Get Adobe Flash player

Treba promijeniti zemljišnu politiku Unije u korist pravednog sustava posjedovanja i korištenja zemljišta

 
 
Otimanje, grabež i koncentriranje velikih površina zemljišta nije više fenomen samo tzv. globalnog Juga jer je stigao i u Europsku uniju. Ne jednom pisala sam o otimanju zemljišta diljem Afrike, jugoistočne Azije i Južne Amerike – sve manji broj moćnika posjeduje goleme površine zemlje. No, o pravim ratovima između seljaka, farmera i otimača zemljišta za potrebe međunarodnih kompanija i korporacija mnogi ne znaju ništa kao što ne znaju o masovnim ubojstvima (čak i iz vojnih helikoptera) domorodačkog stanovništva diljem južnoameričkog i afričkog kontinenta.
http://www.ypard.net/sites/ypard.net/files/users/MikaSkodova/CAPit%20logo%20text%20%2B%20website.png
Vodeći svjetski mediji o tome ne izvještavaju, nema tekstova niti komentara, nema fotografija.... a kada mediji nešto prešućuju, to znači da se takve stvari ne događaju pa javnost o tome ne zna ništa. Izrazito brutalan napad policije i vojske doživjeli su seljaci u Indoneziji u selu Mekar Jaya (provincija Sjeverna Sumatra/North Sumatra Province) u studenome 2016. Policijske i vojne snage okružile su selo u kojem živi oko 1500 ljudi svih dobnih skupina. Seljaci su brutalno pretučeni, uključujući i starce i jedno dijete. Neki ljudi zadobili su vrlo teške ozljede opasne po život pa su morali biti hospitalizirani. Razlog ovom brutalnom napadu na selo bila je namjera otjerati seljake, poljoprivredne proizvođače sa zemlje jer je to zemljište površine 554 hektara namijenjeno jednoj stranoj kompaniji koja će investirati u veliku plantažu.
 
U Europskoj uniji nije mnogo bolja situacija, jedino još policija i vojska nisu počeli ubijati ljude u ruralnim područjima. Tako su na primjer poljoprivredni proizvođači u ruralnim područjima diljem Njemačke također suočeni s navedenim problemom otimanja zemljišta, budući je na snazi izrazito ne demokratski oblik kontrole zemljišta koji samo još ubrzava proces koncentriranja zemljišta, čime se doprinosi povećanju cijene zemljišta uz istovremeno stvaranje barijera u odnosu na mlade farmere koji se žele baviti poljoprivrednom proizvodnjom. Međutim, mladi ljudi, poljoprivredni proizvođači ili oni koji će tek to postati imaju u ruci važan dokument Ujedinjenih naroda: „Voluntary Guidelines on the Responsible Governance of Tenure of Land, Fisheries and Forests / VGGT“ („Dobrovoljne smjernice o odgovornom upravljanju zemljištem u poljodjelstvu, ribarstvu i šumarstvu“ koje je usvojio Odbor za svjetsku sigurnost hrane na 38. zasjedanju 11. 5. 2012.).
 
Zahvaljujući ovom dokumentu UN-a, mladi Nijemci u ruralnim područjima nastoje preokrenuti ovu situaciju i zahtijevati poljoprivredno zemljište. Do 2016. kompanija KTG-Agrar bila je najveći posjednik zemljišta u Njemačkoj – raspolagala je s površinom od 38.000 hektara. Međutim, KTG-Agrar je bankrotirao pa su mladi poljoprivrednici okupljeni u udruženju mladih poljoprivrednih proizvođača zajedno s drugim mladima, uglavnom bezemljašima izrazili veliku želju da na ovim površinama započnu s odgovornom i održivom poljoprivrednom proizvodnjom te su tražili podršku od države. Međutim, zemljište je prodano i to na vrlo sumnjiv i dubiozan način jednoj transnacionalnoj osiguravajućoj kompaniji iz južne Njemačke i jednoj privatnoj fondaciji / zakladi iz Lihtenštajna. Za Nijemce ruralnih područja ovo je neprihvatljivo, a sve izraženije koncentriranje zemljišta stvara vrlo nepovoljne uvjete za pravo pristupa zemljištu. Iz ovih razloga obiteljska poljoprivredna gospodarstva prisiljavaju se da napuste poljoprivrednu proizvodnju dok se mladim ljudima koji žele ostati na selu i baviti se poljoprivredom to onemogućuje. Tako je 2010. najvećih 7% farmi kontroliralo čak 37 % obradivih površina.
 
Ovaj trend sve više se nastavlja pa se u poljopriverdi povećava udio agro-industrijske poljoprivredne proizvodnje. Nažalost, sve ovo ima vrlo negativne utjecaje na ruralna područja u cjelini, potkopava se seljačka poljoprivredna proizvodnja kao i 'elastičnost' i otpornost eko-sustava te prehrambena sigurnost i suverenost. Štoviše, svi ovi procesi negativno utječu na lokalne zajednice, njihovu kulturu i običaje kao i na sveopći društveni život u ruralnim zajednicama.
 
O problemima grabeža, otimanja i koncentriranja zemljišta diljem Europske unija prva u Europi javno je progovorila Europska koordinacija Via Campesina/ECVC. Prema upozorenjima ECVC-a, otimanje i koncentriranje zemljišta više nije novost u EU. Štoviše, ono se produbljuje i pogoršava zahvaljujući nejednakoj, neravnopravnoj distribuciji subvencija. Tako na primjer u Njemačkoj 28,4 % financijskih sredstava iz Zajedničke poljoprivredne politike (Common Agricultural Policy/CAP) dobiva 1,2 % korisnika. Nadalje, cijene zemljišta su otišle „nebu pod oblake“ pa mali i srednji poljoprivredni proizvođači više ne mogu opstati u poljoprivredi jer oni, kao niti mladi, budući poljoprivrednici nemaju tako golemi kapital kojim bi mogli konkurirati stranim investitorima, od kojih mnogi nisu iz poljoprivrede niti se njome bave. Upravo iz tog razloga mali i srednji poljoprivrednici kao i mladi ne mogu zadržati ili kupiti zemljište.
 
Iz navedenih razloga udružili su se svi mladi poljoprivredni proizvođači kao i oni koji tek žele ući u poljoprivrednu proizvodnju i uz pomoć partnera – organizacija civilnog društva zahtijevaju od njemačke Vlade da primijeni UN-ove Smjernice (VGGT) te uvede konherentnu politiku na lokalnoj i nacionalnoj razini. Ovo se već počelo ostvarivati na području južne Njemačke i to je dobar znak za početak potrebnih reformi u politici, osobito poljoprivrednoj. Pored Njemačke i Francuska je počela s primjenom i nadzorom provedbe UN-ovog VGGT-a, a svojim iskustvom spremni su pomoći svima koji su suočeni s istim ili sličnim problemima.
 
Stoga nije uopće čudno što je krajem travnja 2017. Europski parlament na plenarnoj sjednici usvojio vlastiti dokument odn. izvještaj u kojem jasno prepoznaje i navodi sve hitne probleme vezane uz koncentriranje zemljišta kao i pravo pristupa zemljištu u EU. Europski parlament također zahtijeva odgovarajuće brze reakcije i djelovanja. Usvajanjem izvješća EP-a pod naslovom: „Aktualno stanje koncentracije poljoprivrednog zemljišta u Europskoj uniji: kako poljoprivrednicima olakšati pristup zemljištu?“ ostvaren je važan korak – put ka pravednijem upravljanju zemljištem u Europi, navodi se u priopćenju za tisak EP-a.
 
Koalicija 'Europska koordinacija Via Campesina (ECVC)' i „Hands on the Land for Food Sovereignty“ („Ruke na zemlji za prehrambenu suverenost“) pozdravlja usvajanje ovog izvješća jer je došlo vrijeme da se politika o zemljištu diljem EU-a mora mijenjati. Izvješće koje je usvojio Europski parlament na plenarnoj sjednici 27. travnja trebalo bi poslužiti kao polazna točka u razvoju reguliranja i sprječavanja otimanja zemljišta na razini EU-a i to prvenstveno od stranih velikih kompanija ili korporacija, najčešće onih koje se ne bave poljoprivredom. Također treba spriječiti svako daljnje koncentriranje zemljišta, a zahtijeva se i pravo pristupa zemljištu za male poljoprivredne proizvođače.
 
Europski parlament (EP) zahtijeva od Europske komisije prihvaćanje/usvajanje preporuka i principa u upravljanju zemljištem što se temelji na UN-ovim Dobrovoljnim smjernicama (VGGT-u) koji je jednoglasno usvojen od strane Odbora za svjetsku sigurnost hrane. Također EP zahtijeva i osnivanje „Opservatorija za zemljište“ (Land Observatory) u svrhu praćenja ('monitoringa') transakcija zemljištem, kao i prikupljanje svih podataka vezanih uz moguće koncentrianje zemljišta, praćenje cijena zemljišta na tržištu kao i sve druge promjene, praćenje prenamjene zemljišta, praćenje plodnosti tla kao i njegove erozije. Nadalje, EP zahtijeva priznanje da Zajednička poljoprivredna politika (CAP) kao i neke druge politike EU-a potiču koncentriranje zemljišta diljem EU-a. I na kraju traže prepoznavanje otimanja zemljišta kao fenomena prisutnog diljem EU-a.
 
„Iako velike farme predstavljaju svega 3% od ukupnog broja farmi, one kontroliraju 52% svih obradivih površina. To nije prihvatljivo. Europski parlament sada prepoznaje da je došlo vrijeme za promjenu europske politike kao i nacionalnih politika o zemljištu sa svrhom sprječavanja špekulacija sa zemljištem uz davanje potpore seljačkoj poljoprivredi. Ovo će doprinijeti većem zapošljavanju u ruralnim područjima kao i pravednijem korištenju poljoprivrednog zemljišta u Europi te osiguranju zdrave i nutritivno kvalitetne hrane koja će biti dostupna svima, također i onima koji su najviše pogođeni ovom dugotrajnom ekonomskom krizom,“ izjavio je Antonio Onorati, član koordinacijskog odbora ECVC-a.
 
Iako mali i srednji poljoprivredni proizvođači imaju glavnu, vodeću ulogu u proizvodnji hrane diljem EU-a, oni se u velikoj mjeri istiskuju / tjeraju iz poljoprivredne proizvodnje kao i sa svojeg zemljišta upravo zbog otimanja i grabeža zemljišta te intenziviranja koncentriranja zemljišta diljem Europe. Europska unija treba jasne regulatorne odredbe kojima će spriječiti sve daljnje špekulacije sa zemljištem. Stoga će Europska koordinacija Via Campesina i dalje vršiti pritisak na Europsku komisiju kao i na članice EU-a da promijene svoju zemljišnu politiku u korist pravednog sustava posjedovanja i korištenja zemljišta a što se pak temelji na UN-ovim Dobrovoljnim smjernicama o odgovornom upravljanju u poljodjelstvu, ribarstvu i šumarstvu (VGGT).   
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Eko pšenica otporna na štetne gljivice i mikotoksine

 
 
Uzgoj pšenice na nekoliko tisuća farmi diljem kanadske provincije Saskatchewan prošle godine (2016.) bio je ozbiljno ugrožen jer je pšenica u konvencionalnom uzgoju bila teško napadnuta gljivicama roda Fusarium spp. koje proizvode mikotoksine – otrovne tvari jednako štetne za čovjeka i životinje. Istovremeno, organski ili ekološki uzgoj pšenice nije pretrpio nikakav ozbiljan napad ovih opasnih gljivica.
https://seminolecropnews.files.wordpress.com/2014/05/dsc5334.jpg
Većina konvencionalnih proizvođača pšenice u provinciji Saskatchewan primjenjuje herbicid glifozat u svrhu desikacije, tj. sušenja usjeva i to neposredno pred žetvu. Utvrđeno je i znanstveno dokazano da glifozat povećava incidenciju pojave i širenja teških infekcija uzrokovanih patološkim gljivicama iz roda Fusarium spp. Upravo stoga opravdano se sumnja da glifozat (ili glifosat) ima određenu ulogu u pojavi i širenju ove gljivične bolesti kod žitarica, uključujući i pšenicu. Bolest pšenice poznata kao fuzarioza ili palež klasa pšenice javlja se u vrijeme klasanja i cvatnje pšenice kada prevladava promjenjivo vrijeme – učestale kišne oborine (barem 5 mm), visoka relativna vlaga zraka (85 %) i temperatura oko 25°C. Štete se u prvom redu manifestiraju smanjenim prinosom, a smanjuje se i klijavost. Drugi oblik šteta nastaje zbog pojave mikotoksina koji su vrlo štetni za zdravlje ljudi i životinja.
 
Gledajući unatrag, znanstvenici akademske zajednice i iz biotehnoloških korporacija koji snažno potiču biotehnologiju i uzgoj genetski modificiranih organizama, tvrdili su i tvrde da su usjevi u organskoj odn. ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji kao i ekološka hrana ozbiljno i teško kontaminirani mikotoksinima dok to nije slučaj kod današnjeg suvremenog konvencionalnog uzgoja kao i kod uzgoja genetski modificiranih organizama. A razlog je, po njima, vrlo jednostavan – ekološka poljoprivreda ne koristi fungicide. Međutim, za ovu tvrdnju ne postoje nikakvi dokazi. Istina je da razina mikotoksina mnogo varira između proizvoda iz ekološke i konvencionalne proizvodnje. Ipak, stručni nalazi dokazuju da je organska hrana manje kontaminirana mikotoksinima. Golemo područje zapadne Kanade poznato je još i pod nazivom Prairies (Prerije) a obuhvaća tri provincije: Alberta, Manitoba i Saskatchewan (tzv. Srednji Zapad), čija glavna karakteristika su prostrane prerije s plodnom zemljom.
 
Tisuće konvencionalnih farmi diljem Saskatchewana borilo se prošle 2016. godine protiv gljivičnog oboljenja pšenice, tzv. fuzarioze izazvane gljivicama iz roda Fusarium spp. Istovremeno, organski / ekološki proizvođači pšenice bili su jednostavno pošteđeni ove velike opasnosti: „Ovo jednostavno ne razumijem“, izjavio je Cody Straza, ekološki proizvođač kamut pšenice (vrsta stare tvrde pšenice) i potpredsjednik organizacije „SaskOrganics“ te dodao: „Zvali su me konvencionalni uzgajivači pšenice iz susjedstva i pitali me u čemu je razlika, a ja to jednostavno ne znam i ne mogu objasniti.“ Straza uzgaja pšenicu kamut u blizini „Wood Mountain,“ Saskatchewan. Pojava fuzarioze u organskom uzgoju pšenice i drugih žitarica se događa i bolest je prisutna, no ona ne izaziva ozbiljnije probleme niti uzrokuje velike štete. Ekološki proizvođači to dobro znaju pa sama pojava ove bolesti njih posebno ne zabrinjava.
 
Prošla 2016. godina bila je vrlo teška za konvencionalne uzgajivače pšenice diljem Prerije – smatra se jednom od najtežih godina uopće jer je napad gljivica iz roda Fusarium bio vrlo snažan i raširen, a razina mikotoksina deoksinivalenola (DON) bila je vrlo visoka. Najteže su bili pogođeni uzgajivači durum pšenice diljem cijele provincije Saskatchewan koji su se ujedno i zapitali hoće li uopće biti moguće uspješno uzgajati durum pšenicu nakon ovako teške godine? Ekološki proizvođači pšenice sudjelovali su u ožujku 2016. na radionici organiziranoj za ekološke proizvođače pšenice i drugih žitarica pa su njihovi usjevi uglavnom ostali zdravi. Stoga nitko od organskih/ekoloških proizvođača pšenice ne razmišlja o prestanku uzgoja ove važne krušne žitarice. Iskustvo ekoloških proizvođača izuzetno je pozitivno, ne samo zbog toga što je vlažno i toplo vrijeme 2016. bilo vrlo pogodno za razvoj gljivica roda Fusarium spp. u cijeloj provinciji Saskatchewan, nego i zbog činjenice što ekološki proizvođači ne koriste fungicide!
 
Naime, David Miller, profesor kemije Sveučilišta Carleton i jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za mikotoksine tvrdi kako studije ukazuju na važnost pravovremene primjene fungicida u svrhu kontrole fuzarioze. Prof. Miller ističe kako je nemoguće uzgojiti pšenicu i proizvesti brašno sa zakonski propisanom niskom razinom mikotoksina DON, bez primjene fungicida, osobito u područjima gdje je fuzarioza kronična pojava. No, kada bi profesor Miller bio u pravu, tada su ekološki proizvođači pšenice prošle godine trebali ostati bez uroda a time i bez zarade jer su njihova polja trebala biti još jače napadnuta gljivicama Fusarium spp. Ali nisu. Osobito ne u jugozapadnom području Saskatchewana gdje je napad fuzarioze bio najteži i najozbiljniji – oboljeli su svi tipovi pšenice u konvencionalnom uzgoju, a durum pšenica je osobito teško bila pogođena fuzariozom.
 
Dr. Myriam Fernandez (Ph.D.), znanstvenica (Centar za istraživanje i razvoj 'Swift Current,' Agriculture Canada), izjavila je kako postoje znanstvene studije u Europi koje dokazuju da sustavi organske/ ekološke poljoprivredne proizvodnje imaju mnogo manje problema s fuzariozom a time i znatno nižu razinu štetnih mikotoksina za razliku od konvencionalnog uzgoja žitarica.
 
Dr. Fernandez ujedno potvrđuje i činjenicu kako je poznato da u području zapadne Kanade (Prerije) organska odn. eko proizvodnja pšenice i drugih žitarica poput zobi i ječma ne trpi štete uzrokovane fuzariozom. No, ovu činjenicu svi prihvaćaju 'normalnom,' zdravo za gotovo, te stoga nitko do sada nije istražio zašto su pšenica i druge žitarice u eko uzgoju otpornije na fuzariozu. „Isto tako nitko nije istražio zašto se u sustavima organske tj. ekološke poljopriverdne proizvodnje drugih poljoprivrednih kultura znatno manje i slabijem obimu javljaju i druge bolesti,“ ističe dr. Fernandez. Sada će se vrlo vjerojatno potaknuti istraživanja, a to je najavio i Cody Straza, potpredsjednik organizacije „SaskOrganics“. 
 
Stručnjaci UN-ove Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) u uvodniku o organskoj / ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji navode slijedeće: „Organska ili ekološka poljoprivredna proizvodnja ne koristi sintetske kemijske tvari – umjetna gnojiva, herbicide, insekticide, fungicide i dr., ne koristi veterinarske lijekove, genetski modificirano sjeme i kulture (GMO), ne koristi nanomaterijale, regulatore biljnog rasta/fitohormone i hormone, zatim ne koristi aditive, zračenje itd. .... Ovaj specifičan odnos upravljanjem poljoprivrednom proizvodnjom i praksama dugoročno povećava plodnost tla i sprječava pojavu bolesti i štetnika.“
 
Međunarodna federacija pokreta ekološke poljoprivrede (IFOAM, International Federation of Organic Agriculture Movements) usvojila je principe organske / ekološke poljoprivredne proizvodnje a ujedno predstavlja i krovnu svjetsku organizaciju organske poljoprivrede i proizvođača. No, potrebno je na kraju istaknuti i rezultate znanstvene studije koju su proveli znanstvenici u Argentini (National University of Rio Cuarto, Cordoba): oni su dokazali usku povezanost primjene herbicida glifozata ('Roundup') u uzgoju kukuruza s pojavom gljivica iz roda Aspergillus spp., osobito A. flavus i A. parasiticus koje proizvode vrlo štetne mikotoksine od kojih je najopasniji aflatoksin B1. Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) svrstava aflatoksine u humanu karcinogenu skupinu 1 A. Aflatoksin B1 ima izrazito snažno karcinogeno, mutageno i teratogeno djelovanje kod ljudi i kod životinja. Aflatoksini napadaju imunološki sustav i djelomično inaktiviraju (onesposobe) djelovanje proteinskih čimbenika koje luče stanice limfocita – interferon, koji je ključan u brojnim imunološkim reakcijama organizma, a time se povećava osjetljivost prema virusima pa organizam postaje osjetljiviji i pogodan za razvoj brojnih viroza.
 
Drugim rječima, argentinski znanstvenici dokazali su da herbicid glifozat, osobito monsantov „Roundup“ koji se koristi u uzgoju genetski modificiranih kultura otpornih/tolerantnih na glifozat (GM kukuruz, soja i dr.), povećava i potiče rast i razvoj gljivica iz roda Aspergillus spp. koje proizvode izuzetno opasne i štetne aflatoksine. Njihov nalaz može ujedno biti i odgovor zašto je razina aflatoksina u američkome (GMO) kukuruzu izrazito visoka. Autori ovog značajnog istraživanja ističu također da se rezultati ovog istraživanja podudaraju s istraživanjem provedenim na gljivicama iz roda Fusarium spp., koje pokazuju visoku toleranciju na primijenjene doze glifozata, a slično se odnosi i na gljivice rđe i snijeti koje također pokazuju povećani rast u prisutnosti glifozata. Pametnome dosta – svaki daljnji komentar je suvišan.
 
Hoćemo li konačno prihvatiti činjenicu da je primjena biotehnologije i genetski modificiranih usjeva kao i primjena sintetskih kemijskih tvari poput glifozata isključivo namijenjeno ne samo protiv čovjeka nego i protiv života uopće?
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Nema kuna za plaće nastavnika ni osnovnu školsku opremu, a planira se nabavka tableta!

 
 
U Europskom domu održana je tribina »Digitalna demencija i kognitivne sposobnosti učenika« na kojoj su govorili Goran Šimić, Tara Beata Racz i Igor Čatić i kojom se željelo ukazati na opasnosti od pretjerana uporabe računala, osobito u formativnoj dobi djece. Problem je osobito izražen kod razvijenijih zemalja, kao što su primjerice Sjedinjene Države Amerike. No digitalizacija i robotizacija počele su uzimati maha i u Hrvatskoj, dok je proizvodnja kao osnova fizičkog svijeta zanemarena. Voditelj Laboratorija za razvojnu neuropatologiju pri Hrvatskom institutu za istraživanje mozga, član Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU-a i dobitnik Godišnje nagrade za područje biomedicine 2016. prof. dr. Goran Šimić ukazao je na pojam digitalne demencije kao posljedice prekomjernog korištenja digitalnih tehnologija.
https://www.topmobilni.rs/uploads/widget/.thumbs/tesla-tablet-l7-quad-11-topmobilni2_21d072.jpg
Šimić je ukazao kako je u posljednjih nekoliko godina u tehnološki visoko razvijenim zemljama poput Južne Koreje primijećeno da kod mladih osoba koje se pretjerano oslanjaju na digitalne tehnologije dolazi do preuranjenog kognitivnog urušavanja. To je stanje karakterizirano dramatičnim smanjenjem stupnja pozornosti i kratkoročnog pamćenja. Napose radnog pamćenja što se rabi za kognitivne zadatke planiranja i radnje koje uključuju odgodu u izvršavanju. Istaknuo je da za je navedene je promjene u istoimenoj knjizi njemački neuroznanstvenik Manfred Spitzer 2012. godine skovao termin digitalna demencija (Digitale Demenz). S obzirom na enormni porast uporabe digitalnih tehnologija u svakodnevnom životu u cijelome svijetu, sve se više uviđa neophodnost iznalaženja i uvođenja protumjera za borbu protiv navedenog fenomena, istaknuo je prof. Šimić.
 
Članica Znanstvenog centra izvrsnosti za integrativnu bioetiku (ZCI-IB) Tara Beata Racz, mag. psyh., govorila je o odgoju i obrazovanju u digitalno-robotskom dobu. Kročili smo u vrijeme eksponencijalnoga tehničkog rasta, automatizacije poslova i sve učestalije uporabe uslužnih robota i umjetne inteligencije. Gotovo svako kućanstvo posjeduje pametne telefone, internetsku vezu i osobno računalo. To posljedično rezultira sve duljim boravkom u virtualnom svijetu. Djeca sve više igraju (nasilne) računalne igrice, a posljedica toga je porast međuvršnjačkog nasilja i povećanje tolerancije prema nasilju i nasilnim sadržajima u medijima i okolini.
 
»U interakciji s novim tehničkim izumima, ljudi se mijenjaju kao i način na koji doživljavaju i upravljaju svojom okolinom. Zamijećeno je da proizvođači tih tehničkih proizvoda ignoriraju potencijale opasnosti koje takvi proizvodi sa sobom nose. Stoga su psiholozi i psihijatri sve zabrinutiji«, rekla je Racz. Te promjene sa sobom povlače niz pitanja, izazova i nedoumica, naročito u području odgoja i obrazovanja. To potiče produbljeno ispitivanje kako najbolje pripremiti roditelje, odgajatelje i nastavnike na turbulentnu i neizvjesnu budućnost koja čeka sadašnje, a osobito buduće generacije, napomenula je.
 
Tribinu je vodio prof. emer. Igor Čatić, član Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i dobitnik Državne nagrade za životno djelo iz tehničkih znanosti 2016. koji se osvrnuo na tekst objavljen na našem portalu (Prodaja tableta opada već treću godinu zaredom) zapitavši se komu je u interesu da se u hrvatske škole kroz kurikulnu reformu u škole nastoje progurati takvi skupi uređaji koji će brzo postati zastarjeli. Naime, zagovornici informatizacije zalažu se da se već od prvih razreda osnovnih škola kao predmet uvede informatika, dok bi se nastava odvijala na tabletima. A samo za a potrebe novih prvašića trebalo bi nabaviti 40.000 novih tableta (treba ukazati da je lani u Hrvatskoj osnovnu školu pohađalo više od 330.000 đaka koji bi također trebali takve uređaje op. a.). S druge strane, kaže Čatić, imamo zastarjelu opremu u laboratorijima za kemiju i fiziku, nedostaje novca za povećanje plaća nastavnicima, dok se razmišlja o nabavci opreme koja će već do 2020. godine biti zastarjela.
Tribina je održana u organizaciji Europskog pokreta Hrvatska i Europskog doma Zagreb i Znanstvenog centra izvrsnosti za integrativnu bioetiku.
 

B. J., Zg-magazin

Anketa

Tko je pobjednik lokalnih izbora?

Srijeda, 24/05/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1062 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević