Get Adobe Flash player

Sakralna umjetnost kao odraz teološke znanosti u židovstvu, kršćanstvu i islamu

 
 
Sveučilište u Splitu i ove godine organiziralo je Festival znanosti u periodu od 18. do 23. travnja 2016. Festival znanosti je sad već tradicionalna manifestacija koja se svake godine kroz jedan tjedan održava u travnju, a organizira je velik broj volontera. U bogatom programu 14. Festivala znanosti Sveučilišta u Splitu nalazi se više od 150 aktivnosti za sve uzraste, od vrtićke djece, učenika osnovnih i srednjih škola do opće populacije.
http://www.pmfst.unist.hr/wp-content/uploads/2016/03/festivalznanosti.png
- Ove godine u Splitu imamo najviše aktivnosti dosada, više od 150 i to za razne dobne skupine na ukupno 34 lokacije. Ovogodišnja tema je 'Znanost i umjetnost' što podrazumijeva mnogo umjetničkih aktivnosti u programu, pri čemu valja istaknuti angažman Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, koja će se ove godine kroz niz glazbenih koncerata pobrinuti da umjetnost dobije odgovarajuću vidljivost. Uz angažman sastavnica Sveučilišta u Splitu u program su se uključili brojni gradski muzeji, instituti, kazališta, osnovne i srednje škole kao i udruge nudeći raznovrstan program tijekom Festivala. U programu se nalaze brojne radionice, predavanja, prezentacije pokusa, tribine, znanstveni kafići i izložbe. Svatko u tom bogatom programu može naći nešto za sebe, kazala je predsjednica splitskog organizacijskog odbora prof. dr. sc. Livia Puljak.
   
Da religija utječe na umjetnost, odnosno kako religija umjetnost okreće prema određenom smjeru, očito je u tri velike religije - židovstvu, islamu i kršćanstvu. Sinagoga u Splitu je jedna od najstarijih europskih još uvijek aktivnih sinagoga. Nastala je u 16. stoljeću, u nekadašnjem židovskom getu, adaptacijom drugog kata dviju spojenih srednjovjekovnih kuća. Današnji izgled unutrašnjosti nastao je oko 1728. godine. U zapadni zid Dioklecijanove palače ugrađen je najsvetiji dio hrama – Aron Hakodeš, okrenut Jeruzalemu, izrađen u klasicističkom stilu od crnog i bijelog mramora. Izdvojeno mjesto u židovstvu pripada izričitoj zabrani slikanja božanstva. Riječ je o drugoj Božjoj zapovijedi Dekaloga o kojoj govore mnogi tekstovi iz Staroga zavjeta koji se osvrću na zabranu idolatrije, pravljenja idola – Pnz 27,11-26; Izl 20,4, a ističu da Jahve nije Bog drugih kultova. Jahve je nedostupan Bog. Bog je za Židove osoba koja provocira susret, susretište, odnosno čovjek je njegova slika (Post 1,26-28).
 
Islamski propisi dozvoljenih motiva u umjetnosti slični su onima tijekom ikonoklastičkog pokreta u vrijeme Bizantskog Carstva, koji je promicao ideju zabrane oslikavanja svetaca i proroka, te njihova obožavanja. Zabranjeno je bilo i prikazivanje reprezentativnih slika budući da samo Bog može dati život. Unatoč regionalnim razlikama, islamska umjetnost ima svuda zajedničke osnovne značajke. Povezana s religijom koja zazire od likovnoga prikazivanja figuralnih tema, razvila je raskošnu ornamentiku i bogatu graditeljsku djelatnost u kojoj su se preuzimali i asimilirali elementi iz predislamskih civilizacija (od sasanidsko-perzijske i sirijske umjetnosti, preko bizantske i koptsko-egipatske do helenske, helenističke i rimske). Umjetnost je uvijek bila promatrana u religijskom kontekstu, no u sekularnoj dekorativnoj umjetnosti, koja je uvelike ovisila o ortodoksnosti pojedinog vladara, to nije uvijek bio slučaj. Posljedica tih zabrana je bila da se, čak i pri prikazivanju figura ljudi i životinja, izbjegavalo korištenje ukrasnog okvira te, za razliku od europskih umjetnika, muslimanski umjetnici nisu razvili poznavanje anatomije, muskulature i perspektive. S druge pak strane, su ovakva ograničenja usmjerila umjetnike na općeprihvatljivi razvoj ukrasnih uzoraka, koji su bili temeljeni na geometrijskim oblicima, arapskom pismu i lističavim stiliziranim oblicima. Brzim koracima, apstraktni motivi, arabeske i kaligrafija postaju vodeći izrazi dekorativne islamske umjetnosti. Naravno, kaligrafija je u svojoj suštini najviše povezana sa očuvanjem Kur’ana, te zbog toga postaje izuzetno cijenjena i jedan od najdivnijih vrhova islamske vizualne umjetnosti.
 
Kako se u 4. stoljeću kršćanstvo oslobodilo progona i napustilo podzemne prostorije katakombi, otada, u okrilju crkve, nastaju sva ona djela koja postaju dio našeg emocionalnog, intelektualnog i vizualnog iskustva. Likovne predodžbe, koje su se tijekom stoljeća mijenjale onako kako se mijenjalo i duhovno raspoloženje, temeljile su se prvenstveno na sadržajima iz Biblije, ali su oblikovane i pod utjecajem drugih izvora. Poštujući tekstualnu podlogu i crkveno učenje, utvrđena su određena pravila i propisi - ikonografija - u oblikovanju i komponiranju pojedinih tema. Istovremeno, ikonografija, odnosno slikopis, pomaže nam razumjeti čitav niz djela kršćanske tematike, sve one simbole i simboličke scene te religiozne i moralne alegorije duboko ukorijenjene u kršćanskoj tradiciji.
Nesavršena ljepota stvorenoga svijeta, ljudska kreacija i doživljavanje u kršćanstvu se dovodi u analošku vezu s Bogom. Zato teologija prepoznaje ljepotu kao jedan od atributa Božjega bića. Uz pomoć kategorije ljepote teologija i kršćanska duhovnost tumače ne samo stvaranje nego i opisuju novo stvaranje na razini čovjeka i budućega kozmosa. Kršćanstvo je, dakle, stvorenu ljepotu smatralo znakom koji upućuje na Božju ljepotu.
 
Isus Kristje za kršćanstvo također opisan kao izraz Božje ljepote, a ne samo svetosti. Naše suobličenje s Kristom je suobličenje s Božjom ljepotom, koja je izražena u Kristovoj ljepoti uvijek bila inspiracija za kršćansku umjetnost, odnosno za umjetničku kreaciju onih kršćana koji su pokušavali izraziti vlastito estetsko iskustvo Isusa Krista. Umjetnost je, kao privilegirano mjesto izražavanja doživljaja Božje ljepote, bila viđena u Crkvi i kao važan instrument evangelizacije i kateheze. Oduvijek je bila usko povezana uz liturgiju, njene prostore i njenu simboličku strukturu.
 
Dok se kršćanski Zapad (Rim) u trajnom procesu oslobađanja udaljavao od židovske baštine, na Istoku (u Bizantu) su se u 8. stoljeću pojavili obožavatelji i preziratelji slika (ikonoduli i ikonoklasti). Papa Leon III. je 730. godine proglasio čašćenje slika pogubnim i naredio je uklanjanje slike Krista iz glavnoga ulaza carske palače. Car Konstantin je tu prepirku zaoštrio, tvrdeći da je valjana odslika Krista jedino euharistija. Zabranio je i slikanje svetaca. Kršćanski je religijski simbol ostao križ, a sveci bi trebali biti tek primjeri u krepostima. Tako je teologija završila u ikonoklazmu. Ikonoklazam povijesno okončava 843. godine u trijumfu ortodoksije s ponovnim uspostavljanjem kulta slika u smislu čašćenje ikona. To je u životu ortodoksnoga vjernika dobilo posebno značenje i mjesto kako je to očito sve do danas. Dok je na kršćanskome Istoku (u Bizantu) vladalo neprijateljstvo prema slikama, na Zapadu su se nastale velike slikarske sljedbe.
 
Od 9. stoljeća, za vladavine Karla Velikoga čiji je dvor postao kulturno i intelektualno središte, oživljava umjetnost nadahnuta kasnom antikom. U prizorima iz Starog i Novog zavjeta slavi se i veliča Krist, pobjednik nad Zlom, pojavljuju se prvi prikazi Posljednjeg suda s Kristom Sucem, a scene se iz Kristova života povezuju u narativne cikluse koji će vrhunac razvoja doseći u romanici i gotici.Odabirući izražajne vrhunce religiozne misli, romanička umjetnost oživljava Sveto pismo, odnosno Evanđelje takvom snagom da slike postaju knjige neukima, dopunjujući i označujući vrijednosti koje su riječ i usmena predaja otkrivale. Ovisna o crkvi, nadahnuta vjerom, teška i ozbiljna, romanička umjetnost veze slike prepune simbola i alegorija u narativne cikluse naglašeno didaktičkog karaktera. Gotika u umjetnost unosi promjene te se zanimanje umjetnika prenosi na neposredno doživljeno, na iskustvenu stvarnost, sto gotičkoj umjetnosti daje emotivnost kojom je mogla djelovati i na osjećaje gledatelja. Djela gotičkih umjetnika postaju svojevrsni emotivni iskazi vjere, iskazi naglašene ekspresivnosti među kojima izuzetno mjesto zauzima tema Kristovih muka s raspetim Kristom na križu. Ideje o spasenju, grijehu i vječnom životu, iako nisu više od osnovnog značenja, prisutne su i u renesansi. I dalje se vjeruje u božansko lice svijeta, ali renesansni umjetnik za svoje prikaze traži prostorni lik zemlje i Kristovu prisutnost u svijetu živih ljudi. Snažan i uzvišen, dostojanstven lik Krista, oblikovan prema novoj koncepciji renesansne umjetnosti, odlikuje se savršenom ljepotom tijela budući da ona izražava i duhovnu ljepotu.
 
U 16. stoljeću maniristički umjetnici narušavaju renesansni klasični sklad novim misticizmom i spiritualnošću te ostvaruju napregnuta, ekspresivna djela puna teška i složena simbolizma. Nadalje 16. je stoljeće vrijeme protestantske reformacije i katoličke protureformacije, duhovnih pokreta koji su znatno utjecali na ikonografiju umjetnosti religioznog sadržaja. Protestantska ikonografija vjerno ilustrirajući Evanđelje prikazuje Krista koji naučava, a u crkvama zadržava samo teme Raspeća i Posljednje večere. Katolička protureformacija, u svojoj moralnoj strogosti, na Tridentskom koncilu, određuje ikonografiju sakralne umjetnosti, stavlja je pod nadzor teologa, a umjetnicima nalaze pridržavati se kanona biblijskih priča i službenih tumačenja dogme. U razdoblju se baroka, u kojem se jasno razdvajaju sakralna od svjetovne umjetnosti, ostvaruju dinamični i sadržajno bogati prizori Posljednjeg suda, Uzašašća, Sv. Trojstva, s veličanstvenim Kristovim likom u beskonačnom prostoru. Ti prizori prekrivaju stropove i kupole crkava. Najčešća tema slika na platnu i grafika prizori su iz Evandjelja na kojima je Krist prikazan u realistickom prostoru. Jednostavnost i razumljivost alegorija, ustaljenost simbola i utvrđena ikonografija oblikuju baroknu sliku religioznog sadrzaja na nacin koji postaje uzorom i u slijedećim razdobljima.
 

Nives Matijević

Program devetnice i proslave sv. Dujma, "Sudamja kup" i "Sudamja fest"

 
 
Splitsko-makarska nadbiskupija, grad Split i župa Uznesenja BDM slavi svetkovinu svoga nebeskog zaštitnika sv. Dujma 7. svibnja. Za svečanu proslavu vjernici će se tradicionalno pripremati devetnicom od 28. travnja do 5. svibnja, koja će se u splitskoj prvostolnici svečano obilježiti bogatim sadržajem: pjevanom sv. misom u 19 sati nakon koje će biti koncerti sakralne glazbe, predstavljanje knjiga i okrugli stolovi.
http://www.smn.hr/images/galerije/sudamja.jpg
Nalazimo se u Jubilejskoj godini – Godini Božjeg milosrđa, stoga je ovogodišnja devetnica obogaćena organiziranim hodočašćima cijele Nadbiskupije sv. Dujmu. Kako su prigodom otvaranja Jubileja milosrđa, a po želji Svetog Oca pape Franje, na svim katedralama svijeta otvorena sveta vrata – Vrata milosrđa, tako je bilo i u splitskoj prvostolnici sv. Dujma gdje je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić svečano otvorio Godinu milosrđa 13. prosinca. Time je katedrala sv. Dujma postala povlašteno mjesto primanja jubilejskog oprosta. Hodočašće sv. Dujmu stoga je ove godine povezano s jubilejskim hodočašćem u splitsku katedralu pa su u devetnici sv. Dujmu, organizirana hodočašća u Prvostolnicu po dekanatima. Vjernici iz svih djelova Nadbiskupije tako će, po rasporedu, autobusima pristizati u Split sa svojim župnim barjacima i u narodnim nošnjama svoga mjesta da bi simbolično prošli kroz Sveta vrata na našoj prvostolnici, ali i častili sv. Dujma.
 
Ured za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije u devetnici sv. Dujma organizira i malonogometni turni „Sudamja kup 2016.“ od 30. travnja do 6. svibnja, u kojem će sudjelovati sve prijavljene ekipe. Prijave završavaju 28. travnja. Ured organizira i tradicionalni festival moderne duhovne glazbe u čast sv. Dujmu „Sudamja fest“, koji će se ove godine po prvi puta održati na splitskom Peristilu i to u nedjelju, 1. svibnja u 21 sat.Ove godine na festivalu nastupa sedam duhovno-glazbenih sastava s prvom autorskom objavljenom pjesmom i drugom autorskom neobjavljenom pjesmom: Anjel  - Ankica Cicvarić (Za nebo / Tvom srcu), David (Ostanite u Mojoj Ljubavi / Vrati se), Dominik (Hvala Dominiče / Samo dobron vitru), Konkatedrala  (Ti si tu / Sveto u Tebi), Mihovil (Ljubav za drugoga / Djeca Božja), Sperantes (Dolina žutog cvijeta / Aquila i Priscilla) i Veritas (Želim Ti prić / Dar).
 

Ivica Luetić

Izložba otvorena u splitskoj palači Milesi

 
 
Na izložbi su predstavljena tri primjerka „Evanđelistara“ objavljena u prvom izdanju 1516. godine te još devet primjeraka tog djela koje je poslije tiskano u više europskih gradova. Izloženi su i panoi na kojima su navedena imena poznatih osoba koje su čitale to Marulićevo djelo. Marku Maruliću zasigurno pripada jedno od najistaknutijih mjesta u povijesti hrvatske književnosti. Danas ga prate epiteti najvrjednijega hrvatskog pisca 15. i 16. st., nacionalnoga klasika, tvorca prvoga epa na hrvatskome jeziku, klasika kršćanske književnosti te humanista europskoga formata. Ostavio je bogat i raznovrstan opus, koji se odlikuje iznimnom književnom stilizacijom, znanjem i vještinom te sposobnošću prilagodbe raznovrsnoj čitateljskoj publici.
http://www.knjizevni-krug.hr/marulianum/images/Vitaljic1703.jpg
Marulić je svoja djela pisao na hrvatskome, latinskome i talijanskome jeziku. Bio je pjesnik i prozaik, sastavljao je sažete priručnike i zbornike uputa za praktičan kršćanski život, moralno-teološke i kulturno-povijesne rasprave, propovijedi, dijaloge, priče, pisma, epove, poeme i kraće pjesme. Prevodio je s latinskoga i talijanskoga na hrvatski te s hrvatskoga i talijanskoga na latinski. Izvori su njegova književnoga rada Biblija i povijest starokršćanske književnosti te grčko-rimska klasika. Uz duboku religioznost i trajnu sklonost moralnoj pouci, posjedovao je i tipičnu humanističku širinu interesa (književnost, povijest, politika, arheologija, slikarstvo) i svestranu erudiciju te renesansnu sposobnost spajanja hrvatske, latinske i talijanske književne tradicije. Živeći na prijelazu između srednjega i novoga vijeka, preuzimao je mnoge srednjovjekovne sadržaje, ali ih je obrađivao u novim oblicima.
 
Evanđelistar (Evangelistarium,1480. -1500?, prvo poznato izdanje 1516.),spada u sam vrh Marulićevih moralno-teoloških djela. Ističe se svojom cjelovitošću i zgusnutijim izrazom u pjesnikovu književnom tretiranju slične problematike; etički potvrđuje svoga autora. Jer kao što ga Judita i Davidijada (Davidias) određuju kao pjesnika tako ga Evanđelistar i Institucija (De institutione bene beateque vivendi per exempla sanctorum) karakteriziraju kao moralno-teološkog i humanističkog mislioca i pisca. Ova su mu djela na latinskom  jeziku pronijela slavu svijetom. U 16. i 17. stoljeću  Evanđelistar je doživio deset izdanja u izvorniku i jedno u talijanskom prijevodu, a Institucija ukupno oko pedeset, u europskim kulturnim središtima onoga doba. Iako taj odnos, s obzirom na broj izdanja, daje izrazitu prednost Instituciji, koja joj u literarno-atraktivnom smislu doista i pripada, Evanđelistar je po svojoj sustavnosti i etičkoj dorečenosti u moralno-teološkoj valorizaciji važniji. Po svojoj je strukturi i obradi kompendij autorove etičke misli i moralne pouke. Zauzima važno mjesto u moralno-teološkoj literaturi svoga vremena. Obrađuje cjelovitu osobnu praksu i široko zahvaća u životne odnose, u javno i privatno moralno ponašanje.
 
Evanđelistar je u cjelini plod pjesnikove etičke vene i religiozno-humanističkog angažmana. Marulić se izravno uključuje u tijekove europske misli i indirektno dijalogizira s različitim mišljenjima i aktualnom praksom. Određen je i dorečen. Koliko god je egzistencijalno senzibilan, toliko je u duhu svog opredjeljenja, esencijalistički načelan i siguran. Moral je apsolutna zbilja, svojstven je ljudskom biću i prijeko je potreban u životu pojedinca i u društvu. Dobrota je ili, kako on kaže, krepostan život i poziv čovjeka. Kriterij mu je u tome s jedne strane praktično iskustvo, a s druge sigurna biblijska poruka. Naravnu spoznaju u njegovu svijetu gledanja podupire evanđeoska poruka. Vrlina je prirodna strana svake osobe, porok nedostatka dobra, ili točnije, posljedica prvoga grijeha i osobne izopačenosti. Sreća je imanentna kategorija. Čovjek nužno za njom teži. No, prava je sreća prema Evanđelistaru u praktičnom prihvaćanju dužnosti, u kreposnom životu i konačnom blaženstvu. Na taj se način etika i religiozna opcija međusobno prožimaju, u nužnom su suodnosu i međusobnoj ovisnosti. Marulić se pri tom utječe objavi. Ono što um ne može dokučiti, on kaže, otkriva objava. U tom smislu zastupa opću harmoniju između vjere i razuma, te namjerno mimoilazi rasprave o dvostrukoj istini.
 
Evanđelistar je strukturalno podijeljen u sedam knjiga. Sama postava i predmetna razdioba nose na sebi temeljni biljeg Marulićeva opredjeljenja. Osnovna su mu polazišta bogoslovne kreposti. Uz njih, što je stanovita novost, povezuje čitavu moralnu praksu. Dekalog i naravne, stožerne kreposti podređuje vjeri, ufanju i ljubavi, na što se, po Maruliću, može svesti čitava Biblija. S njima počinje i na njima gradi. U raspravi De humilitate et gloria Christi (O poniznosti i slavi Kristovoj, 1518). na temelju starozavjetnih proroka, a usuprot Židovima, dokazuje da je Krist obećani Mesija.
 
Prva je knjiga posvećena vjeri ili bolje, onomu djelu etičko-religiozne prakse koji je po Marulićevom sudu izravno povezan s vjerom. Riječ je tu u 28 poglavlja o različitim interferencijama vjere i morala. Osnovna teza da je vjera bez dobrih djela mrtva nameće autoru niz konkretnih pitanja koja poniru u životnu problematiku različitih područja. Ufanju su, naslovno namijenjene dvije knjige, druga i treća. Tematika je vrlo raščlanjena. U drugoj je knjizi 27, a u trećoj 30 poglavlja. U tim  se dvjema knjigama, poglavito u drugoj psihološki obraća čovjeku. Ponire u tajne nade i dubine razočaranja. Naglasak mu je na imanentnoj funkciji ufanja, koja je i danas vrlo aktualna u filozofiji  i teologiji nade. Ljubav je u Evanđelistaru dobila najviše mjesta i glavnu ulogu u Marulićevom etičkom sustavu. Posvećene su joj četiri knjige. Ona je u stvari glavna osovina oko koje se odvija, kroz koju se doživljava moralnost i cjelokupna stvarnost ljudskih odnosa, života i konkretnog čina. Praktični je princip morala. Marulić je indirektno dovodi u vezu s nutarnjim odlukama i životnom praksom, u prespektivi morala ljubavi.
 

Nives Matijević

Anketa

Što će se dogoditi u lipnju?

Subota, 28/05/2016

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1233 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević