Ekopopulisti se izdašno financiraju

Partija s oko jedan posto potpore vodi najvažniju i najdalekosežniju reformu!

Svaka ljudska djelatnost je u funkciji društveno-humanističkih ciljeva. Koje određuje politika. Politika je kreirala sustav dubinskog klijentalizma. Ekologisti su najčešće u funkciji nečijih ciljeva. Sve to utječe na društvenu klimu. Jedan agronom, i kao kameralist pruskog cara, napisao je 1777. (nije grješka). “Tehnologija je sveobuhvatna znanost o povezanosti društva, gospodarstva i tehnike.”

Suvremenim čitanjem te genijalne definicije tehnologije, pred koju godinu, proizašla je uvodna rečenica. Svaka ljudska djelatnost, poput medicine, tehnike, u koju se ubraja i sveprisutna digitalizacija ili obrazovanje (akcija), mora se preispitati s motrišta društveno (npr. gospodarstvenost) humanističkih (utjecaj na digitalnu demenciju svih korisnika ili zaštita okoliša) ciljeva (reakcija). U ljudskom djelovanju nema bijeloga i crnog. Oni koji obavljaju i promiču neku djelatnost smiju navoditi njezine prednosti. Poželjno i ukazati na nedostatke. Temeljni zadatak onih koji proučavaju pojedino rješenje je ustanoviti koje neželjene posljedice na društvo, čovjeka i okoliš ima to rješenje. Prednosti i nedostatci moraju se formulirati i ponuditi na donošenje optimalne odluke politici. Pritom treba biti svjestan, ni jedno rješenje ne može biti provedeno u praksi bez političke odluke. Istodobno, predlagatelji pojedinih rješenja, stručnjaci, ne moraju biti ujedno i dobri političari. Posebno je opasan stav nekih obnašatelja političkih funkcija: “Nisam politički angažiran” ili “Politika nije u mojoj butigi.”

Važan element procjene društveno-humanističkih ciljeva svake djelatnosti je utjecaj predloženog rješenja na zdravlje živih bića i okoliš. Osamdesetih godina razvijen je koncept vrednovanja tehnike (e. Assessment of Technology, nj. Bewertung der Technik), u kojem se navode kriteriji procjene tehničkih rješenja. Gotovo četiri desetljeća kasnije, koncept je još uvijek slabo poznat u hrvatskoj javnosti iz jednostavnog razloga. Oni koji procjenjuju društveno-humanističke ciljeve, preslabo poznaju tehniku. Koja se nedovoljno uči u školi, a još manje tijekom visokoškolskog obrazovanja. A tehničari su slabo upoznati s društveno-humanističkim posljedicama svog djelovanja…

Inače, jedan od razloga zaostajanja razvoja Hrvatske je i djelovanje “zapjenjenih ekopopulista”, izdašno financiranih u zemlji i iz svijeta. O tome postoji i knjiga, zbirka tekstova “Tehnika, zaštita okoliša i zdravlja” (2008.). Napad na plastične vrećice, koji je u funkciji kapitala, nije najveći problem, jer ih ima u otpadu manje od 0,5 %. Ali se u zagrebačkom otpadu pojavljuje 5,5 % plastičnih pelena. Zbog sve starije populacije i prisutnih lijekova, vrlo opasan otpad. O njemu ni riječi. Česta je tema pitanje golf-igrališta. Prema podatcima jednog istraživanja, referiranih na Lošinjskim bioetičkim danima 2017., gotova sva golf-igrališta su u velikom gubitcima. Dakle ne zadovoljavaju društvene kriterije. LNG terminal je ponovno vruća tema. Prema saznanjima, koja su mi dostupna od provjerenih stručnjaka, vjerojatno je bolje rješenje stacionarni terminal.

Ono što obeshrabruje nove generacije je tzv. dubinski klijentelizam. Nekada se znalo u koju partiju. Danas, ne znaš koja je novopartija ili stranka rješenje tvog zapošljavanja. Jedna stranka s oko 1 % potpore vodi najvažniju i najdalekosežniju reformu.

Svaka djelatnost je u funkciji društveno-humanističkih ciljeva koje određuje politika. Prihvati li hrvatska politiku mišljenja uglednih kvotara (izraz Slavena Letice) o opravdanosti prihvaćanja obrazovne reforme u ponuđenom obliku, za razvoj Hrvatske bit će to najpogubnija reforma ikada. Izdvojit će sposobne za odlazak u svijet, kako znanstvenike, tako i kvalificirane radnike. Hrvatskoj, sve siromašnijoj stanovništvom, što preostane.

Dr. sc. Igor Čatić, profesor emeritus, umirovljeni profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, Glas Slavonije