Get Adobe Flash player

Komercijalni uzgoj GM RR soje uništio argentinske seljake

 
 
Povod današnje teme su zastrašujuće posljedice višegodišnjeg uzgoja genetski modificirane (GM) soje na ljudsko zdravlje i okoliš u Argentini, Paragvaju i nekim drugim južnoameričkim državama. Naime, još 2010. međunarodna skupina poznatih znanstvenika objavila je podrobni izvještaj o katastrofalnim posljedicama uzgoja GM „Roundup Ready“ soje (GM RR soja) i primjene herbicida glifosata „Roundup“ biotehnološke i kemijske korporacije „Monsanto.“  
http://1.bp.blogspot.com/_ZeohD5MgPNE/TJIJnOhMh1I/AAAAAAAAAjU/TuQOda-jh_E/s320/dr+carrasco.jpg
Prof. Andrés Carrasco
 
Izvješće pod nazivom: „GM soja: Održivost? Odgovornost?“ bacilo je posve novo svjetlo na rezultate istraživanja učinka uzgoja GM RR soje koje je provela međunarodna grupa  znanstvenika za „potrebe“ argentinske vlade. Jedan od su-autora izvještaja je prof. Andrés Carrasco, direktor Laboratorija za molekularnu embriologiju Sveučilišta u Buenos Airesu i vodeći istraživač Nacionalnog vijeća za znanstvena i tehnološka istraživanja (CONICET) u Argentini. Prof. Carrasco je predstavio izvještaj zajedno sa svjedočanstvima argentinskih seljaka čiji životi su radikalno promijenjeni radi komercijalnog uzgoja GM RR soje. Prof. Carrasco ovaj izvještaj predstavio je također i Europskom Parlamentu 16. rujna 2010.
 
Izvještaj je „znanstveni dokaz koji jasno i argumentirano dokazuje kako su GM RR soja i herbicid glifosat „Roundup“ na koji je soja tolerantna NEODRŽIVI sa stajališta poljoprivredne proizvodnje, okoliša, ruralnih zajednica, zdravlja ljudi i životinja te ekonomije“. GM RR soja genetski je promijenjena na način da tolerira, tj. odlično podnosi herbicid „Roundup“, čija je glavna aktivna tvar kemikalija glifosat. Transgenetska modifikacija biljke soje omogućuje primjenu (prskanje) glifosata na poljima gdje zahvaljujući snažnom učinku glifosata sve biljne vrste budu uništene – SAMO GM RR SOJA PREŽIVLJAVA.
 
Komercijalni uzgoj GM RR soje započeo je 1996. u SAD-u, a do trenutka objave navedenog izvještaja varijeteti GM RR soje dominirali su (90 posto ukupnog uzgoja soje) u komercijalnoj proizvodnji Sjeverne Amerike i Argentine, uz istovremenu široku rasprostranjenost uzgoja u Brazilu, Paragvaju, Urugvaju i Boliviji.
 
Budući je glifosat esencijalni element u proizvodnom sustavu GM RR soje, došlo je do naglog povećanja njegove primjene u poljoprivrednoj proizvodnji. Industrija tvrdi kako je glifosat siguran za ljude te da se vrlo brzo razgrađuje i nije štetan za okoliš. Međutim, sve je više znanstvenih dokaza koji opovrgavaju ove tvrdnje te dokumentirano dokazuju štetan i nadasve ozbiljan učinak glifosata na ljudsko zdravlje i okoliš. Dokazano je da dodani sastojci u glifosatu (adjuvansi) povećavaju njegovu toksičnost. Štetni učinci glifosata utvrđeni su kod razina znatno nižih od onih koje se primijenjuju u poljoprivredi. Rasprostranjena golema primjena glifosata „Roundup“ u uzgoju GM RR soje gdje se usjevi prskaju iz zraka danas je jasno povezana sa znanstvenim dokazima koji dokazuju ozbiljne i vrlo teške posljedice primjene glifosata na ljudsko zdravlje, uključujući i malformacije novorođenčadi (!), jednako kod uzgajivača GM RR soje te ostalih seljana i stanovnika ruralnih zajednica. U pojedinim područjima i regijama diljem svijeta, uključujući i područje uzgoja GM RR soje u Argentini, sudovi su donijeli odluke o zabrani ili restriktivnoj primjeni glifosata. 
http://matrixworldhr.files.wordpress.com/2012/07/roundup.jpg
Uzgajivači GM RR soje argumentirano dokazuju da tvrdnje biotehnološke industrije nisu točne. Stručne studije kontinuirano dokazuju da GM RR soja daje manje prinose. Primjena glifosata u poljima prema svim stručnim studijama negativno djeluje na samu biljku jer ometa prehranu biljke s hranjivim tvarima, a to pak utječe na povećanje broja štetnika i pojavu bolesti čime se smanjuje zdravlje same biljke, njezina energija i prinosi. Uzgajivačima GM RR soje danas najveći i najozbiljniji problem predstavlja pojava korova rezistentnog, tj. otpornog na glifosat, tzv. SUPERKOROVI. Pojava otpornih superkorova prisiljava poljoprivrednike na još veću i češću primjenu toksičnih herbicida. Zabilježeni su već i slučajevi gdje uzgajivači nikakvom povećanom primjenom herbicida više nisu mogli kontrolirati superkorove te su stoga bili prisiljeni NAPUSTITI ZEMLJU.
 
Nadalje, biotehnološka industrija predstavlja „dobar model“ uzgoja GM RR soje jer obrada zemlje nije potrebna. Naime, „tehnološki paket“ uzgoja GM RR soje unio je promjenu – prethodna obrada zemlje, tj. oranje nije potrebno. Tvrde da se tako štiti i čuva zemlja. Sjeme se izravno sije u zemlju, a korovi se radije tretiraju primjenom glifosata nego mehaničkim metodama. Štoviše, dokazano je da uzgoj GM RR soje zahtijeva mnogo više energije od konvencionalnog uzgoja soje.    
 
Istraživači posebno ističu prekomjernu ovisnost argentinske poljoprivrede o glifosatu, a sve zbog nagle ekspanzije uzgoja GM RR soje: 2009. ona se uzgajala na površini od oko 19 milijuna hektara uz istovremenu golemu potrošnju herbicida glifosata – 200 milijuna litara godišnje za uzgoj 50 milijuna tona soje. Komentirajući rezultate istraživanja, prof. Carrasco je za „Financial Times“ izjavio: „Ljudi koji su živjeli u području uzgoja GM RR soje počeli su izvještavati o štetnim posljedicama već nakon dvije godine uzgoja (2002.) GM soje...“
 
U travnju 2010. vlada provincije Chaco u Argentini objavila je rezultate istraživanja koje je provela posebna komisija radi golemog pritiska stanovništva i liječnika. Istraživanje je provedeno u gradu La Leonesa kao i u drugim područjima gdje se usjevi GM soje i riža obilno prskaju glifosatom. Tako je komisija izvjestila da su se u gradu La Leonesa kancerogena oboljenja kod djece utrostručila u razdoblju od 2000. do 2009. Istovremeno, stopa malformacija kod novorođenčadi je učetverostručena u provinciji Chaco.
http://galerias.educ.ar/d/12545-2/05_chaco_politico_recambio.jpg
Epidemiološko istraživanje u Paragvaju također je dokazalo da su sve žene koje su u toku trudnoće bile u kontaktu s herbicidom glifosatom rodile djecu s određenim oštećenjima, odn. malformacijama: mikrocefalus ili mala glava, anencefalija – nedostatak dijela glave i mozga, zatim malformacije lubanje, deformacije hrskavica itd. Prof. Carrasco i njegovi suradnici isto su ustanovili i u Argentini – u svim područjima gdje se uzgajaju GM usjevi uz primjenu glifosata bilježeni su slučajevi spontanih pobačaja i rođenje djece s različitim oštećenjima. Naime, već ranija istraživanja su dokazala da glifosat prolazi humanu placentu i štetno djeluje na fetus. Pored toga, glifosat uzrokuje i neplodnost te porast broja mrtvorođenčadi. Istraživanje koje je provela međunarodna skupina znanstvenika predvođena prof. Carrascom potvrđuje povezanost glifosata s oštećenjem DNK i reproduktivnih stanica. Glifosat je također poznat kao endokrinološki prekidač („disruptor“) – inhibira djelovanje enzima koji konvertira androgene u estrogene hormone. Dokazano je da glifosat uzrokuje i malformacije embrija žaba i pilića i to kod doza koje su znatno niže od onih koje se koriste u poljoprivredi. A stanovništvo i stručnjaci dokazuju štetan učinak glifosata na vodeni svijet – ribe u rijekama ugibaju jednako kao i punoglavci, što je uzokovalo smanjenje broja vodozemaca i do 22 posto.
 
Znanstvenici i svi ostali koji su na bilo koji način sudjelovali u ovom važnom projektu dokaza o štetnosti GM RR soje i glifosata te su javno o tome progovorili, bili su izloženi cenzuri, uznemiravanju, šikaniranju i brutalnim napadima. Tako je u kolovozu 2010. i Amnesty International zatražio istragu radi nasilnog napada organizirane skupine na sve prisutne koji su došli na predavanje prof. Carrasca kako bi saznali istinu o rezultatima provedenog istraživanja u gradu La Leonesa.
 
Europa godišnje uvozi oko 38 milijuna tona soje koja se najvećim dijelom koristi u prehrani stoke. Prehrambeni proizvodi animalnog podrijetla koji potječu od životinja hranjenih GM sojom i drugim GM kulturama ne moraju biti označeni kao proizvodi koji sadrže neki genetski modificirani sastojak. Maksimalna gornja granica rezidua glifosata u soji u Europskoj uniji je 20 mg/kg. Prof. Carrasco je dokazao malformacije u embrijima u koje je injektirano 2,03 mg/kg glifosata, što je oko 10 puta manje. Otkriveno je da se rezidue glifosata u soji kreću do 17 mg/kg.
 
Na žalost, uzgoj GM RR soje u Argentini i drugim državama ima već vrlo ozbiljne i teške socijalno-ekonomske posljedice: raseljavanje ruralnog stanovništva, njihovu zemlju preuzimaju velike poljoprivredne korporacije, raste ovisnost o sjemenu i hrani, povećava se nesigurnost u opskrbi hranom, a siromaštvo stanovništva kontinuirano se povećava. I kada danas čitam znanstveni izvještaj o štetnim posljedicama uzgoja GM RR soje u Argentini i drugim državama, tada moram svakako skrenuti pažnju na odličnu knjigu Williama Engdahla: „Sjeme uništenja – Geopolitika genetski modificirane hrane i globalno carstvo“ u kojoj je autor opisao „početak revolucije u svjetskoj proizvodnji hrane“ uz poseban osvrt na Argentinu kao „prvog pokusnog kunića“.
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. med. vet.

Ne ćemo biti robovi pod jednim globalističkim diktatorskim režimom

 
 
Početkom svibnja (6. 5. 2013.) jedna vijest brzinom munje proširila se Europskom unijom ali i izvan njezinih granica. Naime, Europska komisija odlučila je reformirati zakonodavstvo koje se odnosi na zdravlje biljaka i životinja a sve s ciljem boljeg povezivanja sigurnosti hrane u cijeloj Europskoj uniji. Europska komisija predložila je novo zakonodavstvo u pet dijelova s namjerom promjene i pročišćavanja postojeće zakonske regulative koja je sada vrlo velika i opsežna – sadrži čak 70 različitih zakonskih propisa koji se svi odnose na cijeli prehrambeni lanac Europske unije. U „paketu“ predloženih mjera uključeni su propisi za bolje sprječavanje i iskorjenjivanje štetnika kao i bolesti kod životinja širom Unije te bolje povezivanje sustava kontrole i kažnjavanje prijevara kada je u pitanju hrana.  
Međutim, odmah je upućena kritika pojedinih stručnjaka, institucija i organizacija (ne samo u EU-u nego i izvan) da navedene mjere u novom zakonu predloženom u ponedjeljak 6. svibnja bitno ugrožavaju biološku raznolikost sjemenja te pogoduju velikim agrokemijskim korporacijama. Dakako, kritika se odnosi na prijedlog novog zakona kojim bi se regulirala proizvodnja i cijelo tržište sjemenjem i „drugim biljnim reproduktivnim materijalom“, poput mladih biljaka - uključujući i drveće te gomolje.
 
EU podilazi velikim kompanijama
 
Kompanije su do sada morale obvezno registrirati svoje sjemenje u svakoj državi u kojoj su ga željele prodavati; prema novim zakonskim propisima, procedure koje su usvojene i vrijede u jednoj državi-članici EU-a, automatski će vrijediti i u svim ostalim državama EU-a. Europska komisija ističe da će se na taj način sve pojednostavniti, procesi registracije sjemenja i sadnog materijala bit će ubrzani i više će pridonositi, tj. „ići na ruku“ inovacijama. Potrebno je odmah naglasiti kako se ova zakonska regulativa ne odnosi na sjemenje koje se koristi u svrhu znanstvenih istraživanja, ispitivanja i testiranja, kao ni na sjeme pohranjeno u bankama sjemena. Međutim, nacionalne institucije koje ispituju kvalitetu sjemena i sadnog materijala te izdavaju odobrenja za njihovu uporabu u poljoprivredi time će izgubiti veliki dio „kolača“, tj. bitno će se smanjiti njihova zarada, što bi moglo uzrokovati određene probleme. Nadalje, prijedlog Europske komisije o novom zakonu učinit će ilegalnim, tj. nezakonitim svaki „uzgoj, razmnožavanje ili trgovinu“ bilo kojeg sjemena povrća (i žitarica!) koje nije „testirano, potvrđeno i odobreno“ od strane nove europske birokracije nazvane „EU Plant Variety Agency“ (Agencija EU-a za biljne vrste). Naziv novog zakona je „Plant Reproductive Material Law“ („Zakon o biljnom reproduktivnom materijalu“) i njime se nastoji omogućiti vladi potpuni nadzor i to praktički za sve biljke i sjeme. Povrtlari koji uzgajaju vlastito povrće za osobne potrebe i to od sjemena koje oni skupljaju i čuvaju smatrali bi se kriminalcima prema odredbama ovog zakona. Stoga su poznate i ugledne organizacije poput Međunarodne federacije za pokret organske poljoprivrede (IFOAM), „Soil Association“ te Noina Arka, ugledna austrijska organizacija „čuvara sjemena“ upozorile na slijedeće:
 
Novi zakonski prijedlog Europske komisije o sjemenju i sadnom materijalu zapravo podržava kriterije za „određene, uniformne, tj. ujednačene i postojane, odnosno nepromjenjive“ vrste i varijetete kojima velike agrokompanije daju prednost u svakom pogledu jer proizvode isključivo homogeno, tj. istovrsno sjemenje! Kritičari prijedloga novog zakona o sjemenu i sadnom materijalu tvrde da će godišnje takse za registraciju biti previsoke za male kompanije, te će one stoga biti istisnute s tržišta EU-a. „Planovi dakako idu izravno na ruke velikim korporacijama čiji prioritet je masovna proizvodnja sjemenja monokultura, a na štetu raznolikosti“, izjavio je Francuz José Bové, član Zelenih u Europskom Parlamentu.
Ben Gabel, stručnjak za uzgoj povrća i sjemenja povrća te direktor „Kataloga pravog sjemena“ je izjavio: „Ovaj zakon odmah bi zaustavio svaki stručni razvoj povrtlarstva i povrtnih kultura i varijeteta za osobne potrebe malih povrtlara, eko-uzgajivača i malih poljoprivrednih proizvođača“ te dodao: „Oni koji uzgajaju povrće za osobne potrebe zaista imaju različite potrebe – oni na primjer siju ili sade ručno, ne koriste strojeve i mehanizaciju, ne mogu ili ne žele koristiti snažne kemijske tvari u uzgoju povrća. Nema načina kako bi se registrirale sve vrste, podvrste i varijeteti koji su prikladni za male uzgajivače jer ne mogu zadovoljiti stroge uvjete, tj. kriterije „Agencije za biljne vrste“ koja je zainteresirana isključivo za odobrenje onog sjemenja koje koristi intenzivna, industrijska poljoprivredna proizvodnja“.
 
Čini se da su vlade, uključujući i birokraciju EU-a „zaluđene“ idejom o potrebi registriranja svega i svačega. Osim obvezne registracije sjemena i sadnog materijala, zakon predviđa i obvezno plaćanje „pristojbe“ za sjeme. Također zabrinjava činjenica da vlada sebi daje pravo i moć u reguliranju i licenciranju bilo koje biljne vrste ili njezine sorte u budućnosti – ne samo za poljoprivredne kulture, nego i za trave, cvijeće, mahovine kao i sve ostalo – bez ikakvog prethodnog 'vraćanja' u Vijeće na glasovanje. Stručnjaci koji su pročitali prijedlog navedenog zakona o sjemenu odmah su izjavili kako je zakon pisan orwellovskim birokratskim rječnikom te da je vrlo teško shvatiti tj. razumjeti odredbe zakona. Upozorili su i na to da postoji SAŽETAK zakona kojeg su uglavnom pročitali svi, ali nisu pročitali zakon! A sažetak nije zakon, i on ne će postati zakon.
 
Naime, pročitavši Sažetak, mnogi su (u)mislili da sve znaju o zakonu, opominju kritičari. Međutim, smetnuli su s uma da Sažetak nema nikakvo pravno značenje, pa se ne može uopće pravno tumačiti. Problem je u tome što Sažetak uvijek koristi mnogo lijepih i „kitnjastih“ riječi o čuvanju i zaštiti okoliša i bioraznolikosti, pojednostavljenju zakonskih propisa, kako će mnoge stvari biti olakšane itd. – a to je sve što mnogi rado žele slušati i čuti, ali ČLANCI zakona u stvarnosti su potpuno drugačiji od spomenutog Sažetka; članci zakona čine – zakon, a ne čini ga Sažetak. Ovaj Sažetak je u potpunosti fiktivan, lažan, upozoravaju kritičari zakona te ističu: „Nitko ne bi smio svoje mišljenje i stav o ovom zakonu temeljiti na pročitanom Sažetku. A mediji i mnogi drugi upravo su to učinili!“
http://t2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQe78kx1N3JcC_s0yzYeeJttHYg4_uUeA5ATS_XVI7wBxjhfoKw
I kao što mnogi sumnjaju, ovaj „pokret“ za novu legislativu o sjemenu i sadnom materijalu zapravo je „konačno rješenje“ velikih sjemenarskih korporacija poput Monsanta, DuPonta i dr. koje žele potpunu dominaciju i kontrolu nad svim sjemenom i sadnim materijalom diljem svijeta. Upravo to je razlog zašto se nastoje mali, privatni povrtlari, amateri, kriminalizirati i zašto im se želi zabraniti uporaba njihovog vlastitog sjemena. Mnogi ugledni stručnjaci upozoravaju kako birokrati žele potpunu kontrolu i nadzor nad proizvodnjom i distribucijom hrane predati u ruke moćnih korporacija poput Monsanta. Istina je da će ovaj novi zakon EU-a o sjemenu (ako bude usvojen) omogućiti kažnjavanje za svako korištenje „neregistriranog“ sjemena različitih vrsta povrća i njihovih varijeteta jer se to smatra – nezakonitim.
 
Da ne izgubimo tisuće različitih biljnih vrsta, varijeteta i kultivara
 
Sakupljanje i čuvanje sjemena kao i oplemenjivanje u svrhu poboljšanja određenih svojstava predstavlja kamen temeljac održivog života i nešto što se prenosi s generacije na generaciju, to „zlata vrijedno“ obiteljsko nasljeđe čuvano kroz pokoljenja sada bi trebalo biti proglašeno ZLOČINOM. „Ovaj zakon učinkovito ubija, uništava razvoj obiteljskog povrtlarstva za vlastite potrebe širom EU-a“, objasnio je Ben Gabel.
 
Ovo je konačno nastojanje (čitaj: želja) većine vlada: žele proglasiti kažnjivim tj. kaznenim djelom svaku samostalnost / autonomnost i ljudsku populaciju učiniti potpuno ovisnom o monopolističkim korporacijama, a sve u svrhu njihovog vlastitog preživljavanja. To je jednako za Europsku uniju i SAD. Kritičari i dobri poznavatelji određenih kretanja u svijetu tvrde: „To je ono što vlade žele: one stavljaju pod kontrolu područje po područje, sektor za sektorom, i tako to rade godinama. I sve tako dok svi mi ne budemo potpuni ROBOVI pod jednim globalističkim diktatorskim režimom“.
 
Ugledna austrijska organizacija za (o)čuvanje sjemena, Noina Arka, i 240 drugih organizacija u 40 europskih država poslale su otvoreno pismo (objavljeno na internetu) u kojem traže od birokrata u Bruxellesu da zaustave ovu ludost. Također su pokrenuli i potpisivanje peticije protiv prijedloga ovog novog zakona o sjemenu i sadnom materijalu u EU-a. Naime, bude li zakon usvojen, Europa će izgubiti tisuće različitih biljnih vrsta, varijeteta i kultivara, nestat će i ova preostala bioraznolikost – pa će ostati samo „šačica“ poljoprivrednih vrsta koja će biti prilagođena isključivo potrebama intenzivne, industrijske poljoprivrede i stvaranju većeg profita za multinacionalne kompanije. Predložena nova zakonodavna „rješenja“ znatno će ugroziti sjeme rijetkih i vrlo rijetkih varijeteta i kultivara, poljoprivrednu i prehrambenu neovisnost kao i europsku sigurnost u opskrbi hranom.      
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. med. vet.

Usvoji li se pravilnik na najvećem hrvatskom sveučilištu hrvatski znanstvenici odriču se brige za hrvatske strateške interese

 
 
Britanske novine Guardian volim čitati iz razloga što njegovi autori potvrđuju moja promišljanja, premda oni nisu čitali moje tekstove. Neposredan povod ovom tekstu je nedavno donesena San Francisco Declaration on Research Assessment (DORA) (http://am.ascb.org/dora/). Koja potvrđuje stavove iznesene u časopisu Strojarstvo još 2009. No, podudarnost stavova je između suradnika Guardiana i autora u pitanjima pljačke intelektualnog znanja besplatnom isporukom radova moćnim podatkarama ali i plastičnih vrećicate biogoriva.
http://am.ascb.org/dora/images/dora-logo-big.png
Valja poći redom. Guardian je 17. svibnja 2013. iz pera dvojice pripadnika Sveučilišta u Sussexu, I. Rafolsai J. Wilsdona objavio članak Scientists, funders and journal editors have thrown their weight behind the San Francisco Declaration on Research Assessment. Osvrnuli su se na nedavno donesenu deklaraciju u San Franciscu pod nazivom: Declaration on Research Assessment (Deklaracija o vrjednovanju istraživanja). Deklaraciju je samo tijekom 5. lipnja 2013. između 8  i 18 sati potpisalo oko 6500 potpisnika, među njima dva hrvatska humboldtovca. U tom vremenu broj organizacija koje su izvorno potpisale Deklaraciju je porastao od 82 na 258. Prenijet će se samo glavne misli. Da se izbjegne bio kakav komentar o pogrješnom prevođenju, navodi se izvorna rečenica.
 
»With an impressive line-up of founding signatories, including individual scientists, research funders and journal editors, DORA states in no uncertain terms that journal impact factors (which rank journals by the average number of citations their articles receive over a given period) should not be used "as a surrogate measure of the quality of individual research articles, to assess an individual scientist's contribution, or in hiring, promotion or funding decisions”.«
 
Samo naglasak iz tog dijela teksta. »Faktor odjeka, poznatiji kao IF-faktor ne smije se upotrebljavati kao surogat za kvalitetu pojedinog rada, za vrednovanje pojedinačnog doprinosa ili zapošljavanje, promociju ili dodjelu projekta.«
 
Čini se da sam prvi puta javno raspravljao o IF-faktoru 1998. u jednoj radio emisiji. Postoji dovoljno tekstova u mom računalu o IF-faktoru da bi se dao načiniti lijepi završni rad iz humanistike. Ovdje ću prenijeti samo neke naglaske iz članka Industrija brojanja (Vjesnik, 3. rujna 2009.). A posebno bi bila zanimljiv rada kada bi se povezao s objavljenim tekstovima objavljenim u prvom desetljeću ovoga vijeka o nositelju uništavanja hrvatskih časopisa. Dijelovi teksta glase: »Hrvatski znanstvenici sada su na najboljem putu da im umjesto činovnika iz administracije unaprjeđenja u viša znanstvena zvanja i sve što posljedično slijedi radi glasovita Ai, „čimpanza koja zna računati pomoću kompjutora“. To su oni hrvatski znanstvenici koji traže da se izbor u više znanstveno zvanje poveže s faktorom odjeka (e. impact factor, IF) časopisa u kojem su njihovi radovi objavljeni. Čuli su ili pročitali da postoji nova znanost scientometrija, koja je dobila snažnu potporu povjerenstva koje izrađuje Pravilnik o doktorskim studijima i doktorskim školama na Sveučilištu u Zagrebu. Ono predlaže sljedeću odredbu. »Znanstveni radovi koji se objedinjeni predlažu kao doktorski rad moraju činiti zaokruženu cjelinu od najmanje tri CC ili SCI rada, od kojih jedan u časopisu s faktorom odjeka većim od 1,2«. S namjerom da taj pravilnik uđe u uporabu sa školskom godinom 2009./2010. Bi li po tim kriterijima mogli doktorirati L. da Vinci ili A. Einstein?
Zašto suprotstavljanje naporima dijela hrvatske znanstvene zajednice? Razlog je jednostavan - prihvaćanjem faktora odjeka podupire se zapravo rastuća industrija brojenja, kako je to napisao K. R. Anderson (»The New England Journal of Medicine«, June 2009., 32-34). Nije pritom jedini, ni u svijetu ni u nas.
 
Usvoji li se taj pravilnik na najvećem hrvatskom sveučilištu poslat će se nekoliko snažnih poruka. Prvo, hrvatski znanstvenici odriču se brige za hrvatske strateške interese. Svoj rad financiran novcem hrvatskih poreznih obveznika (ili možda preciznije posudbom tuđe akumulacije) besplatno stavljaju na raspolaganje komercijalnim bazama podataka koje su započele neviđenu borbu za profitom, pa neke od njih gube sve kriterije uvrštenja časopisa u svoje baze…«
 
Suvremeni dodatak. Suprotstavljanje IF-faktoru bila je jedna od aktivnosti, od nedavno definiranog kao šumitelja, u očuvanju hrvatskih nacionalnih interesa. Što se od tada promijenilo ili od kada je objavljen tekst Imam doktorat, tko me treba (1992.)? Baš i ne mnogo.
 
Znajući da će povesti borba i protiv objave novih ideja u novinskim člancima, zaokružio sam to člankom Faktor odjeka ne može biti čimbenikom izbora u viša zvanja u časopisu Strojarstvo (3/2009). Koji je bio u CC bazi još 1973. Kada sam pročitao tekst autora iz Guardiana, poslao sam autorima englesku inačicu teksta pod nazivom Impact Factor (IF) cannot be a determinant for the electionto the higher profession. Treba naglasiti da su obje inačice objavljene još 2009.
 
Nedopustiva zloporaba faktora odjeka
 
Zašto posebno volim novinara G. Monbiota koji britko piše o raznim temama koje zanimaju i širu javnost, pa i u Hrvatskoj. Prvi puta je privukao moju pozornost kada je uzeo u obranu polietilenske vrećice. No, ovdje jedan drugi njegov tekst koji se izravno nadovezuje na pitanje faktora odjeka.
 
G. Monbiot, engleski pisac, ekološki i politički aktivist objašnjava u svojoj kolumni u Guardianu kako akademski izdavači zarađuju na javno financiranim istraživanjima te što bi trebalo učiniti da se takvoj parazitskoj praksi stane na kraj. Tekst objavljen u Guardianu 29. kolovoza 2011. pod naslovom "Pored akademskih izdavača Murdoch se čini kao socijalist". Članak je komentiran na stranicama ovog portala (HF, 20. travnja 2012.) Evo par naglasaka.
 
»Tko su najokrutniji kapitalisti u zapadnom svijetu? Pored čijih se monopolski dućani WallMart čine kao kvartovski dućan, a Rupert Murdoch izgleda kao socijalist? Prije će na vrbi roditi grožđe nego što ćete pogoditi odgovor. Naime, kandidata je mnoštvo, ali moj glas ne ide bankama, naftnim kompanijama ili zdravstvenim osiguravateljima nego akademskim izdavačima. Možda se čini da se radi o zastarjelom i nevažnom sektoru, ali je sve osim toga. Od svih korporativnih prijevara, na njihovo reketarenje je nužno najhitnije uputiti tijela za zaštitu tržišnog natjecanja...
http://t2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQ-TViCdeN4yvXNZIDjsbs0faRu_WjVsMLFQNzEpvE-0oQg5zPVDw
Može vas vrijeđati Murdochova politika plaćanja prema kojoj naplaćuje jednu funtu za jednodnevni pristup Timesu i Sunday Timesu. Ali barem u tom periodu možete čitati i skidati neograničen broj članaka. Čitanje jednog članka objavljenog u Elsevierovim časopisima koštat će vas 31,5 dolara. Springer naplaćuje 34,95 eura, Wiley-Blackwell 42 dolara. Pročitajte deset članaka i platit ćete deset puta toliko. Časopisi k tome trajno zadržavaju autorska prava. Želite čitati pismo tiskano 1981.? To će vas koštati 31,5 dolara.
 
Možete, naravno, otići u knjižnicu (ako još uvijek postoji). Ali i knjižnice su pogođene basnoslovnim naknadama. Prosječna cijena godišnje pretplate na časopise iz područja kemije iznosi 3.792 dolara. Neki časopisi godišnje koštaju 10.000 dolara ili više. Najskuplji koji sam uočio jest Elsevierov Biochimica et Biophysica Acta s 20.930 dolara. Iako su akademske knjižnice radi uštede mahnito rezale pretplate, časopisi im još uvijek pojedu 65 posto proračuna što znači da su morale smanjiti kupovinu knjiga. Naknade za časopise čine bitnu sastavnicu troškova sveučilištâ koji se prebacuju na studente…
 
Prihodi su astronomski: u prošloj fiskalnoj godini, primjerice, Elsevierova marža je bila 36 posto (724 milijuna funti od 2 milijarde prihoda). Rezultat je to kontrole tržišta: Elsevier, Springer i Wiley kupili su većinu svojih suparnika i sad izdaju 42 posto svih članka objavljenih u časopisima…
 
Kako je stanje u našoj zemlji. U 2012. MZOŠ je potrošio na financiranje časopisa koji se tiskaju u Hrvatskoj (nerijetko je samo adresa na hrvatskom) 10,5 milijuna. A raznim eksploatatorima 23 milijuna. Čini se da će to biti možda i 30 milijuna kuna, a za časopise ostat će samo trećina sume namijenjene čitanju.
 
Izdavači znanstvenih časopisa – najgori eksploatatori
 
Što se može zaključiti iz navedenog ali i nekih drugih tekstova? MZOŠ je sklon formalizirati zabrane. Sustav praćenja publicistike za humanističke znanost ERIH je naveo da je najstrože zabranjeno koristiti njihove podatke za napredovanja. Sada se tomu mora pribrojiti i deklaraciju DORA. Međutim, obje zabrane stručnjaci u MZOŠ-u su upisali u kriterije napredovanja hrvatskih znanstvenika. Za to se ne može optužiti ministra, premda bi ga njegova savjetnica, profesionalna novinarka trebala upozoravati. To je rezultat nametanja mišljenja njihovih stručnih osoba koje proturaju i dalje zastarjele stavove. I o tome je već pisano 2004.
http://thebackbencher.co.uk/wp-content/uploads/2013/03/George-Monbiot.jpg
George Monbiot
 
Treba citirati hrvatskoga filozofa, istaknutog aristotelovca, prof. P. Gregorića. On pripisuje napad na zastarjele kriterije poput uporabe ERIHA ili IF-a kao napad na ministra i SDP-a. Možda je u pravu. Ministra, jer nema pravih savjetnika, a SDP, jer ima takvog ministra koji svojim cjelokupnim djelovanjem demonstrira da ovoj Vladi znanost, baš i nije neko posebno važno područje interesa.
 

Prof. Igor Čatić

Anketa

Hoće li Zoran Milanović i Ivo Josipović dozvoliti održavanje referenduma?

Četvrtak, 20/06/2013

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 130  i nema članova online

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

Jooble

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević