Get Adobe Flash player
Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

Erdoğan zaprijetio Europi vojskom migranata, Izetbegović ih prosljeđuje...

Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

Stjepan Lozo: »U NDH su Srbi provodili genocid nad...

Veliki političari nisu veliki za života

Veliki političari nisu veliki za života

Kissinger: Ali vjerujte, Vi ćete biti veliki čovjek...

Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

Mlada "lavica" sa selektivnim...

Svi krivi za loše, a

Svi krivi za loše, a "oni" zaslužni za dobro

Još ćemo svi biti krivi za nenormalnu PUKY-PLENKY...

  • Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

    Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

    četvrtak, 17. listopada 2019. 14:24
  • Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

    Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:25
  • Veliki političari nisu veliki za života

    Veliki političari nisu veliki za života

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:17
  • Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

    Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:11
  • Svi krivi za loše, a

    Svi krivi za loše, a "oni" zaslužni za dobro

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:02

CITROËN - Stoljeće odvažnosti i kreativnosti

 
 
Na Etno farmi Mirnovec kod Samobora održana je press konferencija na temu ‘100 godina marke Citroën i 23. svjetski susret Spačeka’. Tom prilikom izloženo je 12 automobila iz povijesti marke Citroen, ali i aktualnih modela. Moglo se uživati i u testnoj vožnji povijesnih modela Mehari, 2CV, HY, Ami 6 Z, Traction Avant i DS.
Osnovana 1919. godine, marka Citroënove godine slavi svoj 100. rođendan. To je ikonska i popularna automobilska marka koju stalno pokreće želja: razumjeti, zadiviti i zadovoljiti svoje kupce.
Tip A bio je prvi europski serijski automobil u prodaji već od 1919. godine. Model Traction Avant odredio je moderni automobil prije 85 godina. 2 CV (Spaček) stavio je slobodu svima na dohvat ruke, a DS je utjelovio snagu napretka.
https://www.tportal.hr/media/thumbnail/900x540/1020075.jpeg?cropId=0
Citroën je marka s najviše kolekcionara na svijetu. S vozilima koja su simboli svog vremena, kao što su Tip A, Traction Avant, 2 CV (Spaček), DS (Žaba) ili u novije vrijeme Berlingo, C3, SUV C3 Aircross ili SUV C5 Aircross, Citroën nikada nije prestao nuditi moderan i kreativan pristup mobilnosti.
S osam naslova svjetskog prvaka u reliju u kategoriji proizvođača i devet naslova svjetskog prvaka u kategoriji vozača i suvozača za Sébastiena Loeba i Daniela Elenu, Citroën ulazi u povijest automobilskih utrka. Ta već bogata povijest, od reli utrka do automobilskih krstarenja dokazuje tehnološku vještinu i želju za pobjedom marke Citroën.
Nekonformistička i smiona, komunikacija za Citroën nema granica. Od Eiffelova tornja do interneta, korišteni su svi mediji za promociju marke i vozila. Danas, kao i u prvim danima, Citroën ima snažan izričaj. Često avangardna, uvijek grandiozna, Citroënova komunikacija ostavlja trajan dojam. Od svojih početaka, osnivač André Citroën je to shvatio raznim marketinškim inovacijama, pa čak i izumom minijaturnih modela vozila za djecu svojih kupaca. Nasljeđe je to koje su sljedeće generacije mogle nastaviti, posebno s kampanjama Jacquesa Séguéle (Divlji chevroni 1985., Visa na nosaču zrakoplova Clémenceau, CX s Grace Jones), a u novije vrijeme i originalnim reklamama (robot Xsara Picasso, C4 robot transformator, kampanja marke Citroën – autostoper, itd.).
Sve je počelo 1900. u Poljskoj kada s 22 godine, mladi inženjer i student André Citroën dobiva patent za zupčanike u obliku chevrona, koji će kasnije postati znak njegove marke. Naime, 1912. godine, zainteresiran za automobilsku industriju, putuje u SAD gdje se susreće s Henryjem Fordom. Tamo je posjetio tvornicu za proizvodnju Forda T gdje je Ford pojednostavio rad uvođenjem pokretne trake.
1919, André Citroën osniva automobilsku marku Citroën lansiranjem Type A, prvog masovno proizvedenog automobila u Europi. 1930-ih André Citroën bio je na vrhuncu slave: najveći je europski proizvođač vozila. Ne samo u svijetu automobila, André Citroën uvijek je bio pionir i nije mario za pravila. U pogledu korisničkog iskustva, on je izumio post-prodajnu uslugu, jamstvo ili potrošački kredit. Udruživao je i snage s talentiranim umjetnicima (počevši od Pierrea Louysa, 1920.).
Ime Citroën bilo je napisano na nebu (u listopadu 1922.), Eiffelov toranj osvijetljen je imenom Citroën (od listopada 1925. do listopada 1934.), a pokrenute su i hrabre ekspedicija širom svijeta kako bi pokazale pouzdanost i robusnost vozila Citroën (prijelaz Sahare 1922., Croisière Jaune od 1931. do 1932. itd.).
 

Anđelka Felja

Nova Energetska strategija, na žalost, ne će dovesti do znatnog smanjenja vrlo skupog uvoza energije

 
 
Nova Energetska strategija ne će dovesti do znatnog smanjenja sve skupljeg uvoza energije, a i dalje nije jasno kako bi njezina realizacija utjecala na cijene energije. Odabrani scenarij kompromis je prema ubrzanoj energetskoj tranziciji, potaknutoj razornim učincima klimatskih promjena, kada će niskougljična energetika igrati znatno veću ulogu nego danas.
https://2o9ub0417chl2lg6m43em6psi2i-wpengine.netdna-ssl.com/wp-content/uploads/2018/08/energy-sources-1024x611.jpg
Hrvatska će uskoro dobiti novu Energetsku strategiju do 2030. i – ako bude pameti – dokumente za njezinu provedbu. Da ne ispadne da se i ova Strategija pisala uzalud, kao prethodne dvije, od kojih se ni jedna nije ostvarila. Nova Energetska strategija, na žalost, ne će dovesti do znatnog smanjenja vrlo skupog uvoza energije, a i dalje nije jasno kako bi njezina realizacija utjecala na cijene energije. To opet nismo doznali iz završne verzije koja se sada nalazi na javnoj raspravi, a trebali smo. Zato je ona više jedan popis lijepih želja, uglavnom precrtan iz planova jačih energetskih kompanija i državne politike. Krenimo redom. Optimalnim se smatra ono što autor Strategije, Energetski institut Hrvoje Požar, naziva scenarij 'umjerene energetske tranzicije'. Iz napisanog se čini da su na taj kompromisni scenarij najviše utjecali naftni i plinski lobi i građevinci, a kad je riječ o obnovljivcima, koji su više-manje solidno zastupljeni – lobi koji gura vjetroelektrane. Solari i centralni toplinski sustavi su primjerice, najviše podcijenjeni, zanemarujući razum i struku i to vjerojatno zato što proizvođači opreme nemaju svoj lobi, a državi (i HEP-u) manjka ambicije. 
 
Nitko ne može biti do kraja zadovoljan 
 
Pomalo ironično, ni jedan od lobija koji je donekle u plusu – a osobito naftno-plinski - baš ne može biti osobito zadovoljan napisanim. Vidi se da se u navođenju 'vode na mlin' pomalo zašlo u domenu fikcije – posebno kada se govori o značajnom potencijalu domaće nafte i plina. Plin će biti važan energent u tranziciji i bilo je važno da se kao takav anticipira u Strategiju, ali stizat će dominantno iz uvoza. Plinski se lobi pobrinuo da stotine milijuna koje su uložene u infrastrukturu (i još se ulažu – LNG na Krku) budu donekle isplaćene kroz cijenu plina. To je pozitivno za sve sadašnje i buduće potrošače plina, koji bi opako nagrabusili da Hrvatska ad-hoc napravi velik odmak od tog energenta. To bi bilo besmisleno i ekonomski neisplativo u širem društvenom kontekstu, no žalosno je što plin nije dovoljno prepoznat u prometu. 
 
Nešto nas mora osloboditi tog zločestog ugljičnog dioksida i zato se u EU vidi veliki zaokret s dekarbonizacije energetike, koja je samo djelomično uspjela, na buduću dekarbonizaciju prometa – masovnim forsiranjem električnih automobila. E, tu je naša Energetska strategija promašila, jer energetska strategija bi trebala biti razvojni dokument, a ova naša to nije. Hrvatska bi hitno trebala osmisliti svoj razvoj u elektromobilnosti, na što poziva Mate Rimac, ali baziran na pametnim softwareima, jer autoindustriju očito nećemo imati. Ako je već tako, zašto ne 'ubiti dvije muhe jednim udarcem' masovnijim uvođenjem plina u lakša i teža vozila, umjesto forsiranja uvoznih električnih auta i punionica. Plin u prometu znači čišći zrak u gradovima i bolje zdravlje, to je aspekt koji se često zanemaruje u korist tradicionalne vezanosti za naftne derivate koji nam dolaze iz uvoza. 
 
Struja ili plin u prometu? 
 
Infrastruktura koja će podržavati struju u prometu treba se raditi od nule i vrlo je skupa, a ulaganja u jačanje elektroenergetske mreže, tako da podnese velik broj vozila, su ogromna i utjecat će na krajnju cijenu električne energije, koja će strelovito rasti. Za to vrijeme, koju ćemo novu ulogu dati plinu? O tome struka naveliko govori na Zapadu, ali to kao da ne dopire preko granica. Ili samo papagajski kopiramo, a u realnosti nismo u stanju proizvesti dovoljno zelene energije da doista možemo govoriti o ugljično neutralnom prometu. 
 
Hrvatska uvozi 30 - 45% električne energije, a proizvodnja iz obnovljivaca je nestalna i, na žalost, još uvijek zanemarivo utječe na postotak uvoza. Zbog silnog neopravdanog HEP-ovog straha od građanske energetike i manjka razrađenih poticaja za građane, u jednoj od najsunčanijih članica EU sve češće ćemo gledati „korporativni solar“ – velike projekte u vlasništvu većih tvrtki ili HEP-a. Jer se ponovo zanemaruju građani i uloga lokalne zajednice te inovativni modeli financiranja pa i u ovoj Strategiji. 
 
Kakve su šanse da se Strategija ostvari? 
 
Njemačka ima više od 50 % obnovljivaca u rukama građana. Ova Energetska strategija baš i ne vodi u tom smjeru, što je velika šteta. Kad je riječ o energetskoj učinkovitosti, ona se u Strategiji dominantno smješta u obnovu zgrada i gradnju novih – možda jedini uspješni projekt u našoj energetici. Tu se ciljevi dostižu ogromnim ulaganjima koja u konačnici donose bolji životni standard i manju potrošnju energije. Za zemlju koja je takav neto uvoznik, to je dobar smjer, ali ići će puževim korakom, jer smo siromašni. 
 
Može li se ovakva Strategija ostvariti? Još aktualna strategija predviđala je 2.400 MW novih termoelektrana. Nije izgrađena ni jedna. Malo je vjerojatno da se mogu očekivati njome predviđena ulaganja od 12,6 milijardi kuna godišnje, koliko Strategija navodi do 2030. HEP godinama ne uspijeva investicije dići do dvije milijarde kuna godišnje, a INA je obično ispod milijardu, što je tragično. Tko će onda investirati u hrvatsku energetiku? Uglavnom privatni investitori, a takve zanima jedino što bolji LCOE i dugoročna budućnost koju imaju samo obnovljivci. Regulatorni okvir još nije još pogodan za gradnju elektrana na plin koji će pružati pomoćne usluge, a baterijska pohrana veće snage je u povojima. S obnovljivcima će stoga biti najviše pomaka, a tim ulagačima ne treba nikakva Strategija, već samo jasna pravila igre. Država se treba odmaknuti od premijskog sustava i kod većih projekata ići na državne tendere i PPA ugovore (Power Purchase Agreement), no za to očito nismo dovoljno pametni. 
 
Strategija i klimatski ciljevi 
 
Zanimljivo je da u Stretegiji stoji da ni odabrani scenarij 'umjerene energetske tranzicije', a ni ono što je razrađeno kao 'ubrzana tranzicija' svojom realizacijom neće zadovoljiti zahtjeve Pariškog klimatskog dogovora, koji je za članice EU obavezan. Cilj smanjenja emisija za 40% u odnosu na baznu 1990. Hrvatska neće ostvariti osim ako potpuno ne zatre ono malo kompleksnije proizvodnje u ETS sustavu ili ne prestane neobuzdano sječi šume, što se vidljivo događa na zgražanje građana. I sve to pod uvjetom da se Strategija realizira, za što su objektivno šanse - malene. Dekarbonizacija će se u bliskoj budućnosti u svijetu probiti kao energetska agenda No. 1. i to zbog klimatskih promjena koje će nas pogoditi šakom u lice. Prije koju godinu bilo je nemoguće na ulicama vidjeti ljude koji protestiraju za borbu protiv klimatskih promjena, i to s razlogom. Optimistično mislim da će za pet do deset godina najkasnije, to biti prvorazredno političko pitanje koje će izroditi i neke smislenije politike i akcije. Toga velik broj vlada i donosioca odluka, na žalost, nije svjestan pa i ovu Strategiju treba gledati kao prijelaznu, prema još odlučnijoj dekarbonizaciji energetike ali i drugih sektora, koliko god to bude moguće i koliko-toliko ekonomski isplativo.
 

Nina Domazet, EGE

Odmičemo se od uloge klasičnog opskrbljivača i postajemo kupčev energetski servis

 
 
Treći najveći opskrbljivač plinom i drugi najveći u električnoj energiji, RWE šest godina nakon ulaska na tržište predstavlja svoj iskorak u smjeru davanja široke palete energetskih usluga za sve svoje kupce. Direktor RWE Energije Zoran Miliša, dipl. ing. direktor RWE Energija d.o.o., Zagreb, prati trendove i govori o izvrsnoj isplativosti fotonapona u Hrvatskoj te energetskoj učinkovitosti. On vjeruje u daljnje okrupnjavanje distribucije plina i kaže da RWE zanimaju akvizicije pa i onih manje kvalitetnih tvrtki. Dakako, ako je cijena optimalna...
http://images.energetika-net.com/media/articles/razgovori/milisa_zoran-3.jpg
• Kako gledate na gospodarstvu situaciju u Hrvatskoj - prema brojkama dosegli smo pred kriznu 2008. godinu, što bi trebao pratiti i rast potrošnje energije. Primjećujete li to?
- Ne, ne primjećujemo rast potrošnje. Dapače, potrošnja plina je i dalje dominantno temperaturno ovisna. Petrokemija, koja je najveći pojedinačni potrošač plina, je privatizirana, što je po meni dobro, ne samo u smislu potrošnje plina, već i u smislu razvoja industrije. Osobno smatram da je najveći problem u tome što je 67 % svih gospodarskih tijekova kontrolirano od strane tvrtki koje su u većinskom ili stopostotnom vlasništvu države. To je nešto što u tržišnoj ekonomiji ne funkcionira, jer su mehanizmi upravljanja drugačiji. Strahovito se bojimo bilo kakve privatizacije, a na kraju je to jedino što nas može dovesti do napretka. Hvatanje pretkrizne godine sada, nakon 11 godina, za mene je neuspjeh. Turizam je imao zamah zadnje dvije godine pa se hvalimo tim brojkama koje su najviše doprinijele suficitu države. Razgovaramo o prošlosti, a ne o budućnosti. Ne razmišljamo o stvaranju preduvjeta za razvoj raznih industrija baziranih na izvozu hrvatske pameti. Nedavno sam slušao Matu Rimca koji je obrazlagao kako Hrvatska u hvatanju priključka na treću veliku investicijsku fazu automobilske industrije, kojoj je on jedan od predvodnika, može ostvariti rast veći od šest posto. Volio bih da imamo više Rimaca u bilo kojem segmentu, koji će stvarati dodanu vrijednost. Hrvatska je fenomenalno mjesto za život i mi možemo privući visoko sofisticiranu proizvodnju, jer imamo vrhunski kadar. Rimac je naš prvi i jedini „jednorog“ - startup čija je vrijednost veća od milijarde dolara, koji je dokazao da se može, a uz takve projekte posla će biti za još stotinu tvrtki.
 
• Koliki tržišni udjel drži RWE u električnoj energiji i plinu u Hrvatskoj?
- Nažalost, sukladno važećoj regulativi u RH točan podatak nije ni nama, a ni javno dostupan. Prema ukupnom volumenu prodanih količina električne energije s prodanih nešto manje od 1 TWh procjenjujemo da imamo nešto manje od sedam posto tržišnog udjela. Električnom energijom opskrbljujemo 145.000 kućanstva i desetak tisuća kupaca kategorije poduzetništvo, što procjenjujemo da čini nešto više od osam posto ukupnog broja kupaca u Hrvatskoj. Kad je riječ o plinu, u obzir uzimamo prodane količine Montcogima, Koprivnica plina i RWE Plina, a prešli smo prodaju od 1 TWh. Plinom opskrbljujemo oko 36.000 kućanstva, što je oko 6% kućanstava u Hrvatskoj, a imamo nešto manje od 4000 kupaca u kategoriji poduzetništva. Kad se ne računa veleprodaja, treći smo najveći opskrbljivač plina u Hrvatskoj po prodanim količinama. Zadovoljni smo s ukupno 200 tisuća kupaca električne energije i plina, no na tome nećemo stati, ciljevi su nam ambiciozni.
 
• Velikom zamjenom imovine između RWE-a i E.ON-a, prema kojoj RWE preuzima E.ON-ov posao s obnovljivcima, a E.ON-u prepušta mrežu, infrastrukturu i prodaju, prema sadašnjim kalkulacijama nastat će najveća europska energetska kompanija s više od 50 milijuna korisnika. Kako će to utjecati na vaše poslovanje u Hrvatskoj?
- U ovom trenutku nismo u mogućnosti komentirati događanja oko planirane transakcije između RWE-a i E.ON-a, jer još uvijek nije službeno potvrđena od strane nadležnih europskih institucija.
 
• Razvili ste i tzv. E+ ponudu. O čemu se konkretno radi? 
- Polazeći od činjenica da je energija roba, da energetske tvrtke prolaze kroz veliku transformaciju poslovnog modela te da je kupac na prvom mjestu, posljednjih nekoliko godina intenzivno razvijamo našu E+ ponudu proizvoda i usluga. Time stavljamo kupca u središte našeg poslovanja te se odmičemo od uloge „klasičnog“ opskrbljivača i pretvaramo se u sveobuhvatni servis i savjetnika za kupca. Konkretno, naši educirani energetski savjetnici potpuno besplatno i u dogovorenom terminu savjetuju kućanstva na koji način ostvariti uštede. Nudimo niz proizvoda kojima se povećava energetska učinkovitost, kao što su LED žarulje, štedni tuševi, pametni klima uređaji, sustav pametnog grijanja, A+++ kućanski aparati, detektori plina itd. Za naše kupce neke su usluge potpuno besplatne, poput Majstora u kući (hitne intervencije) i Doktora u kući (liječnički savjeti). U E+ segmentu poslovanja crpimo značajno iskustvo iz grupe. Naš je cilj izgraditi kompaniju koja je servis za svoje kupce, koja nudi kompletna, jednostavna, a inovativna rješenja za smanjenje potrošnje energije, čime naši kupci doprinose očuvanju okoliša, a ujedno ostvaruju i značajne financijske uštede. Pokazalo se da su kupci s takvim konceptom vrlo zadovoljni i mi intenzivno radimo dalje u tom smjeru, to je naša komparativna prednost.
 
• Ušli ste na tržište sad već „davne“ 2013. i tada je sve djelovalo optimistično. U međuvremenu se čini da se optimizam ispuhao, a pokazalo se da se tržište u maloprodaji električne energije vrlo teško osvaja, pri čemu ste i sami imali grješaka. Kakva je danas situacija i kako gledate na budućnost?
- Napravili smo ono što smo smatrali neophodnim na tržištu koje je po samoj svojoj prirodi inertno i gdje, da biste nekoga uvjerili da iskoristi bolju ponudu, trebati biti prodorni u predstavljanju svog proizvoda. Karakteristično je da država nije puno poduzela da se kod kupaca razvije svijest o postojanju tržišta i mogućnost odabira, da postoji netko tko je povoljniji i to iz jednostavnog razloga - HEP je u stopostotnom vlasništvu države. Danas smo mi jedina preostala konkurencija državnom HEP-u. To nije dobro za nikoga, pogotovo ne za krajnje kupce. Država treba propisati poznate i jasne okvire, umjesto da ih mijenja „pet do 12“, kao što je bilo s nametanjem otkupa zelene energije ili primjerice uvođenjem solidarne naknade. Ključno pitanje, stoga, nije jesmo li nezadovoljni s načinom na koji su se stvari razvijale, već zašto u šest godina nismo uspjeli razviti tržište i koja je tu uloga države? Orijentirali smo se na tržišnu ekonomiju i za građane je dobro da postoji konkurencija. Nema nikakvog razloga da 92% građana i dalje koristi univerzalnu uslugu, koja je najskuplja. Opskrba energijom ne smije biti prirodni monopol.
 
• Kupili ste Koprivnica plin i Montcogim Plinaru. Što ste time dobili i što ste od tada napravili na tim distribucijskim područjima?
- Kad je riječ o razvoju mreže u distribucijama gdje smo postali vlasnik, a tu prije svega mislim na šest gradova koja pokriva koncesija Montcogima, uskoro kreću daljnja ulaganja u izgradnju nove mreže na područjima gdje nije bila razvijena. Na nekim lokacijama razvoj plinske mreže pokušat ćemo povezati s investicijama u solarne elektrane i dizalice topline. Koprivnica Plin je, pak, upravo pri kraju investicije od četiri milijuna kuna u visokoučinkovite kotlovnice, odnosno sustav grijanja za šest zgrada u Koprivnici. Novi projekti su, dakako, u planu.
 
• Vjerujete li u daljnje okrupnjavanje distribucije plina i imate li interesa za nove akvizicije?
- Konsolidacija opskrbe je neminovnost, postojeće stanje teško može opstati nakon 2021. godine, kada očekujemo deregulaciju cijene za kućanstva. Zainteresirani smo za daljnju kupnju distributera plina, nadam se već ove godine, ali to ne ovisi o nama već o prodavateljima. Bilo koja dobra prilika koja se pruži, mi ćemo sudjelovati. Kada se promatra cijelo tržište, manji je broj kvalitetnih tvrtki koje imaju dobro posloženo poslovanje, ali mi smo zainteresirani i za one „manje kvalitetne“, jer ih mi definitivno možemo učiniti boljima. I takvi distributeri imaju svoju cijenu, a prodaja je svakako puno bolji scenarij nego bankrot i nestanak zbog otežanog poslovanja.
 
• Kako gledate na obvezne sheme ušteda u krajnjoj potrošnji, kolike su vam obaveze i koje mjere planirate poduzeti?
- Hrvatska godinama kasni s primjenom tih EU direktiva i mi smo znali da ne možemo pobjeći od tih obaveza. Te sheme su dobre ne samo za potrošača, već i za razvoj cijele industrije. Energetska učinkovitost nije način na koji ćete nekoga natjerati da smanjuje potrošnju, već je to način na koji će potrošač promjenom svog ponašanja i različitim mjerama uštediti energiju i istovremenu zadržati ili povećati kvalitetu života. Mi smo za razliku od Europe više fokusirani na uštede u kućanstvima kroz energetsku učinkovitost zgrada, a u EU je prevladala energetska učinkovitost u industriji, a tu su uštede veće i smanjuje se jedinična cijena proizvoda, a vrijednosti se multipliciraju. Možda mi nemamo dovoljno industrije za veći obuhvat takvih mjera, ali želim vjerovati da tu možemo puno učiniti. Činjenica je da nam se time prihod na prodaji energije smanjuje, ali se otvaraju nove mogućnosti kojima možemo nadoknaditi izgubljenu zaradu. Još nismo dobili svoju obvezu od Ministarstva energetike i zaštite okoliša niti je donesen Pravilnik za mjerenje i verifikaciju ušteda, ali prema postojećem Pravilniku računamo da smo u plusu. Također, planiramo ući na tržište ESCO usluga i u kućanstvima i u B2B sektoru.
 
• Radit ćete kroz svoju ESCO tvrtku ili ćete sklapati ugovore s ESCO tvrtkama?
- Postoji više modela u grupi, insource i outsource. Razvijamo tvrtku RWE Solar koja se bavi projektiranjem, izgradnjom i prodajom solarnih elektrana, ali to ne znači da će to biti jedini kanal preko kojeg ćemo raditi. Primjerice, do sada smo sve dosadašnje mjere prodaje radili internim kanalom pa će vjerojatno biti kombinacija jednoga i drugoga.
 
• Kakvi su vam planovi vezani za fotonapon?
- Pokušavamo slijediti trend koji je u grupi prisutan zadnje dvije do tri godine. Tvrtka RWE Solar instalirala je oko 17 MW fotonapona u Hrvatskoj i ima veliko iskustvo. Svaki business case koji računamo u odnosu na sjevernije zemlje u kojima je RWE prisutan, bazira se na činjenici da imamo 50% bolju osunčanost. Bogatije zemlje daju subvencije kako bi povećale isplativost takvih projekata. Računamo da bi se to moglo dogoditi i u Hrvatskoj, a čak i da se to ne dogodi osunčanost je dovoljna da se postigne isplativost ulaganja u energiju sunca. Isplativost za istu lokaciju najviše ovisi o načinu potrošnje energije. Radimo jako puno većih projekata i imamo slučajeve u kojima je povrat investicije za samo četiri godine, a imamo i povrate od sedam godina. Sve ovisi o načinu potrošnje energije, no rekao bih da je prosjek četiri do osam godina. Dakle, 12% povrata na investiciju, a u nekim slučajevima i 20%, ozbiljne su brojke za nekog gospodarstvenika.
 
• Zanima li vas instalacija većih fotonaponskih elektrana?
- RWE i HEP su imali zajedničku tvrtku Novenerg koja je trebala razvijati takvu vrstu projekata, ali HEP nije bio zainteresiran za suradnju. Mi smo otkupili HEP-ov udjel i inkorporirali smo je u RWE. Željeli smo nešto napraviti zajedno, ali sada ćemo takve projekte raditi samostalno. Inzistirat ćemo na studijama isplativosti takvih projekata. Dakle, zanima nas samo ono što je ekonomski opravdano, a takvih projekata u Hrvatskoj ima više nego dovoljno. Kad je riječ o RWE Solaru, planiramo nova radna mjesta za inženjere.
 
• Planirate li instalacije fotonapona na krovove kupaca iz kategorije kućanstva?
- Razmišljamo o tome. To je logistički izuzetno zahtjevno u pripremi i realizaciji. Ne postoji ozbiljan model koji je u Hrvatskoj zaživio, tako da se i mi pokušavamo za to pripremiti. Mađarska, primjerice, nije imala dovoljno instalatera da zadovolji potrebe.
 
• Možete li komentirati završnu verziju nove Energetske strategije do 2030. s pogledom do 2050.?
- Strategije su, s obzirom na vremenski period koji pokrivaju tako daleke, da ih treba gledati i izrađivati na način da daju smjernice, a ne obveze. Razvoj treba planirati za period od idućih tri do pet godina, takve bih dokumente rado vidio, ali opet ne na način da država propisuje što će tko raditi, nego što će država napraviti da potakne gospodarstvenike u energetici. Zanimljivo je da prijedlog strategije sadrži riječ „tržište“ na 88 mjesta, da su razvoj tržišta i integracija u jedinstveno energetsko tržište EU navedeni kao osnovni preduvjet realizacije strateških ciljeva, a mi smo u zadnjih pet godina plovili u suprotnom smjeru. Osim toga, u prošlosti se pokazalo da nam nedostaje praćenje provedbe strategija. Primjerice, trebamo gledati jesmo li spremni za elektrifikaciju automobilske industrije, volio bih vidjeti gdje tu možemo sudjelovati. Pričati o obnovljivcima je suvišno, to se samo po sebi podrazumijeva, međutim, zanimale bi me brojke i kvote za idućih tri do pet godina, s praćenjem godišnje realizacije takvog plana. Konkretne provedbene akte treba donositi istovremeno sa strateškim dokumentima, inače je njihova provedivost upitna.
 

Nina Domazet, http://www.energetika-net.com/specijali/intervju-mjeseca/odmicemo-se-od-uloge-klasicnog-opskrbljivaca-i-postajemo-kupcev-energetski-servis-28688?utm_source=portal_newsletter_2019_03&utm_medium=email&utm_campaign=Newsletter%20portala%20-Ozujak%202019&utm_content=intervju_mjeseca_28530_title_link

Anketa

Podržavate li štrajk u školama?

Ponedjeljak, 21/10/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 987 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević