Get Adobe Flash player

»Proizvodi novih tehnika genetske modifikacije su genetski modificirani organizmi, GMO-i, i stoga bi morali biti strogo regulirani«

 
 
„Europski sud presudom od 25. srpnja 2018. potvrdio je da su poljoprivredne kulture dobivene tehnikom uzgoja mutagenezom i promjenom gena („gene editing“ ili editiranje gena) genetski modificirani organizmi (GMO) i time su podložni zakonima koji ograničavaju uporabu genetski modificiranih organizama,“ izvješćivali su pojedini mediji.  Ova presuda znači da se Europski sud nije složio s tvrdnjom biotehnološke industrije kako je velik dio mutageneze ili pak namjernih promjena gena neznatno drugačiji od mutageneze koja se javlja prirodno ili je inducirana, tj. umjetno izazvana (npr. zračenjem).
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/eb/Professor_Sir_Allan_Bradley%2C_Founder_%26_Chief_Scientific_Officer_at_the_launch_of_the_Shakespeare_Review_%288740129867%29.jpg/220px-Professor_Sir_Allan_Bradley%2C_Founder_%26_Chief_Scientific_Officer_at_the_launch_of_the_Shakespeare_Review_%288740129867%29.jpg
Allan Bradley
 
Najčešće se spominje metoda CRISPR-Cas9 koja ima učinak „molekularnih škara“, odnosno metoda editiranja genoma (skup svih genskih informacija svakog pojedinog organizma sadržanih u DNK): metoda koja omogućuje ciljano modificiranje gena ili zamjenu gena, jednog ili više njih. Tehnologija omogućuje da se na točno određenom mjestu u DNK 'izreže' neki dio, neki neispravan gen, te da se eventualno zamijeni drugim ispravnim ili korisnim genom. Ova metoda ima primjenu ne samo u razvoju novih terapija (genska terapija), uključujući i terapije različitih vrsta tumora nego i u biotehnologiji i poljoprivredi.
 
Međutim, u navedenoj obavijesti mediji su nešto izostavili pa su neupučeni čitatelji ostali zbunjeni i u nedoumici. Naime, izostavljena je ključna riječ – NOVE genetske tehnologije. Stoga bi trebalo u objašnjenju biti jasno navedeno: Europski sud današnjom presudom (25. 7. 2018.) potvrdio je da kontroverzna nova generacija tehnika genetskog inženjeringa mora biti podložna sigurnosnim provjerama i takva hrana mora biti označena kao 'GMO.' Ovdje govorimo o posve novim tehnikama genetske modifikacije koje se koriste u svrhu modificiranja genetskog materijala u biljnim i životinjskim stanicama: to je tzv. „druga generacija genetski modificiranih organizama“ ili jednostavno, „GMO 2.0“.
 
Svi „GMO 2.0“ moraju proći ispitivanja o njihovoj sigurnosti – kako za zdravlje čovjeka tako i za okoliš, odluka je Suda. Potrebno je svakako istaknuti da je Europska mreža znanstvenika za društvenu i okolišnu odgovornost (European Network of Scientists for Social and Environmental Responsibility, ENSSER) 28. rujna 2017. objavila stručno očitovanje: „Proizvodi novih tehnika genetske modifikacije su genetski modificirani organizmi, GMO-i, i stoga bi morali biti strogo regulirani.“ Ovo stručno očitovanje odgovornih znanstvenika na ovaj način jasno se suprotstavilo tvrdnjama onih znanstvenika koji tvrde da su „nove tehnike genetske modifikacije vrlo precizne i kontrolirane i stoga ne predstavljaju nikakav rizik...“ Zagovaratelji novih tehnika genetske modifikacije zalagali su se za deregulaciju proizvoda dobivenih novim tehnikama genetskog inženjeringa i to na europskoj razini. To je značilo da se oni protive svakoj procjeni rizika kao i obilježavanju proizvoda oznakom „GMO.“
 
