Get Adobe Flash player

»Bilo bi lijepo da su moji roditelji mogli doživjeti da sam član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti…«

 
 
Pročelnik Odsjeka za farmakologiju Medicinskoga fakulteta Sveučilišta Yale i dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti prof. dr. sc. Joseph Schlessinger, jedan od najistaknutijih svjetskih znanstvenih autoriteta za istraživanja i stvaranje novih lijekova za liječenje karcinoma, održao je u četvrtak 26. rujna u Knjižnici HAZU-a predavanje na kojem je govorio o svom životnom putu i znanstvenoj karijeri. Schlessinger je rođen 1945. u Topuskom te je najcitiraniji živući znanstvenik rođen u Hrvatskoj i jedini znanstvenik podrijetlom iz Hrvatske koji je došao na popis 20 najcitiranijih svjetskih znanstvenika, s citiranošću od više od sto tisuća puta. Njegov otac bio je Židov iz Slatine, a majka Židovka iz Bugojna koji su preživjeli Holokaust. Schlessinger je s roditeljima 1948. emigrirao u Izrael gdje je diplomirao kemiju i fiziku na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu i doktorirao kemijsku fiziku na Weizmannovom Institutu u Rehovothu. Od 2001. pročelnik je Odsjeka za farmakologiju Medicinskoga fakulteta Sveučilišta Yale (Department of Pharmacology, Yale University School of Medicine).
https://www.fbbva.es/wp-content/uploads/2018/10/FBBVA-14-not-Joseph-Schlessinger.jpg
U svom je predavanju Schlessinger mladim znanstvenicima poručio da biti znanstvenik nije profesija, nego neusposrediv način života za koji čovjek treba imati slobodan duh. „Bilo bi lijepo da su moji roditelji mogli doživjeti da sam član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i da sam za svojih dolazaka u Hrvatsku uvijek tako prijateljski i lijepo prihvaćen“, rekao je Schlessinger, rekavši da se njegovi roditelji nikad se nisu oporavili od teških životnih iskustava, a on je rano odlučio da nitko nikada neće utjecati na njegove odluke te da će biti samostalan. Schlessinger je istaknuo da je vrlo brzo shvatio da je njegov život u akademskoj zajednici, a ne u tvrtkama, iako je osnovao i nekoliko vrlo uspješnih tvrtki, među kojima je poznata biotehnološka kompanije SUGEN koju je 1991. osnovao s Axelom Ullrichom i Stevenon Evans-Frekom.
Priznao je da nije mogao zamisliti da mu netko bude šef, a u tvrtkama je često slučaj da oni koji ih vode nisu osobito daroviti. Kako je rekao, njegova polazna točka u svim istraživanjima bila je da je neznalica koja treba istraživati i učiti kako bi se mogla dići na višu razinu, od razine neznalice.
 
Istaknuo je da je donio mnogo dobrih odluka koje gotovo nikada nisu bile posve racionalne, ali i neke loše odluke. No pojasnio je da pritom nikad nije htio kompromitirati svoju temeljnu odluku da bude znanstvenik, budući da je, kako je kazao, život eksperiment koji ne možeš kontrolirati. 
Uvodno su o Josephu Schlessingeru govorili akademik Slobodan Vukičević i akademik Vladimir Paar. Schlessinger je dopisni član HAZU postao 2008., a član je i Nacionalne akademije znanosti SAD-a te Ruske akademije znanosti. Na prijedlog HAZU 2009. je odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića za znanstvena postignuća. U uređivačkim je odborima nekoliko znanstvenih časopisa. Ima počasni doktorat na sveučilištu Haifa i autor je oko 450 znanstvenih radova iz područja farmakologije,  biokemije, molekularne biologije i dr. Najviše proučava tirozin kinazu, koja je važna za suzbijanje raka.
 

Marijan Lipovac

Ne postoji ni jednokratna plastika, ni jednokratni papir

 
 
Kupujmo hrvatske proizvode. Ne reklamirajmo u UN-a, pa i svjetsko neznanje. Koje se sada očituje u nerazlikovnosti materijala i od njega načinjenog proizvoda. Samo proizvod može završiti u otpadu. I mora se zbrinuti jednim od raspoloživih postupaka.
https://i.pinimg.com/originals/4e/73/ee/4e73ee73556055594d53600c5b4bb779.jpg
Čelnici pojedinih ministarstava, komora, mediji i drugi zainteresirani, već niz godina provode akciju kupovanja hrvatskih proizvoda. Pritom se misli na razne mesne, voćne ili obrtničke proizvode. No nisam do sada pročitao da bi trebalo kupovati i hrvatsko znanje te hrvatsku opremu.
 
Stoga novi, 4. nastavak Dnevnika jednog prpošitelja posvećujem potrebnoj akciji o kupovanju hrvatskih proizvoda široke potrošnje, ali i hrvatskih rješenja. Poticaj za to je neviđena akcija o uspjehu otoka Zlarina, otoka bez plastike. Vijest o takvom Zlarinu, zahvaljujući našoj Predsjednici, našla se i na govornici Glavne skupštine Ujedinjenih naroda.
 
Otok Zlarin je ne samo prvi otok, već i prvo mjesto u Hrvatskoj koje je prihvatilo EU Direktivu o gospodarenju plastičnim otpadom iz lipnja 2019. Imao sam priliku sudjelovati u analizi pristiglih primjedbi na tu Direktivu iz Italije. Pokazalo se da ne samo europski, nego i birokrati iz drugih zemalja ne razlikuju materijal, u ovom slučaju plastiku od plastičnih proizvoda koji završavaju u otpadu s kojim treba ispravno gospodariti.
 
Filozofski, materijal je samo mogućnost. Dok ne poprimi željeni oblik, proizvod od navedenog materijala. Zato samo neznalice diljem svijeta mogu promicati sintagmu „Stop single use of plastics“. Ili kao brazilski predsjednik Jair Messias Bolsonaro koji je nedavno poručio „Stop single use of papers“. Jedni zahtijevaju da se zaustavi uporaba jednokratne plastike. Drugi, potvrđuje moju sintagmu „Stop single use of papers“. Koju sam pred nekoliko mjeseci lansirao u SAD-u. No na njihovu žalost, da ne napišem nešto teže, od vrhunskih znanstvenika do najšireg pučanstva valja naglasiti. Ne postoji ni jednokratna plastika, ni jednokratni papir (oboje materijali). Postoje samo jednokratni proizvodi od tih materijala.
 
Na temelju usvajanja EU-Direktive, Zlarinjani su se odrekli dijela plastičnih proizvoda: vrećica, slamki, posuđa i pribora za jelo, itd. Njih 10. Valja analizirati malo podrobnije navedene proizvode. Kod vrećica radi se samo o onima s ručkama debljine od 15 do 35, odnosno 50 mikrometara. Tanje su dopuštene, deblje su torbe.
 
Zlarin vjerojatno nema problema s tzv. lunch paketima, hranom za neiskorišteni obrok koje se daje turistima. Nedavno sam dobio takav paket u mjestu u kojem turistički radnici također nastoje maksimalno sačuvati okoliš. Dobio sam papirnatu vrećicu mase 55 grama. Unutra je bio namaz u plastičnom pakovanju, sok s plastičnom slamkom, glavno jelo u umotano u Al-foliju i u pjenastoj plastičnoj kutiji, jogurt u plastičnoj čašici. Vrhunac je plastični pribor za jelo. Pa neće mi dati kao nepovratni pribor, metalne noževe i vilice. A mogli su to staviti u plastičnu vrećicu debljine do 50 mikrometara mase od nekoliko grama. Najnoviji slučaj uporabe teških papirnatih vrećica zbio se ovih dana na Bundeku u Zagrebu. Natjecatelji su dobili poklone u takvim vrećicama, počela je kiša, pa su lovili sadržaj, među njima i staklene boce. Mogli su to darovati u onim zelenim plastičnim torbama koje je moguće reciklirati. Kakve je svojedobno pokazivala jedna vrhovnica za zaštitu okoliša u emisiji na HRT-u.
 
Svaka čast uloženim naporima, ali stanovnicima Zlarina bi trebalo biti jasno. Kada bi Zlarinjani bili bez plastike, ne bi smjeli upotrebljavati lijekove u plastičnom pakovanju. Primati injekcije uporabom plastičnih šprica, kupovati namaze, tekuće (precizno kapljevite) deterdžente? Je li dobavljači za njih rade posebnu ambalažu, primjerice, staklenke za mlijeko. U kakvoj ambalaži kupuju vrhnje ili jogurte? Kako su riješili pitanje opušaka koji su od uvijek povezani s celuloznom plastikom.
 
Dopunsko pitanje. Je li trajekt s kojim dolaze i odlaze s otoka ima potpisani dokument iz kojeg je vidljivo koliko su i kakvog raznovrsnog smeća iskrcali? Kako su riješili pitanje vraćanje staklenki? Kao otok pretpostavljam da su im danas već pretežno na vezu plastični i gumeni čamci. Što će s njima kada dotraju? A da se o jedrima i ne govori. Nije to pitanje, samo za aktivne promicateljice zabrane jednokratne plastike na tom otoku.
 
Moj nedavni osvrt na planetarno dostignuće zlarinskih pridržavateljica EU-Direktive, izazvao je veliku pozornost i komentare. Bivši student mi je napisao. „Što oni više nemaju ribarske mreže, konope, parangale, posude za gorivo na brodicama“. Posebno mi se sviđa u tom tekst naziv za „bove“, plutala. A ti su proizvodi je tek na četvrtom mjestu po zastupljenosti u ispitivanju sadržaja želudaca kornjača (Greenpeace), Najzastupljenije su čestice od pranja odjeće, slijede čestice gumenih pneumatika, pa opušci cigareta. Tek su na četvrtom mjestu čestice navedenog ribarskog alata.
 
Bilo bi zanimljivo znati što su Zlarinjani učinili sa sakupljenim plastičnim otpadom. Naime, to nisam do sada znao. Na Zlarinu imaju spalionicu koju nikada nisu upotrijebili. Vjerojatno pod motom „Not in my backyard“, dakle „ne umog dvorištu“ preciznije „ne na našem otoku“. Ali zato spalionica može biti kao prekrasna građevina, u središtu Beča.
 
I sada se valja vratiti na sintagmu „Kupujmo hrvatsko“, ali i znanje te opremu. Ljepota bečke spalionice može se dizajnerski usporediti samo s ljepotom bezbrojnih kanti za odvajanje otpada u Zagrebu. Hrvatska pamet i oprema ne treba te prekrasne kante koje su se pojavile u milijunskim količinama. Postoji oprema hrvatskog proizvođača, provjerena diljem svijeta, kojoj je dovoljna jedna kanta za sav otpad. Ali tad bi nas riješili beskrajno lijepog utiska šarolikih kanti. Kojima otvori ne dopuštaju da se u njih stave npr. plastenke za vodu od 7 litara.
 
Na kraju, upadnica (breaking news). Upravo čitam tekst prije slanja, kada stiže nova poruka od prpošiteljice PA2. Švicarska reklama. Kupujte posuđe, vrećice i slične proizvode od fantastičnog materijala, anorganskog polimera, silikonske gume. Ne sjećam se bolje napisane faktoidne reklame. Najvažnije odlike. Nije plastika, ne može se ponovno taliti i može se mehanički oporabiti, reciklirati. Kako će s tim otpadom gospodariti ne samo na otocima, već u cijeloj zemlji, ostaje otvoreno pitanje.
 

Profesor emeritus Igor Čatić

Kako gubitak Amazonske prašume može utjecati na vodu i klimu u udaljenim područjima?

 
 
Brazilski predsjednik Jair Bolsonaro ima velike planove za područje brazilske Amazonske prašume – u ove planove ubraja se i otvaranje novih rudnika i izgradnja novih cesta i putova. Također se zalaže za manje kazne ilegalne sječe šume kao i za sprječavanje pošumljavanja u područjima autohtonih prirodnih šumskih rezervata. Golemi planovi novog brazilskog predsjednika Bolsonara time znatno ugrožavaju Amazonsku prašumu, cjelokupan biljni i životinjski svijet, složeni ekosustav cijele kišne šume te zajednice autohtonog indijanskog stanovništva koje živi u području Amazone. Međutim, ozbiljne posljedice političkih odluka brazilskog predsjednika Bolsonara ne će osjetitii samo lokalne zajednice već će se one očitovati daleko od područja Amazone i Brazila. Naime, čak i umjereno povećanje krčenja šume odrazit će se vjerojatno i na opskrbu vodom u brazilskim gradovima kao i u susjednim zemljama. A još intenzivnije krčenje Amazonske kišne šume može utjecati na vodotokove i opskrbu vodom u udaljenim područjima Afrike ili Kalifornije.
https://static.pressfrom.info/upload/images/real/2018/11/24/how-amazon-forest-loss-may-affect-water-and-climate-far-away__603758_.jpg?content=1
Pojedini znanstvenici ukazuju da je Amazonska prašuma već sada previše devastirana te da će svako daljnje, pa i najmanje krčenje prašume prouzročiti promjenu sadašnjeg krajolika u savanu: to je dokazala prošlogodišnja analiza dvojice vodećih znanstvenika. Trajno uništenje i nestanak golemog područja autohtone Amazonske prašume  - najveće svjetske kišne šume imati će za posljedicu oslobađanje golemih količina stakleničkih plinova koji doprinose zagrijavanju planeta. „Već sada smo suočeni s ozbiljno kritičnom situacijom zbog klimatske promjene,“ izjavila je Adriane Esquivel-Muelbert, rođena Brazilka koja proučava tropske šume na Sveučilištu Leeds (University of Leeds) u Velikoj Britaniji. Ona je autorica objavljene studije prošlog studenog (2018.) kojom je dokazala promjenu u vrsti drveća koja se događa zbog povišenja temperature. „Prouzročimo li 'zbrku' s Amazonom, emisija ugljičnog dioksida, CO2, mogla bi se u tako velikoj mjeri povećati da bi svi zbog toga patili,“ izjavila je Esquivel-Muelbert.
 
Područje Amazone ujedno je i kišna šuma koja je najbogatija različitim vrstama na Zemlji: biološka raznolikost biljnog svijeta na površini od jednog hektara daleko je raznolikija od bilo kojeg područja u mnogim američkim državama. Amazonska kišna šuma dom je golemom broju vrsta – ovdje živi čak 10 posto svih vrsta na Zemlji, uključujući i 2,5 milijuna vrsta kukaca. Područje Amazonske kišne šume utječe na ukupan ciklus vode – kako na regionalnoj tako najvjerojatnije i na globalnoj razini. Vlaga dolazi s Atlantskog oceana i u obliku kiše pada na području cijele Amazonske prašume. Ovu vodu upija duboko korijenje drveća, a voda se potom kreće biljkom te putem površine lišća ponovno bude otpuštena u atmosferu. Vjetrovi koji pušu nad neravnim područjem prašumskih krošnji stvaraju turbulenciju koja pak omogućuje da atmosfera apsorbira (upije) još više vlage odn. vode.
 
Sva ova vlaga / voda kreće se poput goleme nebeske rijeke te ponovno pada u vidu kiše i isparava... i opet isparava sve dok ne dođe do područja Anda. U konačnici, šuma proizvodi barem pola vlastite kiše. „Jedna molekula vodene pare može se reciklirati pet do sedam puta prije nego što napusti sustav, bilo kroz atmosferu bilo putem rijeke Amazone,“ izjavio je Carlos Nobre, znanstvenik - klimatolog s Instituta za napredne studije Sveučilišta u São Paulu (Institute for Advanced Studies, University of São Paulo). No, stručnjaci sve više strahuju da bi moglo doći do kolapsa u ovom prirodnom ciklusu vode i vodene pare. Gubitak samo jednog djelića ove kišne šume koja stvara vlagu može dovesti do još većeg isušivanja što bi još više smanjilo kišne oborine. Već su klimatske promjene, desetljeća sječe i krčenja šume te namjerno podmetanje požara potaknuli rekordne suše u 2005., 2010. i 2015.-2016.  „To upućuje da sustav 'treperi',“ izjavljuje Thomas Lovejoy, profesor sa Sveučilišta George Mason i gostujući profesor Fondacije UN-a, a koji se ujedno smatra 'kumom' studija o biološkoj raznolikosti. Lovejoy i Nobre nedavno su pokušali procijeniti koliko se Amazonska prašuma približila rubu opstanka. Njihova projekcija koja je objavljena kao uvodnik u časopisu „Science Advances“ upućuje da bi u najosjetljivijim dijelovima prašume – južnoj, istočnoj i središnjoj Amazoni gubitak između 20 i 25 posto izvorne šume mogao uzrokovati nezaustavljiv prijelaz sustava kišne šume na sušniji ekosustav sličan savani.
 
Prema vlastitim procjenama brazilske Vlade već je izgubljeno 17 posto amazonskog sustava kišne šume – ne uključujući područja koja su još netaknuta ali degradirana. Čak i dok predsjednik Bolsonaro snažno potiče svoje nove politike, Amazona se već mijenja. Sušno razdoblje se produžuje, a kišne oborine u nekim regijama smanjene su za četvrtinu. A u međuvremenu, kada oborine dođu, dolazi do intenzivnijih pljuskova što dovodi do masovnih poplava u 2009., 2012. i 2014. godini. Klimatski sustav cijele regije oscilira sve snažnije.
 
Znanstvenica Adriane Esquivel-Muelbert vodila je studiju zajedno s više stotina znanstvenika kao koautora, a studija je objavljena u časopisu Global Change Biology. U ovoj studiji Esquivel-Muelbert otkrila je da su se u razdoblju posljednjih 30 godina u području Amazonske prašume pojavile biljne vrste koje su otpornije na sušu, dok se broj vrsta karakterističnih za vlažna područja - smanjuje.
Jedna druga studija pokazala je da se stopa uginuća stabala povećava („Long-term decline of the Amazon Carbon Sink,“ www.nature.com).
U ovom trenutku nije jasno je li ovo početak smjene vrsta koju predviđaju Lovejoy i Nobre, ili je nešto treće. „Ali to je još uvijek važno jer se vrste počinju mijenjati i to može promijeniti način na koji se šuma ponaša,“ kaže Esquivel-Muelbert. Kako će se ova promjena odraziti na interakcije među desetcima tisuća vrsta unutar džungle? To još nitko ne zna. Ukoliko je prof. Lovejoy u pravu, vrućine i krčenje šume uzrokuju manjak oborina i prijelaz na drugi tip krajolika, tada će se posljedice osjetiti daleko i široko.
 
U ovom trenutku nemoguće je odrediti pravu vrijednost izgubljene raznolikosti. U jednom nedavnom stručnom pregledu znanstveno-recenzirane literature, stručni tim WWF-a i brazilskog „Mamirauá Institute for Sustainable Development“ („Mamirauá Institut za održivi razvoj“) pronašao je dokaze da je u području Amazonske prašume otkrivena 381 nova vrsta biljaka i životinja i to tijekom jednogodišnjeg razdoblja od 2014. do 2015., što je ekvivalent jednoj novoj vrsti svaki drugi dan (otkriveno je 216 biljaka, 93 ribe, 32 vodozemca, 20 sisavaca, 19 gmazova i 1 ptica). Stoga je nemoguće procijeniti stvarni gubitak biološke raznolikosti. Vlaga iz Amazonske kišne šume također 'hrani' zimske kišne oborine u Urugvaju, sjevernoj Argentini i Paragvaju koje 'život znače' jer su važne za opskrbu vodom. U pojedinim područjima kišne oborine u Amazoni također imaju određenu ulogu u opskrbi vodom koja je jednako važna za uzgajivače soje  i stočare, pretežito uzgajivače goveda. No, poljoprivrednici masovno sjeku i pale šume radi širenja poljoprivrednih obradivih površina i pašnjaka. Prema svim poznatim činjenicama brazilski poljoprivrednici zapravo trebaju Amazonu jer ona je izvor vode. „Trebamo šumu jer ona je izvor kišnih oborina neophodnih za sjetvu i uzgoj poljoprivrednih kultura,“ upozorava Esquivel-Muelbert.
 
Masivna sječa, krčenje i paljenje kišne šume u području Amazone može se također odraziti na vremenske promjene i (ne)prilike izvan Južne Amerike. Naime, jednako kao što vodena para zagrijava zrak ona se isto tako kondenzira visoko na nebu stvarajući kišne kapi – stoga značajna redukcija u količini kišnih oborina zbog krčenja šume može zapravo uzrokovati hlađenje atmosfere iznad cijele regije. Ovaj pak poremećaj hlađenja može izazvati određene promjene u južnoj hemisferi uzrokujući tzv. atmosferske valove – izazivanjem nebrojenih učinaka koji će se poput krugova na vodi širiti diljem planeta.
 
Prema jednom tzv. modelnom istraživanju, u slučaju trajnog nestanka cijele Amazonske kišne šume, snježni vrhovi planina Sierra Nevade koji su ključni izvor tj. rezervoar vode za Kaliforniju ostali bi gotovo bez polovice nagomilanog snijega tijekom zime (Sierra Nevada na španjolskom znači 'sniježna planina'). Dr. Nobre također upozorava: „Amazona 'čuva' goleme količine pohranjenog ugljika. Umjesto apsorpcije CO2 iz atmosfere, ogoljelo i raskrčeno područje Amazone moglo bi početi s otpuštanjem golemih količina ugljika i drugih stakleničkih plinova.“ Michael Mann, znanstvenik, klimatolog i direktor Znanstvenog centra za sustav Zemlje na Državnom sveučilištu Pennsylvania (Earth System Science Center, Pennsylvania State University) ovo naziva „još jednom otežavajućom klimatskom povratnom vezom gdje 'sušenje' kišne šume prouzrokuje smanjenje apsorpcije CO2 što će za uzvrat doprinijeti pogoršanju klimatskih promjena i daljnjem sušenju šuma.“ Zapravo, deforestacija/krčenje šuma, požari i klimatske promjene već sinergijski djeluju u području cijele Amazone. Samo u posljednjih nekoliko godina klimatske promjene su izazvale suše koje su prirodne požare učinile još većima i dugotrajnijima.       
 
Političke odluke brazilskog predsjednika Bolsonara i izvršenje njegovog obećanja u predsjedničkoj kampanji da će dozvoliti krčenje Amazonske kišne šume u svrhu gospodarskog napretka i rasta nisu nikako dobre: „Amazona ne treba deforestaciju/krčenje, potrebna je masivna kampanja za sadnju drveća,“ upozoravaju znanstvenici Nobre i Lovejoy. Znanstvenica Esquivel-Muelbert također smatra da Brazil mora zaustaviti svako daljnje krčenje šuma. Upitana koju bi poruku poslala predsjedniku Bolsonaru, izjavila je: „Molim Vas, nemojte pogoršavati situaciju.“
U kolovozu su mediji izvještavali o požarima diljem cijele Amazonske prašume. Sada je mjesec rujan i požari još uvijek 'bijesne' diljem Amazonske kišne šume. Prema najnovijem podatku kojeg je 10. rujna 2019. objavio MAAP (Monitoring of the Andean Amazon Project) najmanje 52.500 hektara brazilske Amazonske prašume je posječeno, raskrčeno i u kolovozu 2019. zapaljeno.
 
Izvor:
  1. Craig Welch: „How Amazon forest loss may affect water – and climate – far away,“  National Geographic, 27.08.2019.;
  2. Adriane Esquivel-Muelbert et al.: „Compositional response of Amazon forests to climate change,“ Global Change Biology, 8.11.2018.
  3. Thomas E. Lovejoy & Carlos Nobre: „Amazon Tipping Point,“ Science Advances, Vol.4(2), 21.02.2018.
  4. Monitoring of the Andean Amazon Project, MAAP:  „Fires and deforestation in the Brazilian Amazon,“ 10.09.2019.

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Anketa

Treba li zabraniti štrajk prosvjetara?

Srijeda, 20/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1325 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević