Održan međunarodni znanstveni skup „Povijest jednog sukoba za budućnost novih susreta. Turska prisutnost u Dalmaciji od 16. do 18. stoljeća“
Međunarodni znanstveni skup pod nazivom „Povijest jednog sukoba za budućnost novih susreta. Turska prisutnost u Dalmaciji od 16. do 18. stoljeća“ održan je u četvrtak 18. siječnja 2024. u dvorani Topničke vojarne na Kliškoj tvrđavi.
Znanstvena i šira društvena važnost održavanja skupa očituje se u specifičnoj povezanosti, ali i sukobu kršćanstva i islama. Od novoga vijeka na tom prostoru događaju se sukobi većih razmjera, a to je onaj između kršćanstva i islama, nakon što Turci u XV. stoljeću osvajaju Bosnu. Uskoro će i dobar dio Dalmacije doći pod tursku vlast te će nekoliko stoljeća vladati napetosti i sukobi za svaki komad zemlje. Osobito će biti neizvjesno u graničnim područjima gdje blizina opasnosti nije dopuštala osobiti društveni razvoj, a pretpostavljala je svakodnevnu spremnost na borbe, obrane i napade. Još uvijek je ostalo mnogo povijesnih nepoznanica o životu u tim vremenima, naročito od 16. stoljeća. Kroz istraživanje povijesne, pastoralne, liturgijske, međureligijske dimenzije te kroz društvene aspekte ovoga razdoblja predavači su na međunarodnom znanstvenom skupu izložili do sada nepoznat način suživota kršćanstva i islama na prostoru Dalmacije.
Nakon pozdravnih riječi zamjenika župana Splitsko-dalmatinske županije Stipe Čogelje i načelnika Općine Klis, Jakova Vetme skup je otvorio dekan Katoličko-bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu dr. sc. Šimun Bilokapić rekavši kako vjeruje da nema odraslog čovjeka koji se rodio i živi na ovim prostorima između Jadranske obale, Kamešnice, Dinare i Velebita te između naših prelijepih rijeka Cetine, Neretve i Zrmanje, te čovjeka koji imalo vodi računa o svojem identitetu i vlastitom dostojanstvu, a da ga ne bi zanimala ova tema. „Ovaj prostor na kojem živimo oblikovao je naš identitet te će oblikovati identitete naše djece. Zato je vrlo važno podsjećati se, učiti i nanovo pamtiti. Jer tko ne uči iz svoje povijesti i tko je ne cijeni taj ne može utvrditi sadašnjost, a budućnost će mu biti vrlo upitna“, istaknuo je dekan.
O jednom od najburnijih razdoblja hrvatske povijesti tijekom vladavine turske vlasti (od XVI. – XVIII. stoljeća) te položaju Dalmacije između osmanlijske agresije i mletačke okupacije na skupu je izlagalo 11 izlagača-stručnjaka iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine.
Klis u vrijeme turske okupacije
U prvoj sesiji izlagali su: Ivan Bodrožić i Maja Rončević o temi „Važnost Klisa u vrijeme osmanske vlasti (1537. − 1648.) prema novoobjavljenim turskim dokumentima“, Neven Isailović i Aleksandar Jakovljević o temi „Uloga Hercegovačkog sandžaka u širenju osmanskog utjecaja na područje između Neretve i Cetine u kasnom srednjem i ranom novom vijeku“, Zdenko Dundović o temi „Pokršteni Turci u 17. stoljeću prema matičnim knjigama Župe sv. Dujma u Splitu“, Milenko Krešić o temi „Između Mletaka i Osmanlija: život katolika na području Trebinjsko-mrkanske biskupije od sredine 17. do sredine 18. stoljeća“.
U drugoj sesiji izlagali su: Ivan Macut o temi „Susret kršćanstva i islama u misli pape Franje“, Alojzije Čondić o temi „Pastoral i glagoljaši u Poljičko-radobiljskomu dekanatu i Makarskoj biskupiji pod turskom i mletačkom vlašću“, Ivica Jurić o temi „Specifičnosti pastoralnog djelovanja franjevaca na području Dalmacije pod osmanskom vlašću“, Nikola Vranješ o temi „Pastoralno djelovanje na području današnje Like u vrijeme turske vladavine (XVI. – XVIII. st.)“ te Klara Ćapalija o temi „Slika islama na grafikama iz knjižnih izdanja koja se čuvaju u Dalmaciji – odabrani primjeri“.
Prof. dr. sc. Ivan Bodrožić i Maja Rončević, mag. theol., doktorandica KBF Split, su u izlaganju istaknuli da se do sada dosta pisalo o važnosti Klisa te o njegovu padu u osmanske ruke, ističući njegovu važnost za obranu Splita i sigurnost Dalmacije. Jednako tako isticalo se značenje njegova oslobođenja 1596. te potom onog konačnog 1648., no malo se istraživalo o važnosti iste utvrde za Turke i tursku upravu, ma kako to po sebi bilo vrlo razumljivo. Iz novoobjavljenih dokumenata iščitava se koliko je bio i administrativno i vojno i strateški važan za osmansku upravu. Vrlo je uočljiva njegova administrativna uloga jer je postao središtem sandžaka kojem su gravitirali dalmatinski krajevi pod osmanskom upravom, uključujući Poljica. Osim što je u to vrijeme (godine 1550.) bio napravljen i opsežni popis stanovništva u sandžaku, iz više dokumenata je razvodno da su upravitelji Klisa donosili i sudske odluke koje su se ticale lokalnog kršćanskog stanovništva koje je bilo na teritoriju sandžaka. Iz dokumenata koji su nedavno objavljeni daje se zaključiti kako je Klis bio važan Osmanlijama ne samo kao strateška vojna točka za cijelu Dalmaciju koju su Osmanlije nastojale potpuno osvojiti već i kao značajno upravno središte njihove vlasti.
Dr. sc. Neven Isailović i mr. sc. Aleksandar Jakovljević, Istorijski institut Beograd, Srbija, u svom izlaganju su govorili o vodećoj ulozi Hercegovačkog sandžaka u širenju osmanske vlasti i utjecaja na područje srednjovjekovnog Hrvatskog Kraljevstva u razdoblju od 1465., kada je najveći dio Hercegove zemlje pao pod tursku vlast, do sredine 16. stoljeća kada je u južnoj Hrvatskoj došlo do jasnijeg razgraničenja utjecaja Hercegovačkog i Bosanskog sandžaka. Osim činjenice da su osmanski namjesnici Hercegovine, vrlo često islamizirani pripadnici lokalnog kršćanskog plemstva, predvodili širenje Osmanskog Carstva prema teritoriju Hrvatske do 1522., važno je primijetiti da su oni primjenjivali i strategiju istimaleta, točnije blagonaklonog pristupa onim kršćanima koji su bili spremni prihvatiti osmansko vrhovništvo ili su dobili zaštitu od sultana mirovnim sporazumima (npr. između Osmanskog Carstva i Venecije). Nakon prve faze pustošenja, hercegovački su krajišnici nastojali integrirati dijelove ranijih elita u svoj sustav, dajući im važne položaje u upravi, pa i cijela područja na kojima su ranije uživali baštinska prava. Poseban slučaj predstavljaju Poljica kao teritorij u kome je zajednica lokalnih plemića štitila svoju autonomiju sporazumima s Osmanlijama i s Mlečanima, već od posljednje četvrti XV. stoljeća. Proces njihovog postupnog prihvaćanja osmanske vlasti može se pratiti sve do polovine 16. stoljeća, a značajan izvor predstavljaju neobjavljeni osmanski dokumenti koji su sačuvale poljičke obitelji i franjevački samostani u srednjoj Dalmaciji.
U radu doc. dr. sc. Zdenka Dundovića, Teološko-katehetski odjel Sveučilišta u Zadru, se na temelju upisanih podataka o krštenju Turaka u maticama župe Sv. Dujma u Splitu analizira učestalost, uzroci i posljedice pokrštavanja Turaka i osoba s osmanskoga teritorija u splitskome zaleđu i širem okružju te su se iznijeli osnovni kvantitativni i kvalitativni podatci o pokrštenima. Analizirani podatci stavljeni su u korelaciju s pokrštavanjima u drugima dalmatinskim komunama (Zadar, Šibenik…) te se nastojalo utvrditi u kojoj su mjeri pokrštavanja inovjeraca u Splitu bila povezana s trgovinom robljem u Mletačkoj Dalmaciji u razmatranom razdoblju.
U radu izv. prof. dr. sc. Milenka Krešića, KBF Univerzitet Sarajevo je opisan život katolika Trebinjsko-mrkanske biskupije koja je u crkveno-administrativnom smislu bila sastavni dio Dubrovačke metropolije, a u državno-pravnom smislu dio Osmanskog Carstva. Prostor Trebinjsko-mrkanske biskupije u to vrijeme uglavnom je obuhvaćao prostor zaleđa Dubrovačke Republike, počevši od samog Dubrovnika do ušća rijeke Neretve u more. Kroz spomenuto vrijeme (sredina 17. – sredina 18. stoljeća) na ovom prostoru ili na njegovim rubovima vodila su se tri velika rata: Kandijski (1645. − 1669.), Bečki ili Morejski (1694. − 1699.) i Mali morejski ili Sinjski rat (1714. − 1718.). U ovim ratovima najveći je teret stradanja podnijelo obično stanovništvo, bilo zbog pljačke i provala mletačkih uskoka ili mletačkog osvajanja, bilo zbog ratova i osvete Osmanlija. Pored stradanja, u radu je također opisan i crkveni život, odnosno crkveno uređenje ovog područja kao i razgraničenja koja su se događala nakon ratova. Naglasak je ipak stavljen na svakodnevni život ovdašnjih katolika pod osmanskom vlašću. Istraživanje se temelji na izvještajima biskupa i svećenika s terena koji se čuvaju u Arhivu Dikasterija za evangelizaciju (nekadašnja Propaganada) u Rimu te na temelju dostupnih osmanskih i dubrovačkih izvora.
Bez mira među religijama, nema mira niti među narodima
Doc. dr. sc. Ivan Macut, KBF Sveučilišta u Splitu, u svom se izlaganju osvrnuo na Hansa Künga „Bez mira među religijama, nema mira niti među narodima“. Od samog nastanka islama, kršćanstvo i islam žive u međusobnom suodnosu, a taj suodnos karakteriziraju i plodonosni susreti i krvavi sukobi. O suživotu i sukobu kršćanstva i islama na poseban je način svjedok kršćanska Dalmacija pod tursko-islamskom vlašću dugi niz godina. Rimski prvosvećenici (pape) svojim nastupima i susretima itekako mogu doprinijeti plodonosnom susretu ovih dviju iznimno važnih religija za suvremeni svijet. Papa Franjo poznat je po svojoj otvorenosti prema drugim religijama te se u ovom predavanju radu istražuje njegov doprinos za plodonosan susret kršćanstva i islama. Naznačene su glavne teme, Papina promišljanja i najvažnije naglaske o važnim temama između kršćanstva i islama s posebnim fokusom na plodonosniji suživot i umanjivanje mogućih napetosti i sukoba kršćana i muslimana po cijelom svijetu.
Prof. dr. sc. Alojzije Čondić, KBF Sveučilišta u Splitu se u izlaganju se usmjeruje na pastoral svećenika glagoljaša u Poljičko-radobiljskomu dekanatu i nekim župama Makarske biskupije u doba tursko-mletačke vlasti. U prvomu dijelu predočuje crkveni ustroj Poljičko-radobiljskoga dekanata i društveno-pastoralno stanje u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji i odnos splitskih biskupa prema glagoljašima. Potom prikazuje način izobrazbe glagoljaških pripravnika i pastoralni rad glagoljaša u Poljičko-radobiljskomu dekanatu. U drugomu dijelu opisuje pastoralno djelovanje glagoljaša u trima župama Makarske biskupije.
Doc. dr. sc. Ivica Jurić, KBF Sveučilišta u Splitu s povijesno i teološko-pastoralnog stajališta istražuje život i pastoralno djelovanje franjevaca današnje Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja na području Dalmacije pod osmanskom vlašću (16. − 18. st.). Da bi što cjelovitije shvatio povijesni kontekst u kojem se pastoralni rad događao, autor u prvom dijelu opisuje društveno-kulturne okolnosti u kojima se Dalmacija u to vrijeme nalazila. Nakon upoznavanja društveno-kulturnih okolnosti autor osvjetljuje crkvene okolnosti, načine pastoralnog djelovanja i življenja vjere, osobito u svjetlu dostupnih prijevoda turskih dokumenata iz navedenog vremena. U zaključnom dijelu članka donosi teološko-pastoralnu prosudbu navedenog razdoblja uočavajući posljedice koje je
Izv. prof. dr. sc. Nikola Vranješ, KBF Sveučilišta u Zagrebu u svome radu govori o period turske vlasti na području današnje Like koje predstavlja složeno povijesno razdoblje u kojemu su i društvena i crkvena sastavnica bile bitno prilagođene izuzetno nepovoljnim prilikama. To je razdoblje utjecalo i na niz elemenata budućih povijesnih procesa koji će se odvijati nakon odlaska Turaka s ovih prostora. U ovome se radu na način teološko-pastoralnog razlučivanja ponajprije ukazuje na značajke društveno-kulturnog i crkvenog konteksta života u naznačenom periodu. Na temelju toga prepoznaju se i izdvajaju bitne značajke, tj. bitne oznake, ali i prepreke i ograničenja pastoralnog djelovanja. Na kraju se uočavaju i ističu oni elementi odnosnih procesa koji će uvjetovati pastoralno djelovanje nakon XVII. st., tj. nakon završetka turske prevlasti na ovim prostorima. osmanlijska okupacija „ostavila“ na pastoralni rad osobito u zapadnom dijelu Dalmacije.
Klara Ćapalija, mag. educ. hist. et mag. educ. hist. art. Sveučilište u Zadru u radupredstavlja dio veće studije kojoj je cilj istražiti sliku vjerskih drugosti na grafikama iz knjižnih izdanja koja se čuvaju u Dalmaciji. Iako islam ne možemo tretirati kao drugost na onom dijelu Dalmacije koji je činio dio Osmanskog Carstva, on je to svakako bio u očima zapadnijih umjetnika koji su izrađivali grafike za knjižna izdanja od kojih se neka i danas čuvaju u samostanskim i drugim zbirkama na dalmatinskoj obali. Kako su prikazi drugosti u slikarstvu rijetki i već obrađeni u stručnoj literaturi, stvorila se potreba za sagledavanjem knjižne građe koja je bila donekle dostupnija i pristupačnija od naručivanja slikarskih djela većih formata, a u dosadašnjim znanstvenim radovima – nedovoljno istražena i prezentirana. Takvi vizualni izvori bili su namijenjeni obrazovanijim čitateljima pa su mogli biti sadržajno bogatiji, a zbog svoje intimnije prirode i eksplicitniji u odnosu na slikarstvo koje je uglavnom imalo javni karakter. Popularnija književna djela nerijetko su doživljavala reizdanja i dopune u kojima se pojavljivala nova grafička oprema što otvara mogućnost komparacije istih tema ili razumijevanje razloga promjene fokusa na neke druge teme. U tu svrhu, odabrano je nekoliko primjera pronađenih u knjižnici franjevačkog samostana na Poljudu i Sveučilišnoj knjižnici u Splitu.
Skup se održao u okviru projekta The Encounter-Conflict Relation between Christianity and Islam in Dalmatia from the 16th to the 18th Century. Relevance for the Present and Future kojeg financira University of Oxford – Ian Ramsey Centre for Science and Religion.
