Get Adobe Flash player

Čovječanstvo glupa vrsta koja radi na vlastitoj propasti

 
 
Iz knjige Stevan Dedijer – špijun kojeg smo voljeli (autobiografija), objavljene u nakladi V.B.Z.-a, Zagreb, 2011., navodim određene dijelove teksta koji su mi na određeni način zanimljivi.
https://i.gr-assets.com/images/S/compressed.photo.goodreads.com/books/1312406014i/12268677._UY375_SS375_.jpg
Str. 96. „Prije nekoliko dana sve su glavne novine ovdje (u Americi) objavile članke kako je profesor Einstenin, jedan od velikih fizičara našega doba, prosvjedovao zbog toga što je ubijen hrvatski profesor Šufflay.“
Str. 151. „U ratu se ponište sve vrijednosti i zapovijedi koje čovjek nauči u djetinjstvu, od onih koje je čuo od vlastitih roditelja, na vjeronauku, u školi i drugdje u mirnodopskim uvjetima. (...) U ratu ste razriješeni svih civilizacijskih normi i pravila ponašanja.“
Str. 156. „Beogradske ulice koje sam tako dobro poznavao bile su prepune ruševina od njemačkog 1941. i (manje poznatog – nap. D.R.) savezničkog bombardiranja 1944.„
Str. 162. „Savezna vlada odlučila je otkupiti žito i drugu hranu od seljaka po cijeni koju je sama odredila, a koja je bila daleko ispod svjetske cijene. To je urodilo pobunama i strijeljanjem seljaka. O tome nije bilo riječi u novinama u čijem sam uređivanju i ja sudjelovao.“
Str. 170. „Američki general Powers 60-ih godina izjavio (je): 'Čemu briga o broju mrtvih u nuklearnom ratu? Ako na kraju preživi dvoje Amerikanaca i jedan Rus, pobjeda je naša.“ (...) Osnažilo je to moj nekad zapanjujući no slabašan zaključak kako je čovječanstvo glupa vrsta koja radi na vlastitoj propasti.“
Str. 181. „Stevan Dedijer citira Whiteheada: „Početak mudrosti su glupa pitanja.“
Str. 193. „Pitanje se oblikuje kad se u našem mozgu pojavi informacijski signal, iznutra ili izvana, koji nije usklađen s postojećom informacijom pohranjenom u mozgu. Pitanje tako potiče naš mozak da najprije izazove sumnju te potom, eventualno, urodi novom idejom.“
Str. 203. „U to vrijeme sam se jako zainteresirao za stajalište društva prema ljudima koji su umirovljeni. To je urodilo serijom članaka pod naslovom: Društveni teror protiv starijih ljudi.“
Str. 204. „Moj životni stil u 82. godini, i u njemu (da) navedem svojih deset životnih pravila od kojih je prvo: 'Život je kretanje i stoga su mi stalno u pokretu tijelo, um i duša.“
Str. 210. „Vjerujem kako čovjek najprije počne stariti u glavi, kad sam sebi kaže: 'Star si!' Umirovljenjem isključujemo iz aktivnog života jedan još uvijek vitalni dio stanovništva. Mislim kako bi svakog već u pedesetoj trebalo početi poticati da svjesno i dalje nastavi aktivno živjeti – fizički, psihološki i društveno.“
Str. 213. „Kod rješavanja problema širih društvenih razmjera bilo koje vrste nije dovoljno samo poznavati problematiku, već i osobnosti osoba uključenih u tu problematiku.“
Str. 217. Naziv knjige S. Dedijera: 'Gospodarsko obavještavanje u korist razvoja (države).“
Str. 219. „Sve nevolje ovoga svijeta izazvala su tri genijalca Židova: Židov Marx izumio je komunizam; Židov Einstein izumio je nuklearno oružje koje može uništiti cijelo čovječanstvo; I napokon Židov Freud dokazao je kako smo svi mi ludi.“
Str. 226. „Koča Popović mi je jednom rekao: 'Nas stotinjak čitali smo Titove misli i bili smo u stanju izuzetno uspješno realizirati ratne planove. Kao što znaš, sam Himmler je rekao Hitleru kako bi Njemačka dobro postupila kad bi ponešto naučila iz Titove ratne filozofije: 'Pobijedimo ga u jednoj ratnoj operaciji, ali za nekoliko tjedana on se reorganizira i ponovno nam se uspješno suprotstavlja.“
Str. 227. „Titov režim u Jugoslaviji između 1945. i 1980. sustavno je stvarao vlastite neprijatelje. Moj brat Vlado, član CK KPJ, u svojoj posljednjoj knjizi objavljenoj poslije njegove smrti 1990. godine govori: „Na večeri s Titom i šefom tajne policije Aleksandrom Rankovićem raspravljali smo o tome koliko je ljudi ubio naš režim nakon pobjede u antifašističkom ratu. Kad smo došli do 195.000 stali smo!“ To znači da je taj režim stvorio barem milijun novih neprijatelja, članova obitelji 195.000 ubijenih. U to vrijeme u Jugoslaviji je usto bilo još barem milijun onih, simpatizera kvinsliških režima u Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji, koji su se u Drugom svjetskom ratu borili protiv Tita.“ (...) Titov režim sustavno se borio protiv svih liberalnih tendencija u Jugoslaviji. Kad je Milovan Đilas, jedan od Titovih najbližih suradnika, sredinom 1950-ih godina počeo zagovarati liberalizaciju režima, Tito ga je dao zatvoriti i držao ga je u zatvoru jedanaest godina.“
Str. 228. „Titov najbolji general u ratu protiv fašizma bio je moj prijatelj iz djetinjstva Koča Popović, koji je poslije rata bio glavni kadrovik, od 1953. do 1965. ministar vanjskih poslova, a od 1966. do 1972. potpredsjednik Jugoslavije. Jednom u Dubrovniku rekao mi je: 'Posjetio sam Tita 1972. i rekao mu da bih podnio ostavku na mjesto potpredsjednika Jugoslavije. Kad me upitao zašto, odgovorio sam da je Jugoslaviji došao kraj, da više nema prostora za manevriranje kako bi se spasila. Prihvatio je ostavku sliježući ramenima.“
 
Stefan Dedijer (1911.-2004.); Vladimir Dedijer (1914.-1990.); Aleksandar Ranković (1909.-1983.); Milovan Đilas (1911. – 1995.); Milan Šufflay (1879.-1931.); Koča Popović (1908.-1992.); Alfred North Whitehead (1861.-1947.). Aleksandar Ranković i Stevan Dedijer umrli su u Dubrovniku.
 

Damir Račić

U zatvoru je napisao knjigu Mein Kampf

 
 
Neuspjeli pokušaj državnog udara kojega je u Münchenu organizirao nacistički vođa Adolf Hitler sa svojim suradnicima i uz pomoć generala Ericha Ludendorffa i pripadnika Kampf bunda, započeo je navečer 8. studenoga 1923, godine, a završio sutradan. Bio je inspiriran Mussolinijevim Maršom na Rim. U to vrijeme pivnice u gradovima južne Njemačke bile su prostrane dvorane u kojima su se okupljale stotine, pa i tisuće ljudi, pa su se stoga i nametnule kao pogodan ambijent za početak bunta protiv vlasti za koju su pučisti smatrali da ne čini ništa kako bi Njemačkoj vratila staru slavu i moć, te ispravila nepravde učinjene joj nakon Prvoga svjetskog rata. U tada poprilično kaotičnom političkom ozračju, bivši kaplar, temperamentni govornik i beskrupulozni populist Hitler nastojao je provesti svoj naum okupivši oko sebe istomišljenike iz nekoliko bavarskih političkih grupacija (okupljenih u Kampf bund), koji su uz oko 15.000 njegovih jurišnika iz NSDAP (Nacionalsocijalističke radničke partije) trebali biti oslonac provođenja plana nasilnog preuzimanja vlasti.
https://cdn.britannica.com/06/125006-050-B280D1F6/Onlookers-damage-pogrom-store-Jewish-Berlin-Kristallnacht-Nov-9-1938.jpg
Nacistički vođa nastojao je svoje saveznike iz Kampf bunda (lidere okupljenih nacionalističko-monarhističkih grupacija) najprije uvjeriti kako je nužno izvršiti marš na Berlin (nadajući se uspjehu kakav je ostvario Mussolini u Italiji), a pobuna u pivnici je trebala biti prvi korak na tom putu obaranja središnje vlasti. Nakon što je kod pojedinih suradnika iz vlasti (s kojima je nalazio zajednički interes i imao prethodni dogovor) primijetio oklijevanje, Hitler je uzeo stvar u svoje ruke. Došao je sa svojim SA odredom pred pivnicu u kojoj je Gustav Ritter von Khar (bavarski političar desnog opredjeljenja) držao govor pred oko 3.000 ljudi. Oko 600 Hitlerovih jurišnika opkolilo je pod okriljem tame zgradu, a nasuprot glavnom ulazu postavljen je mitraljez, nakon čega je nacistički vođa (oko 20:30 sati) upao u dvoranu, pucao u strop i skočivši na stolac uzviknuo: „Izbila je nacionalna revolucija!“
 
Potom je zaprijetio okupljenima kako se u dvorani nalazi šest stotina njegovih ljudi i da nitko ne smije izaći iz nje, te objavio formiranje nove vlade – budući da su bavarska vlada i vlada u Berlinu „smijenjene“, barake Reichswehra (vojske) i policije zauzete i da se „policija i vojska okupljaju pod svastikom“. Nedugo nakon toga doveli su generala Ludendorffa (čiju je karizmu junaka iz Prvoga svjetskog rata Hitler pokušao iskoristiti) s kojim su nacisti nastojali dogovoriti daljnje korake. Zatražili su da utječe na druge lidere iz grupacije Kampf bunda, ali tu se nikako nije mogao postići jedinstven stav o nastavku operacije. Dva sata poslije upada nacističkog prvaka u pivnicu, Gustav Ritter von Khar i njegove pristaše su pušteni na slobodu. Mada su jurišnici Kampf bunda već zauzeli neke od okolnih zgrada, noć je prošla u konfuziji i metežu. Mada je Hitler učinio sve što je bilo u njegovoj moći, pa i uhitio članove Gradskog savjeta (koje je držao kao taoce), u prijepodnevnim satima, 9. studenoga, bilo je jasno da se ciljevi puča neće moći provesti onako kako je zamislio.
 
Prve žrtve pale su oko 3:00 sati ujutro. Na ulicama je došlo do oružanog sukoba u kojemu su poginula četiri državna policajca i četrnaestorica pučista, što je kasnije u nacističkoj mitskoj predaji ostalo zabilježeno kao Blutffahne („krvava zastava“). Tom su prigodom bili ranjeni Hitler i Göring, a Hitler je ubrzo potom i uhićen.Pored Göringa, s nacističkim vođom su u puču sudjelovali kao njegovi najbliži suradnici Rudolf HessAlfred RosenbergJoseph GoebbelsHeinrich Himmler i Hermann Göring. Ubijeno je ukupno 16 nacista. Hitler je bio osuđen na 5 godina robije, ali je amnestiran 1925. U zatvoru je napisao knjigu Mein Kampf („Moja borba“), u kojoj je detaljno izložio svoj program čiji su temelji bili rasna teorija i nužnost proširenja Njemačke u cilju stvaranja životnog prostora (Lebensraum) za njemačku arijevsku nad-naciju.
 

Zlatko Pinter

Zbirka pomorskih karata i peljara HPMS-a

 
 
Ove se godine obilježava 450. obljetnica Mercatorove projekcije, ideje koja je flamanskom kartografu Gerardusu Mercatoru poslužila da napravi revolucionarnu kartu svijeta (lat. 'Nova et Aucta Orbis Terrae Descriptio ad Usum Navigantium Emendate Accommodata').Tim povodom Hrvatski pomorski muzej Split organizira izložbu vrijednih karata, atlasa i peljara iz svog fundusa pod nazivom „Novi i poboljšani svijet“ koja je otvorena u utorak, 22. listopada 2019. u Hrvatskom pomorskom muzeju Splitu. Autorice izložbe su Petra Blažević, Renata Busatto i dr. sc. Danka Radić. Osim eksponata u vlasništvu muzeja, posjetitelji imaju priliku vidjeti pet novih djela inspiriranih muzejskim kartama umjetnika Artema Mirolevicha.
http://mdc.hr/files/g/1-103285/nov.JPG
Kada je Gerardus Mercator prije točno 450 godina, davne 1569. godine, tiskao jednu u nizu svojih karata, zemljopisne su karte postojale već stoljećima. No, među tim tada već uobičajenim predmetima u rukama trgovaca, moreplovaca i hodočasnika nova je karta ovog Nizozemca bila posebna. Projekcija koju je počeo koristiti promijenila je dotadašnju kartografiju duboko utječući na način izrade karata. Ta je projekcija nazvana njegovim imenom, Mercatorova, i do danas je, unatoč osmišljavanju brojnih drugih, ostala projekcija u kojoj se većinom izrađuju pomorske karte. U međuvremenu je kartografija doživjela veliki napredak usporedan s razvojem tehnologije. Danas, kada na karti možemo, putem manjih i većih ekrana, vidjeti gotovo pa bilo koje mjesto na planeti u samo nekoliko klikova, predmete iz povijesti kartografije smatra se repozitorijima ljudskog znanja, razumijevanja svijeta, domovine i sebe samih, ali i drugih odnosno drugačijih zemalja.
 
Karte su daleko više od komada papira na kojima se predočava gdje nešto jest. One su svjedoci vremena u kojemu su nastale odnosno izrađene; spojevi su geografskog i povijesnog znanja, te poznavanja fizike, matematike, politike, gospodarstva i umjetnosti. Pojedine su umjetnička djela, koja odražavaju likovne stilove vremena u kojem su nastale, odnosno odraz umjetnikove percepcije geografske i prostorne stvarnosti određene epohe. Neke uopće nisu namijenjene za pomoć u snalaženju na kopnu ili moru, već su obavijesna pomagala ili, pak, čista reklama. Ponekad informiraju o smjerovima, rutama i statističkim podatcima.
 
Zbirka pomorskih karata i peljara Hrvatskog pomorskog muzeja Split broji više od 800 predmeta i ima svojstvo kulturnog dobra Republike Hrvatske. Sastoji se od građe iz fundusa bivšeg Pomorskog muzeja Jadranske straže, nekadašnjeg Pomorskog muzeja JAZU, odnosno HAZU i Vojno-pomorskog muzeja, kao i predmeta pristiglih iz donacija, od kojih je najnovija ona Pomorskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Zbirka se odlikuje raznolikošću i sadrži vrijedne i raritetne primjerke karata, atlasa i portulana (peljara) od 16. stoljeća naovamo. Valja istaknuti povijesne geografske karte koje prikazuju polazna kraljevstva i carstva. U zbirci se ističe grupa rukopisno slikanih karata (fragmentarni prikazi pojedinih mora, otoka, dijelova obala, luka i sidrišta na Sredozemlju) – crteži i opisi mjesta i naselja gledanih s broda ili obale, s jarbola ili obližnjeg brda, odozgo iz ptičje perspektive. Tzv. „tajne karte“: rukopisno slikane karte uvala i zaljeva s označenim sidrištima i zakloništima u koje su se brodovi mogli skriti pred nepovoljnim vremenskim uvjetima, gusarima, piratima i ostalim neprijateljima, kapetani brodova su posebno čuvali kako ne bi dospjele u ruke neprijatelju.
 
U Zbirci prevladava kartografija Mediterana i Jadrana, sjevernog rukavca najdublje uvučenog u europski kontinent. Jadran je nezamjenjiva spona Azije i Afrike prema Europi i jedno je od najčešće kartografiranih svjetskih mora, u svjetskim relacijama s najrazvedenijom, plovidbeno najpogodnijom i turistički najatraktivnijom obalom. Takvo bogatstvo kao i našu kartografsku građu, iznimno važno kulturno dobro Republike Hrvatske, trebamo sačuvati za buduća pokoljenja. Pojedini atlasi, portulani i karte nagriženi su zubom vremena. Stoga je ova izložba i vapaj za zasluženom restauracijom predmeta bez kojih naša saznanja o razvoju hrvatskog pomorstva ne bi bila na razini današnjih - piše u katalogu izložbe.
 

Nives Matijević

Anketa

Treba li zabraniti štrajk prosvjetara?

Srijeda, 20/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1500 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević