AktualnoPod tuđim nebom by HF04/08/2015 Pustit ću nek mi plamen srca gori Pod tuđim nebom, u odmakloj dobi Osamljen pjesnik s udesom se bori, A glas ga neki iz dubine kori: "Ne trati vrijeme u svojoj tjeskobi. Zbog čeg te čežnja k Domovini vuče U pozne dane životnog ti puta? Tvoja je zvijezda u Njoj ugasnuta, Zalud te Njeni posrtaji muče. U Njoj je nova zavladala era, Zabluda hara kao nikad prije, Kolona peta pomno razdor sije; Što mač ne siječe, pogiba od pera. U svakoj pori Domovine tvoje Načela nova istospolci nude, U izobijesti izazovno blude, S Hrvatomrscim i zakone kroje. Za koga slažeš stihove i rime? Za koga suza uzglavlje ti kvasi? Za koga su ti zebnje i uzdasi? Zar još se nisi pomirio s time? Znaš li da više ni poželjan nisi U Domovini, što ti život dade, Gdje domoljube zovu NAKARADE I nakaradna DIJASPORA ti si? Uzalud za Nju snosio si žrtvu, Jer ta ti žrtva ništa nije dala. Nitko ti ne će reći niti hvala Ni odat počast ni živu ni mrtvu. Bilo je VEĆIH pa nemaše sreće, Iako sve su za Hrvatsku dali; Mladost i život za Nju žrtvovali, A sad im ni grob dopustit ne će." Pjesnik u šutnji glasu odgovori: "Ja ne mogu se suglasit s tobom. Sve dok me sudba ne prekrije grobom Pustit ću nek mi plamen srca gori, jer ja sam dio mog hrvatskog roda, Koji se vječno za opstanak bori I srsi vrve u svakoj mi pori, Ukazujući, da krv nije voda. I ak' se sunce na obzorju zgasi, Nek ime Hrvat sa obzorja sije, Jer Hrvat nikom robovao nije I nek mu ime cijeli svemir krasi." Žarko Dugandžić