Get Adobe Flash player

Nad hrvatskom kulturom i nad hrvatskom sudbinom nadvio se marksistički, ateistički crveni zmaj

 
 
Akademski slikar Josip Botteri Dini, pripadnik je malobrojne skupine vodećih likovnih umjetnika u Hrvatskoj. Rođen je u Zagrebu 1943. godine. Diplomirao je na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi prof. Miljenka Stančića 1968. Izlagao je samostalno na brojnim izložbama diljem domovine i u inozemstvu. Pored slika realizirao je niz vitraja i mozaika, a ključni dio njegova iopusa posvećen je sakralnim temama.
http://fokolar.hr/wp-content/uploads/2014/02/Botteri0311-005.jpg
• Gospodine Botteri, zašto je danas tako malo sakralnih motiva u suvremenoj hrvatskoj likovnoj umjetnosti?
- Suvremena hrvatska likovna umjetnost jest u nekom smislu dio hrvatske kulture i njenog kulturnog  bića i razvoja. Povijesno, hrvatska kultura od 1945.g. na ovamo, nije imala slobodan razvoj. Nad hrvatskom kulturom, kao i nad hrvatskom sudbinom svoja stravična krila nadvio je marksistički, ateistički crveni zmaj. Rane njegovih kandži još uvijek nisu zacijelile i hrvatsko nacionalno biće i njegova kultura još uvijek nisu slobodni. Naša osobna i zajednička memorija nije slobodna, niti će skoro biti od zlokobnih sjećanja na dane zatora svega svetog i plemenitog. Umjetnost je bila potpala pod diktat Agitpropa i svi koji se svojim slobodnim duhom nisu uklapali u zločinačku komunističku ideologiju ili su bili smrvljeni ili prognani ili predani namjernom zaboravu. Umjetnost je bila sluškinja toj ideologiji, a kada se trebalo prema svijetu, čak zapadnom, pokazati „napredno lice“, kako bi se služilo i drugom gospodaru, tada je nastao „teror avangarde“ koji i danas traje. Poslušnici ne mogu biti slobodni jer slobodi su okrenuli leđa, dok su služili diktatu. Kada su jednom đavlu prodali dušu, tada je nastala tzv, marksistička umjetnost. Gazio se i izrugivao ruglu svatko tko nije bio s njima u društvu. Na tom zločinačkom Olimpu odlučivali su o sudbini svih koji nisu s njima. Nitko tko im se nije poklonio ili priklonio nije imao pristupa u kastu „zaslužnih“. Nije ni to bilo dovoljno, uhodili su one neposlušne i metodama prijetnji i prešućivanja u javnosti, sprječavali njihove afirmacije. Možda se u ovome krije odgovor na Vaše pitanje. U Hrvatskoj se teško može nadoknaditi sve diskontinuitete slobode.
 
• Je li u pitanju možda određeni ili neodređeni strah autora kako ne će moći odgovoriti problemu?
- Sakralna umjetnost nije samo tema, niti je samo kulturološko pitanje. Sakralna umjetnost proizilazi iz doživljaja svetoga. Vjera je dar Božji. Umjetnik, koji je toga svjestan, a koji je i religiozan,on će svoju vjeru, svoje zanose i meditacije predočiti i sebi i drugima u svojim djelima. Ne bi nitko, tko ima darovitosti, a iskreno vjeruje ili traga za svetim, ne bi trebao biti uplašen u stvaranju svete teme, u interpretaciji svetoga u svome djelu.
 
• Kako se razvijao Vaš osobni pristup sakralnom motivu kroz protekla desetljeća?
- Kako sam rastao u znanjima i spoznajama i u svojim vještinama, tako se i moj pristup svetim temama mijenjao. I danas, nakon tolikih godina rada, učenja, promatranja i stvaranja, događa se da nakon susreta s nekim neviđenim prije djelima, zaželim ponovno nešto novo stvoriti. Umjetnost je kao more koje nas neprestano osvaja i mi smo njegovi zarobljenici. Čim završi plovidba, mi opet čeznemo za novim plovidbama, nepoznatim uvalama. U umjetnosti kao da smo u polju vječne igre. Dio lijepoga koje sanjari umjetnik bude ulovljeno kroz likovnost, glazbu ili riječ. Taj osvojeni i ostvareni segment vizije dostatan je da možemo zamišljati svijet lijepoga kojemu umjetnikov duh pripada, iz kojega je crpio svoje skladbe, stihove, boje i oblike.
 
• Koji je Vaš najdraži sakralni motiv? S kojim ste sakralnim motivom imali stanovitih teškoća?
- Priznajem da nisam nikada s lakoćom stvarao. Likovno stvaranje, kao i uopće stvaranje svih umjetničkih djela, prolazi različite faze. U svakom slučaju, dobru volju umjetnika prati otpor  tijela. Tijelo, onaj drugi ja, ono profano i pogano, opire se duhovnom i uzvišenom, dobrom i lijepom. Uvijek ranije, nego li umjetnik izvodi svoje djelo, ono nastaje u njegovom duhu. Umjetnik sva svoja djela ima u sebi i traži pogodan trenutak i mjesto i druge uvjete kako bi ono nastalo za ostali svijet. To što sam kazao nije nikakva mistifikacija stvaranja. Stvaranje umjetničkih djela i nije moguće a da umjetnik nije nadahnut. Ako bih govorio o težim sakralnim temama, onda me ni nije bilo jednostavno naslikati Blaženu Djevicu Mariju i bl. Alojzija Stepinca.
 
• Podliježe li sakralna umjetnost,općenito, modi, promjeni, izmjeni modnih pravaca?
- Umjetnost ima svoje zakonitosti. Svaka umjetnost, koja je ozbiljna i računa na recepciju bez granica, mora biti otvorena i novim izričajima, ali umjetnik uvijek teži stvaranju vlastitog izričaja. Taj vlastiti izričaj ostaje u bitnom neizmijenjen, ali ponajprije mora biti sagrađen strpljivo i on se mora oblikovati dugotrajnim unutarnjim istraživanjima i velikim radom na svome djelu. Jednako to vrijedi i za sakralno djelo, ali to podrazumijeva i dobro poznavanje kršćanske ikonografije i svega stvorenoga u dvije tisuće godina kršćanstva.
 
• Kako Vi gledate na ostvarene rezultate u tretiranju religijskih tema u našoj aktualnoj umjetnosti?
- Sakralna likovna umjetnost u Hrvatskoj ima svoj kontinuitet od ranoga kršćanstva, od IV. stoljeća do naših dana, kroz sedamnaest stoljeća. Mi zahvaljujemo Stvoritelju za tolike velike umjetnike i isto tako brojna djela koja nas potvrđuju kao autentičnu narodnu kulturu i sastavnicu europske i svjetske kulture. U umjtnosti se događaju čuda ili ih nema. Mi smo baštinici čudesno lijepih i ponekada avangardnih, u najboljem smislu riječi, umjetničkih djela. Mogli bi nizati kazalo imena i katalog djela. Ali bilo bi besmisleno pokraj izvrsnih knjiga i dokumentarnih filmova. U našoj aktualnoj umjetnosti i danas bljesnu vrijedna umjetnička djela koja obogaćuju našu umjetničku baštinu.
 
• Na Vašim akralnim slikama osobito mjesto zauzima Split.
- Živjeti u Splitu, upijati njegove vizure, baštinu, boje, ne može proći bez neke vrsti reinterpretacije. U umjetnosti mi možemo zabilježiti sve naše doživljaje i razmišljanja. U moje slikarstvu to bilježim jakim i naglašenim crtežom. Nisu to samo izvanjski doživljaji motiva. Split je pozornica mojih asocijacija na sv. Duju, na druge svete teme, Gospu, Krista.
 
• Možete li mi reći nekoliko riječi o slici na kojoj trenutno radite.
- Početak je mjeseca prosinca i slikam božićnu scenu Rođenja Kristova. To je moj Advent. Zajedno s pjesnikom Miljenkom Galićem dovršio sam knjigu pod naslovom Krilo noći. To su Galićeve pjesme koje sam popratio mojim grafikama Visovačke Gospe i Kristovog lica. Pjesme i grafike nastajale su dugi niz godina i sada su složene pod jednim naslovom u nakladi Kršćanske sadašnjosti. U atelijeru radim mozaik za crkvu Svih svetih u Sesvetama s temom Božansko Milosrđe, sveci i duhovi, apostoli i Blažena Djevica Marija. Čitajući stihove doživim sliku koja se pojavi na unutarnjem ekranu. Slično se zbiva i dok čitam Evanđelje, pripremajući se za neku sliku koja se povezuje uz Kristov lik i njegov život i njegovo Božanstvo. Ništa ne nastaje brzo. Uvijek potraje traganje u samoći, odcijepljen od profanosti i banalnosti. Svi pokušaji budu zabilježeni. Najradijem crtam crteže olovkom, dok raščišćavam kompoziciju, zatim radim crtež u mojem načinu lakovima, akrilikom, mozaikom ili staklima u boji.
 
• Vi ste naravno, pored religijskih, redovito tretirali i druge teme.
- Sada variram teme mora, noći na moru, mislim na Lepantsku bitku. Ponekad se opet vratim Splitu ili nekom drugom dragom gradu, pa mrtvoj prirodi. Rado naslikam i neku asocijaciju na hrvatsku povijest. Mislim na hrvatski Križni put i zločinačke, mučeničke jame. Spašava Milosrdni Krist koji nas vraća u njegov „mir kojega svijet ne može dati“.
 
• Što je ključno u Vašem pristupu motivu?
- Moja bitka sa samim sobom odvija se na platnu ili papiru, bitka u kojoj likovnost mora pobijediti prazninu. Mislio sam ovih dana kako je Krist Gospodin Veroniki pružio svoj autoportret, kao krvavi otisak svojega lica. Isus je tako prvi sakralni slikar kršćanstva. I mi sa svojim slikama smo, kada slikamo svete teme na istom tragu; ostavljamo otiske naše duše, naših strepnja, naših rana, tjeskoba i molitava nada i čežnja.
 
• Planovi?
- Plan imam za danas i sutra, nastaviti raditi svom snagom i ne mislim stati do Božje volje.
 

Miroslav Pelikan

Upoznajte hrvatskog kipara čija je ‘Bogorodica s Djetetom’ čuvala grobove dvaju budućih svetaca

 
 
Kameni reljef Bogorodice s Djetetom koji je napravio hrvatski renesansni kipar Ivan DUKNOVIĆ iz Vinišća “čuvao” je grobove dvaju budućih svetaca: pape Ivana XXIII.  i pape  Ivana Pavla II.
https://i.ytimg.com/vi/vm5s5BrMvRY/maxresdefault.jpg
Malo ljudi u Hrvatskoj zna za Ivana Duknovića, velikoga hrvatskog kipara s kraja 15. st. koji je napravio vrhunska renesansna umjetnička djela te radio za mnoge svjetske velikane. Njegovo remek-djelo ‘Bogorodica s Djetetom’ resilo je u kripti vatikanske bazilike grobove dvaju budućih svetaca - pape Ivana XXIII.  i  pape Ivana Pavla II.
Papa Ivan Pavao II. često se molio na grobu Ivana XXIII. iznad kojeg se nalazio Duknovićev reljef. Kasnije, po izričitoj želji Ivana Pavla II., Duknovićeva Bogorodica čuvala je i njegov grob.
 
Ivan Duknović rođen je u Vinišću oko 1440. godine. Zanat je vjerojatno počeo učiti kod svoga oca, protomajstora Stjepana, koji je bio graditelj zvonika trogirske katedrale. Svoju je umjetničku izobrazbu Ivan nastavio u Italiji. Kao njegova rana ostvarenja prepoznaju se dva monumentalna portala na Venecijanskoj palači i razvijene skulpture završnoga dijela pročelja crkve sv. Jakova u Vicovaru kraj Tivolija. Petnaestak godina tijesno surađuje s A. Bregnom i Minom da Fiesoleom. S prvim umjetnikom izrađuje oko 1466. u crkvi Santa Maria sopra Minerva grobnicu kardinala G. Tebaldija, oblikujući lik pokojnika na sarkofagu i veći dio dekora s tzv. “puttima” (malim anđelima).
 
Od 1475. do 1477. godine radio je na grobnici tadašnjeg pape Pavla II. koja se nalazi u vatikanskim Grottama.
Oko 1485. Duknović odlazi na dvor Matije Korvina u Ugarsku i tu proširuje tematiku rada. Premda su mu tamošnja djela stradala već u provalama Turaka, figuralna fontana Herakla s lernejskom hidrom i kruna zdenca iz kraljevske vile u Višegradu te reljefna pala oltara iz pavlinske crkve u Diosgyoru potvrđuju njegovu visoku vrsnoću.
Zaslužan za prenošenje likovnih spoznaja talijanske renesanse na Dunav i unaprjeđivanje tamošnje umjetnosti, Duknović je dobio plemićki naslov i feud s dvorcem Majkovec u Hrvatskoj. Smatra se da je portretirao uglednike iz humanističkoga kruga, te mu pripisuju niz plitkoreljefnih portreta po europskim muzejima, uključujući fragmente nadgrobne ploče biskupa Baratina, čuvane u Zagrebu.
Održavajući trajne veze sa zavičajem, Duknović se čvršće potvrdio u Trogiru. Osim kipova u renesansnoj kapeli gradskoga zaštitnika sv. Ivana kao remek-djela iz vrhunca stvaralaštva i sv. Tome sa znakovima staračke sustalosti, opus mu je dopunjen kipom sv. Magdalene iz franjevačkog samostana, portalom palače Cipiko, lunetom s grbom obitelji Cega, te grbom s klesarskim priborom. To su ujedno i najbolja djela zrelorenesansnoga kiparstva u nas.
 

Izvor: https://www.bitno.net/kultura/upoznajte-hrvatskog-kipara-cija-je-bogorodica-s-djetetom-cuvala-grobove-dvaju-buducih-svetaca/ (Priredio: Ivan Jaklin)

Nek u Njoj nađem blagoslovljen mir

 
 
U snu zalutah na nekakvu hrid.
Preda mnom noćnog nestade mraka.
Neka me zlatna obasja zraka,
Pomislih da me, možda, vara vid.
http://tb.ziareromania.ro/Lucruri-adevarate--mai-putin-cunoscute--despre-viata-lui-Iisus-Hristos/069c017f6f4700ff75/327/0/1/70/Lucruri-adevarate--mai-putin-cunoscute--despre-viata-lui-Iisus-Hristos.jpg
Širinom sinu neopisiv sjaj
I simbol križa k'o nebeski štit,
Uzbudna sjeta obuze mi bit.
...Pa nisam, valjda, zalut'o u raj?
 
Poljana cvjetna kao šaren sag
Mirisom ruže prekide mi dah.
Osjetih kako napusti me strah;
Shvatih, da to je moj zavičaj drag.
 
Oh, Bože, ako kucnuo je kraj
I ako smrtni pristig'o je hir,
Nek u Njoj nađem blagoslovljen mir,
Nek Ona bude suđeni mi raj.
 
Ti u Njoj raj si stvorio za nas,
Al' sa svih strana na Nju vreba tat
I svakim danom izmamljuje rat;
Ti budi joj zaštita i spas.
 
Jer, Hrvatska je Tvoje krvi kap,
Koja je s križa natopila svijet.
U Njoj se slila u svaki joj cvijet
I svaki žubor i u svaki slap.
 
Ti istina si i život i put
I naše svijetlo i snaga i moć,
Dok Ti nam svijetliš, ne plaši nas noć
Niti mač pakla na nas uzdignut.
 

Žarko Dugandžić

Anketa

Koju ocjenu dajete govoru hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović u UN-u?

Četvrtak, 14/12/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 945 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević