Naša sakralna i svjetovna kulturna baština Primorja je nepresušni izvor inspiracije
Libuša Kirac akademska slikarica-grafičarka, suvremena je hrvatska likovna umjetnica, autorica je zapaženih slikarskih i skulptorskih ciklusa, izlagala samostalno u domovini i inozemstvu.
- Gđo Kirac,i dalje Vas zanimaju raznovrsni motivi u Vašem atelijeru i slikarski i kiparski.
– Još od akademije, iako sam studirala na odjelu grafike, privlačilo me je i modeliranje. Tako sam fakultativno upisala i kiparstvo kod kipara, profesora Branka Ružića, koji nam je otkrio svijet kiparenja. Profesor Ružić poticao nas je i ohrabrivao da eksperimentiramo u različitim tehnikama. Tako je nastao ciklus gipseva, oslikanih reljefa u boji. (Te radove, izložila sam na ALU, Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, 1981. godine, i bio je to presedan, jer studenti tada nisu smjeli izlagati prije diplome. Bila je to prva studentska izložba u prostoru akademije…) Kasnije sam modelirala u glini, i pekla keramiku u terakoti. Pokušala sam obrađivati i kamen, jer me kamen kao materijal fascinira.
- Posebno Vas zanimaju prizori manjih gradova na obali. Što je u njima tako privlačno?
– Primorski gradovi i mjesta imaju svoju povijest pisanu u kamenu. Ima u njima toliko intimnih netaknutih motiva da jednostavno ne znate što bi prije prikazali. Ali imaju i svoje sakralne objekte, gradine, kaštele prepune snage i povijesti, dok pak neka mjesta su izrazito vezana uz glagoljicu. Naša sakralna i svjetovna kulturna baština Primorja je nepresušni izvor inspiracije. Što god dotaknete pretvara se u neko ostvarenje… akvarel, crtež, fresku, svjetlosni objekt ili reljef. Tako su nastali ciklusi “Kameni cvjetovi” i “U kamenu piše povijest” te “Glagoljica” i “Putevi Frankopana”.
- Koliko je more kao motiv prisutno u Vašem opusu?
– More je za mene izvanvremenska kategorija. Sveprisutno kad je u pejsažu. Osjećam veliko poštovanje prema njemu. Danas ga više ne slikam. To sam činila u mladosti. Sve dok nisam shvatila da ga se ne može naslikati… Može se zabilježiti trenutak, koji nestaje, jer svakog trenutka je mijena prikaza. Konstantna promjena. Danas, volim više promatrati more… i promišljati i uočavati te promjene u cjelini. Fokusiram na sve ono što se izdiže iznad mora, njegovu obalu, arhitekturu i kamen.
- Realizirali ste niz okruglih, jajolikih skulptura.
– Inspiracija za njih je naišla spontano, kada sam otkrila ljepotu strukture i oblika ljuske nojevog jajeta. Tvrda je i uglačana poput kamena. A forma joj je ovalna i vrlo harmonična. I na njima je nastao ciklus kulturne baštine i glagoljice. U početku sam na njih prenosila motive, koje sam izrađivala na freskama, a kasnije sam prenosila najzanimljivije detalje neke cjeline. Rezbarene su i pjeskarene. U konačnici su vrlo zanimljiv spoj same strukture površine i vanjske forme.
- Neke od skulptura su i osvijetljene.
-Da. U procesu rada, sam shvatila da ih moram nekako osvijetliti. Da iz njih mora izbijati svjetlo. Svjetlo koje bi se reflektiralo, i na okolni prostor skulpture. Da su to zapravo mala svetišta .I da glagoljica na njima, šalje direktniju poruku tada. Poseban ugođaj nastaje kada nema dnevne svjetlosti. U suradnji s Mirom Mavrićem, osvijetlili smo nojeva jaja, i postavili smo ih na kameni postament. Svako postolje je prilagođeno temi prikaza na skulpturi. Naknadno smo osvijetlili sve skulpture, i taj ciklus koji je nastao u tom procesu se zove “Svjetlosni objekti”.
- Na čemu trenutno radite?
– Trenutno dovršavam jedan svjetlosni objekt, koji je bio predviđen, za manifestaciju “Kotor calling 2021.”, a radilo se tematski o revitalizaciji starog naselja iznad Crikvenice. Ovaj objekt nisam stigla dovršiti do održane izložbe. I mi slikari ponekad kasnimo. Postupak rezbarenja ljuske nojevog jajeta diktira vrijeme izrade, jer ako se forsira ono jednostavno pukne iako je velike čvrstoće.
- Što mislite o suvremenoj slikarskoj i kiparskoj produkciji?
– Mislite o hiperprodukciji? Pratim događanja u suvremenoj umjetnosti. Više pratim događanja kod nas. Sve je drugačije nego prije pedesetak godina. Vremena se odražavaju i na umjetnost. Ovo su teška vremena. Nema više, kako je rekao češki pisac Kundera, lakoće postojanja… Kod nas su se pojavili mnogi mladi talentirani umjetnici. Ali pojave se, i zatim tišina, pa praznina. Mnogi renomirani umjetnici koji su imali kontinuitet slave, su umrli, i potrebno je javnost podsjećati na njihovo stvaralaštvo kao da ih i nije bilo. Ista sudbina čeka mlade umjetnike ako se neće boriti za svoju poziciju u našoj, nadam se, kulturnoj sredini.
- Planovi, izložbe, monografije?
. Možda izložiti na nekoj recentnoj skupnoj izložbi. I vidjeti što će kreativan proces donijeti. Ovi sadašnji ciklusi su zaokruženi, ali uvijek se ih može dorađivati i razrađivati. Za samostalnu izložbu bih voljela pripremiti neki novi ciklus. Ciklus koji je pozitivan i optimističan, i daje nadu da sve prolazi, i ono loše… Žao mi je da do sada nisam imala priliku realizirati svoju monografiju. Vjerojatno se okolnosti nisu poklopile za njeno ostvarenje. Ali voljela bih zaokružiti četrdeset godina stvaralaštva u nekoj budućoj monografiji. To bih mogla nazvati planom… poradit ću na njemu!
