Get Adobe Flash player

"Na prvom mjestu treba zapaliti njihove sinagoge ili škole..."

 
 
1. Reformacija i antižidovstvo
 
Massimo Borghesi je profesor moralne filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Perugia. Od 1992. do 1996. bio je profesor povijesti moralne filozofije na Fakultetu obrazovanja na Sveučilištu u Lecce. On je učio od 1981. do 2007. godine, estetika, etika, filozofska teologija na Papinskom sveučilištu S. Bonaventure u Rimu gdje je bio od 2000. do 2002. godine, direktor „Chair Bonaventure”. Od 2008. profesor filozofije i religije na Urban Papinskog sveučilišta. On je član Znanstvenog vijeća i uredništvo izdavaštvo i časopisa (Studium, Atlantis, Humanitas, Revista de antropológie y cristianas kultura). Bio je član od 1993. do 2002., tromjesečni časopis uredništva „Nova pozornica” i suradnika, od 1984. do 2012., međunarodna časopis „30Days”.

Massimo Borghesi
 
Tri godine prije svoje smrti (1543.) Luter je objavio raspravu Von den Juden und ihren Lügen, (O židovima i njihovim lažima)1. Pogrdan spis nečuvenog nasilja kojega se sadržaja današnja protestantska zajednica odlučno odriče. »Bića toliko očajna, zla, otrovna i vražija sve do dna svoje srži su Židovi koji su u ovih tisuću i četiristotine godina naša rana, bolest i nesreća svake vrste, i to nastavljaju biti«. Oni su „otrovne, surove, osvetoljubive, podle zmije, ubojice i vražji sinovi koji ubadaju i škode iz potaje, jer ne mogu to činiti javno“.
 
Prema njima je jedina moguća terapija „oštro milosrđe“ (scharfe Barmherzigkeit), samilosna tvrdoća, koja se prema kraju rasprave pretvara u „nesmiljenost“. Okrutne mjere, koje vjerski reformator zahtjeva od civilnih i vjerskih vlasti, su čišćenje Njemačke od židovske „rane“ te predviđa poduzimanje brojnih koraka. „Na prvom mjestu treba zapaliti njihove sinagoge ili škole; to jest, one koje se ne spale, treba ih zatrpati zemljom i sahraniti tako da više nitko nikada ne će moći vidjeti od njih niti kamen na kamenu ili bilokoji drugi ostatak“. Na drugom mjestu, „treba na isti način uništiti i razoriti i njihove kuće, jer i u njima rade iste stvari koje rade i u sinagogama. Stoga ih treba staviti pod jedan krov ili u neku staju, kao cigane“. I treće, „treba im oduzeti sve njihove molitvene knjige i talmudske spise iz kojih uče svoja idolpoklonstva, laži, kletve i psovke“. I na četvrtom mjestu „treba zabraniti njihovim rabinima – pod prijetnjom smrti – da i dalje podučavaju“. Na petom mjestu „treba Židovima potpuno ukinuti propusnice za putovanja, jer oni nemaju što tražiti izvan gradova imajući u vidu da oni nisu ni gospoda ni uglednici niti trgovci i slično Oni moraju ostati u kući“. Na šestom mjestu „treba im zabraniti posudbu na kamate, zaplijeniti im sve što imaju u gotovini, u nakitu ili zlatu, i sve to pohraniti na određenom mjestu“.
 
Sedmo „mladim i jakim Židovima i Židovkama treba u ruke dati srpove, sjekire, lopate, štihače, preslice, vretena tako da svoj kruh zarađuju u znoju lica svojega“. Na sve te mjere Luter im nadodaje zabranu izgovaranja božjeg Imena u nazočnosti kršćana. „Židovske njušketine ne smiju, sa strane nas kršćana, biti dostojne spominjanja božjeg Imena u našoj nazočnosti: tko god to čuje od nekog Židova, neka ga prijavi vlastima ili neka mu baci u lice svinjsko govno, ako ga nađe, i neka ga potjera od sebe. U takovim stvarima nitko ne smije biti milostiv i dobrohotan“. Luter često inzistira na činjenici da se ne smije biti milosrdan prema Židovima. Ta „otrovna i vražja“ bića treba izbjegavati: „Učinite sve da nemaju nikakve pogodnosti i zaštitu, nikakvu pomoć, niti im treba dopustiti da žive među nama“. Svrha tomu je, očevidno, da im se život učini nemogućim i tako ih se prisiliti da odu. Za  Lutera djelotvoran je lijek onaj koji je primjenila „mudrost drugih naroda, kao što su Francuzi, Španjolci, Česi“, to jest konačni izgon iz Zemlje.
 
„Ja mislim ovako: ako želimo postati imuni na židovsku bezbožnost i ne sudjelovati u tomu, tada se moramo razdvojiti i oni moraju biti prognani iz naše zemlje, i neka se sjete svoje domovine“. Treba ih protjerati kao „bijesne pse“. „Ja sam“, piše Luter „učinio svoju dužnost: drugi, sada, neka gledaju napraviti svoju! Ja nisam kriv“. Ovo samoodriješenje ima grub glas. Luter, kao duhovni otac suvremene Njemačke, ima vrlo značajnu odgovornost u procesu razvijanja mržnje prema njemačkoj židovskoj komponenti. „Mračne“ stranice njegove rasprave, njezine „neobranjive“ riječi, mogle su se opravdano naći na nürnberškom suđenju u optužnici okrivljenih nacista, što je na suđenju i primjetio Julius Streicher prema čijem mišljenju bi i doktor Martin Luter „danas, jamačno, bio na mojem mjestu na ovoj optuženičkoj klupi“. Ova optužba, koja je našla potvrdu i kod Williama Shirera, jednog od najznačajnijih povjesničara nacizma, očituje se u činjenici da se „danas Luterovi polemički spisi protiv Židova ne nalaze niti u jednom izdanju u suvremenoj Njemačkoj“. Doista – nisu potrebni drugi elementi da bi se o Luteru sudilo loše – ove su stranice dovoljne.
 
2. Augustin i kršćanski mir prvog tisućljeća
 
Luterov stav, koji nalazi samo djelomično razumijevanje u antižidovskim predrasudama svojeg vremena, je toliko znakovitiji koliko je udaljeniji od jedne od njegovih prvih rasprava, Dass Jesus Christus ein geborener Jude sei (Isus Krist je rođeni Židov), iz 1523., koja već u naslovu pokazuje doista neprijateljsko držanje prema Židovima. Ovdje je židovsko nepovjerenje prema kršćanstvu objašnjeno početnim ogarničenjima kršćanstva koje, zatvoreno i nepovjerljivo prema židovskom narodu, nije pokazivalo samilostno Kristovo lice. U ranijem razdoblju, iz veljače 1514., u kontekstu spora oko uništavanja židovskih knjiga koje je uznemirilo njemački svijet XVI. stoljeća, on se izarzio protiv zabrane Talmuda.
 
„Snošljivost“ mladog Lutera ovisila je od njegove vjernosti Pismu. Kako se zaključuje iz jednog njegovog pisma Georgu Spalatinu, iz veljače 1514., kelnski teolozi nisu mogli spriječiti Židove da vrijeđaju Krista i njegove kroz uništenja knjiga, jer su to proricali proroci i sadržano je u Pismu. Nazočnost sinagoge, i poslije Crkve, javlja se kao tajna koja mora biti nazočna kod kršćana a da oni ne streme da to riješe političkim ključem. Luterova obrazloženja, kako ističe Adriano Prosperi, imaju jasan augustinski smjer. Prosperi, u uvodu u talijanski prijevod knjige O židovima i njihovim lažima, pokazuje kako „kasni“ Luter, prekidajući sa svojim početnim stajalištima, barata s „odmakom od augustianskog tumačenja“ koje je dopustilo suživot između židova i kršćana u prvom tisućgodištu. „Augustin“, primjećuje Prosperi, „opravdao je povijesno trajanje židovske religije kao funkciju providnosti svjedočenja istine u poredbi s poricateljima – neznabošcima, krivovjercima – neprekidnosti starozavjetne biblijske tradicije Kršćanske crkve. No, postavio je dva uvjeta te trajnosti: prva, da se Židove ne smije kinjiti i progoniti zbog njihove iskonske krivnje; i druga, da će se Židovi posljednji preobratiti na kraju vremenâ. Vežući navod iz Psalama 58, 15 s onim iz Postanka 4,15 približio je preživljavanje Židova kao jedinstvenog naroda s onom Kainovom religijom nakon ubojstva Abelova.
 
„Znak“ koji je Bog stavio na Kaina, da ga nitko ne smije ubiti, stavljen je i na Židove: taj znak, kako kaže Augustin, je njihova religija. Pored te zaštitničke funkcije „znaka“ stavljenog na Židove, Augustin je preuzeo Pavlovljevo tumačenje Psalama 58, 15: convertentur ad vesperam: Židovi su određeni za preobraćenje kao posljednji, na kraju vremenâ, in fine mundi“. Na taj način „od apokaliptičnog očekivanja konačnog preobraćenja i od providnog značenja židovske nazočnosti, proistekla je za Židove zajamčenost slobodnog iskazivanja njihove religije“. 

 

Prosperijevo mišljenje se poklapa s onim Leona Poljakova za kojega, prema „najsjajnijem ocu Crkve, Augustinu“, Židovi moraju „ostati zaštićeni“ u svojim životima i u svojim obredima kao „narod-svjedok raspeća“, da bi na taj način svjedočili istinu kršćanstva i zabludu judaizma. Tako da je tijekom stoljeća rimska Crkva nastojala zaštititi Židove koji će, prema njihovom mišljenju, biti vrhovni suvereni u posljednjem utočištu. Općenito gledajući, položaj Židova u Srednjem vijeku nije, dakako, bio jednoliko tragičan: bili su izloženi povremenim pokoljima, optužbama o obrednim ubojstvima te drugim poteškoćama, ali pretežito su živjeli u slozi s kršćanima i bavili su se (osim poljoprivrede) istim zanatima“. Ova snošljivost je bila svojstvo, prema mišljenju Poljakova, latinskog Zapada. „Obrnuto, istočna grčka Crkva, koja je odlučno odbila kanonizirati svetog Augustina, odbila je njegovu doktrinu. U tom smislu prvi ruski carevi su odbili prihvatiti Židove u svojoj zemlji; a kada je carska Rusija, u XVIII. stoljeću, pripojila neka zapadna područja, koja su već bila napučena Židovima, ovi su bili podvrgnuti izuzetno strogim zakonima“.
 
Augustinov ugled stvoren na taj način, koliko za Prosperija toliko i za Poljakova, postao je bitna polazna točka za razumijevanje sudbine i nezgoda Židova u krilu kršćanstva. Dok je ono jednoglasno priznato, kako se događalo u prvom tisućljećju, netaknuta ostaje i svijest mističnog značenju židovskog naroda, svijest koja ograničuje iskušenje isključenja i odvraća hir nasilnog prevjeravnaja. Kako piše Lucie Kaennel: «Do XI. stoljeća integracija Židova s zapadnim kršćanskim zajednicama i s arapskim španjolskim svijetom nije predstavljalo veliku teškoću. Židovske zajednica uživale su zaštitu kraljeva. Židovski trgovci osiguravali su nužne odnose između zapadnog kršćanstva i islamskog svijeta; između različitih vjerskih zajednica uspostavljeno je relativna snošljivost». Između 1000. i 1200. židovstvo postaje idelana točka susreta između latinskog kršćanstva i velikih struja antičke i arapsko-islamske misli, dajući na taj način odlučan podporanj srednovjekovnoj kulturi. To je vrijeme Jehude Halevija (1075. – 1141.) i Moše Maimuna (1135./38. -1204.), najvećeg židovskog srednjevjekovnog mislioca. Prilike se mijenjaju kroz XIII. i XIV. stoljeće. U ozračju novog duha označenog križarskim pohodima prema islamu i Albigenezima, sazrijeva drugačije držanje.
 
Godine 1290. Židovi su protjerani iz Engleske, 1308. iz Francuske; to je početak procesa koji će svoj vrhunac doživjeti 1492. s istjerivanjem iz Španjolske. Nije lako objasniti razloge ovog «oštrog zaokreta prema smjeru koji je ozanačio Augustin». Amos Funkenstein traži uzrok u racionalističkom smjeru nove filozofija i boljem poznavanju Talmuda tako da suvremeni Židovi postaju «heretici» u odnosu na one starozavjetne. Na taj način su ukinute obveze koje je postavio Augustin glede zaštite židovske komponente društva. 
 
Kršćanstvo, koje će zbiti svoje redove oko «pontifikalne revolucije» iz razdoblja XII. -  XIII. stoljeća, manje nalikuje na hodočaničku Crkvu, augustinsku civitas Dei, nego više na zaokruženo kraljevstvo. Žudnja za pročišćenjem koja ju prožima prevodi se izvana u žestokoj borbi s carstvom, hereticima i nekršćanima. U pozadini je slutnja da se približava kraj svijeta. «Obnovljena Crka», kako kaže Gioacchino da Fiore, «ulazi u doba Duha», razdoblje kraja svijeta. I Luter dijeli ovu «apokaliptičnu» viziju; i za njega je bljesnuo odlučan trenutak u borbi za ili protiv Evanđelja. Od toga trenutka oblikuje se kod njega točan pojam protivnika: židov, papist, turčin, neznabožac, krivovjerac. Ako je to točno, suvremeno antižidovstvo, i to nije dovljno zapaženo, bi tako našlo objašnjavajući ključ u apokaliptičkim trvenjima, i od Srednjeg vijeka prožima duše. U tomu je prjekid s augustinskom tradicijom -  Gioacchino da Fiore protiv Augustina – za kojeg civitas Dei i civitas hominis ostajuperplexae sve do kraja, i konsekventan ultimatum, dan Židovima da se prevjere ili da odu iz «kršćanskog» svijeta. 
 
3. Ecclesia spiritualis. Marcionizam i antižidovstvo
 
Antižidovska predrasuda, koja obilježava suvremenost, slijedi dva puta. Jedan je kroz povratak na starinu nasuprot suvremenom označen židovsko-kršćanskom tradicijom. To je put njemačkog neoklasicizma, koji je doživio vrhunac s Nietzscheom, koji uzima oblik povratka na grčko poganstvo u svojim vrijednostima i božanstvima. Ova struja, koja će naći svoj korjenit izraz u nacionalsocijalističkoj mitologiji, je očita u misli Waltera Otta i Martina Heideggera.
 
Drugi put, koji je prožet antižidovskim osjećajem, je onaj koji zori već od «duhovnog kršćanstva» koje je utemeljeno na antitezi Novog i Starog Zavjeta, između ljubavi i zakona. Antiteza, koja traži položaj Marcionea prije nego Augustina, idealno se suprotstavila maniheizmu. U suvremeno doba marcionitsku poziciju je donijela Reformacija u mjeri u kojoj nova Ecclesia spiritualis vidi u Židovima predstavnike zakona shavaćenog kao samopravdanje. «U njima Luter vidi tjelesnu Crkvu, obrnutu sliku duhovne Crkve koju ima u glavi. Opasnost koju oni predstavljaju nadilazi židovski prostor. Diče se vlastitom pravdom, prakticiraju religiju koja se sastoji od izvanjskih obreda i rituala, ono što čine mnogi kršćani». Na taj način Židov postaje usporedni kriterij, u negativnom smislu, pri utvrđivanju istinske religije. Židov, jednako kao katolik, slijedi samoopravdanje kroz djelovanje zakona protiv evangeličke doktrine koja zahtijeva opravdanje kroz milost Božju. S tim rimski legalizam, «papistički», približava se židovskom. Katolicizam je «židovsko kršćanstvo», svjetsko, koje je zaboravilo opravdanje kroz milost. Nasuprot ovom «tjelesnom» kršćanstvu nalazi se «duhovno» kršćanstvo obnovljeno Reformacijom. Može se zamijetiti kako je ova kontrapozicija nije samo od reformatora. Ona je nazočna i kod humanista. Za Erazma Roterdamskog, koji u svojim spisima pokazuje «duboko ukorijenjenu antižidovsku mržnju»do te mjere da se veselio izgonu Židova iz Francuske, antiteza između hebraizma i kršćanstva je antiteza između mesa i duha, između vanskog rituala i unutarnje vjere. 
 
Isto suprotstavljanje koje u izmjenjenom obliku nalazimo u iluminizmu za kojeg se deizam kao istinska religija (unutrašnja, racionalna, sveopća) se protivi židovskoj vjeri utemeljenoj na sablažnjivom zahtijevu božjeg izbora i na «robstvu» zakona. S ove točke gledišta ne smije biti iznenađenje za, iako stvar može ispasti teška za prihvaćanje, neprijateljstvo koje jedan znatan dio iluminizma hrani prema ebraizmu. Od oca snošljivosti,Voltaira, do Gibbona, Reimarusa, Kanta, antižidovska mržnja je bila stalna. Kako piše Elena Loewenthal: «antisemiti su bili svi: laici i crkvenjaci, reformatori i konzervativci, reakcionari i revolucionari. Iluministi, ateisti. Antisemitizam puno dugoje ovim 'poprječnim doprinosima', nacistički pogrom našao je nemalo opravdanje i potporanj u činjenici da svi ti Volteri, Luteri, Kantovi itd. nisu pokazali ni najmanje naklonosti za izabrani i raspršeni narod». 
 
Ono što ovdje muči promatrače je da ova «poprječnost» nije slučajna, ali je  susljedni uspjeh jedne «čiste religije» koja vidi u hebrejstvu anti-tip, model vanjske, političke, posebne, osjetilne vjere. Radi se o stanovitom gnostičkom antisemitizmu koji ponovno Marcioneovom svjetlu čita luteransku dijalektiku između Zakona i Evanđelja, između Starog i Novog Zavjeta. Kako to izvire iz Hegelovih ranih radova, punih antižidovskog bijesa, tako je i čvrsti dio tako zvane liberalne teologije taj koji teži osloboditi kršćanstvo od svakog mogućeg starozavjetnog utjecaja. Jacob Taubes je u Die Politische Theologie des Paulus vrlo dobro shvatio ovaj smjer misli u djelu Adolfa von Harnacka čija se misao, ne slučajno, dugo vremena mjerila s Marcioneovim likom. Bio je otac Harnacka, Theodosiusa, koji je u jednom svojem eseju o Luteru čitao kopiju Zakon-Evanđelje u terminima striktno marcionitskim. U sinovljevom nastavku ovo postavljanje vodi prema odbacivanju starozavjetnog elemnta. Ovo odbijanje je, prema Taubesovom mišljenju, «tajna njemačkog liberalnog protestantizma koje 1933. nije bilo u stanju da nadvalada iskušenje». 

4. Crkva i Izrael
 
Apokaliptički ideal Crkve čistih veza u vrijeme kraja povijesti, ideal koji u heretičkom i utopijskom ruhu utire trag suvremenosti, ne može podnijeti ono što Heinrich Schlier, u jednom slavnom predavnju iz 1939., zove tajna Izraela, tajna utemeljena na činjenici da i iza Crkve «Bog ne će povući svoje obećanje dano ovom narodu». To znači da «Izrael nikada ne će nestati zbog nestrpljivosti narodâ, niti zbog vlastite nestrpljivosti. To počiva na Božjem strpljenju». Strpljenje koje će privesti spasu «čitav Izrael». Schlier, tumačeći Pavla, idealno pronalazi Agostinov položaj. To nije beznačjno. Ponovna aktualizacija takvih stanja, u svjetlu suvremene netrpevljivosti i tragedije Šoe, poprima jednu doista posebnu vrijednost za Crkvu i za kršćanske vjere.
 
Židovsko postojanje je, prije svega, upozorenje za Crkvu. Ono ju podsjeća da je lutalačka, civitas Dei u augustinovskom smislu; to nije još  punoća Kraljevstva. Kako piše Franz Rosenzweig Eugenu Rosenstocku: «Mi smo spomenik koji vječno upozorava na vaš ne-opet».
 
Crkva, na drugom mjestu, ima potrebu za Izraelom, kao izvornom narodu koji živi savez s Bogom, kako ne bi popustila iskušenju (gnozi) Ecclesie spiritualis. Ova je, prema Alainu Besançonom, čitanje iz kojeg je Vladimir Solovjev, u svojoj knjizi Židovi i kršćansko pitanje, koju je napisao nakon antisemitskih proglasa u Rusiji 1882. «Promišljenje o Izraelu činilo je da Solovjev shvati da religija nije poruka, nego povijest; i nije niti 'evolucija', niti historizofska shema, ali se čita u neponovljivim čimbenicima, koje je živio jedan od izabranog naroda u jednom posebnom kraju, u određeno vrijeme, s nesmanjivim idiosinkrazijama». S tim da se Solovjev «rješava marcionijanske hereze» nazočne u uzvišenom tolstojizmu, isto kao i u patetizmu Braće Karamazovih ili Idiota. Isto kao Solovjev i Charles Péguy, prema navodu von Balthasara, je u Izraelu našao model point d’intersection između vremena i vječnosti. «Činjenica da je Krist bio Židov solidaran s narodom, sa židovskom sudbinom, ostaje za Péguyja polazna točka za pravednu ravnotežu između duhovnog itjelesnog (prolaznog).
 
Crkva, na koncu, je kao hodočasnička Crkva i u isto vrijeme ukorijenjena u povijest, ne može se ne ogledati i posebnoj sudbini Izraela, narodu poniženom i uvrijeđenom a kojem nije ništa pošteđeno od svjetske boli. Sve to, nakon neizrecivog iskustva Šoe, poprima sasvim različito značenje. Kako je napisao Luigi Giussani "Holokaust je postao pedagogija za sve kršćane; poput bolnog i nepravednog marša; Šoa je ponuda od najvatrenije židovske kulture kao stožerni argumenat i za čovečanstvo kakovo mora tek postati». Za crkvu to znači dramatičnu svjesnost da se «muka vjere u očekivanju Boga ostvaruje, i kao križ u životu vjerujućih".
 
Svijest o ova tri čimbenika, zbog kojih je Crkva putujuća u svijetu, ukorijenjena u povijesti, označena križem, osvjetljava važnost lika i stvarnosti Izraela za Crkvu. «Mi smo» tvrdi papa Pio XI. protiveći se Hitlerovim rasnim zakonima «duhovno Židovi». Tvrdnja ovog velikog pape svjedoči o svjesnosti «misterija» Izraela, svjesnosti koja se izgubila u menadrima suvremenosti, u njezinim utopijama i u njezinim zabludama. 
 
Massimo Borghesije redoviti profesor moralne filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Perugi. Od 1981. do 2007. predavao je estetiku, etiku i filozofsku teologiju na Papinskom sveučilištu San Bonaventura u Rimu, gdje je bio od 2000. do 2002. pročelnik Bonaventuranske katedre. Od 2008. je docent povijesti ateizma na Painskom sveučilištu Urbaniana. Član je savjeta brojnih izdavača i časopisa (Studium, Cosmopolis, Atlantide, Humanitas). Među njegovim radovima ističu se: La figura di Cristo in Hegel, Dialettica e antropologia, L'età dello Spirito in Hegel. Posmodernidad y cristianismo itd itd.
 
Massimo Borghesi1 je profesor moralne filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Perugia.Od 1992. do 1996. bio je profesor povijesti moralne filozofije na Fakultetu obrazovanja na Sveučilištu u Lecce. On je učio od 1981. do 2007. godine, estetika, etika, filozofska teologija na Papinskom sveučilištu S. Bonaventure u Rimu gdje je bio od 2000. do 2002. godine, direktor „Chair Bonaventure”. Od 2008. profesor filozofije i religije na Urban Papinskog sveučilišta. On je član Znanstvenog vijeća i uredništvo izdavaštvo i časopisa (Studium, Atlantis, Humanitas, Revista de antropológie y cristianas kultura). Bio je član od 1993. do 2002., tromjesečni časopis uredništva „Nova pozornica” i suradnika, od 1984. do 2012., međunarodna časopis „30Days”.
(Prijevod: Josip Nikšić)
 
Bilješka:
 
1. M. Lutero, Degli ebrei e delle loro menzogne, introduzione di A. Prosperi, tr. it. Torino 2000.
 

Massimo Borghesi

Mustafa Golubić u Moskvi kod Staljina

 
 
Prtljagu uzima i u garderobi ostavlja Mira Ružić koja je pratila Tita na putu od Istanbula... Interesantno je da je Tito u svojoj autobiografiji koju je u četiri nastavka u tijeku travnja i svibnja 1952. godine objavio američki list »Life«, govoreći o svom povratku u ožujku 1940. godine iz SSSR-a u Jugoslaviju preko Istanbula, napisao: »Sjeo sam u Simplon-Orient Express (lažno ime Spiridon Mekas), a ostalo je bilo lako. Jednostavno sam napustio vlak kada je stao u Beogradu.«
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/c/c9/Josip_Kopini%C4%8D.jpg
Josip Kopinič
 
O formiranju zagrebačkog centra Kominterne za vezu sa KPJ i partijama susjednih zemalja, koje je počelo pod neposrednim Titovim rukovodstvom, centra koji će odigrati značajnu ulogu i u obavještajnoj suradnji KPJ s Moskvom, govori Vladimir Velebit: »Tito se vratio u proljeće 1940. i zatražio da mu se javim (obavljao sam neke specijalne zadatke za njega). Budući da sam već u to doba imao vlastitu advokatsku kancelariju, poznavao sam mnoge osobe u višim zagrebačkim krugovima, nisam bio kompromitiran, pa sam bio pogodan za obavljanje takvih zadataka. Najprije sam morao nabaviti radio-stanicu. Prisjetio sam se jednog druga koji je, po mom mišljenju bio simpatizer, i zamolio ga da mi napravi radio-stanicu. Zatim sam uzeo u zakup vilu na Milerovu brijegu u Černomercu, u koju je došao Josip Kopinič i njegova supruga Stela. Oni su s nabavljenom stanicom uspostavili radio-vezu s Kominternom. Ta radio-stanica funkcionirala je sve do kraja rata.«
 
Kopinič ima konspirativno ime "Vazduh"
 
O tom aspektu odnosa KPJ — sovjetska obavještajna služba, govorio je u intervjuu objavljenom u prosincu 1984. u sarajevskom »Oslobođenju« i naš istaknuti politički radnik i diplomat Ivo Vejvoda. Godine 1934. on je studirao u Pragu i bio član KPJ. Jednog dana Zora Gavrić, »jedna od glavnih aktivistkica KPJ u Pragu«, rekla mu je: »Traži te jedan odgovoran drug.« Ono šta je uslijedilo Vejvoda opisuje ovim riječima: »Preda mnom se pojavio čovjek srednjeg rasta, proćelav, malo prosjed... Pitao me je što radim, kako živim, imam li djevojku, novaca... Tog dana mi je rekao da odmah prekinem sve veze sa Partijom, i da ću ubuduće raditi isključivo s njim (istakli autori). Nisam znao tko je taj čovjek... Bio je to već tada značajan sovjetski obavještajac Mustafa Golubić o kome ćemo kasnije više pisati u ovom poglavlju. No, vrijedi zabilježiti i ove riječi Ive Vejvode iz istog intervjua: »Da sam znao tko je, u stvari, Mustafa Golubić, ja bih sebe sigurno smatrao aristokratom komunističkog pokreta. Jer, raditi za sovjetsku obavještajnu službu, za veliku rusku revoluciju, za Staljina, bila je to tada najveća čast koja je mogla da zadesi jednog komunistu.« (Mustafa Golubić je ratni zločinac, koji je 1. 6. 1941. digao njemačko skladište u Smederevu u zrak pri čemu je nastradalo 4.000 nevinih civila, inače je sudjelovao u pripremi atentata na Trockoga u Meksiku,bivši član "Crne ruke",srbijanski vojnik u Prvom svjetskom ratu.
 
Po Titovoj direktivi Đilas ga otkucao Nijemcima
 
Kako je i zašto do toga došlo, vidi se iz izjave koju je Andrija Hebrang, član Operativnog rukovodstva CK KPH, u kolovozu 1941. dao Komisiji CK KPJ (Blagoju Neškoviću i Vladi Popoviću): »...Poslije poruke Tita, da s Antonovim trebamo surađivati, ja sam ga u cilju te suradnje povezao s Brkom (Rade Končar), koji ga do sada nije poznavao. Iz razgovora koji sam poslije Titine poruke imao s Antonovim ja i ostali drugovi, smatrao sam u prvi mah da bi naša suradnja mnogo koristila našoj stvari.«
 
Woods, američki trgovinski ataše u Berlinu, poslao je State Departmentu (Ministarstvo vanjskih poslova) opširan izvještaj o planu Vrhovne komande Wehrmachta za napad na Sovjetski Savez. Woods je do tih podataka došao pomoću svojih veza u njemačkim ministarstvima, u Reichsbanci i Nacionalsocijalističkoj radničkoj partiji Njemačke (NSDAP). Među tim njegovim vezama bio je i čovjek koji ga je redovno obavještavao o svim razgovorima u Hitlerovu Glavnom stanu. Državni tajnik SAD-a Cordell Huli nakon temeljitog provjeravanja Woodsovih izvještaja uvjerio se da su točni i preko podtajnika Sumner Wellsa obavijestio o tome 20. ožujka 1941. Konstantina Umanskog, sovjetskog poslanika u Washingtonu. A kada je State Department u prvoj polovini lipnja od svojih predstavnika u Bukureštu i Stockholmu primio obavještenje da će Nijemci u tijeku narednih četrnaest dana napasti Sovjetski Savez, kopije tih izvještaja dostavljene su poslaniku Steinhardtu u Moskvu, a on ih je predao Molotovu. Prvih dana travnja 1941. godine ulogu sovjetskog »obavještajca« odigrao je Winston Churchill, premijer Velike Britanije, koja je tada, sa svojim dominionima i kolonijama, jedina bila u ratu protiv sila Osovine Rim-Berlin. Potkraj ožujka 1941. centar Inteligence Servicea za Jugoistok Europe, koji se nalazio u Bukureštu, zapravo jedan od njegovih rukovoditelja, Satvi Lutvi Tozan, turski državljanin podrijetlom iz Hercegovine, za kojega je Churchill napisao da je jedan »od naših najpouzdanijih izvora«, obavijestio je London o kretanju njemačkih tenkovskih jedinica željezničkom prugom Bukurešt-Krakov.
 
Na osnovi obavještenja Satvi Lutvi Tozana, Churchill je 3. travnja poslao engleskom veleposlaniku u Moskvi Sir Staffordu Crippsu telegram: »Sljedeće je od mene za g(ospodina) Staljina, pod uvjetom da mu Vi možete osobno predati. Imam sigurno obavještenje od jednog pouzdanog agenta da su Nijemci, kada su mislili da su uhvatili Jugoslaviju u svoju mrežu — to jest poslije 20. ožujka - počeli da prebacuju tri od pet oklopnih divizija iz Rumunjske u južnu Poljsku. Čim su saznali za srpski prevrat, taj pokret je obustavljen. Vaša ekselencija će lako ocijeniti značenje tih činjenica.« Ni Staljin ni Molotov nisu htjeli primiti ambasadora Crippsa pa je on Churchillovu osobnu poruku Staljinu ipak morao predati zamjeniku ministra vanjskih poslova Višinskom. Učinio je to 19. travnja, a Višinski ga je tri dana kasnije pismeno obavijestio da je poruka uručena Staljinu. Pod »srpskim prevratom« Churchill je podrazumijevao događaje koji su se odigrali u Beogradu 27. Ožujka 1941.
 
Prema navodima Žukova, načelnik Obavještajne uprave Generalštaba Crvene armije general F. I. Golikov podnio je 20. ožujka 1941. opširan izvještaj »koji je sadržavao informacije od izvanredne važnosti«. Te su informacije odražavale suštinu plana »Barbarossa«, tj. »plana napada na Sovjetski Savez (koji) treba početi, orijentacijski uzevši, 20. svibnja«
 
Čini nam se, ipak, da je poenta Žukovljeva kazivanja o Staljinovu stavu prema mogućem njemačkom napadu na SSSR u ovom pasusu: »Analizirajući i upoređujući sve razgovore koje je J. V. Staljin u mom prisustvu vodio s ljudima iz svoje okoline, došao sam do čvrstog uvjerenja da su sve njegove misli i akcije bile prožete jednom željom: izbeći rat! On je bio i uveren da će mu to poći za rukom (istakli autori).«
 
Istog se dana našao (Volosjuk) s Leopoldom Trepperom »Ottom«, šefom sovjetske obavještajne mreže Crvena kapela i rekao mu: »...da ga je prije odlaska pozvao načelnik i rekao mu neka meni poruči ovo: 'Reći ćete Ottu da sam Velikome gazdi (Staljinu - primj. autora) prenio informacije o predstojećem njemačkom napadu. Veliki gazda čudi se, kako čovjek kao Otto, stari aktivist i obavještajac, može nasjesti engleskoj propagandi. Možete mu ponoviti intimno uvjerenje Velikog gazde da rata s Njemačkom ne će biti prije 1944'...«
 
Četvrtog siječnja 1942. s Romanije su, preko Sarajeva u Zagreb otišli Ivo Lola Ribar i Josip Kopinič, koji je, na Titov poziv, desetak dana boravio u Vrhovnom štabu na oslobođenom teritoriju istočne Bosne. Nakon dolaska u Zagreb Lola Ribar je 12. siječnja 1942. godine poslao Titu pismo u kojemu nalazimo ovo: »Sa Vazduhom (Kopinič) odmah smo otpočeli rad. Uspjeli smo do sada da predamo sve najosnovnije stvari, i to o aerodromu, zatim seriju o ofenzivi na Užice itd. koju je Stari napisao u Rog(atici), kao i još neke činjenične podatke o Draži i engleskoj misiji koja je bila kod njega. (Iako se o tome nismo pobliže dogovorili smatrao sam s obzirom na njegove ranije upite korisnim da ovo što hitnije dam, da bi se iskoristili dobri uvjeti za rad jer smo i primali i davali prosto izvanredno) (...) Čekajući na nove depeše Starog ja ću se ograničiti da im dam samo par osnovnih činjenica o borbama i akcijama iz pojedinih pokrajina, koje sam izvadio iz izvještaja koje vam šaljem. Kao što je dogovoreno, na sve depeše potpisujem Starog (Tito).«
 
Hitler je naredio Paveliću da amnestira sve lidere HSS-a. Takođe je iz zatvora pušten i Maček. Po Hitlerovom naređenju, Pavelić treba da podijeli vlast s Mačekom, smatrajući da će tako slomiti otpor hrvatskih seljaka protiv mobilizacije. A o Titovu potpisu »T. T.«, kojim se ponekad koristio, treba napomenuti da je, koliko smo mogli utvrditi, potekao od Edvarda Kardelja i da su to prva slova riječi »T(ovariš) T(ito) (krade moj brend, op. T. T.).
 
»Kako mi je Josip Kopinič govorio, Tito je primao početkom 1941. godine i šifriraane depeše za Kominternu, koje je pisao hercegovački revolucionar Mustafa Golubović, šef jedne posebne grane obavještajne službe Kominterne.« Navodi Josipa Kopiniča vjerovatno su točni, samo se Mustafa nije preživao Golubović nego Golubić (vjerojatno je riječ o tiskarskoj grješci) i nije radio za Kominternu već za obavještajnu službu Generalštaba Crvene armije. O susretima Tito-Golubić pisao je i novinar - publicist Milomir Marić na osnovi razgovora s Kopiničem: »Josip Kopinič negira da je Golubića bilo kad u životu vidio, ali dobro zna da je u činu pukovnika vršio specijalne zadatke za Četvrtu upravu sovjetskog generalštaba po cijelom svijetu: 'Tito mi je o njemu dosta govorio. Sretali su se u Beogradu...'« Da je Tito znao da se Mustafa Golubić nalazi u Beogradu, te da su, možda, nakon Titova dolaska u Beograd, svibnja 1941., bili i u međusobnoj vezi, indirektno govori i posljednji pasus pisma koje je Marko (Aleksandar Ranković) dostavio Titu 16. kolovoza te godine preko odgovarajućih veza u njegovo sklonište na Dedinju: ...Tito se poslije pobrinuo da se Golubiću izrade biste i po njemu nazovu ulice ,čak i održe neke manifestacije...
 
'Krajem 1932. god(ine) kada su se sreli na ulici, Mustafa pozove Čolakovića, koji je tada u Moskvi živio kao emigrant i stanovao u hotelu Luks, koji je bio rezerviran za inozemne rukovoditelje, da dođe predvečer na Crveni trg. Kada su se našli, Mustafa sa Čolakovićem krene na glavni ulaz u Kremaljski dvorac, u koji se inače nije lako ulazilo. Stražari na ulazu su ih propustili bez legitimiranja. Golubić je Roćka odveo u prostorije Staljinove žene Alilujeve na uobičajeni čaj, gdje se u to vrijeme sastajalo izabrano društvo sovjetskih rukovoditelja i njihovih porodica. Pred kraj ove čajanke u salon Alilujeve ušao je Staljin, pa poslije pozdrava sa prisutnima, prišao je Mustafi, koji mu je predstavio druga Roćka. Poslije kraćeg razgovora, u kome se Staljin interesirao za 'jugoslavenske stvari i stanje u KPJ, pozdravili su se i razišli. Drug Roćko (Rodoljub Čolaković) mi je još rekao da je to bio prvi i jedini put da je sa Staljinom bio u četiri oka, a što nije bio slučaj sa Mustafom, što dovoljno pokazuje koliki i kakav ugled je Mustafa uživao kod sovjetskih rukovoditelja.«
 
Trhulj se bavi Golubićevom sudbinom više od deset godina, ... u svojoj knjizi (i) citira Titine riječi o Mustafi Golubiću: 'On je nama učinio izvjesne vrlo značajne usluge'. Koje usluge? Na to pitanje se, kaže Trhulj sada može odgovarati samo pretpostavkama.«
 
»Slučaj Atherton« kao da je bio kap koja je prelila čašu opravdanoga Titova nepovjerenja u namjere, zadatke i težnje britanskih vojnih misija koje su stizale u Jugoslaviju. Te su se misije, uprkos svemu što su vidjele i saznale, priključivale četnicima, prešutno ili otvoreno odobravale njihovu »taktičku« suradnju s okupatorima - i Talijanima i Nijemcima - nedićevcima i ustašama. Čak i više od toga: kao da je sve više izbijalo na vidjelo da su one inicijatori te i takve politike, zapravo politike u kojoj je sve dozvoljeno samo ako vodi uništenju partizana i NOP-a. Pri svemu tome treba imati na umu i činjenicu da se poslije bijega misije »Hydra« iz Foče u četničku Vrhovnu komandu i niže njihove komande (Sandžak, Suvobor, Majevica, Hercegovina, Kopaonik...) samo u tijeku 1942. godine — od kraja travnja do kraja rujna - spustilo još devet britanskih vojnih misija! Istovremeno su znatno povećane britanske isporuke oružja, strijeljiva, sanitetskog materijala i novca četnicima Draže Mihailovića. Partizanska je obavještajna služba za neke od tih britanskih »pothvata« saznavala, a za neke nije... Međutim, i ono što je uspijevala da registrira - uz perspektivu iskrcavanja britanskih trupa na tlo Jugoslavije - bilo je dovoljno za donošenje ocjene da četnici Draže Mihailovića predstavljaju potencijalno glavnu opasnost za ciljeve i stečevine narodnooslobodilačke borbe, te da je, ako se ti ciljevi i stečevine žele obraniti i sačuvati, potrebno prije svega njima nanijeti smrtonosan udarac. Čini nam se da ponajprije kroz tu prizmu treba gledati na neke privremene kombinacije do kojih je došlo u sklopu pregovora s Nijemcima oko »livanjske razmjene« (rujan - studeni 1942.), a zatim i »martovske razmjene« 1943. godine.
 
Interesantan je još jedan detalj iz Titova razgovora s ing. Ottom, koji je pribilježio SS-major dr Heinrich, šef sarajevskog Gestapa, na osnovi razgovora s Ottom poslije njegove razmjene: »Na rastanku Tito je Nijemca upitao što misli da radi poslije razmjene i kamo misli krenuti. Na njegov odgovor da to zavisi od naređenja firme, Tito mu je dobronamjerno savjetovao da se ne zadržava južno od Save i Kupe, jer bi, inače, možda, mogao uskoro proslaviti ponovno viđenje.« Događaji su ipak krenuli tim tijekom i poslovi su ing. Otta ponovno doveli »južno od Save i Kupe«, na slobodni partizanski teritorij, ali kao parlamentara u njemačko-partizanskim pregovorima, a tu je ulogu on obavljao do kraja rata. A o tome ponešto govori i Tito u produžetku citiranog sjećanja: »Taj Nijemac htio je poslije da igra neku posredničku ulogu, osjećao se nekako obvezan prema nama. I kad se na Neretvi dogodilo ono opkoljavanje, poručio nam je: Ako je Tito tamo, neka se čuva! Može da nastrada, jer se ovdje sprema strašan napad i opkoljavanje'. Javio nam je onda kad sam ja već bio doneo rješenje o prelazu, a uz to nas je obavijestio da će još biti velikih i stalnih napada avijacije, kojih treba da se čuvamo. Nesumnjivo, bila je potrebna velika odvažnost da se tako nešto uradi. Tada su se, dakle, oni već malo pokolebali u uverenju da će pobijediti".
 
'Uzmite sve stvari, brzo, brzo:' Pokupio sam stvari i izišao. Napolju su čekali najgori ustaški krvnici: Matković, zamjenik Luburićev, Majstorović, zapovjednik logora, i Ljubo Miloš, natporučnik-krvnik. Ova su trojica svojim rukama poklali tisuće ljudi. (epsko pretjerivanje) Sada je na meni red. Ljubo Miloš veže mi ruke lancima. Želim, da sve to što brže svrši. Ali napolju čeka auto. Strpaju me unutra. Kraj mene sjeda dželat Matijević, naprijed Matković. Putujemo, nepoznato kuda; dakle za sada me ne namjeravaju ubiti... Svi šute. Putem me Matijević pokriva nekom ponjavom preko glave. Ne smijem, dakle, znati, kojim putem se vozimo. Kad smo ušli na vrata logora Stara Gradiška, bio sam uvjeren, da su me ovamo doveli radi preslušanja. Kad je Matković u kancelariji naredio, da se pozove Andrija Hebrang, bio sam siguran, da sam upleten u neku novu provalu zajedno s Andrijom. Padala su, međutim, naređenja: 'Pripravi dvadeset najboljih ustaša i teretni auto!' Zaključujem, da se ima još nešto izvanredno dogoditi.
 
Doveli su Andriju i Olgu Kohn, koju nisam poznavao. Andrija se bio nekako usitnio, mnogo je oslabio, pustio je brkove. Odveli su nas i strpali u veliki kamion. Sjeli smo na pod vezani lancima. Oko nas do zubi naoružani ustaše, naprijed puškomitraljez. Kad smo krenuli, zapitao sam šapatom Andriju, jesu li ga zbog mene preslušali. Nisu! On ništa ne zna. Sumnjivo nam je bilo i to, što su nas posadili zajedno i što možemo razgovarati. Spremaju nam neke veće stvari, ubiti nas odmah ne će. Tako kombiniramo. Stigosmo u Novu Gradišku pred Župsko redarstvo. Skidaju nas i vode u kancelariju, gdje nam jasenovački krvnici skidaju lance. Predani smo na čuvanje dvojici agenata, koji su preko svakog očekivanja ljubazni. - Nude nas cigaretama, oslovljavaju nas sa 'gospodo'. Snebivali smo se, što treba da znači takav nagli preokret. Sprema se, očito neka zamka! Gladan sam. Andrija vadi jedan čitav kruh, koji sam s velikim apetitom počeo uništavati. Ali agent mi kaže, da ne jedem puno, jer da će stići iz gostione večera. Kakve to on nama burgije priča! Večera iz gostione, tko da mu to vjeruje? Ali večera je zaista došla. I to kakva večera!
 
Zagonetka postaje sve zamršenija. Na pitanja, šta sve to ima da znači i šta će biti s nama, agenti tajanstveno odgovaraju, da će 'sve biti dobro', bolje, nego što se možemo i nadati. Tko da još agentu vjeruje! Sjedili smo tako do kasno uvečer. Onda su Andriju i mene strpali u jednu ćeliju, Olgu u drugu. Na rastanku nam još agent kaže, da smo bliže slobodi, nego što se i nadamo. Ne vjerujemo, razumije se, ni u jednu njegovu riječ. Ali zagonetka je postala to veća, što su Andriju zatvorili zajedno sa mnom. Znači, ne će nas preslušavati po zajedničkoj stvari, jer imamo priliku, da se o svemu dogovorimo. Bit će nešto drugo. Baš smo se te noći od srca narazgovarali Andrija i ja. Te kako je bilo ovo, te kako je bilo ono, šta je bilo poslije našeg rastanka u Zagrebu, šta je s ovim drugom, što je s onim... Nikad kraja. Stotinu smo kombinacija prodiskutirali o tome, šta će biti s nama. Hoće li biti prijeki sud ili predaja Gestapou ili prosto ubojstvo, kojem treba zamesti svaki trag, ili nešto deseto. U razgovoru smo tako dočekali jutro ne riješivši zagonetku. Ni slutili, dakle, nismo, kakvo nam iznenađenje ustaše spremaju... Kad se Andrija - nakon što su nas odveli u kancelariju - vratio iz sobe Draženovića, zamjenika ravnatelja Župskog redarstva, i kad nam je rekao, da 'stvari ne stoje tako loše', jer da smo ovamo dovedeni zato, da budemo zamijenjeni za dvojicu ustaških glavešina, koje su zarobili slavonski partizani, našem iznenađenju nije bilo kraja.«
 
Prije tri dana pao je Fati (Hebrang). Uhvatili su ga u stanu Antonova, gde je živio zadnjih dana (a i ranije još jednom u prosincu) otkada su mu drugi stanovi bili ugroženi.« I dalje: »6.) Slučaj s Antonovom ugrozio je i Vazduha, jer su ovaj i njegova žena znali (lijepa konspiracija!) za stan V(azduh)a. Sada ga selimo što brže u novu kuću. Istu smo morali kupiti (budući je Vazduhu tamo bilo otkazano) i platili 500.000 kuna!... Ukoliko, naravno, položaj Vazduha bude ozbiljno ugrožen, morat ćemo ga poslati tebi iako bi bilo šteta jer bi umjesto dvije veze (s Moskvom — primj. autora) ostala — jedna...« Na to pismo Tito je već 6. ožujka odgovorio iz oslobođene Foče: »Strašno nas je pogodila vijest da su pali Fati, Antonov i drugi. Poduzmite hitne mjere da se provala ne širi. Vazduha odmah sklonite. Njegova nekonspirativnost je za najveću osudu. (...) Ako se Vazduh ne može održati tamo, onda ga treba poslati negdje na oslobođenu teritoriju ili ovamo. Preduzmite mjere da se očuva moja porodica, jer nije isključeno da mogu sada doći i do nje. Isto tako čuvajte i sebe, jer ne znam kako će se držati Ant(onovljeva) žena. Budite oprezni!!
 
Poduzmite mjere da se prekine s malograđanskim, familijarnim posjetima i sastancima, kao što je to slučaj kod Vazduha.« Tri dana kasnije, 9. ožujka, iz Foče je odaslan radiogram Djedu u Moskvu: »Iz Zagreba nam javlja drug Bürk da je tamo ovih dana uhićen Antonov sa ženom. U njegovom stanu također je uhićen član CK KPH drug Hebrang. Opasnost prijeti također i Valdesu, jer su Antonov i žena znali njegov stan, gdje se nalazi muzika. Poduzmite mjere predostrožnosti.« Bürk je bio pseudonim Edvarda Kardelja u prepisci s Moskvom, a pod »muzikom« se razumijevala radio-stanica. Prije uhićenja Ivana Srebrenjaka Antonova Ivan Krajačić Stevo nalazio se u Beogradu, gdje je pokušavao, manje-više bezuspješno, da pomoću smjese koju je naučio da pravi na tečaju kod Antonova u Parizu izvede neke diverzantske akcije...
 

Teo Trostmann

Srpska vojska u Ljumi 1912.

 
 
Pokolji u Ljumipredstavljaju seriju krvavih odmazdi nad civilnim stanovništvom oblasti Ljume, koje je srpska vojska provodila tijekom okupacije Albanije u balkanskim ratovima 1912.-1913. Krajem 1912. godine, u prvom balkanskom ratu, Kraljevina Srbijaje okupirala veći dio Albanije. Srbija je nastojala da izađe na Jadransko more, što je smatrala operacijom od strateškog značaja. Trećom armijom koja je osvajala Albaniju komandirao je general Božidar Janković. Albansko stanovništvo se tome protivilo, i pružalo je otpor srpskoj vojsci. Zbog toga su uvedene drastične mere odmazde nad civilnim stanovništvom.
http://mlicanin.weebly.com/uploads/3/0/9/1/3091963/6538112_orig.jpg
Srpska vojska ostavila krvav trag, piše The New York Times 31. prosinca 1912. Kada je general Božidar Janković vidio da se plemena Ljume opiru napredovanju srpskih trupa k Jadranskom moru, proglasio ih je za ljudski odrod koji treba pobiti, nakon čega je naredio trupama da nastave s posebnom žestinom. Prema pisanju stranoga tiska, srpska vojska je masakrirala civilno stanovništvo, muškarce, žene, djecu, i popalila 27 sela u oblasti Ljume. Izveštaji govore o nečuvenim zločinima srpske vojske, uključujući spaljivanje žena i djece vezanih za plastove sijena, pred očima očeva. Nakon toga, oko 400 muškaraca iz Ljume se dobrovoljno predalo srpskim vlastima, ali se navodi da su odvedeni u Prizren, gde su poubijani. The Daily Telegraph je tada pisao da su "svi užasi historije premašeni zvjerstvima koje su počinile trupe generala Jankovića", a The New York Times da je "Srpska vojska ostavila krvav trag".
 
Pokolj u Ljumi 1913.
 
Na londonskoj konferenciji prosinca 1912. odlučeno je da Ljuma ostane Albaniji, ali srpska vojska se nije povukla. Albanci dižu veliku pobunu u rujnu 1913. godine, nakon čega je Ljuma je još jednom teško stradala u odmazdi srpske vojske. Navodno, pričuvni časnici su dobili naređenje da selo u Ljumi zapale i sve što u njemu zateknu stave pod nož. Oni su pokušali da se odupru, izvještavajući zapovjednika da u selu nema nikoga osim žena i djece i tražeći preispitivanje naredbe. No, kapetan Jurišić, koji je radio u sporazumu s potpukovnikom Milićevićem, potvrdio im je naredbu za ubojstvo svih žitelja sela.
 
Prema pisanju Dimitrija Tucovića, jednog od sudionika albanskog pohoda, srpske trupe su ušle u albansko selo u kojem nije bilo muškaraca. Za dva sata poubijano je više stotina ljudi: Za dva sata selo je bilo potamanjeno uz scene koje je teško reći. Plotuni su poobarali žene koje su držale dojenčad u naručju; pokraj mrtvih majki naricala su njihova dječica koja su slučajno bila pošteđena metka: tijela, kao jela vitka, lijepih gorštakinja popadala su kao crvi po ledini; žene su se porađale od straha. Za dva sata potamanjeno je 500 duša.
 
Prema Tucoviću, klanje je obustavljeno kada je dio oficira uložio energičan protest, priznajući da „divlji Arnauti“ zarobljene srpske vojnike razoružaju pa puste, a srpska vojska ubija njihovu djecu. Nakon toga, leševi su potrpani u kuće a kuće zapaljene, da bi se zločinu prikrio trag. Izvještaj međunarodne komisije o Balkanskim ratovima navodi pismo srpskog vojnika koji opisuje kaznenu ekspediciju krajem rujna protiv pobunjenih Albanaca. On piše da se "strašne stvari dešavaju ovdje" i pita se "kako ljudi mogu biti toliko surovi da počine takva zvjerstva". U nastavku piše: „Ne usuđujem se da kažem više, ali mogu reći da Ljuma (albanska oblast pored istoimene rijeke) više ne postoji. Nema ničega osim leševa, prašine i pepela. Tamo su sela od 100, 150, 200 kuća, gdje više nema ni jednog čovjeka, doslovno ni jednog. Skupljamo ih na gomile od 40-50, i probadamo bajunetima do posljednjeg. Pljačka je na sve strane. Oficir je rekao vojnicima da odu u Prizren i prodaju stvari koje su ukrali“.
 
U prosincu 1913. godine, poslan je službeni izvještaj velikim silama s detaljima o pokolju Albanaca u oblasti Ljume i Debra, koji je izvršen nakon proglašenja amnestije od srpskih vlasti. U izvještaju se navode imena i prezimena osoba koje su ubili srpski odredi, često na najokrutniji način: spaljivanjem, klanjem, mesarenjem bajunetima i tome slično. Također se navodi detaljan popis spaljenih i opljačkanih sela u oblasti Ljume i Hasa.
 
Poricanje
 
Vijest o stravičnim pokoljima u Ljumi ubrzo je procurila u javnost. Vlada Srbije je većinu izvještaja o ratnim zločinima dočekala službenim poricanjem. S druge strane, beogradski tisak je pokušao ublažiti razmjere zločina. Dopisnici beogradskih listova javljali su da je jedno selo u Ljumi uništeno jer su se Albanci navodno zatvorili u kuće i do posljednjega uporno branili. Tucović kvalificira ovu verziju kao "namjernu obmanu javnosti".
 

Marta Kovačić

Anketa

Tko će koga prije smijeniti?

Petak, 23/06/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1393 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević