Moramo se vratiti tradicionalnoj antropologiji – onoj koja prepoznaje osobu kao neodvojivo jedinstvo tijela i duše
“Naše je uvjerenje da je nakon godina dominacije Ljevica prilično loše pripremljena suočiti se s usponom učinkovitih, profesionalnih i konzervativnih nevladinih udruga opremljenih odgovarajućim resursima i ljudima”.
Institut za pravnu kulturu Ordo Iuris u Poljskoj jedna je od najuspješnijih i najodvratnijih konzervativnih nevladinih organizacija u Europi. Provodeći istraživanja, pravnu analizu, a nedavno se upuštajući u područje obrazovanja, inspirirao je mnoge druge organizacije, kako u Poljskoj tako i širom Europe. Naravno, zbog svog važnog rada u ime zapadne civilizacije, više puta je bio na meti lijevih organizacija i mainstream medija – posebno kako je njegov utjecaj rastao. Nedavno smo sustigli predsjednika odbora Jerzyja Kwaśniewskog za sljedeći intervju.
• Koja je temeljna svrha Orda Iurisa – u Poljskoj i Europi? Koja je tvoja vizija?
– Ponovno uvodimo u javni diskurs tradicionalni model politike – temeljen na racionalnim naporima za provedbu pravednih zakona i politika za opće dobro. Nadovezujući se na krhke (i prilično podmukle) temelje liberalnog ustavnog sustava, nastojimo oživjeti predmoderni pojam “pravne kulture” – od latinske kulture, što znači kultivaciju. Ova pravna kultura naglašava važnost prirodnog zakona, koji treba otkriti racionalnom analizom – a zatim mu dopustiti da se organski razvija u društvu, a ne da ga nameću vlade.
Budući da je većina nas u Ordo Iurisu odvjetnici, koristimo neke od starih liberalnih dogmi koje još uvijek uspijevaju pružiti neko ‘sklonište’ od iracionalnih postmodernih ideologija današnjice. Sloboda govora, sloboda savjesti i vjeroispovijesti, demokratska organizacija društva, vladavina prava: mislimo da bi se svi ti ideali trebali koristiti za suprotstavljanje revolucionarnim valovima koji trenutno podrivaju ljudsko dostojanstvo, promičući smrt umjesto života i poroke umjesto vrline.
• Što je s partnerstvima?
– Ordo Iuris je prije mnogo godina zaključio da nećemo uspjeti ako djelujemo isključivo na nacionalnoj osnovi. Stoga smo odlučili ići dalje od Poljske i graditi saveze s organizacijama istomišljenicima u Europi i Sjedinjenim Državama. To nam je osiguralo položaj na međunarodnoj razini, zajedno s drugim organizacijama koje otvoreno brane neotuđivih prava i koje su aktivne u odupiranju opasnim naporima da se kodificiraju apstraktna ‘ljudska prava’ na međunarodnoj razini. Zbog toga je Ordo Iuris odlučio steći savjetodavni status u Gospodarskom i socijalnom vijeću UN-a (ECOSOC) te smo, zajedno s drugim partnerima, nedavno uspostavili prvo stalno konzervativno europsko predstavništvo pri UN-u u New Yorku.
Mislimo da je skori kraj Ljevice u Europi
• Jedna od prednosti Orda Iurisa uvijek je bila pravna analiza i visoka razina sudskog razmišljanja, u kombinaciji s aktivizmom i obrazovanjem. Je li to dovoljno da uspješno zaustavi kulturnu revoluciju na Zapadu? Što je još potrebno?
– Otvoreno govoreći, trebamo više resursa, više ljudi i … više resursa. Postoji mala skupina konzervativnih organizacija koje se žele suprotstaviti bogatim liberalnim globalnim igračima, ali ovu posljednju skupinu dobro financiraju vlade i moćni filantropi. Nasuprot tome, sav naš rad obavlja se bez javnog financiranja. Djelujemo isključivo uz podršku privatnih donatora. Taj isti lijevi globalni kartel koristi sve moguće alate kako bi osigurao svoju dominaciju u međunarodnom oblikovanju politika. Prije tri mjeseca, na primjer, Međunarodno planirano roditeljstvo, Centar za reproduktivna prava, Međunarodna udruga lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih, trans i interseksualnih osoba (ILGA) i mnogi drugi zatražili su od Europske komisije da isključi Orda Iurisa iz nacionalnih nadzornih odbora koji ocjenjuju korištenje sredstava EU-a. Njihov argument je jednostavno bio da Ordo Iuris nije bio ‘prava’ nevladina organizacija!
Dakle, rekao bih da je naš doseg i utjecaj na različite međunarodne revolucionarne procese ograničen samo našim oskudnim resursima, koji su financijski i ljudski. Ako ne bismo mogli računati na snažnu mrežu nevladinih organizacija istomišljenika širom svijeta koje nam pružaju stabilnost – neovisno o političkim ciklusima – naši napori ne bi prevladali protiv masovnih kampanja koje protiv nas rutinski vode moćni lijevi aktivisti, think-tankovi i mainstream mediji. Vrijedi dodati da je, unatoč tome što je osnovan tek prije deset godina, Ordo Iuris već uspio poboljšati pravnu zaštitu života i obitelji u Poljskoj, a mi smo imali važan utjecaj na ključne procese donošenja odluka. (Želim napomenuti slično postignuće nekoliko mađarskih nevladinih organizacija koje su pomogle u stvaranju okosnice sada svjetski poznatog mađarskog modela “konzervativnog oživljavanja”.) Naravno, nakon takvih uspjeha, Ordo Iuris je osuđen u raznim rezolucijama Europskog parlamenta i spomenut u brojnim izvješćima liberalnih nadzornih skupina.
Ipak, vjerujemo da je nakon godina dominacije Ljevica prilično loše pripremljena za suočavanje s usponom učinkovitih, profesionalnih i konzervativnih nevladinih organizacija opremljenih odgovarajućim resursima i ljudima. Ovo je naša prilika i naporno radimo na njezinu iskorištavanju.
Želimo imati profesionalni globalni kapacitet za suočavanje s globalnim igračima na ljevici
• Na međunarodnoj i iznadnacionalnoj razini postoje mnogi entiteti koji guraju ono što John Fonte s Hudson instituta naziva “transnacionalnim progresivizmom”. Trebamo li mi na desnici vlastite nadnacionalne ili transnacionalne organizacije kako bismo joj uzvratili – ili se može pružiti učinkovit otpor s nacionalne razine, kao što su to pokazale Poljska, Mađarska i drugi?
– Zdrav lokalni otpor ima male šanse protiv usklađenog globalnog pritiska koji financiraju donatori milijardera i multinacionalne korporacije. Ono što radi za ljevicu vjerojatno će raditi za desnicu – iako s nekoliko ključnih razlika. Dok Ljevica organizira svoje ideološke i idealističke doktrine u pristupu odozgo prema dolje, realistička desnica razvija vlastite politike i mreže odozdo prema gore.
Za razliku od Zaklade otvoreno društvo, na primjer, ne zagovaramo sadnju klonova Orda Iurisa u različitim dijelovima svijeta. Umjesto toga, analiziramo potrebe i na njih odgovaramo lokalno, kroz globalnu mrežu podrške koja omogućuje razvoj jakih i neovisnih lokalnih organizacija. Ako je društvo već rodilo nevladine organizacije koje lobiraju za prirodni poredak i prirodna prava, ono što želimo učiniti je podržati ih i podijeliti našu stručnost.
Kako raste, nadamo se da će ova mreža razviti kapacitete za vršenje sve većeg međunarodnog utjecaja. Trenutno imamo jake saveznike na nacionalnoj razini u Europi i Americi. Sada razvijamo mreže u Africi, Indiji i Izraelu. Cilj je imati profesionalni globalni kapacitet za suočavanje s globalnim igračima na ljevici na vlastitim poljima i arenama – na primjer u UN-u, Bruxellesu i Strasbourgu.
Moramo preuzeti institucije tamo gdje je to još uvijek moguće
• Mnogi konzervativci odustali su od ideje o ‘gramscianskom preuzimanju’ naših institucija. Umjesto toga, neki su zagovarali povlačenje s bojnog polja, napuštanje javnog trga i formiranje vlastitih ‘zajednica otpora’. Drugi su predložili da stvorimo i izgradimo vlastite mreže, vlastite institucije, kako bismo zaobišli vladajuću klasu i njezin aparat. Što smatrate najučinkovitijim pristupom?
– Još jednom, ne postoji jedinstven i pravilan pristup. Mi smo realni. Konzervativci bi se trebali zalagati za rješenja koja su ambiciozna, ali ostvariva. Bilo je ostvarivo pružiti gotovo potpunu zaštitu nerođenoj djeci u Poljskoj; u drugim zemljama bio bi uspjeh jednostavno smanjiti razinu pobačaja za 40 %, kao što se dogodilo u Mađarskoj. Ali na strateškoj razini moramo formirati nove generacije neovisnih, ali konzervativnih mislilaca, sposobnih za kritički pristup modernim ideologijama.
Moramo preuzeti institucije tamo gdje je to još uvijek moguće. Glavnim javnim kulturnim institucijama u Poljskoj – poput nekih ključnih galerija moderne umjetnosti – već upravljaju klasični konzervativci poput Janusza Janowskog i Piotra Bernatowicza. Dakle, odabrati ‘Benediktovu opciju’ i povući se iz institucija značilo bi predati se slabljenju neprijatelja.
Istodobno, moramo poticati rast novih institucija, posebno tamo gdje su stare uništene ili su pale pod potpunu kontrolu revolucionarnih neomarksista. Gdje je to moguće, moramo izgraditi infrastrukturu i institucije – u vlasništvu nevladinih organizacija, vjerskih organizacija laika i privatnih osoba – koje imaju za cilj uspostaviti snažne temelje za razvoj organskog društva koje je neovisno o državnom utjecaju i državnim subvencijama. Nažalost, vrlo malo političara razumije hitnu potrebu za ponovnom uspostavom konzervativne institucionalne infrastrukture koja će omogućiti utjecaj na društvo – i državu – u ovo vrijeme ljevičarske političke dominacije.
Doduše, ovo je srednjoeuropska – ili ‘Intermarium’ – perspektiva koja proizlazi iz društva koje je još uvijek snažno religiozno i utemeljeno na objektivnoj prirodi svijeta i našoj stvarnosti. Većina prosječnih ljudi još uvijek odbacuje apstraktne i iracionalne koncepte poput rodne fluidnosti, vjeruje u osnovne neotuđive slobode ukorijenjene u ljudskoj prirodi i u osnovi podržava zaštitu nerođenog života.
Na međunarodnoj razini već se pojavljuju novi projekti suradnje. Naše nedavno osnovano sveučilište, Collegium Intermarium, jedan je od takvih primjera. S vremenom će okupiti međunarodne partnere koji će surađivati s njim i pomoći u vođenju institucije u veleprodajnom ponovnom uvođenju klasičnog obrazovanja kako bi se formirali međunarodni odvjetnici, političari, filozofi i poslovni ljudi. Savez za opće dobro, inicijativa koju su osnovali Ordo Iuris i razni međunarodni partneri, još je jedan primjer takve suradnje.
Gledajući unaprijed, kao konzervativne – a time i realistične – ideje ulaze u mainstream, formirat će se više međunarodnih pravnih instrumenata i međuvladinih institucija. Zamislite dan kada međunarodno ‘Vijeće za obiteljsku politiku’ savjetuje vlade svijeta! Ili kada Višegrádsko vijeće za europsko pravo izdaje izjave o usklađenosti prava EU-a s utvrđenim ugovorima, čime se protivi tendenciji birokrata EU-a da prošire opseg svojih ovlasti iznad onoga što im je dodijeljeno u izvornim ugovorima.
Ako postoji nada za EU, to je poduzimanje nekoliko koraka unatrag i vraćanje prioriteta nacija-država. Demokracija može samo učinkovito ispuniti svoju svrhu i legitimirati upravljanje u društvu sastavljenom od pojedinaca koji svjesno odluče pripadati političkoj zajednici. U Europi su jedine zajednice koje pružaju tu razinu odgovornosti za opće dobro nacionalne države.
Poljska ljubav prema slobodi i poštivanje demokracije pobijedili su komunistički autoritarizam
• Jedan od alata koje birokrati EU-a koriste protiv neistomišljenika poput glasova Poljske i Mađarske jest optužiti ih za kršenje vladavine prava. Rekli ste da su njihovi dokazi jadni, a njihovo razmišljanje pogrešno. Kako biste javnosti objasnili zašto su optužbe EU-a prazne ili neozbiljne?
– Poljska ljubav prema slobodi i poštivanje demokracije bili su dovoljno jaki da pobijede komunistički autoritarizam – izgradnjom konsenzusa i dijaloga pod dobrodošlicom i budnim okom Crkve. Danas nema prijetnje da će se, 30 godina nakon obnove naše neovisnosti, naša demokracija – i ‘prirodni uvjeti’ naše nacije, koji datiraju iz 16. stoljeća – nekako pogoršati. Umjesto toga, pred nama je drugačiji problem – neokolonijalni stav prema novim članicama EU-a.
Ugovorom o Europskoj uniji izjavljuje se važnost poštovanja jednakosti država članica i njihovih prepoznatljivih nacionalnih identiteta te njihovih različitih pojedinačnih političkih i ustavnih struktura. EU je kao svoj moto prihvatio “ujedinjen u raznolikosti”. Ipak, EU je neprestano ulazio u ulogu centralizirajuće “naddržave”, one koja se čini nadahnuta mutnim vizijama revolucionarnog i totalitarnog “Ventotene Manifesta” Altiera Spinellija – najgoreg predstavnika ‘utemeljitelja’.
Od 2000. birokrati EU-a, oslanjajući se uglavnom na odredbe naknadno donesenog Ugovora iz Lisabona, pokušavaju naoružati doktrinu vladavine prava. Oružje nepisanih međunarodnih načela napreduje, a sve više ovlasti oduzeto je pojedinim državama članicama, koje su uzurpirali neizabrani dužnosnici u Bruxellesu i zastupnici u Europskom parlamentu – koji ne podliježu nikakvoj demokratskoj kontroli.
• Koji je najveći izazov pred nama? Vodi li se bitka na prvoj crti bojišnice oko braka, obitelji, religije? Ili je to rat za srca, umove i tijela naše djece? I što ćemo učiniti po tom pitanju?
– Svaka generacija ima osjećaj da je u završnoj i odlučujućoj bitci. Stoljećima se ista opasnost idealizma – u raznim oblicima – spuštala na nas svakih nekoliko desetljeća. Zavodi gomilu atraktivnom jednostavnošću, sudara se sa stvarnošću, pa čak i rezultira krvavim pokušajima prevladavanja prirodnog zakona, da bi na kraju propao. Ali svaki put su realizam i kršćanstvo osigurali siguran put do slobode u ponovno uspostavljenoj zajednici. Naši postupci danas odredit će koliko brzo se trenutne lažne ideologije urušavaju – i koliko će žrtava poduzeti prije nego što dođe sljedeći preporod.
Danas brak, obitelj, osobne slobode i ljudski život i dostojanstvo identificiramo kao središnje točke ovog sukoba jer su oni preostali bastioni realizma. To su posljednje prirodne institucije koje mogu pružiti utočište od ideologija koje koloniziraju institucije i pravne sustave sve totalitarnije države. Da bismo uspješno obranili ove prirodne institucije, potrebna nam je promjena srca i umova. Moramo se vratiti tradicionalnoj antropologiji – onoj koja prepoznaje osobu kao neodvojivo jedinstvo tijela i duše, prihvaća našu stvarnost kao pravu mjeru i odraz valjanih ideja i postavlja postojanje objektivnih kriterija za potragu za istinom.
A.-M. Fantini glavni je urednik Europskog konzervativca. Ovaj intervju pojavljuje se u izdanju Europskog konzervativca u ljeto 2023., broj 27:76-79.
