Get Adobe Flash player

Jedan od najčešćih nedostataka folata su spine bifide, a ne folne kiseline kako tumači farmaceutska industrija, pa i neki liječnici

 
 
Znanstvenica Nancy L. Swanson sa suradnicima objavila je 2014. dokument o uzročno-posljedičnoj vezi uzgoja genetski modificiranih kultura, primjene glifosata i pogoršanja zdravstvenog statusa u SAD-u. U dokumentu dr. Swanson i suradnici prikazuju više od 20 grafova čvrste povezanosti/korelacije tokom vremena u SAD-u između primjene glifosata u uzgoju najvažnijih usjeva i pojave različitih bolesti i stanja. Neki od njih su specifični karcinomi, uključujući i rak gušterače, rak štitne žlijezde, rak mokraćnog mjehura, rak jetre, rak bubrega i mijeloična leukemija (Swanson NL et al.: Genetically engineered crops, glyphosate and the deterioration of health in the United States of America; Journal of Organic Systems, Vol.9, No.2, 2014.). Slijedeći dokument koji se nastavlja na ovaj iz 2014. objavila je znanstvenica Judy Hoy sa suradnicama 2015. a specifično su istraživane bolesti novorođenčadi te je otkrivena visoka signifikantna korelacija između porasta bolesti limfnog sustava kod djece i odraslih, kongenitalnih srčanih defekta među novorođenima, zatim poremećaj funkcije pluća kod novorođenih te genitourinarne poremećaje kod novorođenih i dr. (Hoy J., Swanson NL, Seneff S.: The high cost of pesticides: Human and animal diseases. Poultry, Fisheries and Wildlife Sciences 2015; 3:132).
https://www.gmwatch.org/images/banners/Fertility_compromized_puzzle_pieces_1200x600.jpg
U razdoblju od 2001. do 2014. kod djece u SAD-u zabilježeno je povećanje stope incidencije za ne-Hodgkinov limfom, tumore mozga i leđne moždine kao i tumora jetre i bubrega, a sve se podudara s porastom primjene glifosata na najvažnijim usjevima. Mijelomeningocele je, kao što sam već u prvom nastavku navela, najteži oblik spine bifide a povezan je s problemima u kretanju, kontroli mokraćnog mjehura i crijeva te hidrocefalusom. Uzroci spine bifide su brojni i različiti, a jedan od najčešćih je nedostatak folata (a ne folne kiseline kako farmaceutska industrija i nažalost, brojni liječnici tvrde – no to je već druga tema), zatim prekomjerni kontakt s retinoinskom kiselinom (metabolit vitamina A), zatim oštećen kapacitet metilacije, oštećenje metabolizma glukoze, oštećenje sustava obnove nukleinske kiseline i dr. Svako od navedenih oštećenja može se povezati s glifosatom, a to je u svojem istraživačkom radu dokazala i dr. Stephanie Seneff, MIT, kada je sa znanstvenim suradnikom 2017. objavila znanstveni rad o povezanosti glifosata i anencefalije (nedostatak većeg dijela lubanje i mozga zbog oštećenja neuralne cijevi) u časopisu za neurologiju i neurobiologiju (Seneff S, Nigh G. Glyphosate and anencephaly: Death by a thousand cuts. J Neurol Neurobiol 2017 3(2) ).
 
Budući je nedostatak folata poznat kao najčešći uzrok pojave spine bifide, američka Vlada je 1998. dala zahtjev za dodavanje folata svim proizvodima na bazi pšenice što se podudara s početkom komercijalnog uzgoja GMO-a otpornih na herbicid glifosat, tzv. 'Roundup-Ready' usjevi. Povezanost glifosata s nedostatkom folata vrlo lako možemo razumjeti jer folate sintetiziraju crijevni mikroorganizmi u svojem domaćinu – čovjeku i to od proizvoda iz tzv. šikimi ciklusa. Zbog negativnog učinka glifosata na šikimi ciklus u bakterijama crijeva dolazi do smanjenog stvaranja folata, što se dakako negativno odražava na zdravlje čovjeka jer dovodi do nedostatka folata u organizmu. A ključni mehanizam djelovanja herbicida glifosata na korove ali i sve druge biljke je prekid šikimi ciklusa.
 
Nedostatak metionina drugi je po redu uzrok defekta neuralne cijevi, jer metionin opskrbljuje tzv. metilne grupe koje su neophodne za pravilan razvoj nervnog sustava. Dokazano je da glifosat uzrokuje smanjenu razinu metionina u biljkama kao i da prekida biološke puteve u bakteriji E. coli koja sintetizira metionin iz anorganskog sumpora, što je također opisala dr. Seneff u radu objavljenom 2017. (Seneff S., Nigh G.:Glyphosate and anencephaly: Death by a thousand cuts. J Neurol Neurobiol 2017 3(2) ).
 
Ono što je također iznimno važno to je štetan učinak glifosata na reproduktivni sustav. Znanstvene studije provedene kod ljudi i kod životinja jasno dokazuju da glifosat ima višestruko negativan, štetan učinak na reproduktivni sustav. Argentina godišnje potroši oko 240.000 tona glifosata u programu industrijske poljoprivredne proizvodnje. Liječnici koji rade u ovim ruralnim područjima bilježe porast poremećaja u reprodukciji. Jedna studija čiji rezultati su objavljeni 2018. temelji se na istraživanju provedenom u ruralnom gradu Monte Maiz a pokazuje da je stopa spontanih pobačaja tri puta veća od državnog prosjeka dok je stopa kongenitalnih anomalija udvostručena (Scientific Research 2018; 9(3): 241-253). Isti problemi i poremećaji već su zabilježeni i u SAD-u. Tako jedna najnovija studija koja je provedena kod trudnica u Indiani otkriva da je više od 90 posto trudnica imalo pozitivan nalaz na prisutnost glifosata u urinu, a povišene razine glifosata statistički su signifikantno povezane sa skraćenjem gestacijskog razdoblja. „Američki potrošači konzumiraju više glifosata u odnosu na većinu drugih država te je stoga stopa prijevremenih poroda kod nas u porastu u posljednjih deset godina,“ ističe dr. Seneff te dodaje: „Mi također imamo i višu stopu prijevremenih poroda od drugih država Zapada.“
 
Dr. Seneff također opisuje jedan događaj iz Danske o kojem sam već pisala. Ovaj slučaj iz Danske došao je u javnost zahvaljujući uzgajivaču svinja I.Pedersenu, a istraživanje je pokazalo izvanredno visoku stopu ozbiljnih kongenitalnih malformacija kod prasadi, a ispitivanje uzoraka tkiva od različitih organa 38 deformirane prasadi u dobi od jedan dan pokazalo je kontaminaciju tkiva s glifosatom. Pronađena razina glifosata u uzorcima tkiva iznosila je 80 mikrograma/gram, a najviša kontaminacija tkiva bila je u plućima i srcu.
 
Početkom lipnja 2018. objavljeni su rezultati znanstvene studije o višegeneracijskom učinku glifosata koji je istražen kod laboratorijskih albino 'Wistar' štakora. Istraživanje je dokazalo da zametne stanice fetusa u maternici su osobito osjetljive na genetsku mutaciju potaknutu od glifosata. Jedna posebna značajka sisavaca je ta da se kod fetusa ženskog spola jajnici razvijaju vrlo rano u gestaciji, mnogo prije od ključnog razvoja mozga. Pretporođajni kontakt jajnika s toksičnom tvari može uzrokovati sindrom policističnih jajnika i preuranjeno propadanje jajnika. Još zlokobnije – zbog druge generacije zametnih stanica prisutnih već na početku gestacijskog razdoblja, one mogu biti podložne mutacijama uzrokovanih mutagenom tvari koja je prošla barijeru placente. Rezultati studije na 'Wistar' štakorima pokazali su da ženke nisu pokazivale vidljivo oštećenje uzrokovano glifosatom, ali je druga generacija ženki štakora imala smanjeni broj potomstva što upućuje na smanjenu plodnost, dok je rast mladunčadi u maternici bio spor što je imalo za posljedicu smanjenu težinu prilikom okota. Ipak, izuzetno otkriće je osobito visoka stopa rijetkih mutacija u drugoj generaciji mladunčadi. Tri od ukupno 117 fetusa druge generacije imalo je rijetke i teške malformacije (sijamski blizanci i abnormalno razvijeni udovi), a ovo troje potjecalo je od tri različite majke iz prve generacije. Ovo upućuje na činjenicu da kontakt zametnih stanica s glifosatom u maternici izaziva visoku stopu mutacije, a to je već jedno posve novo poglavlje za objašnjenje učinka glifosata (Maria M. Milesi et al.: „Perinatal exposure to a glyphosate-based herbicide impairs female reproductive outcomes and induces second-generation adverse effects in Wistar rats;“ Archives of Toxicology, 9.06.2018.).
 
Zaista, sve je više dokaza o zastrašujućim učincima glifosata na zdravlje čovjeka, životinja i okoliš. Dr. Stephanie Seneff ističe kako je zapanjujuće da jedna vrlo jednostavna molekula poput glifosata može biti bez ikakve iznimke smrtonosna za svaku biljku – osim naravno za one koje su zahvaljujući genetskom inženjeringu i biotehnolozima postale otporne na glifosat. Budući je glifosat zapravo aminokiselina analogna glicinu osim jednog dodatka – metil fosfonil grupa je dodana na atom dušika, možemo objasniti značajan porast učestalosti određenih bolesti što se povezuje s isto takvim porastom primjene glifosata u uzgoju najvažnijih poljoprivrednih kultura. A bolesti koje se povezuju s golemom primjenom glifosata jesu: giht, amiotrofična lateralna skleroza, tzv. mezoamerička nefropatija, anencefalija, Alzheimerova bolest, dijabetes i pretilost, te neurološke bolesti poput autizma i multiple skleroze. Podsjećam da su znanstvenici otkrili pristunost glifosata i u cjepivima o čemu sam također pisala.
 
Glifosat je jedino agrokemijsko sredstvo (herbicid) čija potrošnja u poljoprivredi je drastično povećana u posljednja dva desetljeća što se ujedno podudara s drastičnim porastom dugog popisa ozbiljnih bolesti i stanja.
 
Na kraju teksta „Genetski modificirana djeca“ dr. Seneff prilaže popis od 65 znanstvenih radova, uključujući i najnovije, o štetnim učincima glifosata na zdravlje i okoliš. No, za sada ni to nije dovoljno da političke elite i Vlade usvoje odluku o zabrani primjene glifosata. U Kaliforniji je početkom kolovoza 2018. završen sudski proces protiv kompanije „Monsanto“ a tužbu je podnio Dewayne Lee Johnson koji je obolio od ne-Hodgkinovog limfoma. Prema sudskoj presudi Monsanto bi trebao Johnsonu isplatiti 289 milijuna US dolara odštete. Dr. Seneff smatra da bi ova presuda mogla označiti početak kraja primjene glifosata. A do tada moramo sami donijeti odluku o zdravijoj prehrani iz organskog ili ekološkog uzgoja jer nam ne treba vlast reći da ne jedemo otrovnu hranu, a poljoprivrednici znaju proizvesti zdravu i kvalitetnu hranu, poručuje u zaključku dr. Seneff. A ako pušite, dobro razmislite koje cigarete kupujete, jer kao pušač i potrošač imate pravo znati podrijetlo duhana. Na tome će vam svakako biti zahvalna djeca iz Argentine koja neizmjerno pate jer njihovi roditelji da bi preživjeli moraju uzgajati genetski modificirani duhan otporan na glifosat, što znači da najvjerojatnije postoje rezidue glifosata u duhanu jednako kao što dokazano postoje i u hrani.
Izvor: Dr. Stephanie Seneff: „Genetically Modified Children“ – GreenMedInfo, October 2, 2018.
 
(Svršetak)
  

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Jedini nam je spas u spasonosnoj »hispanomarokanskoj sprezi«

 
 
Slavni jezikoslovac, filozof i mislilac, katolik, ponosni Bask i španjolski patriot Miguel de Unamuno (1864. - 1936.) (koji je mogao, da ljevičari nisu bili zapravo komunisti, a republikanci liberali (i)ili masoni spasiti domovinu od građanskoga rata kao osoba pomirbe) u djelcu "Živjela introjekcija" iznosi futuristički: "Žarka želja za introjekcijom (lat. psihološki postupak kojim se na vanjske objekte primjenjuju doživljaji vlastite svijesti što se introspektivno zapažaju; u filozofiju je pojam uveo R. Avenarius, koji drži da se time »krivotvori« stvarnost) probudila se u srcima svih Španjolaca. Sloboda mišljenja postala je izlišna, jer su svi mislili samo o introjekciji; isto je bilo i sa slobodom odgoja i obrazovanja, budući da oni nisu mogli postati introjektivni; suvišna je bila i sloboda vjerovanja ako se nije vjerovalo u introjekciju, kao i sloboda udruživanja, osim u  svrhu udruživanja radi međusobne introjekcije. Isto je bilo i sa slobodom rada ako se nije moglo introjektivno raditi (i sa brakom i znanošću, op. T.T.).
https://www.biografiasyvidas.com/biografia/u/fotos/unamuno_miguel_1.jpg
Miguel de Unamuno
 
Nastupila je revolucija 1989. (skoro pa pogodio doba pada socijalizma, op. T.T.)... Ono što se tada nazivalo neutralnom masom sa znatiželjom i čudom se pitalo: "A što je to zapravo introjekcija i čemu služi? Danas sebi više ne moramo postavljati takvo pitanje; bolno iskustvo posljednje trećine XX. stoljeća, sve dok nije došlo do spasonosne hispanomarokanske sprege (ovo je ironija, ali ironija elita je i Marrakech, op. T.T.)... naučila nas je nažalost što znači introjekcija. (Možda misli i na Welt als wille und Vorstellung, svijet kao volja i predodžba, Schopenhauer, op. T.T.)
 
Evo i nekih Unamunovih sentencija iz djela "Ogledalo smrti".
- Titanijom zovemo šarenilo plitkih i nepotpunih sloboda u koje smo uronjeni.
- Ona izreka siromašan ali ponosan ne vrijedi ni pišljiva boba, upravo zbog nje mi Španjolci jesmo gdje jesmo.
- Ima nešto impozantno u prostodušnoj nepokolebljivosti Božjeg stvora; ljudi koji su beziznimno i uvijek dobri, privlačni su.
- Metoda pokušaja i pogrješaka namijenjena je onima koji žive u tami i koji se nisu poput većine Španjolaca rodili posjedujući apsolutnu istinu.
 

Teo Trostmann

Prijevodi latinskih pisama

 
 
U Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u ponedjeljak 10. prosinca predstavljena je knjiga Carigradska pisma Antuna Vrančića objavljena u Istanbulu 2018. pod pokroviteljstvom HAZU-a zahvaljujući Oğuzu Aydemiru, turskom poduzetniku, filantropu i zaljubljeniku u hrvatsku znanstvenu i kulturnu baštinu. Knjiga u hrvatskom i engleskom prijevodu s latinskog izvornika donosi četiri diplomatska izvješća koja je Vrančić poslao iz diplomatske misije u Carigradu 1553., 1557., 1567. i 1568. carevima Ferdinandu I. i Maksimilijanu II. te jedno pismo upućeno 1554. zagrebačkom biskupu Pavlu Gregorijancu.
http://tris.com.hr/wp-content/uploads/2018/09/Knjiga-1.jpg
U prvome izvješću iz kolovoza 1553. godine, Vrančić i njegov suradnik Franjo Zay izvješćuju cara Ferdinanda o tijeku pregovora sa sultanom Sulejmanom Veličanstvenim i njegovim vezirom Rustem-pašom u vezi uvjeta sklapanja mirovnog sporazuma između Habsburške Monarhije i Osmanskog Carstva. Pismo datirano s 31. listopadom 1554. Vrančić pak upućuje zagrebačkome biskupu Pavlu Gregorijancu. Na temelju vlastita iskustva višegodišnjeg boravka u Carigradu, Vrančić u tom pismu pitoreskno oslikava javne ulične proslave kojima Osmanlije obilježavaju pobjede svojih sulatana. U drugom izvješću iz kolovoza 1557. habsburški diplomatski predstavnici podrobno informiraju cara Ferdinanda o teškoćama pri sklapanju mirovnog ugovora sa sultanom Sulejmanom Veličanstvenim koji je novi mirovni sporazum uvjetovao rušenjem habsburške utvrde Siget. Treće i četvrto izvješće odnose se na aktivnosti habsburških poslanika tijekom drugog poslanstva u Carigradu između 1567. i 1568., a upućena su Ferdinandovu nasljedniku, caru Maksimilijanu II. Povod je i ovoga puta bio sklapanje mirovnog sporazuma sa Sulejmanovim nasljednikom Selimom II. Glavni pregovarač s osmanske strane bio je Mehmed-paša Sokolović kojemu su, kako svjedoči priloženi popis troškova, habsburški poslanici donijeli i vrlo vrijedne darove.
 
Osim prijevoda Vrančićevih latinskih pisama koja je odabrala i prevela Zrinka Blažević, ovo izdanje sadrži i vrlo informativnu uvodnu studiju o Vrančićevu životu i djelovanju koju je napisao Anđelko Vlašić. On je djelo ujedno i preveo na engleski jezik.
 
Oğuz Aydemir je u uvodnom govoru kazao da su povijest i arheologija njegova strast i podsjetio da je ovo četvrta knjiga koju je financirao, a koja se odnosi na hrvatsko-turske odnose. Ove je godine zahvaljujući njemu objavljena i knjiga Godina Troje i Ruđer Bošković, 2015. knjiga Veliki osječki most, a 2016. knjiga Tragovi osmanske kulture u Hrvatskoj. Spomenuo je da se za Vrančićevim pismima dugo tragalo, da bi na kraju bila nađena u Budimpešti. Posebno je zahvalio dr. sc. Marijani Borić, voditeljici Akademijinog projekta Upoznajmo hrvatsku znanstvenu baštinu koja ga je upoznala s hrvatskim znanstvenim velikanima. Na predstavljaju je govorio i turski veleposlanik Mustafa Babür Hızlan koji je Aydemiru zahvalio na pothvatima kojima povezuje Hrvatsku i Tursku.
 
O povijesnim okolnostima u kojima su se odvijale diplomatske misije Antuna Vrančića govorio je povjesničar i turkolog prof. dr. sc. Nenad Moačanin, član suradnik HAZU koji je pojasnio da su osmanlije bili iznenađeni brzim kolapsom Ugarske nakon bitke na Mohačkom polju 1526. koja im je otvorila put prema svjetskoj vlasti, te su odustali od taktike postupnog napredovanja i krenuli na Beč. No pokušaji opsade Beča od 1529. Dd 1532. završili su neuspješno, a Osmansko carstvo bilo je ugroženo i u zapadnom Sredozemlju te u Iranu. Sultak Sulejman Veličanstveni stoga se okrenuo diplomaciji te je nastojao protjerati Habsburgovce iz Transilvanije, što je i bio povod pvoj Vrančićevoj misiji u Carigradu.
 
O životu i djelu Antuna Vrančića (1505.–1573.) govorila je izv. prof. dr. sc. Tamara Tvrtković koja je spomenula da je bio rodom iz Šibenika, te da mu je ujak bio hrvatski ban biskup Petar Berislavić zahvaljujući kojem se školovao u Padovi, Beču i Krakovu. Vrančić je najprije bio u diplomatskoj službi protukralja Ivana Zapolje, a zatim je prešao u službu Ferdinanda I. Habsburškog. Uspio je dostići vrhunac svjetovne i duhovne moći kada je postao ostrogonski nadbiskup i primas Ugarske. Tijekom boravka u Ankari pronašao je autobiografski spis cara Augusta Res gestae divi Augusti.
 

Marijan Lipovac

Anketa

Sviđa li vam se Tuđmanov spomenik Kuzme Kovačića?

Srijeda, 19/12/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1578 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević