Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Je li Marko Jelić posjetio obitelj Marije Šegarić!?

Jovan Rašković još nije napustio Primošten jer se u Primoštenu trg ne može zvati po Franji Tuđmanu

 

Iako sam potpisao peticiju da se Aleksandar Stanković udalji sa HRT-a, ipak neku njegovu emisiju Nu2 pogledam. Moram. Jer je to za mene jako važno. Kao gostovanje novoizabranog župana Kninsko-šibenske županije Marka Jelića. Budući da sam već nešto čuo (pročitao) o Marku Jeliću, želio sam dobiti potvrdu toga. I dobio je, slušajući to uživo. Stoga ću za početak navesti to sto sam skinuo sa jednog portala što Marko Jelić kaže prije nekoliko dana, što je za mene kontroverzno, kao i puno toga što je on 20. 6. 2021. rekao kod Aleksandra Stankovića u emisiji Nu2. „Morali smo otići iz Knina. Ja sam pošao u školu, imao sam 15 godina, a uperili su mi pištolj u glavu jer sam Hrvat i jer mi je otac Hrvat i jer mi je otac Ante, a još prije rata nekoliko njih iz susjednog sela stavilo mi je nož pod grlo i pitalo me što sam. Bilo je teško, ali želim suživot i kršćanski je oprostiti. Oprošteno je“. Prepričao je Jelić

svojedobno u intervjuu za Večernji list pozivajući Srbe da se vrate u Knin. Ne znam, kako netko može reći da su mu neki stavljali nož pod i uperili pištolj u glavu. Valjda su mogli pojedinci jedan za drugim. Vjerojatno, da bi se stvorio dojam autentičnog svjedoka predratnog Knina, koji se pojavljuje kao kršćanin pomiritelj brka jedninu i množinu. Sve zbog suživota i kršćanskog oprosta. A da bi kršćanin mogao oprostiti, morao je doživjeti patnju i progon. Kao on i njegova obitelj. Kojima su stavljali nož pod grlo. Za koje on ne želi znati tko su. Ali ih poziva da se vrate u Knin. A Marija Šegarić? Poziva li ona ubojice Šegarića da se vrate u Knin? Kao u uostalom, u emisiji Nu2, meni sve kontroverzno i sumnjivo. Koliko kontroverzno, toliko paušalno. Ali u tim kontroverzama i u tom paušalu – oštri obrisi (konture), pod egidom kršćanskog oprosta – bratstvo i jedinstvo.

Kada bih ilustrirao Jelićevu hrvatsku (politiku), to bih učinio ovako… na velikom platnu, u krupnom planu, nabacao bih puno tih detalja svijetle boje, jedva uočljivih kontura. A po sredini platna, na samom vrhu, tamnije boje i oštrijih kontura je Tito. Ispod Tite je Rade Šerbedžija. Zašto Rade Šerbedžija, to smo vidjeli iz priloga Maje Sever, i kasnije u emisiji, gdje Marko i Rade hvale jedan drugoga. A o filmu Rade Šerbedžije iz razrušenog Vukovara, Marko Jelić ni riječi. A Tito? Jedna od mnogih kontroverzi Marka Jelića je što on kao neovisni političar hoće predsjednika sa stavom. Baš Zorana Milanovića, koji između Tuđmana i Tite – hoće Titu. Hoće Zorana Milanovića koji brani Josipa Perkovića. Hoće Zorana Milanovića koji nema niti 30 posto hrvatskih birača. Isto kao koalicijski partner Marka Jelića Stipe Petrina. Za Marka Jelića je Stipe Petrina pošten i neovisan. A Stipe Petrina ne dozvoljava da se trg u Primoštenu zove po Franji Tuđmanu. Još je tu vrlo problematično što Marko Jelić kaže u toj emisiji. Kaže da su u Kninu, kada su njemu neki uperili pištolj

u glavu, mnogi mladi imali pištolje. A od Hrvata, to su mogli biti samo djeca udbaša. I na kraju, kada je toliko empatičan, je li novi župan Kninsko-šibenske županije Marko Jelić posjetio Mariju Šegarić, ako je još živa?

Za ovo je potrebna specijalna znanstveno-teološka analiza. Da je poživio, Franjo Tuđman bi sigurno završio u duševnoj bolnici. Kao Josip Jelačić. U ovoj velikoj ludnici, „proširenom Rebru“, samo je DP (Domovinski Pokret) normalan. Samo oni ne će u koaliciju s Rankom Ostojićem. U toj ludnici, nakon zaustavljanja srpskog genocida nad Hrvatima, nakon osamostaljivanja države Hrvatske, promotor tog genocida nad Hrvatima – stup elita! Rade Šerbedžija je snimio igrani film u razrušenom Vukovaru po srpskom scenariju. Znači, po lažnom scenariju. Sada je taj Šerbedžija muza i san za druženje hrvatskom ugledniku. A o zaklanim Hrvatima Šegarićima koje su zaklali Šerbedžijini koljači u Jelićevoj županiji – ništa. Kao da nisu ljudi. Dok se koljače Šegarića iz „proširenog Rebra“ zove da se vrate u Knin. I njih će se u „proširenoj bolnici Rebro“ tretirati kao „civilne žrtve rata“ kojima će Hrvatska platiti financijsku odštetu. U toj ludnici, i pripadnik 4. brigade, koji postade vojnik Ranka Ostojića zove ubojice Šegarića da se vrate u Knin. A Jovan Rašković, još nije napustio Primošten. Jer se u Primoštenu, trg ne može zvati po Franji Tuđmanu.

Nedavno sam na jednom portalu pročitao da se pisca scenarija Dare iz Jasenovca Miljenka Jergovića priprema za Nobelovu nagradu za književnost. Da se lobira za njega pa se bojim da će pisac scenarija za Daru iz Jasenovca Miljenko Jergović imati trg u Kninu i u Primoštenu. Zar nisu, baš Šegarići i živa zapaljena djevojčica Verica Nikšić trebale biti motiv hrvatskom književniku za scenarij igranog filma o srpskom genocidu? Ali to ne može. To nije u programu. Jedino što se može, može se poručiti onima koji pozivaju ubojice da se vrate u Knin, da oni rade „bratstvo i jedinstvo“ na kostima Šegarića i Nikšića.

Jure Vukić, Tribanj

Povezani članci

Kako je Slovencima predana Sveta Gera

hrvatski-fokus

Hrvatska nije sajam rabljene robe!

HF

Poruka drugu Andreju Plenkoviću

HF

Naknadna pamet Borislava Škegre

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...