Hrvatski Fokus
Bosna i Hercegovina

BiH i poučak Bogića Bogićevića

Realni trgovac Milorad Dodik je podržao Herceg Bosnu…

 

Što je čovjeka rođenog u malenom Ugljeviku kraj Tuzle katapultiralo u jednog od ključnih likova tragične povijesti jugoistočne Europe, i pretvorilo u pravoga Valtera koji zaista brani Sarajevo, za razliku od filmski falsificiranog sporednog komunističkoga ilegalca. Malo ljudi se spominje (nezahvalnost je općenito ljudska karakteristika) da je upravo glasom ovoga bosanskoga Srbina spriječena intervencija JNA. Zanimljivo je da je kao izabrani član predsjedništva iz BiH dobio 200.000 glasova više od drugoplasiranoga Dragana Kalinića (kirurg, kasnije se pridružio SDS-u Radovana Karadžića kao predsjednik Skupštine RS) iza kojega je stajao i Ante Marković i Slobodan Milošević, te da je relativno malo glasova tada Bogić dobio baš u samome Sarajevu. Nas će manje u ovdje zanimati je li Bogićević socijalist, komunist, Jugoslaven, kozmopolit, pravoslavac, zapadni liberal i je li pružio podršku Anti Markoviću naknadno, ili je bio rezervna opcija integralnih Jugoslavena. Pokušajte zamisliti ako ste Hrvat kao i ja da bi o Vašem glasu zavisilo hoće li BiH biti pripojena Hrvatskoj, i da će Vas Vaši sunarodnjaci doživjeti kao izdajnika nacionalnih interesa ako glasujete NJET!

Godine su prošle, došlo je do nacionalne homogenizacije BiH prostora i s time do mogućnosti da etnički homogeni Bošnjaci u Sarajevu mogu bez straha da će ih nadglasati neki protivnički kandidat zaokružiti ono što žele: socijalista, liberala, vjernika, turkofila, kaura – koga god hoće! Sarajevska i bosanska raja se zasitila nepotizma i korupcije i lošeg života u vrlo zagađenim gradovima uvećanim na propaloj socijalističkoj industriji i sjetila se zaslužnoga građanina Bogićevića, ali kada je ovaj trebao biti potvrđen; avaj – nema kvoruma! Dvostruka je to izdaja političkih elita. Dio onih koji su podržavali Bogića nije se pojavio, a SDA je pokazala ono što je svakome manje više jasno; da je priča o multikulturalnosti i multikonfesionalnosti boza za bozadžije i boja za mazadžije, tj. ništa. Ne osuđujem pritom SDA jer isto bi postupila i srpska stranka i HDZ da im u centru njihove moći pobjeđuje konkurencija.

Tako je Bogićević opet ušao u žarište javnosti kao lakmus papir, pa se očitovala tužna bosanska stvarnost u kojoj pristaše unitarizma (po onoj Miloševićevoj jedan čovjek jedan glas, a Srba i srbofila je zna se najviše!) i Reçepa Tayyipa Erdoğana (liberal dabome!) pjevuckaju pjesmicu za vanjsku upotrebu. Zgodno je i nametati Hrvatima Željka Komšića, to je kao da bi Hrvati nametali kao predstavnika Bošnjaka Nemanju Kusturicu, ili Zlatka Hasanbegovića, ili Bošnjaka iz Mostara komu je žena Hrvatica, majka Srpkinja. I da taj ne ide u džamiju ali je u ratu bio u HVO-u. Ista stvar.

Geopolitički interes Hrvatske je mirna, stabilna i jedinstvena BiH, ali kao i Jugoslavija BiH može opstati samo kao labava konfederacija. Nepravedni mir je dao Srbima 49 % površine države, a ono što je preliminarni sporazum Hrvata i Bošnjaka od 1. ožujka 1994. precizirao, tj. konfederaciju Hrvatske i BiH nije se ostvarilo. Hrvata je nestalo u Bosanskoj Posavini, te u većem dijelu Srednje Bosne, Sarajevu i Banjoj Luci. Stanovništvo BiH spalo je sa 4,5 milijuna 1988. na 3,2 milijuna (ako i toliko) danas. Vrijedni Bošnjaci i bosanski Hrvati i Srbi danas izgrađuju Beč, Skandinaviju, Njemačku, Kanadu, SAD…

Kada napadam SDA ne kažem da je drugačiji i naš HDZ. Proces u kojem su idealisti i vjernici koji su robijali za ideju poput pjesnika Džemaludina Latića (naš ikavac) zamijenjeni ljudima poput generala Fikreta Muslimovića (KOS) isti je kao i onaj u Lijepoj našoj Hrvatskoj u kojem su Marka Veselicu pretpostavili Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču i socijalističkim direktorima, danas tajkunima. Ma sličan je to mentalitet, osobito uživam gledajući genijalnoga Srećka Stipovića, hrvatskog novinara, fotograf, snimatelja i publiciste iz Bosne i Hercegovine (rođen 9. travnja 1959. u Travniku, srećom nije desetoga !) i njegove priloge o osebujnim bosanskim ljudima i običajima.

Ima dragih i realnih ljudi i među bosanskim Srbima, pa divota je slušati kulturnog i visokoobrazovanoga ekonomista Miodraga Zeca, ili pokojnoga šaljivca Branka Ćopića koji je zamalo gadno prošao pišući istinu o revoluciji (Jeretička priča, Gluvi barut), pa Bojana Bajića… Ah, pa iz Bosne je Šuičak uglađeni dr. Ivić Pašalić, premazan svim mastima, naš Ćirohito, pa fra (mason) Jovo Andrić, pa volšebni Mamić, pa iskreni domoljub Rojs, blagoglasni Tomislav Ladan, pokojni znalac Radoslav Dodig… Nije drag, ali je realan trgovac Milorad Dodik koji je efektno iskoristio politički  trenutak i podržao Herceg Bosnu. Politička kajla! I sad budi mudar, kad se SAD podijelila i ekonomski tone, kada Europa postaje talac svojega liberalizma kako onda Bosnu spasiti od kaosa? Tu može pomoći samo Kina! I dragi Bogić!

Teo Trostmann

Povezani članci

Jugoslavenima i Musa Ćazim Ćatić ustaša

HF

Federacije su ratne tvorevine – tvorevine trajnih ratova

HF

Nekažnjeni muslimanski zločin u Trusini

HF

Plan “izbacivanja” Hrvata iz BiH

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...