Bogomdanom Kaštelanskom zaljevu, nekoć možda najljepšem na Sredozemlju, divili su se putnici namjernici, putopisci i osvajači od najstarijih vremena. Na zapadnim padinama Kaštelanskog polja (neposredno sjeveroistočno od splitske Zračne luke "Resnik") uzdižu se brežuljci Velikog i Malog Bijaća. Na tom lokalitetu, ispred crkvice sv.Marte (u Stombratama) knez Trpimir DUX CHROATORUM MUNERE DIVINO (milošću Božjom knez Hrvata) potvrdio je 852. godine darovnicu Splitskoj metropoliji i tako ostavio prvi spomen imena HRVATA (Chroatorum). Na istom mjestu, poslije četrdeset godina (892.) potvrdit će je i knez Muncimir… Zbog tih podataka (iz prijepisa povijesnih listina) to je područje zaokupljalo znanstvenu javnost već od 18. stoljeća. (Riceputi, Farlati), a u 19. – 20., (I. Katalinić, R. Von Edelberg, Š. Ljubić, Š. Milinović, F. Bulić, M. Barada, Lj. Karaman, M. Perojević, D. Jelovina, D. Vrsalović, Vj. Omašić, T. Burić…) Neki su autori držali da se je tu nalazila "vladarska palača u kojoj su stolovali hrvatski vladari počevši od Porina (oko 640.) pa sve do Zvonimira", da su tu Hrvati primili kršćanstvo i održavali sabore te da su ti dvori porušeni tek za vrijeme sukoba među Krešimirovim sinovima itd. Buđenjem nacionalne svijesti u drugoj polovici 19. st. zanimanje za Bijaće raslo je sve to više,neki su ih čak nazivali "drugim Solinom". Mašta je hvatala maha pak seu tragovima građevina od grubo tesana kamena slutilo ostatke nekadašnjih velebnih zdanja…Pozivajući se na usmenu predaju, pojedinci su pretjeravali te tvrdili da su i dijelovi portala trogirske katedrale preneseni s Bijaća! Ipak, svi su se slagali da je taj prostor od prvorazredna značenja za starohrvatsku povijest.
Zato je – poslije "Hrvatskog arheološkog društva" u Zagrebu (1878.) i Marunova "Kninskog(hrvatskog) starinarskog društva" (1887.) – baš pokraj crkvice Sv. Marte, prije 120 godina (14. svibnja 1894., svečano utemeljeno i "Društvo za istraživanje hrvatske povijesti Bihač sa sjedištem u Splitu". Pokretač i doživotni predsjednik društva Bihač (poslije Bihać), bio je ugledni splitski arheolog don Frane Bulić. Poziv na učlanjenje (potpisan od 51promicatelja) upućen je 15. siječnja 1894. Kao glavni cilj spominjalo se:
"Iztraživanje domaće povijesti poglavito na temelju starih izprava, kamenih i inih spomenika i pučke predaje, te sabiranje, čuvanje i obrađivanje tih spomenika (…) Okolo ovih spomenika razvila se u narodu tjekom vremena čitava povjest, koja dielom pisana a dielom puku kazivana, zahtieva da se zaboravu otme prema današnjojprobuđenoj narodnoj sviesti i prema današnjoj znanosti (…) Došlo je vrieme, da se ovog posla latimo, da bar nastojimo pripomoći, da se razjasni naša povjest, koju odlični naširodoljubi i vriedni pisci na temelju već našastih spomenika vrsnim uspjehom obradjuju…"
Poziv je završavo riječima: "U ovo doba, u kojem se razvilou svakom pogledu čuvstvo narodnog ponosa, ljubavi za svojomprošlosti, u kojem povjest uz sve pripomoćne znanosti vodi glavnu ulogu u razvitku narodnomu, a našega naroda naosob,bilo bi suvišno dalje poticati hrvatski narod, da podupre ovaj patriotični podhvat. Sa malim prinosom svaki rodoljub može doprinieti dogradjenju liepe sgrade u našemu narodnomu preporodu."
