Get Adobe Flash player
Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!

Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!

Milan Bandić ima potporu samo 21,33 posto biračkoga...

Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata

Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata

Opetovani napad i politički pritisak IDS-a preko Glasa Istre na Katoličku...

HRT-ove orjunaške norme novinarstva

HRT-ove orjunaške norme novinarstva

Traženje istine nije 'revizionizam' nego revizija laži koje se i...

Stalne političke pretumbacije

Stalne političke pretumbacije

Klecala prepuna bivših komunista     Kolo...

Milorade, delijo, neiživljeni pederu!

Milorade, delijo, neiživljeni pederu!

Eeeeeeeej, bre, Milorade, što ti...

  • Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!

    Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!

    četvrtak, 21. veljače 2019. 16:47
  • Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata

    Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata

    četvrtak, 21. veljače 2019. 12:16
  • HRT-ove orjunaške norme novinarstva

    HRT-ove orjunaške norme novinarstva

    utorak, 19. veljače 2019. 06:56
  • Stalne političke pretumbacije

    Stalne političke pretumbacije

    utorak, 19. veljače 2019. 06:47
  • Milorade, delijo, neiživljeni pederu!

    Milorade, delijo, neiživljeni pederu!

    utorak, 19. veljače 2019. 06:42

Dobili smo petnaest minuta, a koristimo devet. Zašto i dokle?

 
 
Ako samo relativno redovito čitate list koji se zove Informativno-politički tjednik „Hrvatska riječ“ i isto tako pratite devetominutnu emisiju koja se prikazuje svakog dana na RTV1 u 17.45 h, a zove se Dnevnik na hrvatskom jeziku, imate neizmjernu i beskonačnu zabavu kao da čitate knjigu Francoisa Rabelaisa „Gargantua i Pantagruel“. Ovaj francuski erudit je u toj knjizi, a napisanoj još u šesnaestom stoljeću, na genijalan način ismijao sve gluposti ljudskog roda za sva vremena. Tako i danas kroz navedeni „tjednik“ i navedeni „TV dnevnik“ možete pratiti suvremene događaje i današnje likove ravne Rableovim događajima i likovima iz „Gargantue i Pantagruela“.
http://images.kurir.rs/slika-724x489/tv-dnevnik-novi-sad-foto-youtube-printscreen-1448625619-792687.jpg
Pred „TV dnevnik“ imate svakodnevni užitak gledati jedan od tri spota muzičke kompozicije koju ova redakcija ima na raspolaganju i slobodno se kladite na onaj u kojemu Masimo Savić pjeva na nekom otpadu starog željeza, jer se to događa svakog drugog dana. Onda se možete zabaviti pogađanjem hoće li „TV dnevnik“ voditi tanka crna ili punija plava voditeljica, a obje izgovaraju potpuno isti tekst svakog dana na isti način, uz usiljeni osmijeh, kao da ih je tu netko poplašene doveo na saslušanje (ovo je razumljivo, jer strah Hrvata ovdje već je usađen u kosti). Zatim idu vijesti „ukratko“, pa one „udarne“, koje   možete gledati svakih pola sata na stotinjak televizijskih kanala u Republici Srbiji. Tako ispada da mi Hrvati ignoriramo sve te kanale i tek se na „našem pouzdanom i istinitom kanalu“ kasno poslijepodne informiramo o onom što je predsjednik Vučić učinio još rano jutros čim je ustao (ako je uopće spavao tu noć). Onda i nije čudo da tako sumnjičavi nismo ovdje omiljeni, da ne kažem neku težu riječ. Dužina termina za ovaj „TV dnevnik“ je službeno petnaest minuta, ali nikada ne traje duže od devet minuta, pa nam uz velikodušno dodijeljenih tih petnaestak minuta, i to svakoga dana, slobodno mogu reći: „Eto, i to vam je previše“!
 
A u tih devet minuta su uklopljene i one već navedene i svima poznate „udarne“ vijesti, kao i isto takva prognoza vremena. Pa, valjda bismo trebali vjerovati barem prognozi vremena na ostalih sto kanala!? Ne, mi opet čekamo mrak da prognozu vremena čujemo na našem jeziku. Što je sigurno, sigurno je. Onda se opet možete kladiti da će u „TV dnevniku“ biti bar jedna „kulturna“ reportaža o vještinama, znanju, kulturi, običajima ili tako nečemu, a vezano za Bunjevce, i jedna „seljačka“ o stanju usijeva na srijemskim poljima. Žito u Srijemu pratimo još prije nego iznikne, ali njega kose samo Bunjevci.
 
Također se možete kladiti da ćete svakoga dana vidjeti Bačića, Žigmanova ili njima nekog bliskog, a i nama tako poznatog lika, s genijalnom izjavom ili uz neki još genijalniji događaj. To su redoviti biseri „TV dnevnika“, a još više ih ima „informativno-politički tjednik“ Hrvata u Republici Srbiji u kojem su, između ostalog, i oglasi o prodaji koječega u Subotici. Pa ako vam se sviđaju, recimo, koturaljke ili muške hlače s prslukom, lijepo na autobus pa za Suboticu. Nemojte čekati onaj prebrzi vlak za Budimpeštu, odoše dotle i koturaljke i hlače. No, o „tjedniku“ drugom prilikom.

 

Povod ovom „otvorenom pismu“ je prikazano otvaranje „nacionalne biblioteke“ u „TV dnevniku“ 5. 1. 2016. godine, pred samo Bogojavljenje. Bogojavljenje je preduhitrio ravnatelj jedinog Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i predsjednik DSHV-a, jedine i time i najveće političke stranke Hrvata u Republici Srbiji, i pred TV kamerama nam je prikazao novosagrađenu drvenu policu za knjige, kao svetu policu preko cijelog jednog zida njegove radne sobe u Mamužića šoru na kućnom broju 22, naravno u Subotici, a gdje drugdje.
Svečanim i uzvišenim tonom ravnatelj i predsjednik nam je objavio da se na toj (svetoj) polici nalazi 2.500 knjiga koje su uredno poslagane, uredno uvezane, uredno razvrstane po abecednom redu i još urednije popisane i da su dostupne javnosti! Knjige su izuzetno vrijedne i predstavljaju pravu „nacionalnu biblioteku“ što do sada, kako je rečeno, nema nitko, i ponovno je posebno naglašeno da su knjige dostupne javnosti. Mali problem je jedino u tome što se knjige ne mogu iznositi iz prostorije (a možda niti uzimati s police). Ali što je teško jednom fanatičnom Hrvatu iz Niša da dođe u Suboticu i vidi ovu svetu policu i ovo knjigojavljenje! 
 
Uz uzvišene riječi oko otvaranja svete police prikazan je i mali igrokaz. Najnoviji konzul u Subotici je širom raširenih ruku i još šireg osmijeha ispred police držao bijelu traku (ne znam je li u pitanju toalet papir), a promotorica svih hrvatskih kulturnih događanja u Republici Srbiji ju je teatralno presjekla u visini njegovih prepona, pri čemu je dio trake zadržala (trebat će joj), a konzul se malo štrecnuo. Svih petero nazočnih, a svima nama dobro poznatih likova, koji se od ravnatelja i predsjednika nikada ne udaljavaju više od pola metra, u transu su zapljeskali i pali u uzvišeno stanje.
 
Poznajem nekoliko ljudi (o institucijama i ustanovama da ne govorim)  koji imaju više od 2.500 knjiga i više polica (ja sam u Hrtkovcima imao oko 1.500 knjiga), ali njihovo „javljanje“ nije prikazano na televiziji, o igrokazu da i ne govorim. Ako ravnatelj i predsjednik nema drugog posla, ipak ne mora zamajavati hrvatski narod ovdje ovakvim pojavama i jasno je da one služe samo zato da bi se on našao u medijima i još više uzdizao svoj već „uzvišeni“ rad. Hrvatski puk ovdje od toga, međutim, nema ama baš ništa! A ovakvim je „radom“ naša zajednica ovdje, kulturološki i politički, dovedena u takvo stanje da bi se ovi ljudi morali „gorljivo i zauzeto“ spustiti među puk i svakom Hrvatu ovdje ponaosob objasniti što oni to rade i za koga rade.Ili dati ostavku.
 

Branimir Miroslav Cakić

Kraljica na životnom balu

 
 
Moju crnu ogrlicu nosi na svom vratu,
i kada ti je teško i osjećaš se bjednom,
prkosi njome ovom ljudskom blatu,
i reci mu da si u životu živjela jednom.
http://rs.img.kominoi.net/images/2/2070bb9b4fc1b410fb3891b4d9088204.jpg
Inati mu njome u svakom danu i satu,
i kada te svi budu ponižavali do boli,
moju crnu ogrlicu nosi na svom vratu,
i reci da samo jednom može da se voli.
 
Moju crnu ogrlicu nosi na svom vratu,
i kad te guše u smradu, prljavštini i kalu,
blistaj u njoj kao da si u samom zlatu,
jer si jednom kraljica bila na životnom balu.
 
Pobijedi njome uvijek, u svakom ratu,
i kada misliš da je baš sve na kraju,
moju crnu ogrlicu nosi na svom vratu,
svima reci da jednom si bila i u raju.
 
Moju crnu ogrlicu nosi na svom vratu,
i kad nikog nemaš i kad ostaneš sama,
povjeri se tada njoj, k'o što si znala bratu,
i jedino njoj reci što se to zbilo s nama.
 

Branimir Miroslav Tomlekin

Od doseljavanja do danas

 
 
Schruiff, Franjo, “Zur Geschichte und Entwicklung der kroatischen Volksgruppe” u: Karall Kristina: Gradišćanskohrvatski glasi – Sprachkurs Burgenlandkroatisch, Weitra 1997 (Bibliothek der Provinz), I. dio.
https://encrypted-tbn3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcR0-Baw1IJP9koWtAva5THR1PecTL9d9JCmOSZCqiOEI2RNfPyG
Gradišćanske Hrvate su naselili u 16. stoljeću u graničnom prostoru med današnjom Austrijom, Ugarskom i Slovačkom. Jezgra ondašnjega naseljavanja bilo je područje današnjega Gradišća i istočni dio Dolnje Austrije.Danas u ti kraji prema pojedini procjena živi otprilike 50.000 do 60.000 ljudi sa znanjem hrvatskoga jezika, većina njih u današnjem Gradišću i u Beču. Tim su Gradišćanski Hrvati i Hrvatice brojčano najveća priznata narodna grupa u Austriji.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/cc/Austria_bgld.svg/220px-Austria_bgld.svg.pnghttp://www.zigh.at/images/slike/heinbucher_hrvati_kod_kiseg.jpg
“Stara domovina” Gradišćanskih Hrvatov leži u graničnom prostoru med današnjom Hrvatskom i Bosnom-Hercegovinom.
·         Kronološki pregled
·         Hrvatska sela
·         Zemljopisna karta
·         Uzroki i preduvjeti za naseljenje hrvatskih kolonistov
·         Otpor protiv naseljavanja
·         Faza konsolidacije
·         Reformacija i protureformacija - Rodjenje književnoga jezika
·         Kulturni i jezični razvitak
·         Pokušaji madjarizacije
·         Gospodarstvo i socijalna struktura
·         Tendencije asimilacije u Austriji
·         Politički raskol narodne grupe
·         Staleška država i Treti Rajh
·         Druga republika
·         Obnovljenje Gradišća
·         Stranačkopolitička konfrontacija po 1955. ljetu
·         Odseljavanje i važnost Beča za Hrvatice i Hrvate iz Gradišća
·         Folklor kot točka identifikacije
·         Kulturni i jezični preporod
·         Zakon o narodni grupa - Hrvatski službeni jezik
·         Dvojezični natpisi u javnosti
·         Mediji na hrvatskom jeziku
·         Dvojezičnost u naobrazbi
·         Noviji razvitki u politiki
·         Savjet za hrvatsku narodnu grupu
·         Opširnija literatura
 
Uzroki i preduvjeti za naseljenje hrvatskih kolonistov
 
Gospodarska kriza na koncu sridnjega vijeka, različne epidemije i bojni pohodi Turkov u ljeti 1529. i 1532. opustošili su velik dio ondašnjih zapadnougarskih krajev. Ta činjenica je stvorila preduvjet za naseljenje hrvatskih kolonistov. Akcije preseljavanja su organizirali feudalni gospodari (pred svim velikaške obitelji Nádasdy, Erdödy i Batthány), ki su imali posjede i u zapadnoj Ugarskoj i u sredinski dijeli Hrvatske. Zbog širenja Osmanskoga carstva na Balkanskom poluotoku činilo se je zemljišnim gospodarom sigurnijim preseliti kmete iz svojih južnih posjedov u zapadnougarske kraje. Ulogu su igrala i strateška razmišljanja. Jugoistočno od glavnoga grada Beča morala se je u interesu i opskrbe i obrane očuvati funkcionalna seljačka infrastruktura.
http://www.hismus.hr/media/photologue/photos/cache/DOK010_1_lightbox.jpg
Po oprezni procjena preseljeno je u 16. stoljeću oko 20.000 do 60.000 hrvatskih kolonistov na područje današnjega Gradišća, u jugoistočni dio Dolnje Austrije, u dijele zapadne Ugarske, južne Moravske i južne Slovačke. U nekoliko navratov su se kretale na sjever mase organizirano preseljenih pomišane s množinom biguncev, kot nam povidaju očuvane naredbe grofa Batthánya iz ljeta 1532.
 
Prve slijede hrvatskih doseljenic i doseljenikov moremo najti oko 1515. ljeta u urbari (popisi zemlje i dać) Željezanskoga kotara. U 16. stoljeću sačinjavali su hrvatski kolonisti oko 30 procentov stanovničtva. Najvećim dijelom su doseljeniki bili seljaki, no bilo je i duhovnikov, rukotvorcev, tršcev i predstavnikov nižega i sridnjega plemstva. Poseban pravni status imali su Vlahi, naseljeni u 13 općin na južnom rubu Kisečke gore u Bortanskom kotaru. Oni govoru posebnim narječjem. Vlahi su bili obvezani na vrlo niske daće, a od tlake su bili oslobodjeni. Gospodske obitelji Batthány i Erdödy su im povjeravali vojne i policijske dužnosti. Za razliku od drugih seljakov bavili su se intenzivnim pašnim gospodarstvom i razvitim trštvom blagom i vunom med Štajerskom, Dolnjom Austrijom, Ugarskom i Bosnom.
 
(Nastavak slijedi)
 

Franjo Schruiff, “Zur Geschichte und Entwicklung der kroatischen Volksgruppe”; http://www.hkd.at/index.php?option=com_content&view=article&id=43&Itemid=168&lang=hr

Anketa

Jesu li hrvatske vlasti dobro postupile što su dozvolile da se u Muzeju Mimara slavio Dan agresorske "Vojske Srbije"?

Nedjelja, 24/02/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1133 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević