Protuhrvatski intervjui naše Zrinke

Kako je David McAllister razoružao perjanicu zloglasne Stojedinice

Zrinka Vrabec Mojzeš je mustra svoje vrste. Ma kakva mustra, ona je neviđeno zlo. U rangu s veleizdajnikom Mesićem. Samo na drukčiji, novinarski način. Nakon što su opelješili Radio 101 i razasuli se po drugim medijskim zapećcima, a ponajviše u tzv. civilnim i nevladinim udrugama, Zrinka se u zadnje vrijeme skrasila u postpukanićevskom reketarskom Nacionalu u kojem je ne samo zbog reketarenja i glavu izgubio. Piše Zrinka u Nacionalu, ali ponajviše postavlja pitanja strancima u Hrvatskoj ili onima koji nakratko u Hrvatsku dolete.

A kako to Zrinka radi. Prozirno i protuhrvatski. Riječ „protuhrvatski“ nije odraz neke mržnje, nego odraz činjenica. No, najbolje da sami uvidite na primjeru kako to Zrinka „radi“. A radi jako dobro. Dakako, protuhrvatski. U razgovoru s njemačkim Škotom, Davidom McAllisterom, predsjednikom Odbora za vanjsku politiku Europskoga parlamenta zaduženom za "Izvješće za Srbiju", započinje Zrinka s pitanjem: „Otkad je Plenković postao premijer, mnogi su se razočarali jer su očekivali više od njega. Prije svega da bude odlučniji prema radikalnoj desnici u vlastitoj stranci?“. Na ovo preglupo i prenaivno pitanje uljudini rođeni Berlinčanin odgovara:

„Ne mogu komentirati unutarnju politiku u Hrvatskoj ili ono što se događa unutar HDZ-a. No znam da imam puno prijatelja među članovima HDZ-a u EU parlamentu. Vaš premijer Plenković je sjajan čovjek, on je moj dobar kolega i prijatelj. Želim mu svaki uspjeh! Bio je odličan zastupnik u EU parlamentu i doista sam uživao susretati se s njime na summitima Europske unije. Mislim da je uspješno riješio parlamentarnu krizu u Hrvatskoj. Nadam se da ćemo sada imati jaku i stabilnu vladu u Zagrebu. Izuzetno cijenim Andrejev rad. Nikada ne ćete čuti jednu lošu riječ od mene o Andreju Plenkoviću.“ I kad čovjek pomisli da ju je McAllister razoružao, ponizio i osramotio, ona ne posustaje s glupim pitanjima: „Kako ocjenjujete rad hrvatskih zastupnika u EU parlamentu, od kojih su neki i članovi Europske pučke stranke, kojoj i sami pripadate, a neki su članovi i Odbora za vanjsku politiku?“, pita Zrinka, a sugovornik odgovara:  

„Hrvatski zastupnici odlično rade svoj posao u Parlamentu. Smatram da su srčani, oboružani znanjem i predani prevladavaju različitih izazova s kojima se zajednički suočavamo. Osobito Dubravka Šuica i Željana Zovko, s kojima usko surađujem u Odboru za vanjske poslove. One su vrlo vidljive članice, koje suštinski doprinose našim raspravama o različitim pitanjima. Tu su još i Ivana Maletić, Ivica Tolić. I oni su izuzetno aktivni, dapače, dijelimo isti kat u Parlamentu u Bruxellesu.“

No, ide naša Zrinka, ponos i dika Hrvata, te postavi još jedno glupo i protuhrvatsko pitanje: „Znate li da u Hrvatskoj stoje ploče s fašističkim pozdravom odmah do ustaškog logora smrti Jasenovca, premijer Plenković nije dao ukloniti? Je li nešto takvo zamislivo u Njemačkoj?“, na što McAllister odgovara: „Nisam upoznat s tom situacijom u Hrvatskoj. Vjerujem da vam je poznato da ja kao Nijemac o tome imam vrlo jasne stavove. No ovdje nisam u poziciji da sudim. Siguran sam da će odgovorni političari u Hrvatskoj pronaći dostojno rješenje za taj slučaj. Iz svog iskustva znam da je Andrej Plenković vrlo predan europskim vrijednostima, a kao diplomat svjestan je koliko je važno koncentrirati se na politiku regionalne suradnje i pomirenja. Ustrajem na mišljenju da velika većina članova Hrvatske demokratske zajednice potpisuje umjerene konzervativne principe. No svako izražavanje simpatija za nacističku ideologiju mora biti nezamislivo ne samo u Njemačkoj, već i diljem Europe.“

U nastavku razgovora s njemačkim diplomatom nakratko se Zrinka prebacuje na hrvatske sjeverne susjede, ali i dalje samo misli na domoljubne Hrvate. Pita Zrinka: „Zabrinjavaju li vas konzervativne i radikalno desne stranke koje jačaju osobito u novim članicama EU-a? Koliko znam, Viktor Orban je također član Europske pučke stranke. I u HDZ-u postoje neke takve frakcije. Je li to politika koju vodi Europska pučka stranka?“, McAllister odgovara: „EPP ima širok raspon različitih članica. Mi u njemačkom CDU-u ponosni smo što imamo tri različita korijena – demokršćansko- socijalno-konzervativni, liberalni i konzervativni. Tako je sastavljeno i mnogo naših sestrinskih stranaka. Ja i na HDZ gledam kao na stranku koja okuplja širok spektar političkih pogleda. Naravno da ima i svoje konzervativno krilo. Priznajem da je ton političke debate južno od Alpa uvijek nešto drugačiji od onog u sjevernoj Europi, ali nemam dojam da možete uspoređivati situaciju u Hrvatskoj s onom u Mađarskoj.“

No, kako se moglo i pretpostaviti, odmaha se Zrinka vraća na „domaći teren“. Kreće u obračun s njoj, nakon hrvatske države, najmrskijoj Crkvi u Hrvata. „Bivši hrvatski ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier, koji je dao ostavku, također pripada tom neokonzervativnom krugu političara koji su izuzetno bliski Katoličkoj Crkvi. Je li vas iznenadila njegova ostavka?“, pita ona. Nakon pristojnoga odgovora sugovornika odlazi malo do Ukrajine kako bi se dodvorila Rusiji, kolijevci boljševizma, Komunističke internacionale i gulaga, te priupita: „Je li Plenković pogriješio kada je otišao u Ukrajinu, budući da dio javnosti u Hrvatskoj smatra da se sada Rusija osvećuje Hrvatskoj kroz slučaj Agrokor?“ Ona zna da je Plenković „pogriješio“, još samo da to inozemni diplomat potvrdi. Ali i ovaj puta McAllister hvali Plenkovića bez obzira što ona o njemu mislila:  

„Andrej Plenković je premijer ponosne i nezavisne europske nacije. Nije u interesu ni Hrvatske niti EU-a da se savija pod pritiskom Rusije. Kao šef Izaslanstva za Ukrajinu trudio se biti izuzetno aktivan u Europskom parlamentu. Sjećam se da je često putovao u Kijev i dovodio ukrajinske političare u EU parlament. Bio je doista predan u toj svojoj misiji. Ukrajina je nezavisna i slobodna zemlja, a premijer bilo koje europske zemlje može posjetiti koga god hoće i pričati što želi. U svjetlu ruske aneksije Krima, EU vjeruje da je važno pružiti snažnu diplomatsku i ekonomsku podršku demokratski izabranoj vladi predsjednika Porošenka u Kijevu. Plenkovićev posjet Kijevu bio je važan doprinos zajedničkoj europskoj politici. Mi nećemo prihvatiti ruski pritisak na bilo koga.“

Nakon ovoga odgovora McAllistera, bilo bi poželjno od Zrinke da se ispriča i kaže: Oprostite!, ali ona i dalje skojevski nasrće na njega. Sada pokušava oblatiti Hrvatsku zbog Srbije te postavlja pitanje: „Hrvatska je Srbiji u jednom trenutku blokirala otvaranje Poglavlja 26, zbog statusa hrvatske manjine. Čini se da je u odluci da se odblokira proces veliku ulogu odigrala Angela Merkel, koja je izvršila pritisak na tadašnjeg hrvatskog ministra vanjskih poslova. Kakav je bio stav EU parlamenta prema tom postupku Hrvatske?“

„Hrvatska će igrati ključnu ulogu u pristupnom procesu Srbije Europskoj uniji, a vlada u Zagrebu je u više situacija pokazala da je spremna pregovarati u dobroj vjeri. Bilo je toliko rasprava o tome kako je Ljubljana blokirala Zagreb zbog neriješenih pitanja granica… Što se tiče Angele Merkel, kancelarka nikada ne bi vršila pritisak na nekog ministra, ali je možda njemačka vlada imala neke vrlo uvjerljive argumente. Sjećam se, bilo je to u mandatu ministra Mire Kovača, kojeg osobno poznajem. On je odličan diplomat i govori sjajan njemački. Hrvatska je uz određene amandmane odustala od blokade, a ja mislim da je Hrvatska bila uvijek vrlo uspješna u zaštiti svojih interesa, kada je u pitanju Srbija“, odgovorio je McAllister.

Kako je Srbija – dakako zbog Jugoslavije – predraga našoj Zrinki, ona nastavlja sa sotoniziranjem svih onih koji su se usprotivili njezinoj supremaciji tijekom obiju Jugoslavija. Sada je svoje otrovne strjelice uputila prema Kosovu i Albancima: „U tome bi mogli biti problem i rezultati parlamentarnih izbora na Kosovu, budući da relativnog pobjednika izbora Ramusha Haradinaja u Srbiji smatraju ratnim zločincem i traže njegovo izručenje?“, brine se Zrinka za „srpsko Kosovo i Metohiju“. I ovaj puta McAllister, njemački diplomat škotskih gena, nije podržao Zrinku te joj je odgovorio:  „Nije na meni, kao ni na EU-u, da komentiramo rezultate izbora na Kosovu, budući da Europska unija uvijek poštuje svaki rezultat demokratski provedenih izbora.“ I, stoga, nakon samo ovoga jednoga sramnog intervjua Zrinka bi se morala duboko zakopati i čekati vrijeme izlaska na sunce jednoga 2. veljače. Poput legendarnoga svisca. 

Zrinko Horvat