Osnivačka skupština održala se 14. svibnja 1894. pokrajcrkvice Sv. Marte. Uzvanici su stigli svečano okićenim parobrodom uKaštel Novi, gdje su ih domaćini dočekali pjevanjem Lijepenaše. Zatim su kočijama nastavili put do obližnjih Bijaća. U "upraviteljstvo" društva izabrani su: Frane Bulić, FraneŠimetin, Srećko Karaman, Ivan Benzon, Ante Trumbić, Toma Poparić, Leonardo Tommaseo i Vicko Mihaljević.U radom dijelu skupštine predstavljene su novoizrađenearheološke i topografske karte Solina i okolice, Bijaća i okolice te splitskih spomenika. Također se izvijestilo o obavljenim istraživanjima arhivske građe za Codexdiplomaticus JAZU. Na kraju je zaključeno da se u povodu predstojećega "Prvog međunarodnog kongresa kršćanskih arheologa" (u kolovozu 1894.) tiska prigodna publikacijao hrvatskim spomenicima te poduzmu potrebne radnje za podizanje spomenika Franji Račkome.
Od samog početka Društvo je pokrenulo niz arheološkiiskapanja i primjernu izdavačku djelatnost. Istraživali su lokalitet "Miri" u Kaštel Novome, na Rižinicama iOtoku u Solinu, u Splitskoj katedrali, u Kašjunima na Marjanu.Otkupili su 70 pergamena obitelji Soppe i "epistolar" IvanaLucića i Stjepana Gradića. Don Frane Bulić bio je pokrenuo i istraživanja uokolo crkvice Sv. Marte, ali su ubrzo prekinuta. Splitsko Društvo Bihać, prestalo je postojati nastupanjem talijanske okupacije godine 1941. Novo Društvo Bijaći (za očuvanje kulturne baštine Kaštela) osnovano je 14. travnja l985. i do danas ostvaruje veoma zapaženu kulturnu i znanstvenu djelatnost.
Ovom prilikom želim podsjetiti I na toponime "Resnik" i "Divulje". Prvi je nastao od naziva potoka koji je s bijaćkog polja hrlio k moru. Sve do prije sedamdesetak godina od Bijaća – preko Knežina – do pjeskovite uvale Bile, vodio je poljski put uokviren stoljetnim stablima lovora visokim desetak metara (tragovi su bili vidljivi do nedavno). Po narodnoj predaji, tim su se putom hrvatski vladari spuštali do svojih brodova…
Zapadno od Resnika, a istočno od Trogirskih Mlinica (Pantana), nalazi se lokalitet Divulje. Drži se da je tu bilo raskršće starih rimskih cesta: one što je vodila od Salone do Trogira te one što se je u pravcu sjevera odvajala put Siculija, naselja rimskih veterana. Neki su smatrali da se je u ranom srednjem vijeku tu negdje nalazio i obalni dio starohrvatskog naselja. Nažalost, to veoma plodno zemljište prodao je 1928. godine trogirski veleposjednik Fanfogna-Garagnin (istaknuti autonomaš italijanaš!) ratnoj mornarici Kraljevine Jugoslavije. Postojalo je mišljenje da je transakcija uslijedila namjerno, s ciljem da se onemoguće arheološka iskapanja koja je namjeravao pokrenuti don Frane Bulić.
Nekoć oskudnu karađorđevićku hidroavionsku bazu s par hangara, pristanom i istezalištem, socijalistička JRM – narodnim je novcem i trudom – ubrzo pretvorila u prostrani vojno-školski centar. Osim jugoslavenskih, u njemu su se obrazovali i pitomci iz "nesvrstanih" zemalja. Baza se ubrzoproširila i na okolne, od kaštelanskih težaka nasilno oduzete vinograde i maslinike, a u brežuljku, prekoputa Pantana, iskopana su prostrana podzemna spremišta za smještaj 10-12 ratnih zrakoplova.Međutim, jugo-militarističkim megalomanima ni to nije bilo dovoljno, pak su potpomognuti obilnim inozemnim zajmovima na slikovitom splitskom poluotočiću Lora izgradili jošsuvremeniji školski centar i ratnu luku. Divulje ipak nisu napuštali. Sve do početka Domovinskog rata tamo se nalazila helikopterska baza i sofisticirani obavještajni centar.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više