Hrvatski Fokus
Hrvatska

Život u hororu u svijetu koji je sve jeziviji

U tijeku je borba između Svjetla i Tame

 

Ne znaš po čijoj si volji došla na ovaj svijet. Kako god bilo, tu si među prividno svojom ljudskom vrstom, među prividno svojim hrvatskim narodom, poput stabla u šumi među mnoštvom stabala. Padaju kiše, događaju se ubojite suše, planu požari, vrši se sječa šume. Pušu vjetrovi sa svih strana, povijaju stabla i krše im grane, krče se šume i stabala sve je manje. Treba se pokušati održati, nastojati odživjeti svoj vijek.

Kako ga živjeti? Usmjere te, naučiš što je nužno, vladaš se kako smatraš da je dobro, no shvatiš da dobro vladanje i čestito življenje ne jamče čovjeku mir ni spokoj. Uvijek misliš kako je ono što se događalo u daljoj, i bližoj prošlosti, što je bilo nepravedno, nemoralno, opako i opasno, užasno, neshvatljivo, surovo, bestijalno, iza nas i da ne ćeš više biti žrtvom ničijega bezumlja. Tu se grdno varaš. Može se slobodno reći kako je živjeti u ovom svijetu, zapravo život u hororu koji je sve jeziviji. Tvoj mozak trudi se dokučiti zašto je tako, nalaziš bezbroj uzroka tomu, a svi uzroci tom neredu i raspamećenosti jesu u čovjeku. Sve to izvire iz čovjekova uma, srca, zla koje je ukorijenjeno u ljudskoj osobi.

Ovo što se događa u svijetu, nitko više ne može razumjeti niti dovesti u red. Ne vjeruješ više ni jednoj svjetskoj instituciji, ni religijskoj ni svjetovnoj, ni jednoj vladi, ni jednom tobožnjem svjetskom autoritetu. Strahote koje se događaju, ne bi ispisali svi pisci, novinari ni kroničari svijeta, snimili svi snimatelji. Ljudi su uglavnom postali jeftina roba, (to su pretežito i bili), nad kojom bič drže neumoljivi i nedodirljivi vladari, monstrumi koji nas guraju u mračnu budućnost, toliko mračnu ni da je tisuće sunca poput ovoga našega ne bi razdanilo.

Trovanje hrane

Već danas većinom smo živi mrtvaci, mnogi trule u bijedi, zapuštenosti, poniženi i obespravljeni. Svjesno uništavanje ljudske populacije posve je očito. Svaki dan zaurlaju ratovi kojima je cilj isključivo uništavanje, otimanje, dominacija nad slabijima. Trovanje hrane, zraka, vode, ljudskoga tijela, duha, rušenje svih stupova na kojima je ljudsko društvo egzistiralo. Podivljale vode, vjetrovi, vulkani. Odavno su sastavljeni precizni programi za potpuno nadziranje svakoga čovjeka već od rođenja. Zasužnjenost, nemogućnost da se itko više slobodno izrazi. Robotizirani ljudi, doslovno će gorjeti u paklu boli, kontrolirani putem čipa. UI po nalogu Vladara, zaustavit će ljudsku evoluciju, čovjek će trpjeti tolike muke da će željeti smrt, ne će smjeti ni disati koliko treba, bit će mu ograničeno disanje, ni u Sunce gledati kad poželi. Kad bude iskorišten bit će poništen.

Mnoga znanstvenofantastična „književna“ djela unaprijed su to obznanila, ljubitelji tame, pakla, i nepojmljivih užasa, napisali su davno taj scenarij. Snimili filmove koji su nam svakodnevno servirani na svim televizijskim programima da nas dodatno uplaše i raspamete. Čelnici vlada, mediji, škole, veleučilišta, sve moćne institucije i korporacije, u službi su Zla. Većina ljudi su slijepci, oni ništa ne vide i ne čuju, njih ne bi pokrenulo ni da im grom progrmi kroz mozak. Oni koji vladaju njih i tako drže za višak, pa im ponude drogu (samo u Brazilu proizvede se godišnje toliko droge da bi bilo dovoljno za drogiranje svih stanovnika planeta Zemlja), a raspamećeni drogom šire kugu nečisti i propasti, i sve ono pogubno što oni gramzivo grabe, što ih brže vodi u propast.

Već sada ne mogu se podnijeti represije kojima smo izloženi, mnogi izvrše suicid, veliki broj mladih i starih su u dubokoj depresiji koja je izazvana golemom količinom straha, uništi naše obrambeno energetsko polje, pomuti um.

Treba nam vjere za preživjeti

Farmaceutske tvrtke proizvode bezbroj antidepresiva na kojima zarađuju bilijune eura, od kojih mnogi imaju poguban učinak na ljudsko zdravlje. A podnijeti ono što slijedi, rijetki će moći.

Je li Čovjek slobodnom voljom to izabrao, je li to naš izbor? Očito jest, jer da smo izabrali drukčijim putem ići, učinili bi to. I tako, dok po nama otrovna magla pada, i brojni prodavači magle propovijedaju nam i prodaju svoju maglu kao spasenje, pomalo nestajemo u magli. Dan za danom sve je više užasa, sve više nepojmnjivih tragedija, sve više nasilja, sve više ljudske nečisti ispliva na površinu. Blago vuku, on je zaštićen. Blago lastavicama, one slobodne lete. Blago lozi, nju će i dalje saditi jer vino je mnogima drago. Jao čovjeku, i opet jao, i opet jao.

Trpi, čekaj, predaj, radi i šuti, pokori se, imaj vjere…, “tko te pljusne po jednom obrazu okreni mu i drugi“… Neka ti djecu otimaju, preodgajaju, eksperimentiraju na njima, unakazuju, bacaju u jamu, neka te razapnu, neka te iskorijene s korijenom, ne diži glasa, ne vapi, ne tuži se, ne traži spasa. Ali više nemaš obraza da te pljusnu, raspao ti se obraz od pljusaka. Više nemaš ni donju haljinu, posve si gol, sve su s tebe strgnuli. Neka umjesto tebe sve odluke donosi šačica probranih, neka umjesto tebe na sve nebuloze i nastranosti pristaju oni koji se prodaju za titule, honorare, pozicije. Ta je njihova dogma i filozofija konačno mrtva. U nju malo tko vjeruje, ljudi se lažno prikazuju da ih nitko ne progoni i ne kritizira. Ta je propaganda odživjela svoje, ma oni koji je propagiraju i dalje uporno ustrajavaju na njoj.

Ugovor s Vragom

Vatromet crnoga dima i crnoga otrovnoga ognja diže se u nebo, u pepeo pretvaraju se sela i gradovi. Od ljudskih tijela ne ostaje gotovo ništa. Bombe čiji razorni udar uzrokuje temperaturu od 1500 stupnjeva celzijevih, do 4000° C, čak i puno više. Bojni otrovi. Izgladnjivanje. Ništa novo, takav je ugovor Čovjek prilikom svoga pada uglavio s Vragom, da može činiti što i on, te nadmudrujući se s njim, usvojio njegove osobine, oponaša ga. Ali u tom nadmudrivanju, Vrag je pobjednik.

Sve nedužne žrtve tog paklenog karnevala, da mi je znati jesu li našli mir, jesu li shvatili da su izašli iz jednog opakog, nesretnog i nastranog svijeta. A svi junaci, svi dobri i plemeniti, svi istinski vitezovi, čijega se junaštva spominjemo, jesu li se njihove duše negdje sklonile, čekaju li da se Bog odluči na konačni Sud, i pozove ih u Svoje Postrojbe. Jer ovo nije samo ljudska borba, ona se vodi od pamtivijeka, ovo je borba između Svjetla i Tame. Ona odlučuje o svekolikoj budućnosti Svemira, i Pobjednik će nositi vijenac pobjede ma tko on bio.

Čovjek je svojom krvlju i svojim suzama natopio ovu Zemlju. Svojim mesom i kostima nasitio. Svoju čašu žuči ispio. Poražen je, jer da nije, sjao bi, obasjavao svijet. Ima li još nade za Čovjeka? Sumnjam, tek rijetki primjerci tih bića s božanskim obličjem, mogu se sresti na ovom svijetu, još manje čuti, jer im glas utišaju, bukom i urlicima zaglušuju. Istjeraju ih iz svijeta. Ustrijele. Nečovještvo više nitko ne može iskorijeniti, to je korov koji se razrastao posvuda.

Danica Bartulović

Povezane objave

Mi iz UBD pitamo… jeste li se dovoljno nahvastali

hrvatski-fokus

Na potezu je ruski narod

hrvatski-fokus

Spomenici naši svagdašnji

hrvatski-fokus

Duh iranskog buntovnika

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više