Get Adobe Flash player
Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Političari misle o izborima, ja kao državnica mislim o budućim...

Smišljeni napad na Predsjednicu

Smišljeni napad na Predsjednicu

Puno je nedobronamjernih koji su sudjelovali u pripremi dočeka...

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Nakon što je Vučićeva propagandna bagra otišla u Srbiju...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Umjesto pozitivne, nad Hrvatima u Srbiji, nastavljena negativna izborna...

Hrvatska naspram Srbiji danas

Hrvatska naspram Srbiji danas

Nadam se da će se Srbi u budućnosti odreći...

  • Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:43
  • Smišljeni napad na Predsjednicu

    Smišljeni napad na Predsjednicu

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:36
  • Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    četvrtak, 15. veljače 2018. 19:29
  • Previše glume, teatralnosti, patetike...

    Previše glume, teatralnosti, patetike...

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:32
  • Hrvatska naspram Srbiji danas

    Hrvatska naspram Srbiji danas

    srijeda, 14. veljače 2018. 12:38

Mladež DSHV-a pod partijskom stegom

 
 
Vrijedno pohvale je kako djeca koja pohađaju naobrazbu na hrvatskom materinjem jeziku u nižim razredima postižu odlične prosjeke
 
Ako je suditi prema statistici hrvatski živalj u Srbiji će uskoro postati zajednicom staraca i sredovječnih ljudi, jer će se svi obrazovaniji i mlađi od 40 godina iseliti u potrazi za poslom i boljim standardom. Ovakvu je društvenu klimu, uz sve težu gospodarsku situaciju, potaknula i komunikacijska strategija lošeg političkog, kulturnog, znanstvenog angažiranja hrvatskih institucija koja ne vodi dovoljno brigu o mladeži. Mladež komunicira putem društvenih mreža pa svako javno pismo nezadovoljnih, često i anonimnih, građana pretvara u udarnu vijest internetskih portala koji zbunjuju običnog mladog čovjeka. Uz sve to, Hrvati su skloni takozvanom Facebook­aktivizmu pa anonimne stranice okupljaju mlade nezadovoljnike.
No, dok nezadovoljni Hrvati poručuju mlađima da „odu što prije“ s obzirom na to da se sprovodi sad već se ne može reći tiha asimilacije nego sistematski pritisak na Hrvate, što potvrđuju događaji u Beogradu, Novom Sadu i drugim većim centrima. Svakodnevica mladih u Srbiji, pored naravno odlaska u školu, uglavnom se svodi na druženje sa prijateljima, gledanje televizije, korištenje interneta i mobilnih telefona. Malo vremena ostaje za čitanje knjiga, odlazak u kino, kazalište ili za kreativne aktivnosti. Mladi su, kako kažu, zadovoljni načinom na koji provode svoje slobodno vrijeme i svoje navike ne bi mijenjali.
 
Mladi koji studiraju imaju obvezu da se vrate
 
Obimno istraživanje Instituta za psihologiju, kojim je obuhvaćeno više od četiri i pol tisuće srednjoškolaca iz različitih sredina, pokazalo je da su mladi većinom pasivni i da radije prihvataju ono što im se nudi, umjesto da sami nešto pokrenu i predlože. Ne učestvuju dovoljno u svom okruženju, ne bave se recimo volonterskim radom, nisu uključeni u neke organizacije, ne bave se aktivnostima, nemaju hobi, samim tim ne vide smisao života u ovakvim sredinama te nas napuštaju ili se pak sa studija ne vraćaju u svoje sredine. Mladi koji studiraju u Zagrebu ili nekim drugim gradovima treba da imaju obvezu da se vrate u svoja mjesta i pomognu stručnošću svojoj zajednici, međutim većina onih koji bi se i vratili ne vide sebe u ovakvoj sredini gdje se prema Hrvatima ophode kao prema građanima drugog reda.
 
Proteklih godina pojedinci koji ne pripadaju vodećoj eliti, častohlepivoj skupini, su ukazivali na potrebu uvođenja hrvatskog programa u predškolske ustanove. Ista elita je kočila formiranje hrvatskih odjela u vrtićima ili su to vješto zaobilazili. Svake godine se broj prvaša smanjuje a sama zajednica gubi, te nitko ne vidi odgovornu osobu za javašluk. Dok državne institucije sa velikim argumentima ističu da je omogućeno pravo na školovanje na hrvatskom jeziku, udžbenici ni do danas nisu regulirani iako je potpisan međudržavni sporazum. To roditelje sputava da upisuju svoju djecu na hrvatski nastavni program.
 
Naša zajednica će morati školski program napravit i objediniti sa zategnutim odnosima „hrvatske i bunjevačke“ opcije u Subotičkom okrugu koje smo sami zapertrali. Boljitak će se pokazati kada svi oni koji su svoje dijete upisali da uči na svom materinskom jeziku budu u mogućnosti da ponosno ističu svoju pripadnost hrvatskom rodu. Djeca koja pohađaju nastavu na hrvatskom materinjem jeziku, i pod sadašnjim uvjetima, su najbolji učenici u okruženju, što se moglo vidjeti i pri svečanoj dodjeli pohvalnica u prepunoj Velikoj vijećnici subotičke Gradske kuće. Cilj je zacrtan. Hrvati moraju, i trebaju, vratiti svoju nacionalnu svijest, kaja je zlorabljena godinama. Vrijedno pohvale je kako djeca koja pohađaju naobrazbu na hrvatskom materinjem jeziku u nižim razredima postižu odlične prosjeke iako uče iz bilježnica, dok dobro plaćene osobe u Hrvatskom Nacionalnom Vijeću obećaju već punih dvanaest godina udžbenike na hrvatskom. A za neostvaren rezultat nitko ne odgovara, nego svoje neuspjehe argumentira stezanjem ramena, državnom vlašću koja ne daje sredstva, a poznato je da se novac namijenjen obrazovanju nemilo trošio u privatne svrhe pojedinaca.
 
Politička stranka Hrvata u Srbiji, DSHV, u svojoj organizaciji ima mladež koja djeluje u mizernom obliku, u stezi čelništva stranke koje vodi politiku za povijest! Ali ne napretka mladog čovjeka. Mladež se postavlja u skupštinska tijela gdje ne mogu doći do izražaja zbog toga što to ne dopušta koalicijskki sporazum. Jedan od primjera se odigrao u Subotici gdje čelništvo DSHV‑a i koalicijski partner DS, u gradu u kojem su imali apsolutnu većinu, nisu htjeli obezbijediti neko od atraktivnih radnih mjesta predsjedniku mladeži DSHV‑a kojeg su držali u stezi obećanja. Pojavili su se moćnici SPS‑a, bivše Miloševićeve bastilje, zaposlili su ga na atraktivno radno mjesto, uz obvezu, naravno, pristupa njihovoj političkoj opciji. Ovo je očiti primjer slabljenja položaja hrvatskog korpusa na ovome području. Ovakvih primjera ima, nažalost, mnogo. Ovako sami sebe zakopavamo ali je činjenica da ipak netko iz naše zajednice profitira ili puni svoj proračun makar podržavajući izmišljenu bunjevačku nacionalnu manjinu koju je isti taj SPS priznao, bez obzira na to što su Bunjevci jedina nacionalna manjina bez matične domovine. Ovako hrvatska zajednice nestaje.
 

Ivan Tumbas, Hrvatske novine, Subotica

Pravo na hrvatski jezik i ostalim Hrvatima u Italiji

 
 
U susjednim zemljama Hrvatske, u kojima postoji hrvatska manjina, na različite se načine tretira hrvatski jezik. Kao službeni priznaje se samo autohtonim manjinama, onima koje na određenom prostoru žive od davnina, i to samo na tome području. U Italiji je hrvatski jezik priznat u regiji Moliseu, kamo su Hrvati stigli u XIV. stoljeću, u Austriji je priznat u Saveznoj Državi Gradišću, u Sloveniji nije priznata autohtona hrvatska manjina itd.
http://www.culturenet.hr/UserDocsImages/slike/18666B.jpg
Senator Aldo Di Biagio, jedini parlamentarac u povijesti Talijanske Republike koji ima i hrvatsku putovnicu, pokrenuo je inicijativu priznavanja hrvatske jezične manjine i u regiji Furlaniji-Julijskoj krajini (Friuli Venezia Giulia). Hrvatski jezik bi, nakon što je prihvaćen u Moliseu 1999., mogao uskoro biti proširen i na Furlaniju-Julijsku krajinu, dakle i u Trstu bi hrvatski jezik mogao dobiti službeni status. U Italiji je priznato 12 jezika, među kojima su i grčki, albanski, njemački, slovenski itd., odnosno onih etničkih skupina koje na Apeninskom prostoru borave odvajkada. Dakle, postoji 12 jezičnih skupina u 14 regija, a ukupno broje 2,5 milijuna stanovnika od 60 milijuna, koliko ih živi u Italiji.
 
Kako bi se zaštitili regionalni i manjinski jezici u Europi, 1992. Vijeće Europe usvojilo je povelju o regionalnim i manjinskim jezicima. Pojedine države primjenjuju je u potpunosti, dok, primjerice, Slovenija nije priznala hrvatski premda je ratificirala taj ugovor (priznala je samo mađarski, talijanski i romski). Vijeće Europe pozvalo je Sloveniju da i hrvatskom jeziku prizna status „tradicionalnog manjinskog jezika", dok se po sadašnjim propisima u toj državi hrvatski uvrštava u tzv. doseljeničke jezike.
 
No i među samim jezičnim manjinama postojala je zbrka. Prisjećam se kako su moliški Hrvati, nakon što je Hrvatska tražila od Italije njihovo priznanje, pitali hoće li time izgubiti talijansko državljanstvo. Danas se „na našu" ili „na našo", kako oni nazivaju svoj jezik, govori samo u tri mjesta, Acquaviva Collecroce (Kruč), Montemitro (Mundimitar) i San Felice del Molise (Filič), dok se u prošlosti govorilo i u drugih sedam mjesta. Zanimljivo je da u tom jeziku nema turcizama, što znači da su njihovi preci pobjegli prije turske okupacije Dalmacije, ali nema ni hrvatske riječi za, primjerice, krumpir što znači da su na Apeninski poluotok stigli prije otkrića Amerike. Unesco upozorava da bi taj jezik mogao nestati ako se ne bude uložilo u njegovo istraživanje i učenje.
 
Slično se događa i s Hrvatima u Gradišću. U Austriji živi oko 90.000 Hrvata (najviše u Beču, oko 35 tisuća), a u Gradišću samo tisuću.(???) Hrvatski jezik proglašen je službenim u Austriji 1987. na prostorima na kojima žive gradišćanski Hrvati, a dvojezične oznake postavljene su tek 2000. U Mađarskoj je hrvatski jezik također priznat pa od susjednih zemalja jedino Slovenija nije priznala hrvatski kao autohtoni jezik.
 
U Srbiji pravo korištenja hrvatskog jezika i latiničnog pisma, predviđeno zakonom, postoji u Vojvodini, dok primjerice u Beogradu, gdje je također broj Hrvata velik, takva mogućnost ne postoji. U Vojvodini postoji i mogućnost školovanja na hrvatskom jeziku. U Republici srpskoj hrvatski se ne koristi. Hrvatski jezik jedan je od tri službena jezika u BiH, a latinično pismo ravnopravno je s ćiriličnim. Ipak, postoje određene razlike u entitetima – Federaciji BiH i Republici srpskoj. Gotovo se uopće ne koristi u institucijama RS-a, dok je u Federaciji znatno prisutniji.
 

Silvije Tomašević, Večernji list

Referendum za slobodnu Vojvodinu 25. rujna 2018. godine

 
 
Što ako većina ne samo građana Srbije već i Vojvodine ne žele široku decentralizaciju, ako ne žele Srbiju kao asimetričnu federaciju? Što ako bi taj proces donio povećanje netrpeljivosti, ako bi se tada i manjine proglasile nelojalnima? Ta će pitanja dakako doći na dnevni red.
http://www.autonomija.info/wp-content/uploads/2008/04/misa-ilic.jpg
Miroslav Ilić
 
Prije nekoliko godina sam bio na tribini na kojoj je u Subotici govorio prof. dr. Miroslav Ilić, koji je ukazao na mogućnost zakonitog načina rješavanja vojvođanskog pitanja putem referenduma. Naime, kako je tada pojasnio, Ustav Srbije regulira i pitanje referenduma i tu bi mogućnost valjalo iskoristiti.
 
Ilić je prije dvije godine objavio svoj govor sa skupa u Novom Sadu na portalu Peščanik u kojem je naveo kako je referendum neophodan te da je secesija od Austrougarske Monarhije bila donesena na dvije skupštine, ali s predstavnicima otprilike 27 % do 30 % građana tadašnje Vojvodine, tj. reprezentima stanovništva slavenskog podrijetla, dok je dvije trećine ostalih pripadalo „neslavenskim“ narodima – Mađarima i Nijemcima. Stoga on navodi potrebu da se stvari iskristaliziraju novim referendumom o autonomiji Vojvodine kako bi se riješio njen degradiran položaj. Ilić navodi: „Uspjeh referenduma u AP Vojvodini i izjašnjavanje njenih građana da ostvare pravo na autonomiju, na ustavom utemeljenu autonomnu pokrajinu, potvrđuje Republici Srbiji pravo na državnost i federalnu transformaciju“. Ilić je za moguć datum održavanja referenduma postavio 25. 9. 2018., točno 100 godina nakon prisajedinjenja Vojvodine Srbiji i Kraljevini SHS.
 
Miroslav Ilić je profesor, liječnik, glazbenik, nestranački društveno i politički angažirani intelektualac, publicist. Njegov žal za institucionaliziranom autonomijom Vojvodine koja bi imala svoj vlastiti Ustav je vapijuća. No, da bi se ta ideja realizirala, potrebno je skupiti puno potpisa. A i rezultat baš i ne mora biti onakvim kakvim ga možda neki žele. Što ako većina ne samo građana Srbije već i Vojvodine ne žele široku decentralizaciju, ako ne žele Srbiju kao asimetričnu federaciju? Što ako bi taj proces donio povećanje netrpeljivosti, ako bi se tada i manjine proglasile nelojalnima? Ta će pitanja dakako doći na dnevni red. Zapravo ona već dolaze.
http://gdb.rferl.org/8431B2A1-1848-4FBE-B1F4-BC3E44DBD352_mw1024_s_n.jpg
U novinama Tabloid je Đorđe Višekruna objavio kako se „zao duh Georga Sorosa, burzanskog mešetara i financijera nenarodnih režima u istočnoj Europi, opet nadvio nad Srbijom“. On navodi kako se kuje plan da se nakon pada Vučićeva režima instaliraju vojvođanski republikanci na čelu s predsjednikom Vojvođanske partije Aleksandrom Odžićem, te se dodaje kako će se pitanje Vojvodine rješavati paralelno s Ukrajinskim. U tom smislu, sadašnja pokrajinska politika je prevaziđena. A kako stvari stoje, i politika Aleksandra Vučića na dulje staze ne izgleda održivom.
 
Vojvođanski Hrvati će dakle opet biti pred izborom s kime graditi partnerstvo, naprednjacima na umoru koje podupiru europski narodnjački blok pomoću HDZ i Fidesza ili s lijevim građanskim decentralističkim pokretom? Ali, pravi zaplet će, vjerujem nastati kada se želje bankara ne budu realizirale u skladu s planovima. Kako je to bivši glavni obavještajac Hrvatske Davor Domazet Lošo uočio, stvari više nisu predvidive, Rusija se uzdiže i odbija napade. Plan za Ukrajinu uopće ne teče prema planu, pa ni eventualni plan za Vojvodinu ne mora biti realan. No, vjerojatno će uskoro doći do novih podjela i sukoba mišljenja, nitko na koncu neće dobiti ništa, samo će sujeta nekih ljudi biti zadovoljena. I onih koji Srbiju brane od manjinaca i vojvođanaca, i onih koji se bore za neku autonomiju ni na nebu ni na zemlji.
 

Nikola Perušić, Hrvatske novine

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Ponedjeljak, 19/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 974 gostiju i jedan član online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević