Srpski secesionizam i hrvatska obrana BiH, obranjene u vjerskom beha ratu za teritorij, opravdani su odgovori na bošnjački unitarizam, centralizam, islamizam…
Uistinu, Bošnjaci su sve odlučniji u ostvarenju cilja zacrtanog u vjerskom beha sukobu za teritorij, mi ili oni. Čak niti dva i pol desetljeća nametnutog i nepravednog mira, a ipak nekakvoga mira, nikako nije bilo dovoljno vremena da se Bošnjaci deradikaliziraju, što je preduvjet da rat u, danas zbirnom beha entitetu prestane, bez čega nema nikakvih temelja na kojima bi se mogla početi graditi zajednička, a još manje cjelovita i održiva u Daytonu derepublikanizirana, dvoentitetizirana tronacionalna Bosna i Hercegovina.
Iako je ratna dioba Bosne i Hercegovine sukobom triju nacionalnih vojnih strana, srpske vojske, muslimanske armije i hrvatskih branitelja, potvrđena, čak i nepravedno priznata i legalizirana priznanjem Republike srpske i Federacije BiH, sve to ozakonjeno oduzimanjem atributa republika Bosni i Hercegovini, i opet sve to Muslimani priznali i potpisali, Bošnjaci opet sve to sada ne priznaju i ne prihvaćaju i nastavljaju krvavi i rušilački rat za osvajanje u komadu cijele daytonske Bosne i Hercegovine. U mnogim dimenzijama su u daytonskom (ne)miru agresivniji, brutalniji i ratoborniji negoli u vrijeme vjerskog fizičkog sukoba, zbog činjenice da su u mnogim svojim ratnim potezima ohrabrivani i poticani, ne samo šutnjom nego čak i pristranom politikom dijela svjetske zajednice sasvim otvoreno podupirani i potpomagani u tom osvajačkom naumu. Posljedice te agresije vidljive su u nasilno osvojenoj hrvatskoj zemlji u Travniku i gradnje džamije na istoj. Ne gradnje bilo čega već džamije kako bi se okupirani hrvatski narod što više ponizio, obeshrabrio i prestrašio te u strahu iselio iz svoje trinaest stoljeća stare domovine Bosne i Hercegovine.
Nije kraj bošnjačkog osvajanja hrvatske zemlje samo dio na kojem je izgrađena “inat” džamija. Hrvatskom narodu otet je njegov komad bosanskohercegovačke zemlje i u Sarajevu, dio koji mu pripada u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. Nije bošnjačka otimačina u beha Predsjedništvu samo mjesta hrvatskog člana, glavna i najteža bošnjačka okupacija je baš taj komad hrvatske zemlje koja mu pripada kroz legalno i legitimno predstavljanje u toj instituciji. Otet im je komad zemlje koja im pripada u instituciji beha Predsjedništva. Otimač i okupator tog, za svaki narod svetog tla, pripadnik je okupatorske muslimanske armije, jednak turskom sultanu Erdoganu koji osvojenu crkvu Svete Sofije pretvara u džamiju. On se u osvajačkom pohodu ne zaustavlja, i svakodnevno prijeti novim ratom, ili nastavkom nikad zaustavljenog vjerskog beha sukoba, kojeg nastoji proširiti i izvan granica u kojima se proglašava sultanom.
Spirala strašnog zla koju je pokrenuo kao ratnik vjerske muslimanske armije se neometano, uz financijsku i političku pomoć islamskih zemalja, širi, zagrijava i ubrzava do točke eksplozije, kojoj se očito raduje, budući da se samo ratom i ratnim zločinima u mjeri da ne zna koliko je poubijao na suprotnoj strani, dokazuje svojim muslimanskim i bošnjačkim poslodavcima.
Iz ratnog ekstremizma Željko Komšić ne samo da ne želi izaći, on to i ne smije, jer još nije dovršio zadaću što mu je zadala dinastija Izetbegović i financijaši iz isilovsko islamskih zemalja.
Stoga, gdje god danas vidi i komadić zemlje na kojoj žive nebošnjaci, poglavito kao najnezaštićeniji i najveća žrtva njegova radikalizma Hrvati, usmjeruje se u njeno osvajanje, koje je moguće jedino progonom etničkog čišćenja u čemu ima ogromno iskustvo.
I zato poput svakog okupatora tuđe zemlje i muslimanski najveći ratnik Komšić prijeti osvajanjem i tih mali slobodnih komadića hrvatske zemlje. U zanosu apsolutnog vlasnika sve bosansko hercegovačke zemlje, što je rijetkost tolike bahatosti okupatora i osvajača Komšić poručuje onim Hrvatima i nebošnjacima koji su ostali, i u stanju ropstva, na svojoj zemlji “Neću dozvoliti da mi se otima komad zemlje, ali ako me satjeraju uza zid…”.
Jadniče jadni, pa tko ti pripisa bosansko hercegovačku zemlju u vlasništvo jedan kroz jedan? Je li ti to turski pašaluk, ago, ponašaš se kao pas kada zapišava svoj teritorij i misliš da je sve tvoje kuda si prošao sa svojim ratnim zločincima, pripadnicima muslimanske armije, vehabijama i mudžahedinima.
Ono što tu okupaciju čini još brutalnijom a hrvatski narod ropskijim je šutnja svjetske zajednice na te ratne poklike vojnika vjerske muslimanske armije. Zaboravlja taj muslimanski ratnik koliko je beha zemlje unio u daytonske pregovore, čak i sa onim osvojenim hrvatskim dijelom. I onim na kojem je izgradio džamiju u Travniku.
Nije li to bilo nekih 23 posto, i nikako cijela Bosna i Hercegovina koju taj nekažnjeni i ratni i poratni zločinac prisvaja, i neda nikome da je dira i otima. Vojnik muslimanske armije nakon što je u ratu oteo velik komad hrvatske zemlje, u poraću komad hrvatske zemlje u beha Predsjedništvu kaže “Ja ne želim nikoga da diram, napadam i nikome ništa da otimam. Ali neću dozvoliti da se meni otima komad zemlje. To ne može ni po koju cijenu. Sve ću učiniti da ne dođe do toga da se mora braniti kako se branilo 90-ih godina.”
Uviđa muslimansko-bošnjački osvajač da dolazi vrijeme povratka otetog, i da Bosna i Hercegovina nikad nije bila muslimanska niti može biti, ni pored takvih osvajači koji bi oteto i osvojeno uknjižili u svoje vlasništvo. Niti tebe sluge, niti tvojih bošnjačkih poslodavaca ne će se pitati čija je Bosna i Hercegovina, i koliki je komad nekog njenog naroda. U Daytonskim pregovorima je upisano koliki je komad beha zemlje koja vojska, armija i branitelji unijeli prilikom diobe i uknjiženja koje je u tom američkom gradu upisano, a u vjerskom beha sukobu kao komad ograničeno. Ta daytonska činjenica je na kojoj će se, zasigurno, jednog dana riješiti beha problem i na njoj urediti buduća beha zajednica. Taj zemljišni tronožac nema alternativu, bez obzira kako se on kao cjelina zvao, Savez beha republika, Ujedinjene bosanskohercegovačke države, ili Bosansko hercegovačka unija.
Srpski secesionizam i hrvatska obrana komada beha zemlje obranjenog u vjerskom beha ratu za teritorij, opravdani su odgovori na bošnjački unitarizam, centralizam, islamizam, i bošnjačku okupaciju cijele beha zemlje. Bošnjački radikalizam koji se širi svakim danom doveo je Bosnu i Hercegovinu u stanje potrebitog raspada na tri nacionalne republike, i otkrio glavnog razbijača njene cjelovitosti i zajedništva u razlikama.
