Hrvatsko pravosuđe brani agresore

Gotovo potajice DORH je podignuo optužnicu, kao da ju je pisao vojni tužitelj bivše JNA

Pred zagrebačkim Županijskim sudom na šest godina zatvora osuđen je Dane Lukajić, nekadašnji šef "bezbednosti" u srpskom koncentracijskom logoru Manjača. Proglašen je krivim za sudjelovanje u mučenju petorice zatočenih ratnih zarobljenika. Optužba je banalna u odnosu na njegovu poziciju u hijerarhiji logora. U skladu s time i kazna je banalna. Kao da se ispričava, sudac Dražen Kevrić je u javnom obrazloženju presude naglasio kako DORH Lukajiću i nije stavljao na teret organizaciju logora, već samo "konkretne događaje u odnosu na pet zarobljenika".

Ovim je procesom hrvatsko pravosuđe zatvorilo krug otklanjanja kaznene odgovornosti obavještajnih struktura JNA, kolokvijalno poznatijih kao KOS, za najveći dio najtežih ratnih zločina počinjenih u srpskim osvajanjima u Hrvatskoj i BiH – u likvidacijama ratnih zarobljenika, u zločinima nad ratnim zarobljenicima i civilima u logorima, a u sklopu politike etničkog čišćenja i ostvarenja projekta velike Srbije.

Bijeg od KOS-a

Manipulativni krug skidanja odgovornosti s KOS-a započeo je kroz suđenje Slobodanu Miloševiću pred Haaškim sudom, u kojem se šef KOS-a, general Aleksandar Aca Vasiljević, prometnuo iz jednog od glavnih likova u Miloševićevoj optužnici za zločine u Hrvatskoj u tužiteljeva krunskog svjedoka na suđenju.

Nastavljena je pred beogradskim sudom za ratne zločine, kroz postupke za likvidaciju ratnih zarobljenika, ranjenika i civila iz vukovarske bolnice na Ovčari, kada je odgovornost skrenuta sa samog vrha i terenske hijerarhije KOS-a na pripadnike teritorijalne obrane i tzv. šešeljevaca. Potom je isti obrazac prenesen na Haaški sud kroz procese tzv. vukovarskoj trojci: Radiću, Šljivančaninu i Mrkšiću, što je rezultiralo sramotnim presudama dvojici KOS-ovih oficira – oslobađajućom presudom Miroslavu Radiću i sramotnom presudom i kaznom Veselinu Šljivančaninu.

Cijelo im je vrijeme u ovom procesu sustavnog prikrivanja uloge KOS-a u najtežim zločinima u ratu protiv Hrvatske i BiH asistirao hrvatski DORH (ali ne samo DORH): previđajući ulogu JNA i osobito KOS-a, kako u istragama, tako i u optužnicama, kao i sklapanjem po Hrvatsku štetnih dogovora i sporazuma sa srbijanskim tužiteljstvom. Poput onog kojim se DORH odrekao nadležnosti za zločine počinjene u srpskim logorima na teritoriju Srbije. A Srbija se, u maniri SFRJ i JNA, prethodno proglasila nadležnom za sve ratne zločine na teritoriju bivše Jugoslavije. Što je službena Hrvatska primijetila desetak godina kasnije.

Ne samo beogradske, već i haaške i hrvatske optužnice, počele su izgledati kao da ih je pisao vojni tužitelj bivše JNA. I DORH je u svojim optužnicama Domovinski rat počeo tretirati kao građanski rat. A onda se gotovo stidljivo prošlog ljeta pojavila vijest da je na putu iz Banje Luke na komemoraciju u Jadovnu, pri prelasku hrvatske granice, uhićen bivši šef sigurnosti u bivšem srpskom logoru Manjača. Tada sam u svojoj kolumni u Slobodnoj Dalmaciji napisala: "Od svih dosad uhićenih srpskih osumnjičenika za ratne zločine, pukovnik Dane Lukajić je najdragocjeniji 'ulov'. On je karika na kojoj se može rastvoriti cijeli sustav zločina ugrađenih u projekt stvaranja velike Srbije i ključna uloga KOS-a u njihovu planiranju, organizaciji, provedbi i prikrivanju." Zašto? Pa na temelju dokumenata koji govore da je šef KOS-a, general Vasiljević izdao naređenje o osnivanju logora, da su oficiri bezbjednosti imali glavnu ulogu u upravljanju njima, na temelju onoga što se o tome moglo čuti pred Haaškim sudom, pred hrvatskim sudovima…

Na temelju stravičnih zločina počinjenih u Manjači, tortura izabranih "neprijatelja naroda", koje su uključivale i najteža fizička zlostavljanja i silovanja, koje su bile usmjerene k fizičkoj i psihičkoj destrukciji izabranih zatočenika, tristotinjak zatočenika Manjače se još uvijek vode kao nestali… I na temelju uloge pukovnika Lukajića u hijerarhiji KOS-a: od djelovanja u zagrebačkoj armijskoj oblasti 1991., kada je KOS bio nositelj specijalnog rata protiv Hrvatske, terorističkih djelovanja (Labrador) i propagandnog rata (Opera) do šefa bezbjednosti logora Manjače. Pa ako hoćete i do recentnog djelovanja pukovnika Lukajića, koji je posljednjih godina iz Banje Luke bio vrlo aktivni promotor teza o fašizaciji Hrvatske, istih onih koje su promicali "Operom" 1991. i 1992. godine. I što se dogodilo? Zapravo ništa. Pukovnik Lukajić očito je slučajno uhićen na temelju kaznene prijave koja nije mogla biti ignorirana. Potom je zavladala nadrealna institucionalna i medijska šutnja.

Gotovo potajice DORH je podignuo optužnicu, kao da ju je pisao vojni tužitelj bivše JNA, koja odgovornost pukovnika Lukajića svodi na "postupanje u odnosu na petoricu zatočenika". Zarobljenih pripadnika HOS-a. Gotovo nevidljivo održano je suđenje. Za hrvatske medije to uopće nije bila tema. Bude li išlo sve po planu u žalbenom postupku, već za godinu ili dvije pukovnik Lukajić ponovno će moći Hrvatskoj držati lekcije o fašizaciji i probuđenoj ustaškoj guji. A predstavnici hrvatske državne vlasti i dalje će prigodno odavati počast ubijenima, davati prazna obećanja i liti lažne suze.

Višnja Starešina, https://www.slobodnadalmacija.hr/misljenja/vijesti-i-konteksti/clanak/id/602009/proces-pukovniku-lukajicu–tko-je-pisao-optuznicu