Stručno očitovanje ENSSER-a potpisalo je više od šezdeset međunarodnih znanstvenika i to zbog slijedećeg razloga: znanstveni dokazi već tada su upućivali da nove tehnike genetske manipulacije /modifikacije (najčešća CRISPR-Cas/Cpf metoda, zatim TALEN, cisgeneza, metilacija DNK ovisna o RNK itd.) su „izrazito sklone ne željenim učincima.“ A u slučaju proizvodnje poljoprivrednih usjeva novim tehnikama genetske modifikacije to znači neočekivanu pojavu toksičnosti i alergija. Ukratko, nova metoda genetske modifikacije CRISPR bazira se na enzimu Cas9 koji ima ulogu škara za rezanje i molekuli RNK koja 'vodi' enzim Cas9 do točno određene lokacije koju znanstvenici žele izmijeniti. Nadalje, u izjavi znanstvenika ENSSER-a posebno se isticalo upozorenje da nove genetske tehnike, osobito „editiranje genoma“ (ili „editiranje gena“) mogu zbog svoje „jednostavnosti postupka“ otvoriti goleme mogućnosti za zlouporabu, uključujući i bioterorizam. Također su upozorili da je osobito opasna nova tehnika, tzv. „gene drive(s)“ koja omogućuje da se novo stvoreno obilježje ili obilježja, odn. promjena/promjene, izrazito brzo širi u određenoj populaciji ili dotičnoj vrsti, što predstavlja rizik za pojavu ekološke neravnoteže ili ozbiljnog poremećaja. Ipak, usprkos svemu tome, nove metode genetske tehnologije zagovaratelji promiču kao „nove tehnike za uzgoj bilja“ čime zapravo žele sakriti činjenicu da su to nove tehnike genetske modifikacije a njihovi proizvodi jesu genetski modificirani organizmi.
 
Nakon neuspjeha genetski modificiranih usjeva u Europskoj uniji te u svjetlu mogućih zabrana ili ograničenja uporabe glifosata, herbicida usko povezanog s komercijalnim uzgojem genetski modificiranih usjeva tolerantnih na glifosat, agroindustrija / agrobiznis vidi ove nove tehnike genetske manipulacije kao glavni izvor prihoda u slijedećih nekoliko desetljeća. To je razlog zašto 'guraju' deregulaciju novih tehnika genetskog inženjeringa na europskoj razini uz istovremenu borbu za zadržavanje „starih“ genetski modificiranih organizama (odn. GMO prve generacije) i njihovih pratećih pesticida.
 
Na kraju moram svakako istaknuti rezultate najnovijeg istraživanja o učinku ili učincima nove CRISPR tehnologije. Rezultati ovog istraživanja objavljeni su u časopisu „Nature Biotechnology“ 16. srpnja 2018., dakle, uoči odluke i presude Europskog suda o drugoj generaciji GMO-a. Istraživanje o učincima nove genetske tehnologije, CRISPR, proveli su znanstvenici „Wellcome Sanger Institute“ (vodeća svjetska znanstvena institucija u istraživanju genoma sa sjedištem u Hinxtonu, Ujedinjeno Kraljevstvo) te otkrili da CRISPR/Cas9 editiranje gena može prouzročiti znatnija genetska oštećenja u stanicama nego što se to do sada smatralo. Rezultati ovog novog istraživanja bacili su jedno novo 'svjetlo' u pogledu sigurnosti primjene genske terapije primjenom metode CRISPR/Cas9 jer neočekivana oštećenja mogu prouzročiti opasne promjene u pojedinim stanicama. A posljedice ovih oštećenja mogu biti i 'okidač' za razvoj karcinoma. Dosadašnja istraživanja nisu otkrila mnogo neočekivanih mutacija primjenom nove genetske tehnologije CRISPR/Cas9 u DNK na ciljanom mjestu editiranja genoma. Stoga su znanstvenici „Wellcome Sanger Institute“ proveli daljnju i potpunu sistemsku studiju na miševima i humanim stanicama te otkrili da genetska tehnologija CRISPR/Cas9 učestalo uzrokuje znatne mutacije i to na udaljenim mjestima od ciljanog područja.
 
Profesor Allan Bradley, Wellcome Sanger Institute, izjavio je: „Ovo je prva sistemska procjena neočekivanih promjena uzrokovanih primjenom nove genetske tehnologije CRISPR/Cas9 u editiranju terapeutski relevantnih stanica, a mi smo otkrili da su nastale promjene u DNK sve do sada bile ozbiljno potcijenjene. Izuzetno je važno da svatko tko namjerava koristiti ovu tehnologiju u svrhu genske terapije mora biti vrlo oprezan te vrlo pomno istražiti sve moguće štetne učinke.“ Komentirajući rezultate provedene studije, britanski znanstvenik dr. Michael Antoniou (King's College, London) između ostalog je zapitao postoje li slična genetska oštećenja i kod inducirane mutageneze? Naime, neke biljke koje koristimo u našoj prehrani 'proizvod' su starih metoda mutageneze – tzv. inducirana ili umjetno izazvana mutageneza primjenom zračenja – rentgenske zrake, ionizirajuće čestice, ultravioletno i gama zračenje (mutageneza izazvana zračenjem je standardna metoda uzgoja biljaka od 1950-ih godina prošlog stoljeća), zatim primjenom tzv. kemijskih mutagena (npr. dušikasta kiselina HNO2, dušikov oksid NO, neki antibiotici, natrijev azid NaN3, otrovi / inhibitori enzima topoizomeraze, tzv. interpolirana/umetnuta sredstva i dr.) – stoga se postavlja opravdano pitanje: koja je sigurnost takvih biljaka koje konzumiramo? Dakako, Europski sud iz svoje presude izostavio je sve one poljoprivredne kulture koje su proizvod „starih metoda“ inducirane mutageneze ne smatrajući ih genetski modificiranim organizmima i smatrajući ih – sigurnima.
 
Izvor:

 

1. ENSSER Statement on New Genetic Modification Techniques, 27. 9. 2017.; https://ensser.org
2. „Nature Biotechnology“ 36, 765-771 (2018): „Repair of double-strand breaks induced by CRISPR-Cas9 leads to large deletions and complex rearrangements,“ autori:
Michael Kosicki, Kärt Tomberg & Allan Bradley;
3. Friends of the Earth Europe i GMWatch: „EU's top court confirms safety checks needed for new 'GMO 2.0' “
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Nešto nije u redu s pogledom u stvarni svijet ili s državom kakvu imamo

 
 
(Po svemu sudeći naš društveni i politički kadar jedino je sposoban ponuditi napredak postavljanjem  osobnih interesa kao socijalni imperativ)
https://images2.privateschoolreview.com/photo/780x600/11000/10679/Iowa-Christian-Academy-G9UuRJ.jpg
Što je u životu radio ex ministar Željko Jovanović da bi mu se povjerio resor ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta? Čime se to proslavio Boris Jokić da bi u cjelovitu obrazovnu reformu od znanosti napravio sprdnju, a od obrazovanja nastojanje u kojem se nedostatak odgoja u svakom nastavnom predmetu zamjenjuje predmetom građanskog i zdravstvenog odgoja? Ako nije u pitanju subverzija onda je svakako eksperiment kojim politika građane smatra budalama ili pak političari misle, da parafraziram Marka Twaina, ozbiljno.
 
Sve politike koje nude reforme za bolju budućnost još nitko nije doživio kao ostvarenje, niti će je društvo, kao cjelina, doživjeti. Planeri bolje budućnosti protivnici su istine koja pripada svima, a umjesto istine se koristi kao politika laži i obmana uz vjerovanje da postoji  društvo znanja i doživotno obrazovanje. Ne postoji bolja budućnost, niti postoji društvo znanja! Pouzdano znamo da postoje brojni beskorisno i skupo školovani ljudi s diplomama koje su im bile  posljednji domet što većini do umirovljenja jamči znanje koje prkosi istini ili spoznaji suvremenih dostignuća. Sad, kad od obrazovne reforme, očekujemo školovane informatičare u Hrvatskoj nedostaju kuhari i građevinski radnici. Kuhari, tesari, zidari i lopatari se traže, a ne informatičari. Da bi se zaposlili građani Hrvatske  morali bi biti za svoj rad puno bolje plaćeni u svojoj zemlji da ne bi taj isti posao našli u nekoj drugoj zemlji gdje je rad isplativiji. Zato se nemojte iznenaditi vremenu u kojem će u nas građevinski radnici dolaziti, recimo za potrebe izgradnje mosta do Pelješca, iz zemalja u kojima nije u pitanju zarada za život nego nužda preživljavanja. S njima će se pojaviti kultura na kojoj su odrastali ne da bi zarađivali nego živjeli sa svim neizvjesnostima njihova prilagođavanja u državi, kakva je naša, bez odgojnih vrlina discipline reda, rada i odgovornosti. 
 
Tko kaže da nam je potrebna reforma obrazovanja naglaskom na informatiku? Naši učenici redovito osvajaju medalje na međunarodnim natjecanjima u brojnim područjima neovisno o obrazovnom sustavu iz kojeg su izrasli. Osvajaju medalje u informatici koja je, navodno, primarna za budućnost naših očekivanja. E, sad se ne zna čija su očekivanja bitna?  Zar onih što se sudaraju s informatičkom ili s Gutenbergovom galaksijom? Očito su u pitanju interesi stručnjaka.  Jedni žive od pisanja udžbenika, a drugi od postotka nabavljene informatičke opreme? U obje je kategorije teško prepoznat stupanj općeg i posebnog obrazovanja jer, navodno, uskoro bez informatike se ni autom nitko neće voziti vele zagovornici čija se djeca bolje služe mobitelom nego li oni informatikom. Pristalice Gutenbergove galaksije trude se da ono što oni znaju o piscima ili o literaturi domoljubnih zanovijetanja prohujalih vremena ne oduzme netko tko zna nešto više o suvremenicima. Zar da bi zaboravili žrtve domovinskog rata za slobodnu Hrvatsku? Ući li netko našu mladost da branitelji nisu dali živote i dijelove tijela za obranu države nego za svoju domovinu? Zar će njima danas suditi ili njihove žrtve provjeravati samoprozvani antifašisti? Antifašisti kakve imamo ne bore se samo protiv anonimnog neprijatelja nego protiv istine o Jasenovcu i o Bleiburgu i drugim stratištima Drugog svjetskog rata i poraća, a osobito za slobodu Hrvatske kako bi se jednako oslobodila fašizma i komunizma.
 
Ostavimo prošlost i vratimo se zemlji, domovini ili državi kakva je naša, kojoj trenutno nedostaju kuhari. Na tržištu su bolje plaćeni čak i od liječnika opće medicine koji su se skupo i dugo školovali za razliku od kuhara koji kad presole ili zapapre jelo gost mora pojesti što je platio ili ostaviti jelo. Nedostaje nam radna snaga čije kvalifikacije ne ovise o informatici nego, da vulgariziramo, o lopati i drugim manipulativnim alatima bez kojih nisu u stanju opstati ni najnaprednije zemlje svijeta. Tko ne vjeruje neka pita gospođu Merkel.  Nešto nije u redu s, kako se to kaže, pogledom u stvarni svijet i u državu kakvu imamo.
 
Naš društveni i politički kadar jedino je sposoban osobne interese proglasiti odlučnim za društveni napredak u kojem nikad nije postavljen odgoj kao socijalni imperativ neusporedivo korisniji od bilo kakvog obrazovanja. Nisu li škole i obrazovni sustav, u tom smislu, dobro razgranata mreža brojnih osobnih interesa što u reformi obrazovanja nalaze zagovornike promjena koje umjesto izmišljene bolje budućnosti nude rasprave s kadrom što je školovan ili je stekao svoje titule i doktorate bez bilo kakvih odgojnih vrlina civiliziranog i naprednog svijeta. Umjesto odgojnog imperativa nedostatak je popunjen beskorisnim intelektualnim dodacima u nastavnom osoblju sociologa, pedagoga i psihologa. Nisu li baš oni degradirali odgojni autoritet nastavnog kadra da bi svi za svoje jadno plaćeno radno mjesto imali jedinu  kompenzaciju u relativno maloj satnici i dugom godišnjem odmoru što se poklapa školskim ljetnim i zimskim raspustom. I da apsurd bude veći baš ti i takvi najveći su kruhoborci za reforme u kojima je odgoj samo puka poštapalica za ništa praktično i ništa društvu korisno.
 
Obrazovni sustav bez odgoja golemi je prostor u kojem učenici osnovnih i srednjih škola do svojih diploma dolaze nekom vrstom parade izgubljenog vremena o čemu osobito svjedoče maturanti kako bi javnosti predstavili se „norijadom“ ili onim što su nedostatkom odgoja propustili. Daroviti napreduju neovisno o obrazovnoj reformi i unatoč kritiziranom sustavu koji ih je iznjedrio, a svi ostali površnim znanjem u kojem je sposobnost prepisivanja tuđih uradaka vrhunac i domet inteligencije kojom se ne postiže stručnost nego vještina što se prenosi u život i radno mjesto kojemu ono služi a ne ONI radnom mjestu kojemu nije bitno zaposlenje nego uhljebljenje. 
 
Zna li se koliko imamo učenika što polaze osnovnu, pa srednju školu da bi onda studirali i stekli diplome za poslove koji nikome nisu potrebni. Odavna svjedočimo o pravnicima suspektnog pravosuđa i o ekonomistima nakaradnog gospodarstva. O obje struke u tisku i na TV dociraju znanstvenici bez dometa. Svjedočimo o obrazovanim slučajevima koji za cijelo vrijeme svojeg školovanja pokazuju svojim nastupima osobni nemar odijevanja, ponašanja i komuniciranja, a osobito u nemaru razvrstavanja otpada koji umjesto reciklaže  pretvaraju u smeće; ono nije samo biološko, kemijsko, radioaktivno i fizičko nego je  političko i stručno. Nisu naši jovanovići, jokići i njima slični doktori znanosti pali s neba niti su naši brojni kolumnisti osobni uzor kojeg bi valjalo slijediti.  Iznjedrio ih je sustav u kojem je dominirala inteligencija snalaženja uz pomoć doskočica i verbalne artistike. Znači li to da iz predmeta građanskog  odgoja možeš biti visoko ocijenjen, a u životnoj praksi nisi u stanju ući u prometalo naprtnjačom u ruci nego s  njom na leđima[1]). Znači li to da iz zdravstvenog odgoja možeš dobiti peticu i spolnu bolest? Pa nije spolni, zdravstveni ili bilo koji odgoj nastavni predmet niti je kondom ili gutanje pilula protiv začeća obrazovni sadržaj koji se spoznaje obrazovanjem nego životnim okruženjem i iskustvima vršnjaka udaljenim od nastavnika zaduženog da tumači onaniju kao znanstveni ili stručni fenomen umjesto fakt hormonalne distribucije, a ne njene socijalne disfunkcije. Zar je predmetu potreban tumač jednog, recimo, impotentnog nastavnika ili frigidne nastavnice?
 
Obrazovni sustav s odgojem koji je samo u naslovu (odgoj i obrazovanje) ne školuju se nego se proizvode stručnjaci s diplomama koje do kraja života jamče kvalificiranost bez imperativa discipline reda, rada i odgovornosti.
Jesmo li sposobni u CKR-u (Cjelovitoj kurikalnoj reformi) prepoznati manipulaciju i laž kao oblik vjerovanja, a ne provjeravanja koje će se svesti u konačnici da su nam potrebni kuhari, a ne informatičari. Naravno, ni kuhari neće biti trajno deficitarni kadar jer će, vrlo vjerojatno, uskoro roboti pripremati jelovnike naprednijima, ali nikad svima što planeri „bolje budućnosti“ nisu predvidjeli svojim nastavnim programima.
Inzistiranje na znanju je najveća moguća podvala koja se nudi u ime obrazovanja koje zanemaruje život i istinu koja se živi sada i ovdje i koja pripada svima. Stoga su laž i obmana najbolje sredstvo kojim se osobito služe mediji kako bi nečija osobna uvjerenja proglasili vjerovanjem, umjesto provjeravanjem. Ljudi sve više postaju  robovi vjerovanja umjesto slobode življenja. Znanje nije moć; ono je lakrdija ako nije sposobno živjeti istinu, a ne vjerovati u nju.
 
Suvremenici, prosvjetni djelatnici uz medijsku hajku vjeruju da je izlaz iz krize ili put socijalnog napretka u cjelovitoj kurikalnoj reformi. Zar baš sad kad nam, da budemo cinični, nedostaju kuhari za potrebe dinamičnog i toplog ljeta koje će puniti restorane puna dva mjeseca da bi ostatak godine kuhare ostavio bez posla kao što će i radnike mosta do Pelješca nakon završetka radova prepustiti tržištu rada.
 
P. S.
U kolumni Velimira Gašparića (2011.) naslovljenoj: „Robovi znanja i istine“ piše: „...istina se ne može posjedovati, jer istina pripada svima. Istina je život, stvarnost, ono što jest, bez obzira u što, u koga mi vjerovali, istina će uvijek biti istina. Stoga trebamo istinu, ne znanje jer istinsko znanje potiče od istine. Ako tražite znanje možete biti zavedeni, prevareni, pa tako umjesto znanja možemo steći tek novo vjerovanje.“ Nedavno je u lipnju ove godine HAZU organizirao okrugli stol na temu znanosti i reformskih zabluda kojem je predsjedavaoi akademik. J., Barbić. O odgoju ni slova unatoč činjenici da je interpretacija sadržaja „stola“ u Večernjem listu od 05. kolovoza široko obradila kritički osvrt. Naravno bez mjesta i uloge odgoja o kojem je bilo riječi u raspravi.
 
Bilješka:

 

[1] Naši učenici kad ulaze u prometalo naprtnaču skidaju samo kad njima smeta, odnosno, kad sjedaju. Što naprtnjača drugima smeta nije ih briga. O ustupanju mjesta hendikepiranim i starijim osobama da i ne govorimo.

 

Željko Mataja

U Teksasu su protiv zabrane korištenja plastičnih vrećica

 
 
(Članovi Vrhovnog suda države Teksas pri odlučivanju o plastičnim vrećicama nisu se bavili problemima okoliša, već poštivanjem zakona / Foto: www.txcourts.gov/supreme)
https://therivardreport.com/wp-content/uploads/2016/05/texas_supreme_court_january2013-5.jpg
Dok mnogi zabranjuju plastične vrećice, u SAD-u se događa obratan proces – zabrana zabranjivanja. Naime, bez obzira na to jesu li višekratne torbe, na primjer pamučne, zaista „prijateljske za okoliš“ u smislu cijelog životnog ciklusa, činjenica je da ove torbe mogu biti opasne za korisnike
 
Teksas je druga najveća savezna država u SAD-u, kako po površini tako i po stanovništvu. Laredo je grad u Teksasu. Leži na sjevernoj obali rijeke Rio Grande, na granici s Meksikom. Gradska tijela su svojedobno zabranila uporabu jednokratnih plastičnih i papirnatih vrećica. Na to je uslijedila žalba. Obje strane u raspravi odmjeravale su se u argumentima. U Teksasu postoji Zakon o odlaganju čvrstog otpada. Taj zakon sprječava gradove da reguliraju pitanja ambalaže, tj. otpada, osim ako to nije izričito dopušteno državnim zakonima. To je bila točka na koju su se usredotočili tužitelji koji su tužili grad Laredo.
 
Vrhovni sud u Teksasu donio je presudu u korist industrije plastičnih i papirnatih vrećica i nanio poraz lokalnim vlastima i ekološkim udrugama. Jednoglasna odluka suda iz lipnja 2018. može dovesti u pitanje zabrane plastičnih vrećica koje su donijeli drugi gradovi u Teksasu. U svojoj jednoglasnoj odluci, suci i sutkinje Vrhovnog suda izjavili su da ne daju presudu o učinkovitosti zabrane vrećica, već su se bavili pitanjem je li Laredo imao ovlast da ih regulira. Sud je odlučio da je uredba grada Laredo povrijedila Zakon države Teksas.
 
Državni pravobranitelj Ken Paxton dao je jasnu izjavu kojom se pozivaju gradovi da ukinu protuzakonitu zabranu vrećica. Istakao je da gradovi krše zakon kad protupravno prenose teret gospodarenja čvrstim otpadom na građane i maloprodajne prodavaonice putem zabrana vrećica. „Nadam se da će Laredo, Austin i svi drugi gradovi koji su donijeli protuzakonite zabrane vrećica uzeti ovo u obzir i dragovoljno dovesti svoje uredbe u sklad s državnim zakonom“, kazao je Paxton. „Ako bi to odbijali, očekujem da će se odluka Suda upotrijebiti za poništenje bilo kakve druge protuzakonite zabrane vrećica diljem zemlje“, kazao je, ističući u izjavi kako su neki gradovi ukinuli svoje zabrane nakon što je njegov ured podnio tužbu ili prijetio tužiti ih.
 
No udruge za zaštitu okoliša kritizirale su odluku, rekavši kako zanemaruje štetu od plastičnog otpada, te da su vrlo razočarani presudom Vrhovnog suda. Razočarani ili ne, u pravnoj se državi mora poštivati zakon.
 
Supermarketi Walmart prodaju višekratne vreće, ali će morati poštivati odluku Vrhovnog suda / Izvor fotografije: The Texas Tribune
Desetak gradova u Teksasu ima slične zabrane vrećica. Neki su već povukli svoje zabrane, a slično se očekuje i u drugim gradovima.
 
Poslije dvije godine zabrane plastičnih vrećica, grad Austin ukida ovu zabranu u strahu od tužbe / Izvor fotografije:www.kut.org
Teksas nije iznimka. U državi Michigan je 2017. donesen zakon kojim se zabranjuje lokalnim samoupravama zabrana, reguliranje ili nametanje bilo kakve naknade, naplate ili poreza na određene proizvode, uključujući plastične vrećice, čaše, boce i druge oblike ambalaže. To znači da gradovima i općinama nije dopušteno zabraniti plastične vrećice ili naplatiti korisnicima naknadu za njihovo korištenje. Michigan nije jedina država koja je provela zabranu zabrane plastičnih vrećica i jednokratne ambalaže. Slične zakone donijele su i države Idaho, Arizona, Missouri, Wisconsin, Florida, Indiana, Iowa i Minnesota.
 
Ekologisti tvrde kako je to učinjeno radi zaštite industrije. Ali što je loše u tome ako država brine o svojoj industriji? Takvu politiku sprovodi i predsjednik SAD, Trump, koji je na summitu G7u Kanadi odbio potpisati Povelju o oceanskoj plastici. Isto je učinio i Japan.
 
Bijes kupaca u Australiji
 
S druge strane oceana, u Australiji, veliki lanci supermarketa Woolworths i Coles prošle godine najavili su planove za dragovoljno uklanjanje laganih plastičnih vrećica iz svojih supermarketa na nacionalnoj razini, a umjesto toga nudit će „ekološki prihvatljivije“ višekratne vreće uz naplatu. Zabrane su stupile na snagu u lipnju ove godine, ali su izazvale veliki bijes korisnika, a osoblje je podnijelo najveći teret njihove ljutnje.
 
Kupci smatraju da je riječ o prijevari i još jednom načinu da supermarketi zarade novac. Zato donose svoje torbe od kuće. Ako je gotovo sve što kupite zapakirano u plastiku, čemu zabranjivanje vrećica za kupnju, kazali su mnogi na društvenim mrežama / Foto: AAP
 
Prema anketi sindikata zaposlenih, od 141 ispitanika zaposlenih u ova dva trgovačka lanca, 61 je kazao da su bili podvrgnuti zlostavljanju. To je uključilo trgovkinju koju je napao kupac i stavio ruke oko njenog vrata nakon što mu je rekla da nema besplatnih plastičnih vrećica u prodavaonici. Ostali kupci su bacali živežne namirnice na pod, psovali i vrijeđali osoblje. „Iako smo shvatili da bi neki kupci mogli biti frustrirani tim promjenama, apsolutno nema izgovora za zlouporabu ili nasilno ponašanje prema maloprodajnom osoblju“, izjavio je Gerard Dwyer, tajnik nacionalnog sindikata. Kazao je kako bi zabrana mogla predstavljati i rizik za zdravlje, jer ljudi donose nevjerojatno zaprljane vreće za kupnju. „To je potpuno neprihvatljivo i predstavlja ozbiljan zdravstveni rizik za osoblje trgovine“, kazao je Dwyer. Za kupce se nije izjasnio.
 
Torbe su možda bolje za kornjače, ali jesu li i za nas…?
 
Torbe su u modi, ali ne zato što su zaista moderne, već zato što se reklamiraju kao „održiva zamjena“ plastičnih vrećica. Promatrajući slike ugroženih životinja ili morskog okoliša, ljudi često odlučuju kupiti torbu umjesto da uzmu plastičnu vrećicu.
Time se stiče dojam kako se nešto uradilo za okoliš. Netko je pitao imamo li pogrešan dojam kako radimo pravu stvar? Izgleda očito. Koristite torbu nekoliko puta i spasili ste jednu morsku kornjaču.
 
Bez obzira na to jesu li višekratne torbe, na primjer pamučne, zaista „prijateljske za okoliš“ u smislu cijelog životnog ciklusa, činjenica je da ove torbe mogu biti opasne za korisnike.
Prema istraživanju University of Arizona i Loma Linda University iz Kalifornije, torbe su idealna podloga za razvoj opasnih bakterija i predstavljaju ozbiljan rizik za javno zdravlje. Za ispitivanje su korištene nasumice odabrane višekratne torbe za kupnju u gradovima Tucson, Los Angeles i San Francisco. U torbama su pronađene koliformne bakterije, uključujući E. coli i salmonelu. Koliformne bakterije su pronađene u polovini torbi, a E. coli u 8 % ispitivanih torbi. Oko 97 % ispitanika nisu nikada prali torbe kako bi se postigla izvjesna sigurnost i izbjegla unakrsna kontaminacija.
 
Sve je postalo „Ja nisam plastična…“ / Foto: www.csmonitor.com/Environment/2018/0420/Are-environmentalists-hypocrites
 
Svi su protiv plastike, a otpada sve više
 
I salmonela je pronađena u višekratnim torbama
Foto: https://uanews.arizona.edu/story/reusable-grocery-bags-contaminated-with-e-coli-other-bacteria
Provedena su i druga istraživanja. Znanstvenici iz Toronta, Kanada, također su ispitivali višekratne torbe i pronašli kako 64 % sadrži izvjestan sadržaj bakterija, a 30 % povećan broj bakterija. U 12 % torbi pronađen je neprihvatljiv broj koliformnih bakterija. Zaključili su kako su višekratne torbe postale aktivno stanište mikroorganizama i podloga za razmnožavanje bakterija, pljesni i gljivica. Preporučuje se educiranje građana, redovito pranje torbi te periodična zamjena torbi radi sprječavanja razvoja bakterija. Zagovornici torbi ovo nam nikada neće reći.
 
Svatko ima pravo na vlastito mišljenje i na izbor. Uključujući one koji koriste torbe, ali i one koji bi radije izabrali higijenske plastične vrećice. Uostalom, ako je tako visok postotak onih koji su protiv plastičnih vrećica i jednokratnih plastičnih proizvoda, kako kažu „zeleni“ i kako „proizlazi iz anketa“, otkud toliki plastični otpad na tlu i u morima? Ili smo licemjerni? Koristimo, odbacujemo, a onda smo u anketama „svjesni“ i tražimo da se zabranjuje! Te da se umjesto plastike koriste „održiva“ rješenja. Pa ćemo jedan otpad zamijeniti drugim, no ovaj put „održivim“. Zar otpad nije uvijek otpad?
 

Aleksandra Mihajlović, dipl. ing. tehn., Zg-magazin. 8. kolovoza 2018.

Anketa

Tko mora podnijeti ostavku nakon smrti mladića u Zaprešiću?

Nedjelja, 19/08/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1019 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević