Get Adobe Flash player

Usprkos raširenoj primjeni, mnogi prehrambeni aditivi imaju upitnu zdravstvenu sigurnost

 
 
Industrijski obrađena i prerađena hrana predstavlja stvarnu antitezu zdravoj prehrani – i to iz više različitih razloga, osobito zbog sadržaja nereguliranih i često nepoznatih kemijskih tvari u ovoj vrsti hrane. Osim brojnih i različitih konzervansa, emulgatora, prehrambenih boja i okusa ili umjetnih aroma koji se u pravilu navode kao sastojci hrane, postoji mnogo drugih dodataka koji ne moraju biti navedeni jer se smatraju „pomoćnim sredstvom u preradi.“
https://3c1703fe8d.site.internapcdn.net/newman/csz/news/800/2018/wastingfoodm.jpg
Prehrambeni aditivi koriste se u industrijskoj proizvodnji i preradi hrane u svrhu usporavanja kvarenja, sprječavanja užegnutosti masti i ulja, sprječavanja tamnjenja odnosno posmeđivanja ili pak u svrhu obogaćivanja hrane dodavanjem umjetnih vitamina i minerala kojima se zamijenjuju oni prirodni jer su uništeni tijekom prerade hrane. Nadalje, brojne različite kemijske tvari dodaju se u svrhu poboljšanja okusa, teksture i izgleda, jer većina industrijski obrađene i prerađene hrane izgleda neprivlačno, bezbojno i bljutavo poput kartona i bilo bi nejestivo „bez sve ove 'sile' umjetnih dodataka.“  Međutim, usprkos raširenoj primjeni, mnogi prehrambeni aditivi imaju upitnu zdravstvenu sigurnost - ako je uopće i imaju – budući je vrlo malen broj ovih tvari ispravno i propisno ispitano. Jedna grupa ovih tvari dodanih u hrani u SAD-u nije uopće regulirana zakonskim propisima, a to je skupina prehrambenih aditiva, točnije nanočestice aditiva koje imaju sve veću prednost u primjeni tokom prerade hrane (nanočestice su čestice manje od 100 nanometara).
 
U Švicarskoj (Francuski kanton) provedeno je testiranje određenih prehrambenih proizvoda na sadržaj nanočestica. Uzorci ispitane hrane bili su različiti umaci, keksi i žitarice za doručak. Testiranje uzoraka navedenih prehrambenih proizvoda provedeno je u Institutu „Adolphe Merkle“ Sveučilišta u Fribourgu te u Federalnom uredu za sigurnost hrane i veterinarstvo. Provedena pilot studija otkrila je nanočestice u aditivima i bojama, a otkriven je sadržaj slijedećih nanočestica: titanovog dioksida, TiO2 (samo u Europi ima oznaku E 171), silicijevog dioksida, SiO2 (E 551) te talka, E 553b, u 27 posto ispitanih proizvoda. U pet žvakaćih guma otkrivena je prisutnost nanočestica TiO2 (E 171) ili talka (E 553b). Naime, prema novom propisu švicarskog Zakona o hrani usvojenom 1.05.2017., proizvođači obvezno moraju naznačiti sadržaj nanočestica aditiva u prehrambenim proizvodima.
 
Francuski znanstvenici INRA-e proveli su s partnerima ispitivanja o mogućim štetnim učincima oralnog uzimanja (tj. gutanjem) nanočestica titanovog dioksida /aditiva E 171. Otkriveno je da nanočestice TiO2 prolaze stijenku crijeva životinja i dospijevaju u druge organe gdje mogu prouzročiti neželjene odnosno štetne učinke na stanice i organe, osobito u probavnom sustavu. Nanočestice mogu putem krvotoka doći u različita tkiva i organe i tamo se akumulirati. Dokazano se nanočestice povezuju s procesima upale, oštećenjem jetre, bubrega, srca i mozga. Budući je prehrambeni aditiv E 171, titanov dioksid, odobren u EU, francuska Vlada je temeljem rezultata provedenog istraživanja obavijestila Europsku komisiju o svojoj odluci – a to je ZABRANA PRIMJENE nanočestica aditiva E 171/TiO2 u hrani od 2020. godine.
 
Nanočestice su stekle veliku popularnost u prehrambenoj industriji zbog svoje sposobnosti u „poboljšanju“ teksture, izgleda i okusa (arome) prehrambenih proizvoda. Tako se aditiv silicijev dioksid, SiO2 (E 551) na primjer, dodaje brojnim začinima i soli kao tvar protiv slijepljivanja i/ili taloženja. Prehrambeni aditiv titanov dioksid, E 171, je tvar za „izbjeljivanje“ – umjetna bijela boja za 'bijeljenje' velikog broja različitih prehrambenih proizvoda – od čokolade i guma za žvakanje do gotovih pečenih proizvoda, mlijeka u prahu i majoneza. Iako se TiO2 smatra inertnom tvari, zabrinutost zbog nanočestica aditiva E 171 već godinama se povećava.  
 
Znanstvenici Sveučilišta Duke (Duke University – Center for Environmental Implications of NanoTechnology) proveli su studiju o učincima nanočestica titanovog dioksida unesenih gutanjem u organizam štakora te otkrili da ove nanočestice uzrokuju oštećenje jetre i srčanog mišića te se akumuliraju u tkivu jetre, slezene, bubrega i pluća.
Prof. Christine K. Payne (Duke University) zabrinuto upozorava: „Postoji ozbiljna zabrinutost kada malo dijete koje ima malu tjelesnu masu jede mnogo takvih proizvoda ...“ (E 551, nanočestice aditiva silicijevog dioksida nalaze se npr. i u suhoj hrani na osnovi žitarica za dojenčad i malu djecu).
Nadalje, prof. Payne provodi studije koje se prvenstveno odnose na učinke nanočestica unesenih u organizam inhaliranjem tj. udisanjem, te je tako otkrila „mnogo neočekivanih molekularnih i genetskih učinaka“ čak i kod razina koje su do 100 puta manje od onih koje se smatraju sigurnima temeljem konvencionalnih toksikoloških testova. U razgovoru za „The Guardian“ (29.05.2019.) prof. Payne izjavljuje: „Svi laboratoriji koji provode takva istraživanja otkrivaju učinke ispod razine koja se smatra toksičnom, tako možete raditi s ne-toksičnom koncentracijom ali ćete na primjer vidjeti reakciju u obliku oksidativnog stresa koji može uzrokovati upalu.“
 
U studenom 2017. David Julian McClements (University of Massachusetts) objavio je kritičan osvrt/pregled pod nazivom: „Is Nano Safe in Foods?“ u kojem upozorava na prisutnost anorganskih nanočestica aditiva u hrani: srebra, željeznog oksida, titanovog dioksida, slicijevog dioksida, cinkovog oksida i dr. te nanočestica organskog podrijetla – lipida, proteina/ bjelančevina i ugljikohidrata, te između ostalog raspravlja o učincima nanočestica aditiva na probavni sustav čovjeka. McClements također upozorava da nanočestice mogu i neizravno dospjeti u hranu. Naime, nanotehnologija se koristi i u proizvodnji ambalaže za pakiranje hrane i gotovih prehrambenih proizvoda pa nanočestice mogu dospijeti u hranu nakon kontakta hrane s ambalažom. I u tom slučaju one (tj. nanočestice) mogu imati štetne učinke na zdravlje. Tako na primjer nanočestice srebra koje se često koristi kao antimikrobna tvar u prehrambenoj industriji, mogu ubiti dobre i korisne bakterije u crijevu te prouzročiti promjenu crijevnog mikrobioma.
Časopis „NPJ Science of Food“ objavio je 4.12.2018. rezultate istraživanja o učincima nanočestica iz prehrambenih aditiva na korisne i patogene bakterije u crijevu čovjeka jer se nanočestice mnogo koriste u prehrambenoj industriji (u proizvodnji hrane i pića) kao „funkcionalni sastojci.“
 
Rezultati australskog istraživanja objavljeni u svibnju 2019. („Frontiers in Nutrition“) pokazali su da nanočestice aditiva titanovog dioksida (E 171) dodane u vodu za piće djeluju negativno tj. štetno na crijevnu mikrofloru miševa i to na način koji je „okidač“ za razvoj upalne bolesti crijeva i/ili kolorektalnog karcinoma. Istraživanje je između ostalog pokazalo da TiO2 (E 171) značajno utječe na homeostazu crijeva: promjene uzrokuju upalu a time i smanjenje duljine crijevnih kripta (Lieberkühnove kripte) itd. Rezultati istraživanja dokazuju da TiO2 nije inertna tvar jer negativno utječe na homeostazu crijeva što je pak primarni uzrok za razvoj naprijed navedenih oboljenja.
 
Izvanredni profesor Wojciech Chrzanowski, stručnjak nanotoksikologije (University of Sidney's School of Pharmacy and Sydney Nano Institute) izjavio je slijedeće za „Science Daily“: „Sve je više dokaza da kontinuirani kontakt s nanočesticama ima učinak na sastav crijevnih bakterija, a budući su crijevne bakterije čuvari našeg zdravlja, svaka promjena u njihovoj funkciji utječe na opće zdravstveno stanje.“ Nadalje, prof. Chrzanowski izjavio je slijedeće: „Cilj ovog istraživanja je omogućiti raspravu o novim standardima i regulativama u svrhu sigurne primjene nanočestica u Australiji i globalno. ... Dok se nanočestice uobičajeno primjenjuju u medicini, prehrani, tekstilnoj industriji (odjeća!) i drugdje, mogući rizici / štetni učinci nanočestica – osobito dugoročni učinci nisu istraženi i nisu jasni. .... U posljednjem desetljeću konzumiranje nanočestica aditiva TiO2 (E 171) značajno je poraslo i već sada se dovodi u vezu s nekoliko medicinskih stanja; iako je ovaj aditiv odobren za uporabu u prehrambenoj industriji, njegova sigurnost zapravo je slabo poznata“ te je dodao i slijedeće upozorenje: „Povećane stope oboljenja – demencije, autoimune bolesti, karcinomi i metastaze, ekcemi, astma i autizam samo su neka oboljenja na sve dužem popisu bolesti povezanih s unosom nanočestica aditiva TiO2 u organizam.“
 
Štoviše, časopis „Nanotechnology Reviews“ (Vol. 7, Issue 6) objavio je 25.10. 2018. dokument u kojem su stručnjaci analizirali rezultate različitih znanstvenih studija o korištenju i sigurnoj primjeni nanočestica u hrani i njihovoj potencijalnoj toksičnosti te istaknuli: „Nakon godina istraživanja, mi smo došli do zaključka da materijali u području nanoskale (nanoljestvice) pokazuju drastično različita svojstva i neočekivano ponašanje, a ovo neočekivano ponašanje je upravo ono što nas zabrinjava – a to je njihova toksičnost.“ Nadalje, pojedini stručnjaci upozoravaju da istovremeno konzumiranje više različitih aditiva može imati još drastičnije i ozbiljnije zdravstvene učinke nego što mi to mislimo jer njihova stvarna interakcija nije istražena. Također zabrinjava činjenica što u određenim slučajevima količina aditiva nije propisana odn. određena zakonom ili pravilnikom, nego proizvođač sam odlučuje koliko aditiva će dodati nekoj namirnici; pri tome bi se morao ravnati prema „načelu dobre proizvođačke prakse/DPP utemeljene na pravilu quantum satis prema kojem se namirnicama dodaje samo onoliko koliko je potrebno da se postigne željeni učinak.“
 
Prehrambena industrija drastično je već promijenila našu prehranu a te promjene izravno utječu na tjelesnu težinu i cjelokupno zdravlje, upozoravaju stručnjaci. Veliki dio problema proizlazi iz procesa proizvodnje hrane jer prerada hrane uništava vrijedne hranjive tvari, uklanja veći dio izvornog okusa hrane, a za rješavanje ovih nedostataka koristi se dodavanje sintetskih 'hranjivih' tvari, okusa i aroma, boja i drugih aditiva. Mnoge od tih dodanih kemikalija mogu prouzročiti pravu metaboličku katastrofu jer ljudsko tijelo ne zna što bi s njima. Stoga stručnjaci upozoravaju: „Zapamtite: prehrana industrijski obrađenom hranom je uzrok pretilosti i velikom broju kroničnih zdravstvenih problema – prvenstveno bolesti srca, dijabetes i karcinom (rak) koji su povezani s prehranom. A odgovor na ove ozbiljne zdravstvene probleme nije u tabletama nego, prije svega, u onome što jedete svaki dan.“
 
Jedna od najpoznatijih izreka dr. Ann Wigmore (1906.-1994.; osnovala „Hipocrates Health Institute“ u Bostonu, SAD) danas je možda aktualnija nego ikada: „Hrana koju jedete može biti najsigurniji i najsnažniji oblik lijeka ili može biti najsporiji oblik otrova.“
 
Izvor:
1. www.svissinfo.ch „Study finds nanoparticles in over one-quarter of foodstuffs,“ 23.10.2018.;
2. www.reuters.com „France to ban titanium dioxide whitener in food from 2020;“ 17. 4. 2019.;
3. „Common food additive found to affect gut microbiota – titanium dioxide nanoparticles E 171 may impact human health;“ ScienceDaily, 13.05.2019.;
4. „Impact of the Food Additive Titanium Dioxide (E 171) on Gut Microbiota – Host Interaction,“ časopis 'Frontiers in Nutrition,' 14.05.2019.;
5. „Nanosized food additives impact beneficial and pathogenic bacteria in human gut: a simulated gastrointestinal study,“ NPJ Science of Food, 4.12.2018.;
6. David Julian McClements: „Is Nano Safe in Foods?“ – NPJ Science of Food 1, članak br.6, 20.11.2017.;   
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Moguće je višestruko manipuliranje frazom »vrećice koristite štedljivo«

 
 
»Izvana zeleni, iznutra crveni« potaknuti iz stranih krugova, uspjeli su u Hrvatskoj uništiti razvijenu proizvodnju te važne plastike. Danas je PVC »najzeleniji« materijal. Sintagma Stop jednokratnoj plastici (eng. stop single-use plastics) postala je sadržajem jedne od najvećih manipulacija suvremenog svijeta.
http://makeityours.co.uk/wp-content/uploads/2016/03/spray-painted-plant-pots.jpg
Zbog zakonskih odredbi da na štandu treba pisati »vrećice koristite štedljivo« moguće je višestruko manipuliranje tom frazom. Prvo, nejasno je u odredbi koje vrećice treba koristiti štedljivo. Papirnate, pamučne ili plastične? Kada se misli na plastične, rabe se izrazi: najlonske vrećice (nikada nisu bile), PVC vrećice te rijetko ispravno polietilenske ili polipropilenske vrećice. Najbolje je kada se kaže plastične vrećice.
Slika prikazuje primjer manipulacije. Slika je snimljena u mesnici, a snimio ju je stručnjak za plastične proizvode. Na njegovo pitanje odakle sada PVC vrećice, mesar je odgovorio: »Traži Uprava«. A Uprava se dosjetila kako su devedesetih godina »izvana zeleni, iznutra crveni« sotonizirali već tada izvrsni materijal, poli(vinil-klorid), poznat pod složenom kraticom, ili akronimom, PVC. Potaknuti iz stranih krugova, uspjeli su u Hrvatskoj uništiti razvijenu proizvodnju te važne plastike. Danas je PVC »najzeleniji« materijal.
 
Prema podacima direktora Radne skupine PVC i OKOLIŠ e. V., pridruženog člana tvrtke VinylPlus® Thomasa Hülsmanna od 5. srpnja 2019., građevinski sektor je najveći potrošač energije u Njemačkoj i čini 30 posto emisija CO2. Žele li se postići planirano smanjenje emisija, njemački odgovor glasi: PVC u građevinarstvu. Od visokoučinkovitih plastičnih prozora s recikliranom jezgrom i lakih i higijenskih vinilnih podova do robusnih krovnih i hidroizolacijskih membrana.
 
Posebno treba naglasiti uporabu PVC-a za izradu iznimno robusnih i ekonomičnih cijevnih sustava. Sve većeg problema, od povećanja broja stanovnika na zemlji, tri puta od 1950. Do najnovije zabrane uporabe plastičnog posuđa i pribora.
Nažalost, nema nikoga iz službenih redova koji reagiraju na takve manipulacije.
 

Prof. emeritus Igor Čatić, Zg-magazin

Visoko prerađena hrana povezuje se s nizom zdravstvenih rizika

 
 
Krajem svibnja (2019.) jedan od najuglednijih časopisa, The British Medical Journal (BMJ), objavio je rezultate dviju velikih europskih studija koje otkrivaju pozitivnu povezanost konzumiranja ultra odnosno visoko prerađene hrane s rizikom za razvoj kardiovaskularnih bolesti i smrtnosti. Dakako, znanstvenici izjavljuju kako je potrebno provesti daljnja istraživanja u svrhu boljeg razumijevanja štetnih učinaka visoko prerađenih namirnica/hrane s nizom oboljenja. Ipak, znanstvenici već sada pozivaju sve odgovorne za promoviranje prehrane svježom i svježe pripremljenom hranom ili minimalno prerađenom hranom u odnosu na visoko prerađenu hranu.
https://www.bmj.com/sites/default/files/sites/defautl/files/attachments/bmj-article/2019/05/fresh_salad_vegetables.jpg
Ultra ili visoko prerađene namirnice/hrana uključuje brojne i različite pakirane pečene proizvode, obroke i grickalice, pjenušave napitke, zaslađene žitarice, gotovu hranu odnosno obroke koji sadrže različite prehrambene aditive, zatim gotove dehidrirane juhe od povrća, prerađene mesne i riblje proizvode i dr. – svi ovi ultra prerađeni prehrambeni proizvodi sadrže visoke razine dodanih šećera, masnoća i/ili soli ali s pomanjkanjem ili nedostatkom vitamina, bjelančevina i vlakana. Smatra se kako ultra prerađena hrana u mnogim državama zauzima između 25 i 60 posto unosa od ukupne dnevne energije što je zabrinjavajuće. Ranije provedene studije povezale su ultra prerađene namirnice s visokim rizicima za razvoj gojaznosti, visokog krvnog tlaka i kolesterola, nekim vrstama karcinoma, ali još uvijek nedostaju čvrsti dokazi o povezanosti konzumiranja ultra prerađene hrane s razvojem navedenih poremećaja odn. bolesi.
 
PRVU znanstvenu studiju čije rezultate je objavio BMJ, proveli su znanstveni istraživači u Francuskoj i Brazilu i procijenili potencijalne povezanosti između ultra prerađene hrane i rizika od razvoja kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih bolesti (tj. stanja koja štetno djeluju na dotok krvi i prokrvljenost srca i mozga). Rezultati studije temelje se na provedenom ispitivanju 105.159 odraslih Francuza (21 posto muškaraca i 79 posto žena) čija prosječna dob je 43 godine: ispitanici su ispunili prosječno šest 24-satnih upitnika kako bi izmjerili uobičajeni unos 3.300 različitih namirnica kao dio studije „NutriNet Santé.“ Prehrambeni proizvodi bili su grupirani ovisno o stupnju industrijske obrade/prerade a stope oboljenja mjerene su tijekom maksimalnog praćenja tijekom desetogodišnjeg razdoblja (2009.-2018.). Rezultati su pokazali da je apsolutno povećanje od 10 posto udjela ultra prerađene hrane u prehrani povezano sa značajno višim stopama  kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih bolesti. Nasuprot tome, istraživači su otkrili značajnu povezanost između konzumiranja svježe, neprerađene ili minimalno prerađene hrane s manjim rizicima od svih prijavljenih bolesti.
 
U DRUGOJ studiji istraživači sa sjedištem u Španjolskoj procijenili su moguće veze između unosa odn. konzumiranja ultra-prerađene hrane i rizika od smrtnosti iz bilo kojeg uzroka. Njihovi rezultati temelje se na 19.899 diplomanata španjolskog sveučilišta (7.786 muškaraca i 12.113 žena) prosječne dobi 38 godina koji su ispunili 136-dijelni upitnik o prehrani kao dio studije „Seguimiento Universidad de Navarra (SUN).“ I u ovom slučaju hrana je grupirana prema stupnju obrade/prerade, a smrtnost je mjerena u prosjeku deset godina.
 
Rezultati su pokazali da je veća potrošnja/konzumiranje ultra-prerađene hrane (više od 4 obroka dnevno) povezana s povećanim rizikom od 62 posto svih uzroka smrtnosti u usporedbi s manjom potrošnjom (manje od 2 obroka dnevno) ultra-prerađene hrane. Za svaki dodatni dnevni unos ultra prerađene hrane rizik od smrtnosti relativno se povećao za 18 posto.
 
Obje studije (francuska i španjolska) su opservacijske, tako da ne mogu uspostaviti uzročnost. No, obje studije uzele su u obzir dobro poznate faktore rizika za životni stil i 'biljege' prehrambene kvalitete, a rezultati ovih istraživanja podupiru druga istraživanja koja povezuju visoko tj. ultra prerađenu hranu sa slabim odn. lošim zdravljem. Stoga oba istraživačka tima kažu da su politike koje ograničavaju udio ultra-prerađene hrane u prehrani i promiču potrošnju neprerađene ili minimalno prerađene hrane potrebne za poboljšanje javnog zdravlja na globalnoj razini. Ovaj pogled podupiru i australski istraživači u povezanom uvodniku, a oni kažu da su prehrambeni savjeti relativno jednostavni: jedite manje ultra-prerađene hrane i više neprerađene ili minimalno prerađene hrane. Oni također kažu da bi buduća istraživanja trebala istražiti povezanosti između ultra-prerađene hrane i zdravstvenih šteta u različitim područjima diljem svijeta, te ispitati kako te štete nastaju (npr. promjenom mikrobioma u crijevu na načine koji mogu poremetiti energetsku ravnotežu).
 
U međuvremenu, kreatori politike „trebali bi svoje prioritete odmaknuti od 'preoblikovanja' hrane – čime se riskira pozicioniranje ultra-prerađene hrane kao rješenje problema s hranom – prema većem naglasku na promicanje dostupnosti neobrađenih ili minimalno obrađenih namirnica“, zaključuju stručnjaci. Nadalje, u sklopu francuske „NutriNet Santé“ studije provedena je još jedna tzv. kohortna studija u kojoj je sudjelovalo 104.980 dobrovoljaca u dobi od 18 godina na više (prosječna dob bila je 42,8 godina) u razdoblju od 2009. do 2017. Studija je povezala znanstvene istraživače s nekoliko francuskih znanstvenih institucija: 'Institut national de la santé et de la recherche médicale/INSERM' (francuski Nacionalni institut za zdravlje i medicinska istraživanja), 'Institut national de la recherche agronomique/INRA' (Nacionalni institut za istraživanja u poljoprivredi), te čuvenog 'Université Paris XIII.'  Ova francuska studija dokazuje povezanost konzumiranja ultra-prerađene hrane s povećanim rizikom za razvoj karcinoma, osobito karcinoma DOJKE, PROSTATE I DEBELOG CRIJEVA i/ili REKTUMA (kolorektalni karcinom).
 
Kancerogena oboljenja diljem svijeta u znatnom su porastu: prema podatcima, u 2012. diljem svijeta zabilježeno je 14,1 milijun novodijagnosticiranih slučajeva kancerogenih oboljenja. A prema tvrdnji „World Cancer Research Fund / American Institute for Cancer Research“ (2017.) oko jedna trećina najčešćih oblika neoplazmi mogla bi se izbjeći promjenom životnog stila i prehrambenih navika u razvijenim državama.         
 
Na kraju moram svakako istaknuti rezultate još jedne znanstvene studije koji su objavljeni u časopisu „Cell Metabolism“ u svibnju 2019. Istraživanje je proveo američki Nacionalni institut za dijabetes i probavne i bubrežne bolesti NIH-a (NIH / National Institute of Diabetes and Digestive and Kidney Diseses, Bethesda, Maryland), a njihova studija otkrila je da ultra-prerađena hrana uzrokuje prejedanje i dobivanje na tjelesnoj težini. Da, ljudi koji jedu ultra-prerađenu hranu unose više kalorija u organizam i dobivaju više na tjelesnoj težini nego kada jedu minimalno prerađenu hranu. Do ove razlike došlo je iako su obroci za 20 zdravih odraslih osoba (10 muškaraca i 10 žena), volontera, u obrađenim i minimalno obrađenim namirnicama imali isti broj kalorija i makronutrijenata kao u ultra-prerađenoj hrani.
 
Dakle, ultra-prerađeni i minimalno prerađeni obroci imali su istu količinu kalorija, šećera, masnoća, vlakana i ugljikohidrata a ispitanici/volonteri mogli su jesti koliko god su željeli – mnogo ili malo. Tako je otkriveno da prehrana ultra-prerađenom hranom uzrokuje veći unos kalorija - oko 500 kalorija više tokom dana dok to nije slučaj kod prehrane s minimalno prerađenom hranom: volonteri provedene studije koji su tijekom dva tjedna konzumirali ultra-prerađenu hranu dobili su 1 kg tjelesne težine, a tijekom dvotjedne prehrane neprerađenom hranom izgubili su jedan kilogram tjelesne težine. Studija je pokazala da kod konzumiranja ultra-prerađene hrane volonteri/sudionici studije jedu brže i više. A analiza krvi otkrila je da prehrana neprerađenom i minimalno prerađenom hranom uzrokuje višu razinu hormona PYY koji supresivno djeluje na apetit uz istovremenu nisku razinu hormona 'grelina' („hormon gladi“) koji stimulira apetit. Kod konzumiranja ultra-prerađene hrane odnos ovih hormona je suprotan - razina apetit-stimulirajućeg 'grelin' hormona je vrlo visoka dok je razina PYY hormona niska.  
 
Znanstvenik Kevin D. Hall, Ph.D., autor provedene studije, izjavio je kako je to tako „jer je teže i skuplje proizvesti minimalno prerađenu hranu koja je zdravija za prehranu čovjeka.“ Ova mala studija provedena na 20 odraslih dobrovoljaca prvo je randomizirano, kontrolirano ispitivanje koje je ispitalo/istražilo učinke ultra-prerađene hrane kako je to definirano prehrambenim sustavom NOVA klasifikacije (NOVA Food Classification System). „Prehrambeni sustav NOVA klasifikacije“ osmišljen je u Brazilu, a njegovi autori su znanstvenici Sveučilišta Sao Paulo (Center for Epidemiological Studies in Health and Nutrition, School of Public Health, University of Sao Paulo); predstavljen je u „UN-ovo desetljeće prehrane, NOVA klasifikacija hrane i problemi s ultra-preradom“ („The UN Decade of Nutrition, the NOVA food classification and the trouble with ultra-processing“)
za razdoblje 2016. – 2025. Sustav 'NOVA' potvrdili su UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) i PAHO (Pan American Health Organization).
 
Prehrambeni sustav NOVA klasifikacije svrstava namirnice/hranu u četiri grupe ovisno o stupnju prerade hrane:
1.   neprerađena/prirodna ili minimalno prerađena hrana;
2.   obrađeni kulinarski sastojci – ulja, maslac, šećer i sol;
3.   prerađena hrana – povrće u staklenkama, riba u konzervi, voći sirupi, sirevi i svježi pekarski proizvodi i dr.;
4.   ultra-prerađena hrana – bezalkoholna pića, slatki ili pikantni pakirani obroci, mesne emulzije za proizvode od mesnih prerađevina, prethodno pripremljena smrznuta jela i dr.; ova hrana ujedno sadrži različite aditive, antioksidante, stabilizatore i sl., zatim arome, pojačivače okusa, boje, učvršćivače, sredstva za povećanje mase, sredstva protiv pjenjenja, protiv stvrdnjavanja, zatim ovlaživače, sekvestrante itd.    
 
Na temelju svih provedenih istraživanja i njihovih rezultata, Brazil je usvojio 'prehrambene smjernice' koje preporučuju ograničenje potrošnje prerađene hrane i izbjegavanje ultra-prerađene hrane. Francuska je usvojila javno-zdravstvenu prehrambenu politiku 2018.-2022. koja ima cilj smanjiti konzumiranje ultra-prerađene hrane za 20 posto. I dok pojedine države usvajaju „prehrambene smjernice“ s preporukama o promjeni načina života i zdravijoj prehrani, pojedini hrvatski medicinski i javnozdravstveni stručnjaci u javnosti se zalažu za uvođenje kažnjavanja svih osoba koje su pretile jer se pretilost/gojaznost povezuje s nizom ozbiljnih kroničnih zdravstvenih problema – od kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa pa sve do kancerogenih oboljenja.
„Zdravi građani najveća su prednost koju svaka zemlja može imati“ – Winston S. Churchill
 
Izvor: Prof. Mark A.Lawrence, Philip I. Baker: „Ultra processed food and adverse health outcomes;“ BMJ 29.05.2019.; 365:I2289;
Bernard Srour et al.: „Ultra-processed food intake and risk of cardiovascular disease: prospective cohort study (NutriNet Santé); BMJ, 2019; I1451;
Anaïs Rico-Campà et al.: „Association between consumption of ultra-processed foods and all cause mortality: SUN prospective cohort study; BMJ, 2019; I1949;
„Consumption of ultra-processed foods and cancer risk: results from NutriNet Santé prospective cohort“ BMJ 2018; 360:k322 (objavljeno 14.02.2018.);
Kevin D. Hall et al.:“Ultra-Processed Diets Cause Excess Calorie Intake and Weight Gain: AnInpatient Randomized Controlled Trial of Ad Libitum Food Intake;“ Cell Metabolism, 2019; (16. svibnja 2019.).
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Anketa

Tko je po Hrvatsku i Hrvate opasniji?

Utorak, 17/09/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1489 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević