Get Adobe Flash player

Predmetu Hrvatski jezik treba povećati satnicu

 
 
Slažući natuknice za ovaj tekst, gomilale su mi se riječi na papiru: hrvatski jezik malim slovom, pa velikim slovom Hrvatski jezik, kurikul, satnica, reforma, program, ishodi, ciljevi, popisi pisaca, korelacija s ostalim predmetima... Nisam baš u trendu s takvim izborom riječi. Trenutno su u javnom govoru o obrazovanju vrlo frekventni i popularni pojmovi STEM, informatika, informatička pismenost, informacijska tehnologija. Svima puna usta informatike.. Da odmah na početku budem jasna: osnaživanje nastave informacijsko-komunikacijskom opremom imperativ je suvremene nastave. Ali nikakva IT oprema ni tanki ekrani sučelja neće poboljšati poučavanje ni učenje. Na rubu je hereze u ovome trenutku progovoriti o hrvatskome jeziku, o puočavanju pisanja, čitanja, govorenja, slušanja.
http://www.njuskalo.hr/image-w920x690/knjige-strukovne-skole/marina-cubric-hrvatski-jezik-4-slika-88831285.jpg
Predmetu Hrvatski jezik treba povećati satnicu. Nada da će se to dogoditi u prijedlogu CKR-a brzo se ugasila jer se nije dogodilo ništa. Dapače, predmet Hrvatski jezik doslovno je utrpan u Jezično-komunikacijsko područje, štone čudi jer su uzori bili očito anacionalni kurikuli međunarodnoga tipa.  Povećanje satnice u našem sustavu bilo bi u skladusa statusom takvih predmeta u cijelom EU-u. Hrvastkih tri do četiri sata tjedno u srednjim školama sramotno je u usporedbi sa satnicom takvih predmeta u zemljama Europske unije. U Francuskoj to je 10 sati, u Finskoj 14 sati, Mađarskoj 6 do 8 sati, u Irskoj i Austriji 7 sati.  Onda se svi čude kada stignu rezultati PISA istraživanja. Moramo naglasiti da takvi PISA rezultati za naše učenike nisu rezultat samo male satnice, nego i programa i sadržaja koji se poučavaju. Sad smo već na puno težem području (uz pretpostavku da je potrebna samo političko-socijalna volja da se poveća satnica). Predmet Hrvatski jezik pokriva različita područja – jezično-komunikacijsko i književno-umjetničko. Zanimljivo da je najviše buke izaziva popis lektirnih naslova, a malo tko je komentirao javno sadržaje koje ulaze u jezično područje. Upravo su ti sadržaji temelj nastave, oni su ključ pismenosti i svih četiriju jezičnih vještina: slušanja i govorenja, čitanja i pisanja. O sadržajima nastave jezika i ishodima vezanima uz njih malo smo čuli u javnom prostoru. A hrvatski jezik ne poučava se kao strani jezik i zahtijeva potpuno drugačiji metodički pristup i oblikovanje ciljeva. Hrvatski jezik materinski je jezik većini učenika, ali i nastavni jezik za sve ostale predmete. Samo ta činjenica daje mu poseban status.
 
Jedna od uloga škole i nastave Hrvatskoga jezika u ovome području jest približavanje knjiga i čitanja. Lektira je jedan od pomoćnih oblika. U nekim zemljama uopće nema popisa lektirnih djela, u drugima, kao što je naš aktualni program, postoji vrlo opsežan popis koji čitanje pretvara u muku. Zašto je to tako dosadno učenicima i zašto svi jaulu nad popisom lektire, iz ovih ili onih razloga? Suvremena zapadna civilizacija pada i pogoduje općoj 'lijenosti uma' i jadikovkama da je nešto teško, nesavladivo i ono što najčešće čujemo – dosadno.  Nije uloga škole zabava, iako treba biti zabavna. Nije cilj Hrvatskoga jezika čitati samo radi zabavnog čitanja, nego razvijati ukus. A samo obrazovani, načitani ljudi mogu razviti ukus za lijepo, za umjetnost općenito, a onda  i za sve ostalo. Cilj nastave Hrvatskoga jezika jest i da se ravnodušnost potakne u stav i volju. Jedan od zaključaka prošlogodišnjih razgovora u Matici hrvatskoj o kurikulskim sadržajima Hrvatskoga jezika bio je da se svakako mora definirati kanon čija će djela biti sidrišta koja će otvarati put uvrštavanju svih drugih književnih djela, pa i po izboru nastavnika.  Stručnjaci okupljeni na tome okruglom stolu smatraju da bi takav pristup pomirio dosadašnje prijepore oko popisa književnika i djela, a osigurao čvrstu, zajedničku jezgru koja bi nosila nacionalni i književni identitet hrvatske književnosti.
 
Treći, možda najzanimljiviji aspekt vezan uz Hrvatski jezik, jest pitanje položaja nastavnika Hrvatskoga jezika u nastavničkim vijećima. Naš predmet pruža nam doista mogućnosti da budemo kreativni, da pišemo, glumimo, snimamo filmove, da stvaramo. Međutim, trenutno se to u zaduženjima podrazumijeva samo po sebi. Svečanost je u školi – nastavnik Hrvatskoga priprema malu predstavu; stižu gosti u školu – nastavnik Hrvatskoga priprema učenika za izricanje dobrodošlice; općina slavi svoj dan – nastavnik Hrvatskoga opet sprema prigodne recitacije. Da ne bi netko pomislio da ne volimo takva zaduženja, ne. Takav rad s učenicima većini je nastavnika i ponajdraži dio posla, ali neka uđe u satnicu. Neka se ne podrazumijeva. Neka i budući kurikulski sadržaji predvide taj dio. 
 

Marina Čubrić, prof., Nadbiskupska klasična gimnazija, Zagreb (tekst je napisan za Školske novine, studeni 2017.)

Bolest se naziva tecija - prema imenu štetnika, jedne vrste guatemalskog krumpirovog moljca

 
 
Krumpir (lat. Solanum tuberosum) je biljka iz porodice Solanaceae podrijetlom iz južnoameričkih Anda. Počeo se uzgajati u području koje danas poznajemo kao južni Peru i sjeverozapadna Bolivija između 8000 i 5000 godina prije Krista. Quechua Indijanci krumpir su nazivali „papa.“ Nakon otkrića Amerike krumpir je osvojio svijet. Nažalost, kako to često biva, uzgoj krumpira otežavaju različiti štetnici i bolesti koje negativno utječu na prinose, odn. urod. Uzgoj krumpira, ove iznimno važne poljoprivredne kulture, mogao bi biti znatno ugrožen pojavom novog egzotičnog, invazivnog štetnika iz Gvatemale.
http://nkxms1019hx1xmtstxk3k9sko-wpengine.netdna-ssl.com/riskatlasforafrica/wp-content/uploads/sites/4/2016/12/Photos1_AyB.jpg
Bolest se naziva „tecija“ – prema imenu štetnika, jedne vrste guatemalskog krumpirovog moljca: Tecia solanivora (ranije: Scrobipalpopsis solanivora) koji je prvi puta opisan i potvrđen kao ozbiljan štetnik krumpira 1973. u Kostariki. Točan opis, značajke i stručan naziv ove vrste moljca dao je 1973. poznati i ugledni češki entomolog svjetskog glasa prof.dr.sc. Dalibor Povolný (1924.-2004.). Ova vrsta štetnog krumpirovog moljca proširila se diljem Srednje Amerike i sjevernog područja Južne Amerike. Ličinke guatemalskog krumpirovog moljca napadaju samo krumpir (ne i druge kulture), a glavna „meta“ prvenstveno im je gomolj, iako mogu nanijeti oštećenja i nadzemnom dijelu biljke (stabljika i lišće). Ličinke moljca buše kanale u gomolju, a ti kanali često sadrže rezidue / ostatke nakon hranjenja, kao i rezidue ekskreta i odbačene egzoskelete (košuljice) ličinke (tzv. egzuvija).  
 
Napad štetnika najčešće ostaje neprimjećen, ali su vidljivi izlazni otvori ličinki čiji promjer je oko 2-3 mm. Izlazni otvori kao i kanali i 'galerije' koje buše ličinke u gomolju veći su od ostalih vrsta štetnika iz reda 'Lepidoptera' (lat. Lepidoptera – leptiri). Ženka gvatemalskog krumpirovog moljca (Tecia solanivora) jajašca polaže  ispod površine zemlje u neposrednoj blizini biljke ili na lišće. No, jajašca su nađena i kod uskladištenog krumpira ali i onog sjemenskog, a učahurene ličinke moljca mogu se vrlo lako prenositi i vrećama u kojima se krumpir pakira i prijevozi na udaljena odredišta.       
 
Gvatemalski krumpirov moljac otkriven je na Kanarskim otocima 1999. godine. Pretpostavlja se da je na Kanarsko otočje unesen ilegalnim uvozom krumpira iz Venecuele, Kolumbije ili Ekvadora (prof. Povolný). 'Tecia solanivora' potvrđena je potom i u Španjolskoj u rujnu 2015. gdje se brzo proširila Galicijom i Asturijom. Prof. Povolný ističe 2004. da je ovaj štetnik krumpira uočen na višim područjima Srednje i Južne Amerike – najčešće između 2000 i 3000 metara nadmorske visine, a na Kanarskim otocima između 500 i 600 metara nadmorske visine te bi stoga trebalo posvetiti više pažnje takvim područjima.
 
Gubitci na zahvaćenim površinama uzgoja krumpira mogu biti između 20% i 40% pa i više, a u Južnoj Americi i do 90%. Dakako, ekonomski gubitci su također značajni. Entomolog Thomas P. Kuhar, Ph.D. (Virginia Polytechnic Institute) i znanstveni istraživač, entomolog Adam Wimer, Ph.D. (FMC Corporation) u svojem stručnom tekstu „Chemical Control of Potato Pests,“ 2013. („Kemijska kontrola štetnika krumpira“) upozoravaju da je 'Tecia solanivora' otporna na pojedine insekticide, uključujući i fipronil, te posebno ističu da je učinkovitost insekticida nepredvidljiva u kontroli ovog štetnika krumpira, osobito nakon iskapanja odn. vađenja gomolja iz zemlje.   
 
Tamo gdje se pojavi, guatemalski krumpirov moljac brzo se širi i uzrokuje ozbiljne štete, a u Europi je ovaj moljac strana invazivna vrsta koja bi mogla uzrokovati goleme štete u uzgoju krumpira a time i nesagledive posljedice: kada se pojavi na površinama gdje se uzgaja krumpir, tada se u svrhu sprječavanja njegovog daljnjeg širenja a potom i iskorjenjivanja više ne preporučuje uzgoj krumpira tokom dužeg vremenskog razdoblja. Nadalje, budući ličinke guatemalskog krumpirovog moljca buše kanale u gomolju, krumpir uopće nije za konzumaciju.   
 
Prema Direktivi 2000/29/EC španjolska Vlada je obvezna poduzeti sve mjere u svrhu eradikacije / iskorjenjivanja guatemalskog krumpirovog moljca, a ako to nije moguće, tada ga mora držati pod kontrolom i njegov broj smanjiti što je više moguće. Krajem lipnja 2017. Europska komisija je kritizirala španjolsku Vladu da će njezine poduzete mjere u Galiciji i Asturiji vrlo teško dati pozitivne rezultate u sprječavanju daljnjeg širenja i iskorjenjivanja ovog nadasve ozbiljnog krumpirovog štetnika. Pojava i širenje stranih invazivnih štetnika, osobito u poljoprivredi, nije posljedica klimatskih promjena kako se to često želi prikazati. Naprotiv, to je posljedica globalne, neoliberalne trgovine i tzv. otvorenog tržišta, nedostatnih propisa i manjkavih kontrola.
 
Krumpir je kroz povijest Europe bio značajna poljoprivredna kultura i važan izvor hrane i to od 16. stoljeća pa sve do danas. Ukoliko se u Španjolskoj ne uspije suzbiti daljnje širenje guatemalskog krumpirovog moljca, on bi se kao strana invazivna vrsta mogao proširiti Europom i izazvati nesagledive posljedice. Uzgoj krumpira u Irskoj bio je svojevremeno značajan za osobito siromašno stanovništvo Irske koji su imali u najmu vrlo male površine zemlje. Veleposjednici u Irskoj u 19. stoljeću bili su zainteresirani isključivo za uzgoj goveda na pašnjacima i proizvodnju žitarica za tržište. Siromašne irske obitelji preživljavale su na svega 0.40 hektara obradive zemlje na kojoj su uzgajali uglavnom krumpir koji je pored čaše mlijeka bio njihova jedina hrana. Siromasi su čak uspjevali uzgojiti krumpir i za prehranu svinja koje su potom prodavali kako bi zaradili nešto malo novaca.
 
No, početkom 1800-ih pojavila se u Americi bolest krumpira poznata kao plamenjača krumpira ili fitoftora, a uzročnik je gljivica „Phytophthora infestans“ koja se brzo proširila Srednjom i Sjevernom Amerikom. Plamenjača, fitoftora ili krumpirova plijesan (P. infestans) i danas je najopasnija bolest krumpira – zahvaća lišće i stabljiku te gomolje: izrazito je destruktivna bolest koja uništava cijelu biljku i stoga u potpunosti može ugroziti proizvodnju krumpira.  
 
U Europi se fitoftora pojavila 1840-ih gdje je izazvala goleme štete i ozbiljne posljedice za siromašno stanovništvo. Naime, u Europi je krumpir zbog izraženo slabe genetske raznolikosti bio izuzetno osjetljiva biljna vrsta na fitoftoru tj. plamenjaču. Fitoftora se pojavila i u Irskoj gdje je u razdoblju od 1845. do 1849. poharala uzgoj krumpira, osobito u zapadnoj i južnoj Irskoj. Posljedica je bila katastrofalna za siromašno irsko stanovništvo i to je u irskoj povijesti poznato kao „GORTA MOR“ ili Velika glad. U razdoblju Velike gladi (1845.-1849.) umrlo je više od milijun Iraca, a preživjeli su se raselili diljem Britanije ili u SAD-u i Kanadu. Procjenjuje se da se u tom razdoblju raselilo između 1 do 2 milijuna Iraca.
 
Međutim, pravi uzročnik ove devastirajuće bolesti krumpira zapravo je ostao nepoznat sve do nedavno. Tek je znanstveno istraživanje međunarodnog tima znanstvenika u 21. stoljeću otkrilo i riješilo jedan veliki misterij iz 19. stoljeća: Što je zapravo uzrokovalo Veliku glad u Irskoj 1845.? I zašto je od gladi umrlo više od milijun ljudi, a oko dva milijuna se zbog gladi iselilo iz Irske u razdoblju od 1845. do 1855.? Sekvencija genoma uzoraka biljke krumpira iz 19. stoljeća provedena je u 'Sainsbury Laboratory' u Norwichu nakon što su molekularni biolozi iz Velike Britanije, Njemačke i SAD-a pregledali ekstrahiranu DNK – desetke uzoraka sve do 1845. Inače, uzorci biljke kumpira čuvani su u herbariju, u muzeju u Velikoj Britaniji i Njemačkoj.   
 
Uzrok pojave ove devastirajuće fitoftore bio je do tada nepoznati soj gljivice P. infestans koji su stručnjaci nazvali HERB-1. Do tada se sumnjalo da je uzrok plamenjače krumpira bio soj gljivice US-1. No, sada je otkriven soj HERB-1 koji se prvo pojavio u Meksiku i SAD-u, te negdje oko 1844. prešao Atlantik i u sjevernom području Europe izazvao pravu devastaciju: Francuska, Belgija i Holandija do kraja 1845. bile su suočene s ovim ozbiljnim oboljenjem krumpira. „Nakon 168 godina misterij Velike gladi je otkriven i razjašnjen“ – bili su naslovi u medijima 2013. nakon objave rezultata provedenog međunarodnog istraživanja; rezultate istraživanja objavili su u svibnju 2013. „eLife“  i „Life Science.“
 
Dr. Christine Kinealy, University of Liverpool, u svojem istraživanju o ovoj strašnoj tragediji irskog naroda napisala je: „Irska je tada proizvodila dovoljno hrane za prehranu 18 milijuna ljudi, a ne 'samo' za 8-9 milijuna koliko je tada Irska imala stanovništva.“ Irski povjesničar i publicist Timothy Patric Coogan (Tim Pat Coogan; rođen 1935.) u svojoj knjizi objavljenoj 2012. pod naslovom: „Zavjera o gladi – Engleska uloga u najvećoj tragediji Irske“ („The Famine Plot – England's Role in Ireland's Greatest Tragedy“) objašnjava kako je Britanska Monarhija dovela Irce do užasne sudbine jer je inscenirala nestašicu hrane koja je uzela svaki osmi život u tadašnjoj Irskoj.
 
Naime, prema povijesnim dokumentima Englezi su posjedovali većinu zemlje u Irskoj, a Irci su bili zakupci zemlje koji su plaćali prekomjerne zakupe i velike poreze. Coggan dalje navodi kako su Irci bili katolici koji su uporno odbijali prihvatiti religiju u Engleskoj – protestantizam i zato su bili kažnjeni što potvrđuju i neki engleski izvori. Naime, svi podatci iz onog vremena govore da je hrane bilo u izobilju, ali siromašni Irci većinu hrane proizvodili su i izvozili u Englesku. Engleska Monarhija, tvrdi Coogan, sprječavala je svaku pomoć irskom narodu koju su drugi pokušavali dostaviti izvana. To dokazuju i dokumenti Američkog Sveučilišta, „American University“ u Washingtonu D.C. Stoga je Velika glad u Irskoj priznat i jasan primjer genocida putem hrane. Ova velika tragedija irskog naroda ne smije ni pod koju cijenu biti izbrisana iz njihovog ali i našeg sjećanja. U protivnom, povijest bi se mogla ponoviti...
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Učenicima zakon daje pravo na 'jednakost obrazovnih šansi'

 
 
Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – kritike i vizije (HAZU, 2017., urednik Vladimir Paar)
 
Tomislav Faist, učitelj, Osnovna škola Posavski Bregi
 
'Ciljevi-očekivanja-ishodi'tri su riječi koje se u CKR-u isprepliću i to često bez jasne razlike njihova značenja pa i s izmiješanim značenjima. Nekada su postojali 'odgojno-obrazovni ciljevi' i 'rezultati odgojno-obrazovnoga procesa'. Novi dokument (ONK) govori:
a) „(...) kako bi se postavljeni ciljevi, očekivanja i ishodi ostvarili", čime najavljuje dvije različite kategorije postignuća kojima se teži: 'ciljeve' i 'očekivanja'. Zbog čega dvije?
b) Ciljevi i očekivanja mogu se ostvariti. „Ostvariti ishode"?
c) „(...) vrednovanje ostvarenosti ciljeva, očekivanja i ishoda (...)". Što će se od navedenoga vrednovati i u čemu će biti razlika između vrednovanja ciljeva i vrednovanja očekivanja?
d) „(...) dokumenti jasno ukazuju na odgojno-obrazovna očekivanja i ishode koja postavljamo pred djecu i mlade osobe." Postavljati možemo očekivanja (i ciljeve), ali ishodi su rezultat rada, vježbe, nastojanja - oni nisu nešto što se 'postavlja pred'.
e) Ni ova formulacija: „Nacionalnim dokumentima područja kurikula određuju se svrha, ciljevi, struktura i odgojno-obrazovna očekivanja povezana s učenjem i poučavanjem u širim odgojno-obrazovnim područjima." ne pojašnjava po čemu se 'ciljevi' razlikuju od 'odgojno-obrazovnih očekivanja' (iako će kasniji dokumenti reći: „kao što je objašnjeno u ONK-u!“). Također se ne razjašnjava pitanje jednine-množine: radi li se o 'područjima (jednoga) kurikula' ili o 'kurikulima' (raznih) područja?
f) „Odgojno-obrazovna očekivanja u dokumentima područja kurikula određena su na kraju pojedinih odgojno-obrazovnih ciklusa." Ne bi li bilo prikladnije da su na kraju određeni ishodi, a očekivanja (i ciljevi?) na početku?
http://os-posavski-bregi.skole.hr/upload/os-posavski-bregi/album/1/large_img_14.jpg
Tomislav Faist
 
Čitanjem ostalih dokumenata početna se konfuzija oko 'ciljeva-očekivanja-ishoda' ne razjašnjava, štoviše, iz teksta „(...) jasno postavljena očekivanja (odgojno-obrazovni ishodi)" proizlazi da se očekivanja izjednačuju s ishodima!? Riječ 'očekivanja' koristi se i za očekivanja učenika kao i za očekivanja roditelja, učitelja i šire zajednice, dok se povremeno koristi i višeznačno, često i bez jasnih naznaka o čijim se očekivanjima radi. Izgleda da bi se 'očekivanja' načelno trebala odnositi na takozvane cikluse, no u dokumentima se govori i o "očekivanjima pojedinih područja" i o "ostvarivanjima očekivanja" (Jesu li to možda ishodi?), a ponegdje ta riječ kao da poprima i značenje zahtjeva. Da bi se mogle ostvariti dobre ideje o „(...) dopunskim i izbornim programima (...), projektima (...), o doživljaju užitka stvaranja i zadovoljstva svojim radom - čime se razvija samostalnost i odgovornost učenika, samopoštovanje, socijalne vještine, koje uključuju i uvažavanje drugih”, potrebni su i dodatno vrijeme i prostor – a oni se mogu osigurati organiziranjem nastave u jednoj smjeni – s dopunskim sadržajima, istraživanjima i projektima u poslijepodnevnim satima.
 
Prijedlog zaključka
 
Učenicima zakon daje pravo na „jednakost obrazovnih šansi” – koje još uvijek nije ostvareno, a trebalo bi imati prioritet. Omogućimo im to pravo – realizacijom Državnoga pedagoškog standarda – ako je ikako moguće i prije zadanih rokova. Podsjetimo na sve argumente o potrebi vraćanja satnice Tehničke kulture na minimalnih 1,5 sati tjedno te apelirajmo da se riješe nejasnoće oko izborne nastave. Donesimo pravilnik o reformama pa uz ispunjene preduvjete nastavimo s reformama!
 
Doc. dr. sc. Matko Glunčić, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
 
 Analizom Prijedloga kurikula za gimnazijsko obrazovanje zaključujem da je predloženi kurikul neprihvatljiv zbog sljedećih propusta. Ekspertna radna skupina koja je određivala metodologiju i smjer rada svih stručnih radnih skupina sastavljena je od stručnjaka iz isključivo društvenih znanosti, dok su ostala područja isključena, posebno temeljna STEM područja - matematika, fizika, kemija, biologija. Prijedlogom se ne smanjuje prosječna tjedna satnica niti se smanjuje broj obveznih predmeta po godini. Veliki broj predmeta u 5. ciklusu pretvara se u jednosatne tjedne „tečaj-predmete“, čime se gubi na dubini jer se učenik usmjerava na faktografske činjenice i površno učenje. Iznesenim modelom izbornosti dovode se u nepovoljan položaj učenici iz manjih gradova i manjih gimnazija.
 
Zanemaruje se važnost i specifičnost STEM područja koje je ključno za znanstveno-tehnološki razvoj Hrvatske. Time je predloženi kurikul suprotan opredjeljenjima Strategije koju je usvojio Sabor i dokumentima Europske unije koji STEM područje stavljaju u središte pozornosti. Prijedlog gimnazijskoga kurikula dovest će do smanjenja broja studenata na prirodoslovnim, tehničkim, biomedicinskim i biotehničkim fakultetima, što bi moglo imati dalekosežne negativne posljedice na tehnološki i gospodarski razvoj Republike Hrvatske.
 
Kao rezultat ove analize predlažem sljedeće korake:
1.                  Imenovati novi ekspertni tim u kojemu će ravnopravno biti zastupljeno društveno-humanističko i STEM područje, pri čemu u sastavu trebaju biti i praktičari sa škola i istaknuti znanstvenici dokazane međunarodne reputacije.
2.                  Imenovati pri Ministarstvu Savjet za kurikularne promjene sa širokim spektrom stručnjaka koji će pratiti rad ekspertnoga tima, posebice sa stajališta STEM područja i sa stajališta nacionalnoga identiteta. Na čelu Savjeta trebao bi biti ministar.
3.     Pokrenuti izradu analize stanja po ključnim pokazateljima i projekciju razvoja kao polazišta za izradu kurikula.
4.     Članove predmetnih povjerenstava imenuje ekspertni tim uz konzultacije sa Savjetom.
5.     Okvir izbornosti koju biraju učenici treba znatno ograničiti (Argumenti su dani u ovome tekstu.) i usmjeriti sukladno interesima razvoja.
6.     Prije početka rada na predmetnim kurikulima - na temelju širokih stručnih rasprava institucija i pojedinaca - treba utvrditi nastavni plan (ciljeve, tipove usmjerenja, školske predmete i satnicu), a tek onda započeti rad na izradi kurikula. Pritom u obzir treba uzeti sva dosadašnja pozitivna i negativna iskustva.
7.     Za izradu kvalitetnoga i usklađenoga kurikula treba predvidjeti najmanje dvije godine. Također, potrebno je provesti odgovarajuće i intenzivno stručno osposobljavanje nastavnoga kadra kao nužnoga preduvjeta uspješnosti uvođenja novoga kurikula.
 
(Nastavak slijedi)
 

Vladimir Paar, urednik, Zagreb, 7. svibnja 2017.

Anketa

Istražno povjerenstvo za Agrokor pokazalo se krajnje primitivnim. Treba li ga ukinuti?

Petak, 24/11/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1131 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević