kako mogu posvjedočiti djelatnici stručnih službi Sabora, sve što stiže iz Bruxellesa u Hrvatski državni sabor, usvaja se iako to većina zastupnika nije ne pogledala.
 
Glavni teret i odgovornost je na Vladi. A zadaća oporbe je primati plaću i pripremati se za sljedeće izbore bez ikakve druge odgovornosti. Za 30 milijuna eura gubitka na arbitraži u sporu INA-MOL, nikakvu odogovornost ne osjećaju ni Božo Petrov & Co., a ni SDP i njegova družina. Ne čuje se ni glas naroda kojemu će taj gubitak pasti na leđa. Tomislavu Karamarku, koji je zagovarao dogovor umjesto arbitraže, umjesto isprike namijenjena je  stigma najnepopularnije osobe. Pored Vlade veliki teret i odgovornost nose i ozbiljne parlamentarne stranke. Unutar velikih stranaka sukobljavaju se različite ideje i interesi. Lideri ozbiljnih, odgovornih stranaka imaju posla ne samo s racionalnim pripadnicima svojih stranaka nego također s utjecajnim članovima koji postavalju neprihvatljive uvjete, koji ne shvaćaju da je u interesu nacije nužno ulaziti u kompromise i u neprincipijelne koalicije. Uostalom, po definiciji, sve su koalicije neprincipijelne. 
 
Predsjednik Vlade mora računati da su, ne samo ministri, nego i drugi utjecajni članovi Vlade, izloženi različtim utjecajima te da često u najboljoj namjeri, stvarno povuku krvi potez. Ne sumnjajući u dobronamjernost Davora Ive Stiera, neki ljudi se naglas pitaju što mu bi kad je u predvečerje lokalnih izbora ispalio izjavu da je on bio za prijevremene izbore jer da bi to bilo najpoštenije. Je li možda od nekoga dobio mig da će premijeru Andreju Plenkoviću, slično kao Karamarku, u zadnji trenutak neki iz stranke, na koje računa, okrenuti leđa? Predsjednik Vlade, ma tko bio, mora imati na umu hrvatsku političku kulturu te neke naše narodne osobitosti. Neke paradigme, proizvedene u inozemstvu ili u domaćoj radinosti, koje naoko lijepo zvuče i koje bi mogle biti rješenje problema, u hrvatskom političkom narodu, ne daju željene rezultate.
 
Od nekoliko visokoobrazovanih i bez sumnje dobronamjernih Hrvata, čuo sam ovih dana, da bi HDZ trebao statutom dopustiti frakcije. Dr. Miroslav Tuđman je s time izašao u javnost držeći da bi to predsjednik Franjo Tuđman dopustio. Vidjeli smo međutim u slučaju Hrvatskog bloka, da bi frakcije brzo rastočile stranku. Kad je naime SDP-ova koalicija, odmah po dolasku na vlast, predložila promjenu imena Hrvatskoga državnog sabora, HDZ je napustio sabornicu s ciljem rušenja kvoruma te time onemogućavanje izglasavanja SDP-ova prijedloga izmjene Ustava. Međutim, zagriženi zastupnici  Hrvatskog bloka i HSP-a, ostali su u sabornici. Glasovali su protiv izmjene Ustava ali je nisu spriječili nego SDP-u osigurali potrebni kvorum.
 
Slučaj zastupnika Tomislava Sauche pak otkriva kako se i velike stranke prevare u svojim procjenama. SDP je, u nastojanju da predmijevani grijesi Tomislava Sauche ne padnu na SDP, svog zastupnika Sauchu izbacio iz stranke. U SDP-u su vrlo vjerojatno imali na umu da bi im Saucha mogao postati golemim teretom kao što je na HDZ postavljen Ivo Sanader. Međutim, neočekivano, Saucha je šutnut  iz stranke, uzvratio udarac. Plenković nije morao ulagati nikakav napor da bi dobio njegov glas povjerenja ministru Zdravku Mariću.
 
A Tomislav Karamarko, čini mi se, nije vidio da su u MOSTU neki novi katolici koji ne mare za negdašnje cijenjene osobine katolika kao što je poniznost, popustljivost i tima slične osobitosti nekdašnjih hrvatskih katolika. Pristao je da premijerom bude osoba uvezena iz Kanade koja nije bila ni član HDZ-a. Nije se natjecao ni za funkciju predsjednika države. Čak je pristao otići s mjesta predsjednika stranke. Očekivao je vjerojatno da će to Mostovi katolici cijeniti. Nije bio svjestan da su stare uzrečice zamijenjene novima. Umjesto “Pametniji popuđtak”, vrijedi nova uzrečica “Nisi budala da popuštaš!” Umjesto “Umiljato janje dvije majke sisa!”, uvedena je uzrečica “Bezobrazno sisa četiri!”.
 
Ni Davor Bernardić, aktualni lider SDP-a, nije svjestan da u njegoj stranci ne drže do njegovih tradicionalnih vrijednosti. Ismijali su ga kad je otvorio dušu pa spomenuo kako se od njega oprostio otac odlazeći u obranu Hrvatske. Od njega njegovi koji s njim ne dijele iste vrijednosti, žele lidera koji će biti agresivna, bezobzirna svađalačka osoba, poput nekih poznatih zastupnika SDP-a. Od njega se očekuje bahatost, vulgarnost, i tim slične “vrline”. Tjera ga se da bude dručijim od onoga što stvarno jest. Jer on nije odgojen i obrazovanjem sposoban ponašati se poput npr. Marasa, Stazića, Pernara i njima sličnih, prije ili kasnije izgubit će mjesto lidera društva kojemu stvarno ne pripada.
 
Što će biti od Petrova, sada je teško prognozirati. Vidljivo je da ga muči statusna tjeskoba. Kako više nije predsjednik Sabora, nema zapreke da mu ubrzo izrade portret i postave pored drugih bivših predsjednika Sabora. Time bi mu se barem malo olakšalo preživljavanje statusne tjeskobe.
I na kraju, vrlo je vjerojatno da će se nastaviti razdiranje hrvatskog naroda i svojatanje legimiteta na temelju dobivenih glasova primjenom D’Hondtove sustava raspodjele glasova, odredbi Ustava i drugih zakona usvojenim iznudom blefomima te u konačnici čak i namještenim rezultatima izbora.
 

Branko Barbić

Povezani članci

Viktor Orbán: Ne dolazite u Mađarsku!

HF

Hajdemo vatreni!

HF

Zbijmo redove

HF

Ne zaboravorimo Franciškovićevo zatvaranje

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...