Get Adobe Flash player

U posljednjih pet godina bilo je mučno gledati predsjednika kojemu nije stalo do nacionalnih interesa

 
 
Dok sam sinoć gledao sučeljavanje predsjedničkih kanditata Ive Josipovića i gđe Kolinde Grabar Kitarović, iskreno sam se u dubini duše pitao kakav predsjednik Hrvatskoj danas treba. Ono što je prvo barem za mene osobno važno jest da predsjednik mora biti domoljub koji će snažno zastupati nacionalne interese Hrvatske u svijetu i koji će u pravom smislu riječi raditi na istinskom povezivanju svih građana Hrvatske. U posljednjih pet godina doista je bilo mučno gledati predsjednika kojemu nije stalo do nacionalnih interesa države kojoj je predsjednik. Otkad smo ušli u Europsku Uniju faktički nas nije posjetio niti jedan remprezetativni državnik, niti smo se po čemu istakli u toj političkoj tvorevini koju smo mistificirali i mislili da će nam preko noći donijeti nešto pozitivno.
Čak štoviše, i drugi i treći Hrvatski predsjednik su jednim dijelom doprinijeli lošem ugledu Hrvatske u svijetu. Ako se drugi Hrvatski predsjednik u izrealskom Knessetu ispričao za zločine nad Židovima u Drugom svjetskom ratu, bez obzira što nema razloga da se za te zločine ispričava jer moderna Hrvatska država nema nekog većeg kontinuiteta sa Nezavisnom državom hrvatskom, zbog čega je treći hrvatski predsjednik pred tim istim Knessetom morao govoriti o nekakavoj „ustaškoj zmiji“. Tim riječima i tim činom treći Hrvatski predsjednik Ivo Josipović ozbiljno je narušio ugled zemlje čiji je predsjednik. Međutim, činjenica jest da je u ovom sučeljavanju predsjedničkih kandidata predsjednik Josipović podcijenio svoju suparnicu, no nije se dobro proveo. Na sve njegove provokacije, podvale i niske udarce, kao i dociranja gđa Kolinda odgovorila je jasno, precizno, lucidno i kvalitetno. I to je ono što joj je posebno dalo na težini i na uvjerljivosti. Gđa Kolinda je osoba koja ima veliko iskustvo u diplomaciji i koja može u pravom smislu riječi dati doprinos boljitku Hrvatske i njezinom ugledu u Europi i u svijetu. Nadam se da će se to uistinu i dogoditi. Mislim da je vrijeme da konačno zaustavimo politiku „regiona“ koja nas kao državu ne vodi nigdje.
 
Nakon petnaest godina predsjednika koji se nisu znali niti htjeli boriti za interese svoje domovine, koji su sa jednom dozom prezira govorili o predsjedniku Tuđmanu minorizirajući njegovu veličinu i njegov ogroman doprinos stvaranju hrvatske države, konačno je vrijeme da dobijemo osobu koja će uistinu voljeti ovu zemlju i vjerodostojno je predstavljati u svijetu i Europi. I što je najvažnije, potrebna nam je osoba koja neće ulaziti u sukobe sa Crkvom. Drugi i treći hrvatski predsjednici već su nekoliko puta sasvim jasno pokazali svoj animozitet prema Crkvi, prema njezinom nauku i stajali su na stranu onih civilnih udruga koji Ckkvu preziru i najradije bi poradili na njezinom nestanku u Hrvatskoj. I to je ono što je najžalosnije. Ulaziti u neprestane sukobe sa Crkvom nešto je što je najmanje potrebno predsjedniku države u kojoj su većina katolici. Meni osobno kao kršćaninu i svećeniku bitno je da predsjednik bude ona osoba koja pripada opciji demokršćanske orijentacije. Naravno, ne mogu, niti želim nikome određivati za koga će glasati na izborima, jer svatko ima svoju slobodu, svoj odabir, ali ja sam odlučio kome ću dati glas na izborima. Ne želim tom svojom odlukom docirati drugima, ali svatko tko želi da Hrvatska ide u novom smjeru, boljem smjeru i kvalitetnijim putem, mislim da bi trebao glasati za promjene. Naime, niti jedan kandidat nije idealan, ali ono što moramo znati jest da ćemo birati osobu koja će nas istinski, vjerodostojno i hrabro zastupati u svijetu, te koja će pokrenuti određene reforme da Hrvatska krene u pravom smjeru. Mislim da je to jedini ispravan put.
 

Pavle Primorac

Zašto papa Franjo ne će u Fátimu!?

 
 
Ma, vidi ti ovo? Pa, to je rušenje Katoličke Crkve! Pred raskol. To je blizu ukidanja mise. I konačno idemo u katakombe!
(http://tradikatolik.blogspot.de/2014/12/papa-franjo-2017-katolici-i-luterani.html?m=1)
http://1.bp.blogspot.com/-X2rcOkyzdxg/VJni9cPJDfI/AAAAAAAAGv0/O9kR0eED8ZQ/s1600/LWF-audience-with-pope-francis.jpg
(Rim) Papa Franjo je u prošli četvrtak u Vatikanu primio izaslanstvo evangeličko-luteranske crkve Njemačke. U svom obraćanju luteranima Crkveni je poglavar rekao iznenađujuće stvari. Katolici i luterani bi "zajedno" trebali obilježiti 500. obljetnicu reformacije. Crkveni raskol kao događaj koji valja zajedno proslaviti? Samovoljan oblik ,,historizacije" reformacije?
 
Doslovno je Papa rekao: "Ekumenski dijalog se danas ne može odvojiti od stvarnosti i života naših Crkava. Godine 2017. luterani i katolički kršćani obilježavaju zajedno petstotu obljetnicu reformacije. Tim povodom će luterani i katolici prvi put imati mogućnost diljem svijeta održavati isto ekumensko obilježavanje, ne u obliku trijumfalističkog slavlja, nego kao ispovijest naše zajedničke vjere u Trojedinoga Boga."
 
Protiv ovog  zajedničkog "obilježavanja reformacije" skeptičan je Miguel Angel Yáñez, glavni urednik Adelante la fe: "zbilja sam se upitao: trebamo li kao katolici uistinu obilježavati nesretni raskol kojim su milijuni duša zavedeni na otpad od katoličke vjere?"

Luterani i lefebvrovci 
 
Yáñez nastavlja: "Ako je ovaj ekumenski diskurs koherentan, onda bismo mi već uskoro morali čuti iz Rima sljedeću izjavu: 'Ekumenski dijalog se danas ne može odvojiti od stvarnosti i života naših Crkava. Godine 2018. obilježavamo zajedno s nadbiskupom Marcelom Lefebvreom bliskim katolicima 30. godišnjicu biskupskih posvećenja koja su nas razdvojila.
 
Ovim povodom obje će strane prvi put imati mogućnost diljem svijeta održavati isto ekumensko obilježavanje, ne u obliku trijumfalističkog slavlja, nego kao ispovijest naše zajedničke vjere u Trojedinoga Boga.'" Tako piše Miguel Angel Yáñez.
 
Papa Franjo je pred njemačkim luteranima još nadodao: "Neka nas ovo obilježavanje reformacije sve ohrabri da s Božjom pomoći i podrškom njegovog Svetog Duha ostvarimo daljnje korake u jedinstvu i da se ne ograničimo jednostavno na ono što smo već postigli."
 
Njemačka biskupska konferencija aktivno se trudi oko "zajedničkog" obilježavanja crkvenog raskola koji je prouzročio Martin Luther. S tim ciljem uspostavljen je "projekt obilježavanja reformacije".

2017.: 100 godina Fátime 
 
Godina 2017. ne znači samo 500 godina crkvenog raskola, nego i 100 godina Fátimskih ukazanja. O ovom posljednjem obilježavanju papa Franjo do sada nije zauzeo stav. U Portugalu se trude od 2013. godine da papa dođe prigodom stote obljetnice Fátime. U travnju ove godine rekao je umirovljeni portugalski kurijalni kardinal José Saraiva Martins da ne postoji sigurna potvrda, ali je ,,prirodno i normalno" da papa prigodom "tako važnog događaja" dođe u Fátimu. (Izvor: katholisches.info)
 
Što kaže pravovjerni kardinal Rymon Leo Burke?
 
Kardinal Burke objašnjava svoj odnos s papom i doktrinom Crkve:
"Također je uvedeno pitanje homoseksualaca, što nema nikakve veze s pitanjem braka, ne bili se tu pronašli pozitivni elementi. Još jedna vrlo zabrinjavajuća točka: prvotni dokument nije upućivao na Sveto pismu, ni na tradiciju Crkve, ni za nauk Ivana Pavla II. o bračnoj ljubavi. Zato je bio vrlo odbojan. Kao i činjenica da su u završnom izvješću sačuvane stavke o homoseksualnosti i rastavljenim vjernicima koji međutim nisu bili usvojeni od potrebne većine biskupa."
http://www.quovadiscroatia.com/intervju-kardinala-burkea-za-le-figaro/
 
Intervju kardinala Raymonda Burkea za francuski Le Figaro
 
• Može li kardinal biti u nesuglasju s Papom?
Kardinal Burke: Svakako je moguće da kardinal bude u nesuglasju s Papom po pitanjima procedure ili oko pastoralnih pitanja. No, s druge strane, nemoguće je da postoji razilaženje po pitanju nauka i discipline Crkve. To znači, dakle, da kardinal, u određenim situacijama, ima dužnost reći papi što doista misli. Očito, uvijek se mora izraziti na uljudan način, jer papa obnaša Petrovu službu. Ali, ako papa ima kardinale oko sebe, onda je to upravo zato da bi mu davali savjete.”
http://www.courageouspriest.com/wp-content/uploads/2011/05/cardinal-burke.jpg
• Je li se previše značaja dalo razlikama uočenim tijekom Sinode o obitelji?
- Ono što je čudno u tom dosjeu o razvedenima i ponovno vjenčanim vjernicima je da su oni koji su se pozvali i podržali ono što Latinska Crkva oduvijek uči - optuženi da su protiv Svetog Oca, da nisu u skladu s Crkvom... To je nevjerojatno! S druge strane, Crkva je oduvijek poznavala teološke rasprave i snažne sukobe u kojima su teolozi i kardinali davali svoje mišljenje. Dakle, ako sam ja objavio, zajedno s drugim kardinalima, studiju o ovoj temi gdje smo izrazili svoje mišljenje, bilo je to u duhu pružanja prave teološke rasprave kako bi se došlo do istine.
 
• Jeste li šokirani onime što se dogodilo na Sinodi?
- Sinoda je bila teško iskustvo. Postojala je linija, ona od kardinala Kaspera, mogli bismo reći, iza koje su se postrojili oni koji su držali u svojim rukama smjer prema kojem je Sinoda trebala krenuti. U stvari, činilo se da je prvotni dokument [relatio post disceptationem] već napisan prije intervencije sinodskih otaca! I to prema jednoj liniji, u korist pozicije kardinala Kaspera... Također je uvedeno pitanje homoseksualaca, što nema nikakve veze s pitanjem braka, ne bili se tu pronašli pozitivni elementi. Još jedna vrlo zabrinjavajuća točka: prvotni dokument nije upućivao na Sveto pismo, ni na tradiciju Crkve, ni za nauk Ivana Pavla II. o bračnoj ljubavi. Zato je bio vrlo odbojan. Kao i činjenica da su u završnom izvješću sačuvane stavke o homoseksualnosti i rastavljenim vjernicima koji međutim nisu bili usvojeni od potrebne većine biskupa.
 
• Što je sve stavljeno na kocku u ovom sporu?
- U doba punom zbunjenosti, kao što je slučaj s teorijom ravnopravnosti, treba nam nauk Crkve o braku. Pa ipak, umjesto toga guramo u smjeru primanja pričesti za razvedene i ponovno vjenčane osobe. A da ne spominjem tu opsesiju za olakšanjem postupka poništenja braka. Sve će to dovesti do svojevrsnog de facto “katoličkog razvoda”, pa tako i do slabljenja nerazrješivosti braka. Međutim, Crkva mora braniti brak, a ne ga oslabiti. Nerazrješivost braka nije pokora, ni patnja. To je velika ljepota za one koji ga žive, to je izvor radosti. Stoga sam jako zabrinut, i pozivam sve katolike, laike, svećenike i biskupe, da se uključe, od sada do nadolazeće Sinode, kako bi se istaknula istina o braku.
****
Teološki pravovjerno obrazovanima i dobro formiranima, ovo je čvrsti dokaz 100 posto. Ostali vjernici će vjerojatno razumjeti pola priloga, pa ako to shvate - napredovali su.
(http://www.youtube.com/attribution_link?a=0671tyWc74k&u=%2Fwatch%3Fv%3DxHbrFImfJwI%26feature%3Dshare)
 

Pripremio: Emil Čić

Hoćemo li napokon izići iz "egipatskog" ropstva

 
 
Hrvatski narod i hrvatska država nalaze se u prijelomnom trenutku svoje budućnosti, a dugoročno i opstanka. Hrvatska je naime u dubokoj krizi po svim dubinama i širinama, a korijen te krize je isto tako duboka duhovna kriza. Stoga je kardinal Bozanić u svojemu pismu upućenom svim župama i redovničkim zajednicama u Zagrebačkoj nadbiskupiji prije četvrte nedjelje Došašća pozvao na trodnevnu molitvu i post za Domovinu.
http://3.bp.blogspot.com/_-CM-Yj2FYJg/TURqR_px6CI/AAAAAAAABnE/qvC4DRqxNhg/s1600/jesus_to_egypt.gif
"Kao pojedinci i kao narod pozvani smo ustrajno se obraćati Gospodinu, moleći osobito za dar vjere, za njegovo svjetlo i djelovanje njegova Duha u svim životnim okolnostima, a posebno u teškoćama koje opterećuju našu sadašnjost", ističe Kardinal, te nabraja sve one bolne rane od kojih trpi hrvatsko narodno biće: odnos prema otajstvu života, demografska kriza, gospodarska kriza, nezaposlenost i stvaranje velikih razlika između bogatih i siromašnih. Posebno ističe kako je "bolno vidjeti kako hrvatski branitelji i u ovo vrijeme izlažu svoje zdravlje i dostojanstvo, da bi upozorili na narušavanje temelja slobode, a da taj njihov glas i žrtva ne nailazi na potrebni odjek među odgovornima".
 
Uoči predsjedničkih izbora hrvatski biskupi pozvali su vjernike i cjelokupnu hrvatsku javnost, da svojim izlaskom na birališta preuzmu odgovornost za hrvatsku budućnost. Odluka treba biti dobro promišljena i biskupi pozivaju vjernike na biblijsku mudrost pri čemu bi predsjednik/predsjednica trebali biti moralni autoritet i savjest društva. Biskupi se pritom posebno osvrću na nekoliko ključnih točaka. Od predsjednika/predsjednice Republike očekuju "da se snažno zauzme za pronalaženje izlaza iz gospodarske krize, te da se pridruže pozivu pape Franje, nedavno upućenom u Europskom parlamentu, u zauzimanju za prava obespravljenih i siromašnih. Biskupi pritom, na tragu Papine poruke, posebno ističu zauzimanje za neotuđive vrjednote koje su oblikovale Europu kroz njezinu povijest, "koja je nositeljica znanosti, umjetnosti, ljudskih vrjednota, ali i vjere". "Pozvani smo kao biskupi poduprijeti programe onih koji se zauzimaju za promicanje dostojanstva žene, za zaštitu braka kao zajednicu muškarca i žene te promiču kulturu života".
 
Na tragu Rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, biskupi od budućega predsjednika/predsjednice Republike očekuju da "nedvosmisleno osudi sve zločine, bez razlike kada i u ime koje ideologije su počinjeni. Pritom biskupi posebno ističu da se od budućeg predsjednika/predsjednice očekuje da se zalaže za cjelovitost istine o Domovinskom ratu, te gaji poštovanje prema hrvatskim braniteljima. Na međunarodnoj razini budući hrvatski predsjednik/predsjednica trebaju se boriti za interese hrvatskih građana i njihove države, te za Hrvate koji žive u drugim državama.
Na kraju biskupi pozivaju vjernike da ne podlegnu malodušju, te da odgovorno iziđu na izbore, jer i neizlazak je svojevrsni oblik glasovanja, pri čemu dopuštamo da drugi odlučuju umjesto nas. Kardinal Bozanić je u svojoj poruci prigodom predsjedničkih izbora također pozvao vjernike da iziđu na birališta. "Izbori su građanska obveza, a za nas vjernike ti su izbori i vjernička dužnost", ističe kardinal na početku svoje poruke. Štoviše, kardinal Bozanić upozorava da bi neodaziv na birališta "značio ozbiljno zanemarivanje, a – budući da se radi o općem dobru – u stanovitoj mjeri i grijeh propustom".
 
Stalna opasnost koja se provlači kod naših vjernika je ona da čekaju idealno rješenje u svijetu koji jednostavno nije takav. Stoga na kraju svoje poruke kardinal Bozanić poziva: "Nemojte tražiti idealnu osobu za tako važnu i časnu službu, jer se možete obeshrabriti. Životna realnost od nas traži da budemo mudri i razboriti te da biramo onu osobu koja nam se u ovom povijesnom trenutku čini boljom, jer je to naš glas za Hrvatsku, za njezin život nakon izbora."
 
Hrvatska se nalazi u prijelomnom trenutku svoje budućnosti. Živimo u vremenu koje je prispodobivo izlasku Izraela iz egipatskog ropstva. Nakon što su se Izraelci oslobodili egipatskog jarma, našli su se u pustinji i neizvjesnosti. Odjednom su poželjeli "sigurnost" egipatskih lonaca, iako su im a to su već zaboravili - ti isti Egipćani ubijali prvorođene sinove. Nešto slično događa se i nama. Mnogi danas zaboravljaju da su od jugokomunističkih zločina u masovnim grobnicama skončali njihovi sinovi - i to ne samo prvorođeni - njihova braća, sestre, očevi..., a stotine tisuća morale su pobjeći u inozemstvo - što zbog političkih, što zbog ekonomskih razloga. Danas samo razmišljaju o navodnoj sigurnosti jednoga propalog poretka, koji se urušio jer je iznutra bio truo.
 
Prije četvrt stoljeća prešli smo "crveno more" i izbavili se iz "egipatskog ropstva". Danas se nalazimo podno gore Sinaj i prizivamo "egipatsko" zlatno tele. Hoćemo li napokon odbaciti okove duhovnoga ropstva, jer je još dalek put pred nama? Valja nama preko rijeke (Jordana) prijeći!
 

Marijan Križić, Veritas

Anketa

Tko je više dobio izlaskom Drage Prgometa iz HDZ-a?

Ponedjeljak, 02/03/2015

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 846 gostiju i nema članova online

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević