Za razliku od „povijesnog sastanka“ u Esplanadi u ponedjeljak 7. 12. 2015., pravi povijesni događaj zbio se nešto ranije – u petak 4. 12. 2015. A kuhao se od izborne noći, vjerojatno i predizborno. Riječ je, dakako, o prokazivanju u Telegramu Mirka Raškovića, izabranog zastupnika u Hrvatski sabor srpske nacionalne manjine kao hrvatskog branitelja i naročito hrvatskog obavještajca u Kninu za vrijeme Domovinskog rata. Prokazivanje kao metoda uspostavljeno je kao hrvatski specifikum dvije tisućite, od Račan-Budišine vlade i predsjednikovanja Stipe Mesića: za račun unutarnjo-političkog obračuna s hrvatskom domovinskom „stranom“, kako s mrtvima, ponajprije s Predsjednikom Franjom Tuđmanom, tako i sa živima. Obračun u bitnome i s državom od strane tadašnje vlasti! Nevjerojatno, ali istinito, no ne ćemo sada o javnosti poznatim slučajevima iz prošlosti.
Ljudski gledano svakako je aktualni slučaj prokazivanja Mirka Raškovića, cinkanja, najstrašniji. Samo za šaku vlasti, jedan glas, 1,3 posto od potrebnih 76, iako ni onih 75 još nije prikupljeno, staviti čovjeka na strjeljanu, uništiti mu život, njegove uže a moguće i šire obitelji za duže vrijeme… s tko zna kakvim posljedicama. Nacionalno-sigurnosno to je potpuni proboj sustava, a državno- obična izdaja. Što li o ovom slučaju misle u sigurnosnim službama naši saveznici u NATO-u, kako se čuvaju „njihove“ tajne i ljudi kad se za mrvicu vlasti domaće cinka? Kako li se sada tresu od straha drugi Srbi, sudionici Domovinskoga rata na sličnim zadatcima? Hoće li ih se ubuduće uopće moći pridobiti za bilo kakvu suradnju kad četnici po Srbiji javno, a ovdje vjerojatno tajno bruse kame? Ukratko, svi koji su sudjelovali u ovom gnusnom činu u svakom pogledu, trebali bi biti najstrože kažnjeni, od Telegrama, pa preko svih vertikala vlasti do Milanovića. Skupili ne skupili tih pišljivih 76 potpisa ovaj čin ih čini nepodobnim za bilo kakav mandat, osim u Remetincu. Priča „klasificirano“, „neklasificirano“, zavedeno u neki zapisnik kao ovako ili onako tajno, za malu je djecu.
Što se pak Telegrama tiče, on je samo još jedan od primjera reketaškoga novinarstva, no ovdje je čovjeku, “temi“, glava stavljena na panj, pa i šire i više i trajnije od toga. Nema te medijske slobode u ime koje se takvo što može učiniti, osim ovdje. Čekam tog Cvitana samo na ovoj „temi“ i pitam koja je razlika: pucati nekome u nogu, u odnosu na stavljanje nečije glave na medijski panj? Inače ne vidim nikakvu senzaciju u činjenici da je Srbin iz Hrvatske špijunirao za svoju domovinu. Hvala Bogu! Sigurno nije jedini, no volio bih znati koliko je bilo inverznih slučajeva, naime Hrvata koji su špijunirali, i ratovali i rade, ratuju još uvijek protiv Hrvatske. Ovdje se pokazuje još jedna zanimljivost – nema registra agresora na Hrvatsku bez obzira na nacionalnost, ali svakako uključivo i Srbe, ali zato ima cinkanja branitelja Srba. Skoro čista fantastika iz špijunskih romana, kad ne bi bila obična političko-dnevna istina.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više