Get Adobe Flash player

»Bog pomažu donijeti najbolje odluke za zemlju«

 
 
Ideja da ateizam mora biti zadani smjer u politici je potpuno zastarjela u multikulturalnom društvu koje bi trebalo cijeniti duhovnu baštinu svih građana! Britanska premijerka Theresa May našla se na udaru ljevičara zbog njezine izjave da se oslanja na Boga u trenucima donošenja teških odluka. Naime, u jednom do svojih iskrenih razgovora otkako je preuzela dužnost u The Sunday Timesu, May je govorila o tome kako joj njeni moralni osjećaj za razlučivanje pravog i krivog ali Bog pomažu donijeti najbolje odluke za zemlju. ‘Jako mi pomaže vjera, trenutno sam član Angllikanske crkve i Bog mi pomaže u mom poslu’, rekla je premijerka i dodala: ‘Ako znate da činite pravu stvar onda imate i samopouzdanje i energiju da posao izvršite do kraja’.
http://www.catholicnews.org.uk/var/storage/images/catholic-news/catholic-news-media-library/images/bishops-and-clergy/cardinal-vincent-nichols/cardinal-nichols-with-rt-hon-theresa-may/500989-1-eng-GB/Cardinal-Nichols-with-Rt-Hon-Theresa-May.jpg
Theresa May s kardinalom Vincenton Nicholsom, predsjednikom Biskupske konferencije Engleske i Walesa
 
Odmah nakon njene izjave i spomenutog Boga organizacija Nacionalno svjetovno društvo optužila je premijerku za zloupotrebljavanje svog položaja jer u konkretnom slučaju – ona ovom rečenicom nameće kršćanstvo drugima. Stephen Evans, direktor ove organizacije rekao je da se mnogi oslanjaju na Boga ali je upozorio kako premijerka ne bi smjela u ime Boga voditi državu jer u Britaniji nisu svi kršćani.
 
‘Neka Theresa May ima svoju vjeru, ali ne smije zlorabiti svoj položaj za promicanje kršćanstva i nametanje svojih religijskih vrijednosti drugima’, kriknuo je Evans i tako navukao mase ljevičara koji razapinju premijerku na društvenim mrežama optužujući je na zloupotrebu položaja samo zato jer je posvjedočila da vjeruje u Boga. S druge strane, poznati britanski komentator i autor stao je u obranu premijerke te rekao da je reakcija Stephena Evansa dosta čudna jer pokušava svoj ateistički stav nametnuti na mjesto religije.
 
‘Iako ideja da premijerka ne bi trebala nametati svoju religiju zvuči razumno, Stephen Evans pak svojom reakcijom pokušava nametnuti svoj pogled kao jedini ispravan, a stavlja ga na mjesto religije’, rekao je Ould i dodao: ‘Ideja da ateizam mora biti zadani smjer u politici je potpuno zastarjela u multikulturalnom društvu koje bi trebalo cijeniti duhovnu baštinu svih građana, pa i premijerke’. U međuvremenu utjecajni Thin Thank institut ResPublica pozvala je britanske političare da razmotre donošenje novog Zakona koji bi štitio kršćane od ovakvih progona. ResPublica poziva kršćane da se ujedine jer kako kažu, jedino zakonom se može garantirati vjerska sloboda koja je očito ugrožena.
 
Konzervativni britanski zastupnik David Burrowes gaji iste osjećaje govoreći: ‘Vjerska sloboda je temeljno pravo, ali u zadnje vrijeme smo progona vjere. Vjerska sloboda  univerzalno ljudsko pravo koje je temelj našeg društva i ne treba ga izbjegavati, marginalizirati ili zabranjivati’ rekao je Burrowes. Podsjetimo, u islamskim zemljama kršćanima može biti ozbiljan problem ako nose kršćanske simbole, kao primjerice lančić s križem. U Saudijskoj Arabiji na snazi je izričita zabrana. Kršćanski simboli slove kao uvreda islama.
 
Na liberalnom Zapadu još ne postoje neke zakonske zabrane koje idu toliko daleko, no unatoč tome netrpeljivost prema svemu kršćanskom raste i sve je više slučajeva u kojima se kršćanima predbacuje nošenje kršćanskih simbola a poneki poslodavci ih strogo zabranjuju. Na zapadu se to ne tumači kao uvreda islamu, već nešto još gore. Kršćanski simboli i izjave gledaju se kao povrjeda ‘neutralnosti’ i takozvanih ‘univerzalnih vrijednosti’ a od svih javnih djelatnika i  političara u Europi zahtjeva se ateizam’.
 
Prošlog mjeseca primjerice žrtva velike hajke bila je voditeljica vijesti TG1 u, najvažnije emisije vijesti Talijanske državne televizije RAI 1., Marina Nalesso, jer je vijesti vodila s križićem oko vrata. Ljevičarske organizacije zbog toga tražile su njezin otkaz a njoj je rečeno da je križić oko vrata zabranjen na javnoj televiziji. Primjer neshvatljive netrpeljivosti prema kršćanima vidjeli smo i u slučaju Blanke Vlašić, ministra graditeljstva Lovre Kuščevića koji je napadnut zbog pozdrava – Hvaljen Isus i Marija, ali i bivšeg ministra znanosti Predraga Šustara jer je u jednom radu samo promišljao o Bogu.
 

Čedo Todorović, www.dnevno.hr: http://www.ziva-rijec.xyz/britanska-premijerka-napadnuta-zbog-vjere-u-boga/

U sisačkoj bolnici križ i spomen-ploča za 114 partizanskih žrtava

 
 
Sisački biskup Vlado Košić poručio je kako su dosad takvi 'križevi istine' postavljeni u Kloštar Ivaniću, šumi Brezovici te u Crncu. U krugu sisačke Opće bolnice dr. Ive Pedišića u subotu su postavljeni križ i spomen ploča, u sjećanje na 114 ranjenih pripadnika vojske tadašnje NDH, koje su u svibnju 1945. partizani odveli iz sisačke bolnice, ubili ih i njihova tijela bacili u rijeku Savu nizvodno od Crnca. Križ su podigli članovi sisačkog ogranka udruge Hrvatski domobran, u suradnji sa Sisačkom biskupijom.
http://direktno.hr/images/cache/700x350/crop/images%7Ccms-image-000051367.jpg
Križ i spomen-ploču blagoslovio je sisački biskup Vlado Košić, koji je pritom poručio kako su dosad takvi "križevi istine", posvećeni poratnim žrtvama, postavljen i u Kloštar Ivaniću, šumi Brezovici te u Crncu. Pozivajući se na kroničara Lojzu Botorca, koji je u svojoj knjizi opisao taj zločin, biskup Košić je rekao da su pripadnici 45. srpske udarne divizije 7. svibnja 1945. godine iz sisačke bolnice usred noći oteli 116 ranjenika hrvatske domovinske vojske, te ih s četiri zaprežna vozila odvezli do Save, gdje su ih pogubili i bacili u rijeku.
 
Dvojica su, međutim, uspjela pobjeći i kasnije svjedočiti o tom zločinu. Ubojstvom su partizani prijetili i ravnatelju bolnice, uglednom sisačkom humanistu dr. Ivi Pedišiću, po kojemu je kasnije sisačka bolnica dobila ime. Nakon blagoslova, biskup Košić je u bolničkoj kapeli predvodio misu zadušnicu za ubijene i sve hrvatske žrtve poraća. (msm/h, http://direktno.hr/en/2014/domovina/70173/U-sisačkoj-bolnici-križ-i-spomen-ploča-za-114-partizanskih-žrtava.htm

Ljevičari djeluju iz primitivne ideološke "kuhinje"

 
 
Fenomenološki promatrajući, na temelju niz primjera koje imamo u javnom životu, sasvim jasno se može zaključiti da su ljevičari u Hrvatskoj vrlo tragična bića. Kada se za nekoga kaže da je „tragičan“ može se na osobit način misliti da je riječ o sumraku egzistencije u samoj osobi, pomračenju čovječnosti, perfidnom opredjeljenju za zlo i širenju negativne energije u društvu u kojem živi. To su ljudi koje su svojim mentalnim sklopom zacementirani u svoje prizemne ideološke rovove, te iz te svoje prizemnosti čine neprestanu štetu drugima. Naime, pridonose destrukciji okoline u kojoj žive. Isto tako, nedostaje im demokratskog dijaloga i civilizirane rasprave o raznim temama koje prožimaju našu hrvatsku zbilju. Kada se pojavi netko tko bi im uspješno mogao parirati argumentima i to bez vrijeđanja, oni ga odmah proglašavaju – fašistom i nacionalistom. To su ionako termini iz njihove primitivne ideološke „kuhinje“, pa im ne bi trebalo pripisivati toliko veliku pažnju. Nužno je i potrebno, koliko god je moguće više podmetnuti leđa kako bismo se oduprli njihovom mobingiranju naroda i maltretiranju maloga hrvatskoga čovjeka. Na primjer, dovoljno je pogledati političare koji djeluju konstruktivno i koji su uvijek tamo gdje je prisutan narod.
http://novipogledi.hr/wp-content/uploads/2016/08/Bruna-EsihHasanbegovi%C4%87-%C5%A0tedul.jpg
Zlatko Hasanbegović, Nikola Štedul i Bruna Esih
 
Oni razumiju „senzus“ naroda i daju svoj doprinos pozitivnoj klimi u društvu. Zlatko Hasanbegović i Bruna Esih, mladi ljudi, puni domoljubnih ideala svojim političkim djelovanjem usudili su se dirnuti u “osinje gnijezdo“. Oni su jedni od rijetkih koji su efektno i snažno odgovorili na ljevičarski teror prisutan već godinama. Zato ih ljevičari ne mogu smisliti. Pokušavaju ih na sve moguće načine diskreditirati i poniziti svojim starim prokazivačkim metodama, a sve pod krinkom demokracije. A tko god pametan razumije Zlatka Hasanbegovića i Brunu Esih vidjet će da je riječ o civiliziranim mladim ljudima, hrvatskim domoljubima koji žele nešto pozitivno napraviti za zemlju u kojoj žive i koju vole. Odlučili su se žrtvovati i snagom istine uhvatiti se u „klinč“ sa revizionistima hrvatske povijesti i sadašnjosti. Gdje god se pojave narod ih dočekuje sa ovacijama. Popularni su. I kako stvari stoje, popularnost će im i dalje rasti, jer ljudi u njima vide ikone one istinske, ponosne i neopterećene Hrvatske.
 
Upravo za takvu Hrvatsku se trebamo zalagati. Trebamo se zalagati za onu Hrvatsku koja će biti po mjeri svakoga njezinoga građanina, a ne po mjeri dežurnih moralnih arbitara koji truju javni prostor svojim totalitarizmima relativizirajući komunističke zločine nad domoljubnim Hrvatima i katolicima. Gotovo je začuđujuće kako olako ti ljudi prelaze preko zločina koje je počinio jedan od najbrutalnijih diktarora u novijoj povijesti Josip Broz, dok su druge spremni prozivati zbog mnogo manjih propusta. To su toliko zatucani sklopovi da je s njima nemoguć svaki dijalog. Ali to je njihova mentalna i perfidna strategija. Oni će neprestano maltretirati hrvatski narod sa žrtvama, naravno preuveličavajući ih, a čim netko njihovu apsolutizaciju krivnje, harangu, i lov na vještice pokuša humanistički razotkriti i snagom argumenta dovesti u pitanje njihovu moralnu zloću, odmah ga napadaju.
 
Tito je njihova dogma. Jasenovačke žrtve su njima dogma. Nesretna djevojčica Aleksandra Zec koja je nevina stradala njima je dogma kojom oni manipuliraju kako bi vršili pritisak nad hrvatskim narodom i tako nam nametali kolektivnu krivnju. Čim, uz duboko poštovanje prema djetetu Aleksandri Zec, upozorimo da postoje i druga djeca koja su nastradala u Domovinskom ratu, odmah te proglase ustašom, jel? Konačno je došlo vrijeme da se takvom maltretiranju kaže – dosta! Hrvatski intelektualci trebaju se na sve moguće načine organizirati, udružiti snage i pomoći si međusobno kako i na koji način dići glas protiv tog sustavnog medijskog i političkog rata koji se vodi protiv Hrvatske. Jer vjerujte mi, ja se kao domoljubni Hrvat i katolik osjećam ugroženo.
 
Vrši se nasilje nad našom savješću, vrše se ideološki atentati, vrijeđa se i to radikalno, etiketira se, denuncira se, „važe se“ svaka riječ. Sve na nivou policijske države. Samo što ti dežurni „policajci“ nisu oni dobri dečki koji rade svoj posao pošteno i pokušavaju dati svoj doprinos općem dobru. To su vam samozvani „policajci“, moralni arbitri i lobotomizatori koji vas žele inficirati svojim penicilinom totalitarnog ljevičarskog „pravovjerja“. I kada vam se to dogodi gotovi ste! U njihovim ste rukama. Zato, nužno je je da svi prizovemo pamet u glavu, napunimo se razboritošću i argumentima, ljubavlju i borbom za domovinu anuliramo taj teror kojim smo izloženi već godinama. Jer očito je da su oni za Hrvatsku nespremni!
 

Pavle Primorac

Anketa

Koji dijelovi BiH trebaju ući u hrvatski treći entitet?

Petak, 20/01/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 791 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević