Stara Milušinka Čučuković pričala je o raznim hajdučkim provalama na poluotok, kao i o gusarima koji su 1663. harali po Janjini
Marko Šeparović Bogomoja (Vela Luka, 9. VI. 1891. – Župa Dubrovačka, ?, 1946.) navodi da su u Veloj Luci (Korčula) kod udaje djevojaka koje su već živjele sa momkom nevjesta ne ide na vjenčanje sa vijencem.
Isti je slučaj ako momak uzima udovicu. Slavlje je ipak tiho i suzdržano kad djevojka ili udovica ide za udovca. Sedam ili osam dana prije vjenčanja ljudi im se rugaju trubljenjem i bučenjem oko kuće, najčešće starim kantama i limenim posudama, odbačenim loncima, obučeni u najgore odijelo.
Ivica Kipre piše da se slično oko sv. Jurja ismijavalo na Pelješcu domazete, one koji su došli na ženino. Takve su ljude zvali rorama, isti je naziv za magare. Seoski mladići su pred kućama domazeta stvarali buku, trubili, lupali, zvonili. Kućna čeljad se potrudila da ih što prije trata (ugosti, časti), ne bi li ih tako smekšali.
Stara Milušinka Čučuković je išla sa nama (tada) djecom na starinske patarenske grobove u Sućurac, te nam je tumačila o starim “grebima”.
Uzela bi iz otvorenih zapuštenih greba kosti od noga, pa je govorila kako su negda bili veliki ljudi. (puk, pa i N. Z. Bjelovučić sve staro zove patarenskim, pa bilo ilirsko, rimsko ili srednjovjekovno op., T.T.) Pripovijedala je o raznim kugama koje su harale na poluotoku, kako je njoj pokojna joj baba pripovidila (pitanje je zna li se te stvari preko svećenika, ili narod tako dugo pamti op., T.T.). Osobito je točno pričala o kugu iz g. 1732., gdje je ko preselio iz okuženih sela.
Znala je koje su najstarije obitelji u Janjini. Pričala je o raznim hajdučkim provalama na poluotok, kao i o gusarima koji su 1663. harali po Janjini.
I zbilja je sve točno govorila, jer se slaže sa arhivom u župnom uredu.
“Sve ono što ne znaju protumačiti (pametari kao Čučukovica) nazivaju općim nazivom grčko.
“Blago koje je sakriveno u Pirovića selu otkrit će se onome tko stavi crnu mačku u kotao vrele vode, a da ga ne ogrebe, te je skuha. Zatim se muž i žena trebaju skinuti do gola, plesati oko kotla te uzeti zrcalo i okrenuti ga iznad kotla nadole. Tada će se ukazati čovjek kojega u borbi treba pobijediti ako se želi dobiti blago.” (suludo zvuči, M. Pederin “Stara virovanja na zapadnom Pelješcu”)
Sakriveno blago se nalazi u torcima (stošcima) od kamena. Da se nađe blago treba oko torca igrati gol i dati jednu dušu i četverorogoga ovna podzemnoj boginji Mindelini. Obično su nosili pčelu, jer pčela prema narodnom mišljenju imade dušu. Ovako su više puta igrali goli i vodili četveroroga onakvog bi dobavili iz Neretve, te pčelu, ali bi Mindelina odbila pčelu, kako kažu. I tražila ljudsku dušu. Torac bi se zatresao, prikazala bi se zmija sa zlatnim prutima i sorilo (srušilo) bi se kamenje; pohlepni i praznovjerni goli tražitelji bi se razbjegli.”
Muž je spasio zmiji život, pa mu je zmija dala moć da razumije govor životinjski. “Stoga ga je žena neprestano vrtila da joj otkrije tajnu. Muž ej odgovarao: “čim ti rečem, ja moram isti čas umrijeti.” “Nesretni muž nije imao mira od znatiželjne žene, pak mu dodijalo i reče joj: “Spravi mi mrtvačko ruho, ja idem leći u postelju, pa ću ti kazati i umrijeti.”
“…seljak je imao stotinjak kokoši. U to zapjeva kokot (pijetao), a kokoši mu rekoše :”što pjevaš i činiš veselje kad će naš gospodar sad umrijeti.” Kokot im odgovori imam ja vas stotinu žena, pak ne bih za sve vas stotinu izgubio glavu, a naš ludi gospodar hoće da umre radi samo jedne žene.”
Kad je to čuo seljak opameti se, skoči iz postelje, uzme štap i istuče ženu koja ag je htjela poslati sa ovoga svijeta samo radi vlastite znatiželjnosti. Nije joj više nigda palo na pamet da pita muža kako je on razumio životinjski govor.”
Poslovice. “Prođi se žene brkate i muža goliša”, “Volovi vazda oru, a konji zob zoblju”, “Jeđi, nisi doma da patiš”, “Uzmi brime kako dolazi” (prilagodi se vremenu i običaju) “Sveta Bartolomija lomi cipolu vrat” (najviše se cipa(o)la lovi za svetoga Bartolomeja, tj. 24. kolovoza) “Ima u jega ko u Prčevića gača” (neki Prčević iz Briste unazad 50 godina /oko 1900.?/ donio mnogo gača s mora)
“Sve njegovo ko i Radovo”, (bio neki dječak Rado u Trsteniku koji nije imao ništa, a hvalio se da je cijeli Trstenik njegov)
Narod je vjerovao u tence (kosci, vukodlaci), vještice, more (pripravnice za vještice), vile, lorka (dobroćudno noćno strašilo u liku bezazlene životinje, koje može narasti ogromno), strašila (bljuzi, nemaštine), tintiline (macaruo u Dalmaciji, nekršteno mrtvo dijete), negromante (čudo jake ljude ili čarobnjake koji mogu izazvati oluju). Podnem rogatim se strašilo djecu, tako se zove i veliki kukac.
“Mjesečina ima snagu da popije dijete. Ne smije se sušiti po mjesečini roba, da ne ubije dijete.” “Žena bređa (noseća) ne smije ubiti zmiju jer bi joj dijete bilo šareno kao zmija.”
Ovo blesavo svjedočenje R.T iz Potomja uzimam radi ljepote jezika: “A noge su in bile jedna od tovara (magarca), druga o čovika. Ujutro bi ih vidili kako nosu vodu u zlatnon lamici da se umiju. One izlazu iza ponoća i plašu. One se možu uvuć u kuću i kros(!) k(l)jučanicu. Da ne bi dolazile i plašile uzmu se dva crna noža. To su noži sa crnin ručicama i prikrižu se, s njima se učini križ. U zoru kad pivci zapivaju, doju dva crna kuška (psa) i sve se razbiži.” (Tomelić Ćurlin i Ćurković, “Jezik, virovanja i zaviti na Pelješcu”)
“Priča se da kada pop sa oltara reče: “Orate fratres” i pogleda žene u crkvi da će upoznati odmah one koje su vještice, ako ima koja u crkvi. Ali one odmah pružaju roge prema popu ispod klupe ili pregače.”
“Mora dolazi kao sjena mlade djevojke. Ako se uhvati ovu sjenu, onda se mora pretvori u kokoš ili pticu. Ako ovu kokoš vežeš, ujutro se pretvori u mladu djevojku, koja te zaklinje da je ne odaš. Ili se ptica stavi u škrinju, pa sutra nađeš mladu djevojku u škrinji. Ako si izmako ključ od brave od škrinje, mora će ti izaći kroz bravu nadvor. (vani)
“Priča se da je na popa u Crnoj gori na Pelješcu napadala mora. Pop ju je uhitio i pretvorila se u kokoš, a uhitio je jer je stavio sviću od Tri Marije, što mora nije vidila. Kokoš je objesio uvečer o komoštre (lanac na ognjištu) na popretu u zognju. Ujutro se digo i vidi da visi gola divojka o komoštrama. To je djevojka bila sluškinja popa iz Žuljane… Pop je ispovidio i dao joj robu i poslo je kući u Žuljanu. Kad je jednoć ispovidio pop više se ne može pretvoriti u moru.
Priča se ako djevojka ne ide četrdeset dana na misu i Boga en moli, i ne ispovijeda se i nokte ne reže da se pretvori u moru.”
“Imao jedan čovjek prokletu ženu koja ga nije htjela slušati… Muž joj poviče da ne ide na kaput (stati) jer će upasti u jamu. Ona baš iz prkosa ode sjesti na kaput, ali se isti čas sruši u jamu. Muž je stao sa štapima izvlačiti ženu iz jame, ali izvuče prokletoga vraga. Kada ga je izvukao vanka, htio ga je opet baciti u jamu. Vrag ga umoli da ga ne baci u jamu, jer da je došla neka prokleta žena, koja je slomila kudjeljom rogove svim vragovima.”
Potenčiti (postati vukodlak) mogao je i čovjek čije je mrtvo tijelo preskočila mačka ili ga je miš ugrizao za uho.
“Ton pomoritati uzrok je bijo vukodlak zvani košac. Bijo je to jako z(a)o čovik koji je umro i Bog ga je kastigo (kaznio) i pritvorijo u košca da čini zlo po svitu.”
Junak Cvitan je popio litru dingača i pršut potomski pojeo da bude oran za borbu sa koscem. Kosca je sabljom gonio do groba, gdje ga nađe da puši čibuk, jede pečenu kokoš i pije vino. Dosta je pomagala i molitva protiv kosaca, osobito don Nika Buntjelića.
(Svršetak)
