Anonimne prijetnje Žigmanovljevih poltrona
Ne bi li me uplašio (već mi se u ormaru tresu hlače), mladi ali već “veliki književni kritičar” iz škole “JIGMANOFF”, “srijemskihrvat”, neumorno i HRabro mi šalje anonimne prijetnje, neprevladane vulgarije i genijalne gluposti u nekoj svojoj suludoj namjeri da dokaže da u ničemu ne mogu dosegnuti njegovog učitelja! Nije mi namjera da dosegnem, niti je moguće u bilo čemu dosegnuti neponovljivog sieur Jigmanoffa, ali mi je namjera da pokažem koliko je ono što sieur Jigmanoff radi pogubno po hrvatsku zajednicu u Republici Srbiji! Između ostalog sieur Jigmanoff je oko sebe godinama skupljao ljude nezamislivo lošeg karaktera i bez trunke morala, kakav je i sam, i za naš veliki novac ih učio i naučio kako da manipuliraju, lažu i plagiraju. U poslijednje vrijeme usavršava svoje mlade poltrone i mediokritete da pišu anonimne prijetnje, vulgarije i idiotarije onima koji sieur Jigmanoffa ne priznaju za najboljeg i prvog u svemu i svačemu.
Mladi učenici sieur Jigmanoffa se zaklinju svom učitelju “da ako ne mogu promijeniti stanje apatije među Hrvatima (koje je zavladalo od kako ih vodi sieur Jigmanoff), a što je (apatija) u nadležnosti viših razina vlasti (!?), mogu učiniti prve korake u stvaranju pozitivnog okruženja. Ključno je uspostaviti dobru sinergiju između mladih i starijih.“ – kažu oni u izjavi za javnost.
A kako ih zapravo uči sieur Jigmanoff da uspostave tu sinergiju između mladih i starijih za predpostaviti je na slici. Ovaj lažni predsjednik starijih (davno mu je istekao mandat) daje naputke predsjedniku mladih, svom poltronu:
– Jesi li vidio kako s dubokom i neizrecivom mržnjom mladi HRabri i veliki književni kritičar „srijemskihrvat“ piše fantastične anonimne prijetnje, savršene vulgarije i genijalne gluposti starom pjesniku Branimiru Miroslavu Tomlekinu?! To je odlična ideja, a ti bi također mogao anonimno…
A od zbirke fantastičnih anonimnih prijetnji, savršenih vulgarija i genijalnih gluposti mladog HRabrog „srijemskoghrvata“ na kraju će ispasti knjiga o ljudskoj gluposti ravna onoj Rabelaisovoj o Gargantui i Pantagruelu! To se već vidi ako prikažem samo djelić iz najnovije „književne kritike“: (citat)
Zbirka pjesama Branimira Miroslava Tomlekina bi vjerojatno ostala nezapažena da je nije oštroj kritici izložio sieur Jigmanoff.
Alkohol, žene… i demoni, česti su motivi Cakićeve nadripoezije. Svjestan da bi mu netko mogao predbaciti što pjeva samo o tome, Cakić se u pjesmi „Pijane noći“ nadovezuje na stihove velikog perzijskog pjesnika iz 11. i 12. stoljeća, Omara Hajama, ali tako nevješto da se jasno ocrtava razlika između Hajamovih kvalitetnih i Cakićevih nekvalitetnih stihova. Ali tko je uostalom Cakić da bi se mogao ravnati s velikim pjesnikom, matematičarom i astronomom Hajamom? Njih dvojica su neusporedivi i kao bludnici (!). Hajam je postao bludnik samo zato da bi bio bolji pjesnik (do sada nepoznata tehnologija kako postati slavan pjesnik!), a Cakić samo zato što je otišao dođavola! (kraj citata, a u prilogu slika, valjda moja kako sam otišao dođavola).
Tako zaslijepljeni mržnjom prema meni HRabri mladi bezimeni “veliki književni kritičar” i njegov učitelj sieur Jigmanoff vide u mojim pjesmama jedino alkohol, žene i demone i preskaču niz sasvim drugačijih pjesama koje čine skoro cijelu zbirku!
Na kraju, otkud tolika preokupacija genijalnog sieur Jigmanoffa i njegovih učenika oko “bezvrijednih pjesama jednog arhitekte u mirovini”!? Za mjesec dana napisano je preko 80 stranica te nakaradne “književne kritike”, a prilozi su uglavnom slani 3-4 sata poslije pomoći! “Srijemskihrvat” ne može da spava od “Salauke”!
I otkud onda da vlč. Marko Kljajić u svoju knjigu “Kako je umirao moj narod” uvrsti pjesmu iz te zbirke (i napiše mi posvetu):
HRTKOVCI
U pitomoj ravnici južnog Srijema,
na obali bistre, mirne i široke Save,
Hrtkovci, veliko, lijepo selo drijema,
između slatkih snova i grube jave.
Od prvih pijetlova i osvita rane zore,
do zalaska sunca i večernjeg znaka,
dlanova grubih, k'o od hrastove kore,
vrijedno rade ruke hrtkovačkih težaka.
A nedjeljom, blagdanom, za Petrovo,
na Božić, Uskrs ili Sveta Tri Kralja,
raskošno, k'o varoš izgleda selo ovo,
vrijeme je za slavu, odmoriti se valja.
Crkva je tad puna ljudi, žena i djece,
u zahvalnost za kruh, vino i zdravlje,
zaboraviti nikad nećemo naše svece,
Isusa mučenika i Svevišnjeg slavlje.
Kao ni na to da smo plemeniti Hrvati,
bez obzira na prijetnje razne i progone,
i da ćemo se tim imenom vječno zvati,
dok nam srce kuca i naša zvona zvone.
Što još reći o sieur Jigmanoffu (i njegovim učenicima) osim da sve zlo za Hrvate u Srbiji (i šire) dolazi iz Zavoda za nekulturu u Subotici, čiji je on ravnatelj. Slanje anonimnih prijetnji je dno dna nekulture i sve govori o karakteru pošiljatelja.
Branimir Miroslav Tomlekin