Novinar godine i oni koji su ga predložili krši Ustav Republike Hrvatske
Za HND-ove nagradu Novinar/ka 2023. godine, finalisti su Nataša Božić Šarić, Ilko Ćimić, Dora Kršul i Hrvoje Šimičević finalisti za Novinara/ku godine.
Hrvoja Šimičevića za nagradu su predložili Branko Mijić i Hrvoje Zovko uz obrazloženje: “Ono što novinara Novosti Hrvoja Šimičevića razlikuje od drugih stav je pit bulla prema temi: kad je se uhvati, ne pušta dok s nje ne otkine i posljednji komadić mesa. Ta posvećenost profesiji, upornost, upućenost i dosljednost gotovo da nema para u današnjem žurnalizmu i svrstava Šimičevića među posljednje Mohikance istraživačkog novinarstva u nas. A ti i takvi ne samo da ne bježe od istine, oni se ne boje ni posljedica koje njezino razotkrivanje može imati za takve autore”.
Hrvoje Šimičević, novinar, kolumnist SNV-ovih NOVOSTI, piše govorom mržnje prema svemu što hrvatski promišlja i diše. Gdje u njegovim tekstovima vide istraživačko novinarstvo?
Arogantno, degutantno, primitivnim izrazima i neprimjerenim rječnikom nameće svoje mišljenje, odnosno SNV-ovu velikosrpsko-jugoslavensku retoriku kao jedino moguću i jedino ispravnu. Kod svih SNV-ovih novinara i kolumnista to je imperativ, nema pluralizma, nema različitih svjetonazora, kod njih još uvijek vlada PARTIJSKO JEDNOUMLJE. Zloduh komunizma opet je krenuo u svoj fanatičan i opasan pohod protiv svojih sugrađana, protiv vjerskih i ljudskih sloboda. Takav HND, koji ovakve novinare predlažu za Novinara godine može samo postojati u ovakvoj zemlji Hrvatskoj.
Zemlji u kojoj se još nalaze ulice i trgovi s imenima komunističkih zločinaca . U kojoj političari odobravaju ponovo nazivanje ulica i trgova, parkova i obala imenima komunističkih zločinaca. U kojoj su još uvijek tvornice s imenima komunističkih zločinaca. U kojoj se gaze vjerske slobode i ljudska prava. U kojoj takvo stanje uopće ne zabrinjava novinare. U kojoj se pisnuti nije smjelo ni o jednoj žrtvi partizanskih komunističkih zločinaca, kojih ima još uvijek među nama, živi, zaštićeni i moćnih, koji veličaju komunizam. U kojoj se jedan od 10 najvećih svjetskih komunističkih zločinaca, Josip Broz Tito, slavi kao narodni heroj, i od njega se radi turistički brand, država komunističkih zločinaca kao raj na zemlji bez kazne i odgovornosti. Svjedočimo pojavi negiranja vlastitog naroda, u kojoj se busa u prsa antifašizmom, a da se pritom olako prelazi preko partizanskih zločina, ta i takva zemlja diže hajku na Katoličku Crkvu, na kardinala i svećenike zbog komemoriranja i sjećanja na žrtve Bleiburga!
Jer tom komunističkom zloduhu to nisu žrtve, to su zločinci! A što su ti komunistički zlodusi? Oni nisu zločinci? Zar masovno ubijanje bez suda i presude nije zločin? To je valjda ”humani čin milosrđa”? To je zločin, zločin počinjen protivno svim ratnim i poratnim konvencijama, zločin protiv čovječnosti! I zato licemjerni komunistički zlodusi, sljednici komunističkih zločinaca traže zabranu komemoracija, zabranu misa, da se njihovi zločini ne spominju, da se i dalje sakrivaju!
Zašto bismo morali isticati jedne zločine, a preko drugih prelaziti?
Komemoriraju Jasenovac, a ne žele komemorirati Bleiburg, Tezno, Maribor i preko 600 jama u koje su sakrivali ubijene i zacementirali s 11 pregrada da sakriju tragove svojih masovnih zločina! Nisu uopće zainteresirani izgraditi spomen obilježje za sve žrtve i to na mjestima na kojima su bila gubilišta partizanskih zločina nad Hrvatima i Muslimanima.
Tako se i Šimičević obrušio na Crkvu HRVATSKIH MUČENIKA U UDBINI i pokojnog biskupa Mile Bogovića jer je to bila njegova ideja na tragu svehrvatske pomirbe dr. Franje Tuđmana. To je za njega MORBIDNI prijedlog!?
Pa naravno svi titoisti dijele mišljenje da žrtve nisu iste, da zločin nije zločin kada ga počini partizan titoist. „Ustaška i partizanska žrtva nisu iste žrtve i nisu jednako zaslužile svijeću i sjećanje, od vjerskih propovjedaonica do političkih govornica i svojih medija.“ Partizanima je valjda njihova ideologija dala nadljudska prava na ubijanje izvan svih međuljudskih i međunarodnih normi i pravila življenja. Oni jednostavno smiju ubijati, pa tu beskrupulozno kao sa pravom na ubijanje uzimaju si pravo i Boga umiješati u svoju vladavinu prava.
„Osim što je Komisija za hrvatski martirologij u svojim istraživanjima koristila i prikupljene podatke Vukojevićeve družine, Bogovićev “svehrvatski grob” predstavlja svojevrsnu reinkarnaciju Tuđmanove ideje o “pomirbi”, istina na drugoj lokaciji i uz određene preinake.“ Evo na takvom temelju nije ni čudno da izraste novinar Šimičević, Dežulović, Ivančić i da si među sobom dijele nagrade, Faktograf, Autograf, Novosti, SAAB i antifašisti koji su punili jame-fojbe, klali svećenike i časne sestre, zatvarali ljude u logore, otvorili Goli otok i Sv. Grgur i za žene.
Trebalo bi sve titoiste poslati da osjete kamen Golog otoka kojeg su zatvorenici cijeli dan razbijali, da osjete psihičku i fizičku torturu Titine Partije. Time Šimičević u svojim kolumnama krši Ustav RH članak 38.
Svi tekstovi SNV-ovih kolumnista šire i potiču vjersku i nacionalnu mržnju i nesnošljivost. Da u Hrvatskoj funkcionira pravna država, takvi tekstovi ispunjeni nacionalnom i vjerskom mržnjom ne bi se objavljivali unatoč slobodi mišljenja, jer i društvene mreže ograničavaju govor mržnje, huškanje na nacionalnu i vjersku netrpeljivost.
